Njirić + arhitekti: Inovativna nadogradnja nove etaže

^{Izbor i tekst: Boris Vidaković}

Postojeća građevina smještena je u atraktivnoj stambenoj četvrti, između šireg centra grada i najvećega gradskog parka Maksimira. Atraktivnost susjedstva očituje se u nizu aktualnih i nedavno dovršenih izgradnji kojima se postojeća gradska struktura značajno progušćava. Nove investicije prvenstveno su usmjerene na generiranje što većeg broja novih stambenih kvadrata i nisu pretjerano zainteresirane za ostvarivanje prostornih kvaliteta, što nažalost rezultira malim brojem arhitektonski uspjelih ili uopće pristojnih novogradnji.

Spomenuta dogradnja predstavlja izuzetak od takvog trenda, nije prevelika ili nametljiva, ali je arhitektonski ambiciozna. Iako nadogradnja očito povećava veličinu kuće, uspješno zadržava mjerilo ulice, ali i specifičnu atmosferu i pristojnost gradskog prostora.

Oblikovanje i materijalizacija dograđene etaže je u jasnom kontrastu s postojećom bazom koja je ožbukana i masivna, a dogradnja obučena je u limenu oblogu koja ostavlja dojam lakoće. Dok je baza oblikovno suzdržana i stroga, dogradnja je odvažnija s prepoznatljivom formom krova. Karakterističan shed krov asocira na nekadašnje tvornice u susjedstvu, ali primarno postaje element u funkciji stvaranja kvalitetnoga stambenog prostora koji omogućuje prostore veće visine, nadsvjetla kojima se otvaraju pogledi te osunčanje i u dubini prostora. 

Nova intervencija je u stalnom dijalogu s postojećom zgradom, preuzeti su svi elementi koji se pojavljuju na pročelju poput prozora, vrata i balkona, ali s minimalnim oscilacijama u poziciji i dimenzijama čime se jasno diferencira novo i postojeće. Zadržava se inventar postojećih elemenata, kao i ritam pročelja, ali u novoj interpretaciji kojom se uspostavlja dijalektička igra gdje je istovremeno sve isto kao što je bilo, ali više ništa nije isto. Riječ je o intervenciji kod koje je posve jasno da postoje baza i nadogradnja, novo i staro, ali je danas praktično nemoguće zamisliti kuću bez nadogradnje.

Montažna metalna konstrukcija odabrana je zbog ekonomičnosti investicije, kao i zbog mogućnosti brze izvedbe, jer se tvornički predgotovljeni elementi samo montiraju na licu mjesta. Nije zanemarivo ni to da je metalna konstrukcija manje težine, odnosno opterećenja za konstrukciju postojeće zgrade, te je istovremeno otpornija na potres, opasnost koja je na ovim prostorima nedavno osviještena (nakon potresa u Zagrebu i Petrinji). 

Novoizgrađeni stambeni prostor razapet je između sjevernog pročelja prema Petrovoj ulici te južnog prema parku. Karakteristična, gotovo paradigmatska zagrebačka situacija određena pogledom prema Medvednici i gradskim vedutama na sjeveru te parku, zelenilu i suncu na jugu. Dnevna zona stana razvija se između dva balkona, manjeg na sjeveru iznad ulice te većeg koji je zapravo terasa za blagovanje i druženje smještena u krošnjama drveća na jugu.

Postojeće stubište smješteno je u jednom kutu što rezultira tlocrtno skokovitim središnjim prostorom unutar kojeg se nehijerarhijski nižu prostori dnevnog boravka, blagovaonice i kuhinje, čime se eliminira gubitak kvadrata stana inače predodređen za hodnike. Paralelno s nizanjem dnevnih prostora razvija se zona skrivenih pratećih prostorija: spavaća soba, kupaonica i radna soba. 

Interijer svijetlih i neutralnih tonova definiran je akcentima ugradbenog namještaja koji se razlikuje bojom i materijalom. Kuhinja i blagovaonica određene su kombinacijom crne boje i svijetlog drveta, a između dnevnog boravka i radne sobe nalazi se kubus s policama za knjige koji kombinira drvo i polikarbonat. 

Rekonstrukcija i dogradnja zgrade u Petrovoj ulici predstavlja atipičan pristup u arhitekturi koja teži estetici svakodnevnoga i normalnoga, a istovremeno ulazi u dijalog s pitanjem ekonomičnoga suvremenog stanovanja te testiranjem konstruktivnim tehnikama nakon nedavnih potresa.

Galerija: