Suvremena renovacija srednjovjekovne kuće u Trogiru | Davor Bušnja

^{Izbor i tekst: Boris Vidaković}

Kuća dida Marka nalazi se u povijesnom središtu grada Trogira, u neposrednoj blizini znamenite katedrale svetog Lovre. Okružena je uskim kalama i smještena na malom trgu kao jedna od rijetkih samostojećih građevina unutar srednjovjekovne jezgre.

Suvremeni kontekst Trogira, slično kao i većine hrvatskih obalnih gradova je dominantno turističkog karaktera, pa tako kuća ostaje okružena rijekama turista stiješnjenim u uskim uličicama, a trgovi nestaju pod velikim terasama restorana i kafića.

Turistička eksploatacija grada podređuje razinu ulice ugostiteljstvu, dok gornje etaže postaju smještajni kapaciteti apartmana i soba hotela. Tako se i u prizemlju spomenute kuće nalazi ugostiteljski lokal, a predmet intervencije je stambeni prostor koji se proteže na gornje tri etaže.

Važno je napomenuti kako je klijent prvenstveno želio prostor za druženje i okupljanje obitelji, te posjete unuka, pritom ne forsirajući maksimalnu iskoristivost do zadnjeg kvadrata kao što je to obično slučaj.

Projektantsko rješenje je konceptualno izrazito jasno, s dosljednom realizacijom. Postojeća srednjovjekovna kuća zadržana je kao ovojnica, dok je nova intervencija umetnuta kao autonoman objekt, odmaknut od kamenih zidova, čime nastaje ulazni pretprostor na koji se nastavlja stubište.

Suprotstavljanje suvremenoga povijesnom ostvareno je jasnim diferenciranjem različitih slojeva i njihovim međusobnim dijalogom. Novi objekt je potpuno obučen u drvo, dok je postojeći povijesni sačuvan kao kameni.

Autonomija postojeće kuće je u duhu dalmatinskog konteksta s neožbukanim kamenim kućama čija estetika i logika proizlazi upravo iz kamena, koji je ujedno nosiva konstrukcija i završni izgled - odnosno pročelje.

Pretprostor i stubište formiraju, kako je autor naziva, unutrašnju kalu koja nadomješta međuprostor prijelaza između vanjskoga, zasićenog podražajima, i unutrašnjega intimnog prostora. Riječ je o specifičnom mediteranskom kontinuitetu unutarnjeg i vanjskog prostora.

Treba uočiti kako stubište nije samo u utilitarnoj funkciji, nego je i prostorna senzacija koja svojim meandriranjem kroz kuću otkriva povijesne slojeve kamenih zidova poput niša, prozora i sl.

Jedini oblikovni akcent, inače neutralno oblikovanoga novog objekta, prozor je sobe na prvom katu orijentiran prema unutrašnjoj kali, koji predstavlja suvremenu interpretaciju gotičkog šiljastog prozora posuđenog sa susjedne katedrale.

Kako je kuća tlocrtno relativno mala, približnih gabarita 8 na 8 metara, prostorna ograničenja kompenzirana su uvođenjem prostora dvostruke visine. Unutarnja kala definira meandrirajući prostor koji se proteže uz stubište od prve etaže do boravka i izlaza na terasu.

Ulazi u sobe su individualizirani pozicioniranjem na međupodestima stubišta koje se obavija oko novog objekta. Na prvoj i drugoj etaži nalaze se komforno dimenzionirane i opremljene spavaće sobe s kupaonicama, dok je treća zamišljena kao zajednički prostor s boravkom i kuhinjom, te izlaskom na krovnu terasu.

Krovna terasa funkcionira kao prostor roštiljanja i druženja, odakle se otvara pogled na specifičan krajolik kamenih kuća crvenih krovova koji spaja povijesno i suvremeno.

Kanali ventilacijskih sustava ugostiteljskih objekata iz prizemlja, koji se dižu uza stare kamene zidove, ili zahrđale satelitske antene apartmana na krovovima stvaraju autentičan mediteranski krajolik, koji još uvijek nije postao turistički uniformiran i sterilan, nego je životan i karakteran.

Galerija: