Tekst: Tanja Prolić
U nastavku:
Stari grad Okić - srednjovjekovna utvrda sa očaravajućim pogledom
Riječ je o srednjovjekovnoj utvrdi u Samoborskom gorju koja predstavlja rijedak primjer očuvane romaničke arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj i jedan je od najstarijih utvrđenih gradova u našoj zemlji. Nalazi se na svega 5 kilometara udaljenosti od Samobora, na osamljenom stjenovitom vrhu grebena Plešivice.
Prvi pisani zapis u kome se spominje ovo drevno utvrđenje je listina biskupa Kalana iz Pečuha iz 1193. godine, međutim smatra se da je podignut ranije, u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Okić je značajnu ulogu imao prilikom pomoći kralju Beli IV. u bijegu pred Mongolima pa se i spominje u povelji koju je kralj dodjelio trgovištu Samoboru. Interesantno je da je kralj Ivanu Okićkom potom dozvolio izgradnju okićkog grada - dvojnika Lipovca, kao utvrde koja će u mnogome pomoći obrani cijelog kraja, a o čemu će kasnije biti više riječi. Kroz povijest su se smjenjivali vladari ovog grada - knezovi Okićki, Babonići, Bevenudi, Frankopani, Matijaš Korvin, Ivan Horvat, a potom i obitelj Erdödy, za čije vrijeme vladavine, već 1616. godine, postaje ruina.
Kao što mu je i bila namjena, stoljećima je čuvao ovaj kraj i odolijevao napadima, kako mongolskih plemena, tako i turskoj opsadi u čak tri navrata, ali ne i “zubu” vremena. Stari grad Okić sada samo ostacima zidina koje se nalaze na nadmorskoj visini od 499 metara svjedoči o razdoblju svog nastanka i davnim vremenima.
Planinarima i izletnicima posjet zidinama Starog grada nezaboravan je doživljaj jer mogu uživati u pogledu na Posavinu, Pokuplje, Zagreb, Medvednicu i Plešivicu. Početak hrvatskog alpinizma vezan je upravo uz uspon na Okić. Naime, 1843. godine karlovačka književnica Dragojla Jarnević bosonoga je svladala teži, južni uspon.
Danas je ovaj uspon daleko jednostavniji, potrebno je samo 10 minuta hoda od Planinarskog doma Maks Plotnikov do ostatka utvrde, a sve zahvaljujući trudu vrijednih planinara.
Stari grad Tuščak - gradina obavijena „velom“ tajni
Ljubitelji povijesti, a posebno njezinih spomenika koji su prekriveni "velom" tajni, ne smiju zaobići gradinu Tuščak. Nalazi se na grebenu iznad doline Bregane, na nadmorskoj visini od 585 metara, u blizini sela Kravljak.
Stari grad Tuščak obuhvaća ostatke dviju kula udaljenih 20 metara jedna od druge, u šumi se nalazi još jedna manja kula, dok se na tom području nalazi i nekoliko obrambenih jaraka. Istraživanja su pokazala da prva kula nikada nije dovršena i useljena, dok druga jest, o čemu svjedoče ostaci metalnih predmeta, keramike i drva, a na temelju istraživanja također je utvrđeno da je izgorjela. Po vidljivim slojevima može se zaključiti da je imala dva kata i drveni krov od šindre. Pristupalo se drvenim stepenicama u visini prvog kata, a međukatovi su bili od drvenih greda.
Kule su građene od kamenih ploča, a debljina zidova iznosila je oko 1,50 metara. Uglovi su ojačani velikim tesanim blokovima. O gradini Tuščak ima vrlo malo povijesnih podataka, što ga čini vrlo tajnovitim. Smatra se da je Tuščak sagrađen krajem 12. i početkom 13. stoljeća, a da je nedugo zatim, već u 14. stoljeću, bio napušten i u ruševnom stanju te da se nije dalje razvijao poput spomenutog Okić grada. Zašto je to tako, zašto je Tuščak podignut baš na ovom mjestu i tko ga je nastanjivao, povijesna je zagonetka.
Stari grad Lipovec - „mlađi brat“ grada Okić
Kao što je već spomenuto, kralj Bela IV. uspio se spasiti tijekom provale Mongola uz pomoć velikog broja plemića i pučana, među kojima je bio i Ivan Okićki. U znak zahvalnosti dopustio je zaslužnim plemićima da izgrade utvrde koje bi poboljšale obranu čitavog kraljevstva. 1251. godine knez Ivan Okićki je u blizini svoje veće utvrde Okića počeo graditi utvrdu Lipovec. Lipovec je bio kopija Okića, ali manjih dimenzija. Također, za razliku od Okića, bio je na skrivenijem mjestu. Utvrda je sagrađena na vrhu stožastog brda, na 582 metra nadmorske visine.
Osim što ih je izgradio isti plemić, Lipovec ima još dvije stvari po kojima je sličan Okiću. Riječ je o tlocrtu, ali i o njegovoj neslavnoj sudbini - smjenjivale su se plemićke obitelji koje su njime upravljale, da bi tijekom 17. stoljeća bio potpuno napušten, izgubivši i stambenu i obrambenu ulogu.
Kao i Okić, drevno zdanje Lipovec, odnosno njegovi ostaci, jedna su od obaveznih destinacija planinara. Staza za Lipovec vodi od Šoićeve kuće, dok je stari grad udaljen nešto više od 20 minuta hoda.
Za Lipovec se vežu i legende o turskom groblju, ostalom nakon Osmanlijskog pokušaja osvajanja ovog kraja, a nalazi se u blizini ovog starog grada.
Kurija Mirnovec - kasnobarokna kurija velike povijesne vrijednosti
Riječ je o nekadašnjoj kuriji obitelji Reiser u Velikoj Rakovici. Ova građevina je imala vrlo značajnu povijesnu ulogu, točnije bilo ih je više. 1870. godine, kada je njezin vlasnik bio poznati ilirac, sin notara i odvjetnika Franje Reisera, održana je skupština članova Narodne stranke, koja je osnovana nakon zabrane Ilirske stranke 1843. godine. Fran Kurelac je na toj skupštini održao svoj poznati govor. Osim toga, članovi pjevačkog društva "Kolo" izveli su rodoljubne pjesme, a poznati skladatelj Ivan pl. Zajc tom je prigodom skladao pjesmu Ivana Zuhara "Gradu Samoboru".
Stoljeće kasnije, u toj je zgradi svoje slikarske početke započeo veliki hrvatski slikar Nikola Reiser.
Franjo Reiser je ovaj dvorac kupio od odvjetnika i zemljoposednika Josipa Trputeca 1820. godine. Trputec je zaslužan za prvo službeno spominjanje dvorca u dokumentima iz 1812. godine, napisavši elegiju Planctus Joseph Terputecz super kurio Mirnovecz - Plač nad kurijom Mirnovec.
Što se tiče arhitektonskih obilježja ove kurije okružene prostranim perivojem i voćnjakom, riječ je o građevini starijeg pravokutnog korpusa i dograđenog krila s dvorišne strane, koja je izgrađena u tipičnoj tradiciji tlocrta i oblikovanja jednostavnih kurija sjeverozapadne Hrvatske, kao primjer kasnobaroknog graditeljstva. Građena je s glavnom stambenom prostorijom u sredini - to je tzv. "palača" s istaknutim uzvišenjem prema parku i sporednim prostorijama orijentiranim prema dvorištu.
Nema točnih podataka o vremenu gradnje objekta, ali se na temelju navedenih obilježja može zaključiti da je stariji pravokutni korpus sagrađen u 18. stoljeću, dok je u nastavku dograđeno krilo s dvorišne strane. Perivoj je također uređen u 19. stoljeću, u njegovoj drugoj polovici. Bio je pejzažno i geometrijski oblikovan i organiziran u dva dijela. Kulturni je spomenik 2. kategorije.
Samoborski muzej - trud dvojice entuzijasta
Muzej je smješten u nekadašnjoj obiteljskoj kući poznatog skladatelja i gradonačelnika ovog mjesta Ferde Livadića. U početku, 1948. godine, muzej je dobio samo dvije prostorije u prizemlju, a godinu dana kasnije i cijeli prvi kat.
Muzej je osnovan 23. lipnja 1949. prvenstveno zahvaljujući Ivici Sudniku, svestranoj ličnosti 20. stoljeća. Bio je veliki zaljubljenik u povijest i starine, bio je novinar i fotograf, ljubitelj planinarenja, ali i sakupljanja predmeta vezanih uz povijest Samobora. Tri zbirke Ivice Sudnika "Samoborska bibliografija", "Samoborska kronika" i "Samoborske starine" bile su temelj budućem Samoborskom muzeju. Zajedno s dr. Stjepanom Oreškovićem u stvaranju Samoborskog muzeja odradio je dobar dio stručno-organizacijskih poslova na osiguranju prostora za stalni postav i formiranju fondova zbirki. Orešković je bio pravnik, i kao Sudnik, veliki zaljubljenik u samoborsku povijest.
Danas se u prizemlju nalazi geološko-arheološka zbirka, na prvom katu povijesna, umjetnička i kulturno-povijesna zbirka, a u tzv. Služinskoj kući etnografska zbirka. U njoj se čuvaju narodne nošnje i nakit (poznati kraluši), predmeti za izradu tekstila, ali i mnogi drugi predmeti koje je narod koristio u domaćinstvu, gospodarstvu i rukotvorine vezane za život na samoborskom selu. Na prvom katu se može vidjeti rekonstrukcija ambijenta seoske sobe i kuhinje.
Arheološka zbirka prezentira ostatke materijalne kulture paleolitika, neolitika, bakrenog, brončanog i željeznog doba, antike, materijalnu ostavštinu Starog grada Samobora koja obuhvaća razdoblje od 13. do 18. stoljeća, ali i srednjovjekovni lokalitet u selu Farkaševac (srebrni novac, keramički i metalni nalazi). Geološka zbirka obuhvaća fosilno blago nekadašnjeg podmorja i kopna ovih prostora i prikazuje izvrsno očuvane fosile Panonskog mora - školjke, koralje, morske puževe i dr.
Kulturno-povijesna zbirka može se pohvaliti velikim brojem predmeta i svojom raznolikošću. U doba Hrvatskog narodnog preporoda Ferdo Livadić je u svoj dvorac pozivao poznate ličnosti svoga vremena. Tu su se okupljali Ljudevit Gaj, Fran Kurelac, Stanko Vraz, Ivan Kukuljević Sakcinski i mnogi drugi. Izloženi predmeti iz tog vremena su: Livadićev klavir, obiteljske fotografije i pečatnjaci, njegove skladbe i rukopisi, muško odijelo ilirska surka, ručne radove Julijane Cantillym, Vrazove Đulabije, portreti uglednih građana i drugo.
Budući da su krajem 19. stoljeća u gradu Samoboru nastala brojna kulturna, književna, vojna, vatrogasna, sportska, pjevačka i planinarska društva, u muzeju su izložene fotografije, sportski rekviziti, književna djela i drugi predmeti koji svjedoče o njihovoj intenzivna aktivnost. Jedan od najpoznatijih simbola Samobora - vlak Samoborček, u muzeju je prikazan kroz autokarte, vozne redove i stare fotografije.
Uz znamenitosti, važno je spomenuti i jednu od najvećih turističkih manifestacija u kontinentalnom dijelu Hrvatske - Samoborski fašnik. To je jedno od najstarijih karnevalskih slavlja u našoj zemlji. Ova manifestacija tradicionalno završava na pokladni utorak osudom Princa Fašnika i spaljivanjem njegove lutke, čime se osigurava da godina pred nama bude bez negativnih utjecaja. Tradicionalni fašnički likovi Princ Fašnik, Princeza Sraka, Sudec i Fiškal preuzimaju ključeve grada i proglašavaju Slobodnu fašničku Republiku.
Uz tradicionalni program na Trgu kralja Tomislava posjetitelje očekuje i program uličnih zabavljača, tabori mjesnih odbora i KUD-ova, radionice za djecu te brojna druga događanja na nekoliko lokacija.
Ova manifestacija ima dugu povijest, a prvi pisani dokument o njoj čuva se u Samoborskom muzeju. Riječ je o zapisniku sa sjednice općinskog vijeća iz 1828. godine, u kojem piše da se tražilo iznajmljivanje dvorane u zgradi gradske vijećnice za fašnički bal, uz napomenu da se koristi za istu svrhu kao i godinu prije.
Grad Samobor mami bogatom poviješću, a svaki vas korak vraća kroz stoljeća. Stoga, krenite u laganu šetnju koja će vas zasigurno oduševiti i poželjet ćete ponovno posjetiti ovaj grad.