Isplati li se bojiti stan ili fasadu?

Isplati li se ulaganje u krečenje? Otkrili smo da je to jedna od građevinskih intervencija koja se vlasnicima stanova najviše isplati u odnosu na to koliko brzo se vrati. Prosječna cijena krečenja unutrašnjih zidova iznosi od oko 4 do 6 EUR/m², dok krečenje fasade košta od oko 8 do 12 EUR/m² pa više, ovisno o više faktora.

Troškovi krečenja prosječnog stana od 60 m² obično se kreću od oko 600 do 1.100 EUR.

Međutim, svježe okrečeni zidovi imaju izuzetno pozitivan utjecaj na vrijednost nekretnine. Bez obzira na to hoćete li prodati ili iznajmiti stan, zbog novog krečenja možete očekivati višu cijenu i bržu prodaju, odnosno iznajmljivanje, jer će potencijalni kupci ili zakupci steći dojam urednosti i brige o nekretnini. Prvi dojmovi su ključni pri prodaji ili iznajmljivanju stana.

Stručnjaci za nekretnine procjenjuju da krečenje stana može povećati njegovu vrijednost čak do 5 %.

To znači da biste pri prodaji stana vrijednog 100.000 EUR mogli očekivati dodatnih 5.000 EUR. Tipična investicija u krečenje manjeg stana (do 60 m²) može se vratiti već za nekoliko mjeseci, zbog brže prodaje ili veće cijene.

„Stan smo okrečili neposredno prije prodaje. Već su prvi kupci pokazali oduševljenje. Rekli su da im se sviđa što je sve tako svježe i čisto. Kad bih ponovo prodavala stan, ono što bih prvo učinila jeste da ga okrečim. Zaista se isplati!“ Anita, vlasnica stana.

Udobnije stanovanje

Krečenje ne podiže samo vrijednost nekretnine. Nova boja zidova značajno poboljšava kvalitetu stanovanja, jer utječe na raspoloženje i stvara ugodniju atmosferu. Boje vizualno povećavaju prostor, dodaju svjetlost te dojam prozračnosti i čistoće. Prema mišljenju stručnjaka, to je jedan od najbržih i najekonomičnijih načina za uređenje životnog prostora koji košta mnogo manje nego obimnija renoviranja.

Znate li da se krečenjem površine zapravo štite?

Krečenje zidova i stropova nije važno samo zbog estetike, već i zbog zaštite. Nova boja sprječava prodiranje vlage, prašine pa čak i plijesni. Posebno je to važno u prostorijama koje su više izložene vlazi, kao što su kupaonice, podrumi i kuhinje. Investicija u zaštitu zidova krečenjem je znatno manja nego što bi bili troškovi sanacije plijesni ili novog žbukanja, što može iznositi čak oko 10 EUR m² ili više.

Svježe okrečeni zidovi poboljšavaju kvalitetu zraka

Izbor ekološke boje doprinosi i boljoj kvaliteti zraka u prostorijama. Takve boje ne sadrže štetne isparljive materije (VOC) i stoga se preporučuju naročito za prostorije gdje je ventilacija slabija ili gdje borave osjetljivije osobe, kao što su djeca i stariji. Takve boje, istina, mogu biti nešto skuplje, ali dugoročno gledano predstavljaju veliku prednost za zdravlje.

Postoji 6 vrsta krečenja - koju izabrati i kakve su cijene?

Izbor prave vrste krečenja nije uvijek jednostavan. Ovisi o stanju zidova, vašim očekivanjima, a naravno i budžetu. Cijene krečenja počinju od oko 2 EUR/m² za jednostavno osnovno bojenje, ali mogu brzo prijeći 15 EUR/m² ako su potrebne obimnije popravke i više slojeva boje. Prije krečenja važno je znati je li potrebno samo osvježiti ili obaviti kompletnu sanaciju.

Primjer iz prakse: „U početku sam mislio da će biti dovoljan jedan sloj boje, ali kad sam vidio pukotine i mrlje, odlučio sam se za temeljnu obnovu.“

Pogledajte najčešće soboslikarske radove i njihove cijene.

1. Cijena za osvježavanje zidova - kad su zidovi u dobrom stanju

Ako su zidovi u relativno dobrom stanju - bez većih pukotina, mrlja ili ljuštenja boje - onda je dovoljno osnovno osvježenje s jednim nanosom boje. Prije krečenja preporučuje se čišćenje površina, možda minimalno brušenje, a zatim nanošenje svježe boje.

Primjer iz prakse: „U spavaćoj sobi nije bilo većih oštećenja, pa smo tamo zidove samo jednom prešli.“

Cijena za takvo osvježenje obično se kreće oko 3-5 EUR/m², što uključuje zaštitu prostora i jedan nanos boje. To je najbrži i najjeftiniji način da prostoriji vratite svježinu.

2. Cijena krečenja s obnovom zidnog premaza - kad je boja ispucala

Kada su zidovi inače u dobrom stanju, ali na njima ima mrlja, manjih pukotina ili tragova popravaka, potrebna je djelomična obnova. Majstor će takva mjesta izbrusiti, izgletati, a zatim sve zidove prekrečiti u dva sloja. Cijena takvog posla može se kretati od oko 4 do 7 EUR/m² pa više, ovisno o obimu posla.

Primjer iz prakse: „Naša kuhinja uvijek izgleda kao da je u nju ‘bomba pala’. Naravno, to se vidi i na zidovima. Bilo je potrebno malo više truda, ali sada prostor izgleda kao nov.“

3. Cijena krečenja s uklanjanjem stare boje - kad se boja ljušti

Ako se boja na zidovima odvaja, ljušti ili su pukotine dublje, često je potrebno ukloniti stari premaz. Takva intervencija uključuje skidanje boje, nanošenje glet-mase za izravnavanje, brušenje i dvostruko bojenje. Troškovi mogu izaći oko 5-7 EUR/m² pa više.

Primjer iz prakse: „U dječjoj sobi se boja poprilično oljuštila. Utvrdili smo da je treba potpuno ukloniti i nanovo okrečiti.“

4. Cijena krečenja sa sanacijom žbuke - kad se žbuka ljušti

U starijim objektima problem vrlo često leži u samoj žbuci. Ako se ljušti ili otpada, sanacija je nužna. Prvo se uklanja sva oštećena žbuka do čvrste, takozvane zdrave podloge, zatim slijedi nanošenje sanacijskog žbuka, gletanje, brušenje i krečenje u dva sloja. Cijena sanacije žbuke kreće se od oko 8-12 EUR/m² ili više. To je skuplje rješenje, ali nužno za dugoročnu kvalitetu.

Primjer iz prakse: „Kupaonica je bila u vrlo lošem stanju. Žbuka je otpadala. Nakon uklanjanja i novog žbukanja, prostor konačno diše.“

5. Cijena krečenja zbog vlažnih zidova nakon prodora vode - vlaga je u zidovima

Vlaga u zidovima je jedan od najzahtjevnijih problema. Prvo je potrebno sanirati izvor vlage. Najčešći uzroci pojave vlage u zidovima su:

• Loša vanjska hidroizolacija, koja dopušta prodor kišnice.
• Kapilarna vlaga, koja podiže vodu u zidove s poda - to se rješava presijecanjem zidova i ugradnjom horizontalne barijere.
• Kondenzacija, koja nastaje zbog loše toplinske izolacije i neodgovarajuće ventilacije.

Cijena takve sanacije može iznositi oko 7-13 EUR/m² pa više, ovisno o obimu oštećenja i odabranim materijalima.

Sanacija obuhvaća više koraka:

1. Uklanjanje vlažnog žbuka
2. Reparaturna žbuka ili ploče za kupaonicu
3. Osnovni premaz
4. Masa za izravnavanje
5. Brušenje površine
6. Krečenje u dva ili tri sloja

6. Cijena krečenja fasade

Kako bi kuća i izvana izgledala lijepo, nužno je redovito krečenje fasade. Postupak uključuje čišćenje fasade, moguću sanaciju pukotina ili mrlja, nanošenje temeljne boje i zatim završni sloj boje. Za fasade se najčešće koristi fasadna boja, koja je otpornija na vremenske uvjete. Cijene krečenja fasade ovise o visini objekta, vrsti boje i složenosti posla, ali u prosjeku iznose između 8-13 EUR/m².

Što sve uključuje konačna cijena krečenja?

Svako krečenje ima obavezne 4 faze

Kako bi rezultat krečenja bio kvalitetan i dugotrajan, mora se ispoštovati proces od četiri faze koje slijede jedna za drugom u točno danom redoslijedu. Nepridržavanje tog redoslijeda ili preskakanje faza može lako dovesti do toga da se boja ljušti, ne prianja ili ne pokrije površine kako treba. U tablici su prikazani osnovni koraci krečenja koje ćemo detaljnije opisati:

Koliki su troškovi pojedinačnih faza krečenja?

Za lakše planiranje krečenja korisno je znati približne udjele troškova radova:

• Zaštita prostora: 10 % (na primjer, zaštitne folije, ljepljive trake)
• Priprema podloge: 15 % (čišćenje, manje popravke)
• Gletanje i šmirglanje: 20 % (ravnanje zidova)
• 2x bijeljenje: 50 % (boja i nanošenje)
• Ostalo: 5 % (prijevoz, završni radovi)

1. Zaštita prostorija

Zaštita prostorija prije krečenja počinje prekrivanjem podova, pokućstva i namještaja, prozora, vrata te utičnica i prekidača. Za podove se obično koriste deblje zaštitne folije, najloni ili kartoni, koji su dovoljno čvrsti da podnesu hodanje i pomicanje ljestava. Za namještaj je preporučljivo koristiti tanju zaštitnu foliju, koja se može učvrstiti ljepljivom trakom. Zaštitne trake lijepe se i uz rubove stropa, dovratnika i štokova, oko prozora, prekidača i utičnica. Najbolji izbor su molerske trake, koje ne ostavljaju tragove pri skidanju i omogućuju iscrtavanje čistih, ravnih linija. Dobro zalijepljene trake uvelike olakšavaju kasnije čišćenje.

Zaštita prostorija je korak koji itekako može utjecati na konačni rezultat – ne samo zato što sprječava prljanje, već i zato što omogućuje nesmetan rad bez nepotrebnog prekidanja posla zbog brisanja mrlja.

2. Priprema podloge i uklanjanje oštećenih slojeva

Čak ni najbolja boja neće biti trajna ako se nanosi na prljavu, vlažnu ili površinu koja se trusi i raspada. Zato prije krečenja valja procijeniti stanje zidova:

• Ako su zidovi u vrlo dobrom stanju – bez pukotina, mrlja ili boje koja se podljepljuje i ljušti – dovoljno je temeljito suho i mokro čišćenje. Prašina, masnoće i čađa mogu spriječiti prianjanje boje. Površinu treba prvo obrisati suhom krpom ili usisati, a zatim prebrisati vlažnom spužvom s blagim sredstvom za čišćenje.
• Ako su zidovi blago prljavi, ali u suštini dobri, često je potrebno samo lagano šmirglanje, da se uklone stare mrlje koje bi utjecale na prianjanje boje. To se može obaviti ručno ili strojno.
• Ako se boja odvojila, ljušti se ili ako su na zidovima tapete – sve treba ukloniti. Boja se obično uklanja špahtlom, vrućom parom ili kemijskim sredstvima. Tapete se, pak, natapaju vodom i polako odljepljuju. Ponekad pomaže dodatak omekšivača ili posebnog sredstva za skidanje tapeta.
• Ako je oštećena žbuka (pukotine, vlaga, plijesan), on se mora potpuno ukloniti. To je najzahtjevniji oblik pripreme i najbolje ga je prepustiti stručnjacima.
• Neožbukani betonski ili cigleni zidovi također zahtijevaju odgovarajuću pripremu. Za beton se uglavnom koriste posebni osnovni premazi, koji usporavaju upijanje i sprječavaju prebrzo sušenje boje. Ciglene zidove, međutim, često treba premazati debljim slojem veziva.

Cijene za sanaciju i pripremu podloge za nanošenje boje

Reparaturne i žbuke za sušenje

Sada slijedi sanacija, kojom se površina obnavlja i priprema za nanošenje boje. Ako postoje pukotine, tragovi vlage ili žbuka koji se trusi, nije dovoljno samo ih prekriti bojom ili gletom. U takvom slučaju valja upotrijebiti posebne vrste žbuke, koje će osigurati dugoročnu postojanost i dobru podlogu za krečenje.

Reparaturne ili sanacijske žbuke posebno su namijenjene prostorijama u kojima se javljaju problemi s vlagom ili solju u zidovima. Sadrže posebne sastojke koji omogućuju da vlaga isparava, a istovremeno sprječavaju da sol izbije na površinu. Žbuke za sušenje koriste se tamo gdje zidove valja brzo osušiti – na primjer, nakon prokišnjavanja. Osiguravaju brže sušenje i time sprječavaju nastanak plijesni.

*Važno: Za svaku žbuku mora se izabrati adekvatan osnovni premaz, inače se može početi ljuštiti i otpadati.

**Površina mora biti čista, odmašćena i dovoljno hrapava da bi žbuka dobro prionula.

Popunjavanje pukotina

Kada su zidovi sanirani i stabilni, slijedi gletanje – postupak popunjavanja manjih oštećenja, udubljenja i pukotina. Cilj gletanja je stvaranje glatke, ravne površine, koja omogućuje ravnomjerno nanošenje boje. Kada su u pitanju manje pukotine, dovoljno je samo malo glet-mase za unutarnje zidove. Za veće pukotine ili spoj dvaju različitih materijala (na primjer, zid i strop), preporučuje se uporaba armaturne mrežice od fiberglasa. Ona se utapa u prvi sloj gleta i sprječava ponovno pojavljivanje pukotina. Time se stvara čvrsta i glatka površina, spremna za nanošenje osnovnog premaza (primer).

Osnovni premaz (primer)

Zid bez osnovnog premaza neravnomjerno upija boju, što uzrokuje pojavu mrlja, a na prašnjavijim i glatkijim površinama boja može početi i ljuštiti se. Osnovni premaz ili primer stoga je izuzetno važan za dugoročnu postojanost boje i ujednačen izgled, jer regulira poroznost podloge i povećava njezino prianjanje. Primer se nanosi valjkom ili kistom, a kada su u pitanju veće površine, i sustavom za prskanje. Nanosi se ravnomjerno u jednom sloju. Suši se približno 6–12 sati, ovisno o temperaturi i vlažnosti zraka.

Za različite površine koriste se različiti osnovni premazi:

• Za glatki i slabije upijajući beton koristi se dubinski primer, koji prodire u pore i omogućuje dobro prianjanje. Upotrebljavaju se posebni proizvodi koji sprječavaju mrvljenje i odbijanje boje.
• Cigla je vrlo porozna, pa zato zahtijeva akrilni ili silikonski osnovni premaz, koji sprječava da zid doslovno „popije“ svu boju.
• Gipsane ploče su osjetljive na vlagu i zahtijevaju poseban primer za suhomontažne sustave, koji smanjuje upijanje.

3. Brušenje i gletanje zidova

Brušenje i gletanje završni su koraci pripreme površine prije bojanja. Glavna svrha gletanja je popuniti sitne pukotine i stvoriti potpuno glatku površinu, koja omogućuje ravnomjerno nanošenje boje. Brušenjem se, pak, dodatno ravnaju sve nepravilnosti i uklanja višak materijala.

Gletanje zidova

Takozvane glet mase i mase za ravnanje razlikuju se po namjeni, finoći teksture i načinu nanošenja. Neke se nanose ručno gleterom, druge su prilagođene strojnoj uporabi, što je brže i ravnomjernije – pogodno za veće kvadrature. Kod gletanja se prvo nanosi deblji sloj, kojim se popunjavaju veća udubljenja. Slijedi sušenje od 8 do 24 sata, ovisno o debljini nanosa, vlažnosti i temperaturi. Nakon toga zid je spreman za drugi sloj, za fino ravnanje površine, a po potrebi slijedi i treći – završni sloj.

Za gletanje se koriste različiti materijali:

Brušenje zidova

Kada se glet osuši, slijedi brušenje. Koristi se brusni papir (granulacija P100–P220), koji omogućuje gladak prijelaz između starog zida i gleta. Ručno brušenje je preciznije i najčešće se koristi za manje površine ili za kutove. Strojno brušenje (brusilicom s usisavačem) je brže i čišće, a svakako je bolje za veće prostorije.

Tijekom brušenja preporučuje se koristiti zaštitnu masku i naočale jer nastaje mnogo prašine.

4. Cijene bojanja zidova

Kada su zidovi spremni – glatki, suhi i premazani temeljnim premazom – vrijeme je za bojanje. Tada se konačno vidi rezultat svih prethodnih radova. No čak i ovaj korak zahtijeva promišljen odabir materijala, tehnika i broja slojeva jer različite vrste boja i podloga utječu na konačan izgled.

Bojanje zidova u bijelu boju – klasičan izbor

Bijela disperzijska boja najčešće se koristi za unutarnje prostore jer pruža dobru pokrivnost i paropropusna je. Ručno bojanje (valjak, kist) pogodno je za manje površine i precizniji rad, dok se za veće površine često koristi strojno prskanje boje, što omogućuje brže i ravnomjernije nanošenje. Pri takvom bojanju troši se približno 1 litra boje na 7–10 m² površine, pri čemu je za hrapavije podloge potrebno više boje.

Cijena bojanja ovisi ponajviše o broju slojeva:

• 1 sloj bijele boje dovoljan je samo za osvježavanje zidova istom bojom. Cijena bojanja u jednom sloju obično iznosi oko 3–5 EUR/m².
• 2 sloja bijele boje standard su za većinu renovacija jer osiguravaju ujednačen izgled. Cijena dvostrukog bojanja iznosi oko 4–5 EUR/m² i više, ovisno o više čimbenika.
• 3 sloja bijele boje nužna su kada se tamnije boje prekrivaju svjetlijima ili kada je podloga vrlo porozna. Bojanje u tri sloja košta između 5–6 EUR/m² i više.

Bojanje intenzivnim bojama

Kod živih, intenzivnih nijansi (npr. crvena, plava, zelena) pokrivnost je često lošija pa je potrebno nanijeti više slojeva (čak 3–4) ili koristiti tamniji temeljni premaz kako podloga ne bi probijala kroz boju.

• Cijena za 1 sloj intenzivne boje je oko 5–7 EUR/m².
• Cijena za 2 sloja intenzivne boje je oko 7–9 EUR/m².
• Cijena za 3 sloja intenzivne boje je oko 9–11 EUR/m².

Bojanje posebnim bojama i dekorativnim tehnikama

Uz klasično bojanje, mogu se primijeniti i dekorativne tehnike poput šaranja, imitacije betona ili kamena, metalik izgleda, antiknog efekta ili boja s dodatkom sjaja ili teksture:

• Tehnika lijepljenja traka: Trake se zalijepe na zid u željenom obliku (pruge, geometrijski oblici, stepenasto i slično), prebojaju, a zatim skinu kako bi ostali željeni uzorci čistih i ravnih rubova – što je izvrsno, primjerice, za dječje sobe.
• Imitacija betona ili kamena: pomoću posebnih gletera i boja stvara se rustikalni izgled.
• Metalik efekti: koriste se boje s metalnim pigmentima – npr. srebrna, bakrena, brončana.
• Antikni efekti: neujednačenim nanošenjem boje posebnim kistovima i spužvama zid dobiva izgled starine.

Koju vrstu boje odabrati za bojanje

Cijena bojanja disperzijskim bojama

Vodene, tj. disperzijske boje danas su najrašireniji izbor za bojanje unutarnjih zidova i stropova. Budući da su na vodenoj bazi, brzo se suše, nemaju jak miris i imaju vrlo nizak udio hlapljivih organskih spojeva (VOC). Njihova je najveća prednost jednostavna primjena, jer ih mogu koristiti i početnici. Dostupne su u širokoj paleti boja i prikladne su za gotovo sve prostorije bez velike vlage. Cijena materijala kreće se između 2 i 4 EUR/l, odnosno oko 15–20 EUR/25 kg, ovisno o vrsti i proizvođaču. Majstori naplaćuju rad oko 4–6 EUR/m² i više, ovisno o uvjetima i podlozi.

Cijena bojanja akrilnim bojama

Akrilne boje jedan su od najčešćih izbora za bojanje unutarnjih zidova. Također su na vodenoj osnovi, s dodatkom akrilnih smola koje im osiguravaju dobro prianjanje, brzo sušenje i jednostavnu primjenu. Otporne su na UV-zrake i umjerenu vlagu pa su pogodne za dnevne i spavaće sobe te hodnike. Imaju nizak udio VOC-a i dolaze u širokoj paleti nijansi. Mana im je nešto slabija perivost u odnosu na lateks-boje. Cijena bojanja akrilnim bojama (2 sloja) iznosi približno 7–9 EUR/m² i više, dok se cijena materijala kreće od oko 5 EUR/l do oko 40 EUR/15 l, ovisno o vrsti i proizvođaču.

Cijena bojanja lateks-bojama

Lateks-boje su slične akrilnima, ali imaju veću elastičnost i bolju otpornost na trljanje. Preporučuju se za prostorije gdje su zidovi više izloženi doticajima i habanju – npr. hodnici, dječje sobe, kuhinje. Zbog svoje perivosti mogu se čistiti vlažnom krpom bez oštećenja boje. Cijena lateks-boja iznosi oko 8 EUR/l do 100 EUR/10 l, ovisno o vrsti i proizvođaču, a majstori naplaćuju oko 13–17 EUR/m² ili više, ovisno o uvjetima.

Cijena bojanja dekorativnim tehnikama

Dekorativne tehnike ne služe samo bojenju, već i stvaranju umjetničkog dojma na zidovima. Efekti uključuju metalni ili biserni sjaj, izgled mramora ili teksture poput sahare ili travertina. Time se mogu istaknuti određeni dijelovi prostora – zid iza kreveta, obloga kamina ili blagovaonski kutak. Cijena je viša: od 18 do 40 EUR/m² ili više, jer se radi o zahtjevnim radovima i skupljim materijalima.

Cijena bojanja specijalnim bojama za vlažne prostorije

Za kupaonice, kuhinje, praonice ili sušionice dostupne su specijalne perive boje otporne na vlagu, kondenzaciju, pa čak i plijesan. Također su antibakterijske i sprečavaju nastanak mrlja. Mogu se čistiti mokrom krpom. Te boje koštaju nešto više – oko 4–15 EUR/l, dok majstori naplaćuju od oko 11 do 16 EUR/m² i više.

Primjer iz prakse: „Kupaonica nema prozor, pa sam znao da trebam boju koja može podnijeti svakodnevno stvaranje pare. Moler mi je preporučio perivu boju koja ‘diše’ – i stvarno se pokazala odličnom.“

Ovisno o karakteristikama koriste se različite vrste perivih boja:

Akrilne perive boje omogućuju brzo nanošenje i najčešći su izbor. Perive lateks-boje idealne su za često čišćenje zidova u kuhinji. Premazi protiv plijesni uglavnom su dostupni u specijaliziranim trgovinama i sadrže dodatke protiv gljivica.

Cijena bojanja drva

Drvene površine u zatvorenome ili na otvorenome zahtijevaju poseban tretman jer su osjetljivije na vlagu, UV zrake i mehanička oštećenja. Najčešći izbor su akrilne boje za drvo i lazure:

• Akrilne boje za drvo su neprozirne i stvaraju snažan zaštitni sloj. Odlične su za prozore, vrata ili drveni namještaj. Brzo se suše, ne žute i lako se čiste. Cijena materijala kreće se oko 5 EUR/l, ovisno o proizvođaču i vrsti proizvoda, a zajedno s radom iznosi 15–20 EUR/m².
• Lazurne boje, odnosno lazure, prozirne su i naglašavaju prirodnu teksturu drva. Idealne su za drvene obloge, ograde ili namještaj kojem želite sačuvati izvorni izgled. Nešto su osjetljivije na trošenje, ali vizualno djeluju vrlo atraktivno. Cijena s radom slična je kao za akrilne boje.
• Ulja za drvo su prozirni premazi koji dubinski štite drvo i naglašavaju njegovu prirodnu strukturu i ton. Uglavnom se koriste za vanjske drvene površine poput terasa, ograda, vrtnog namještaja i pergola. Za razliku od boja, ne stvaraju film na površini, što omogućuje drvu da „diše“, ali zahtijevaju redovito obnavljanje, obično jednom godišnje. Prednost ulja je njihov mat izgled i jednostavna obnova bez brušenja. Cijena ulja kreće se od oko 10 do 18 EUR/l, a majstori za rad, ovisno o vrsti ulja i stanju drva, naplaćuju između 15 i 20 EUR/m². Preporučuje se uporaba prirodnih ili UV-otpornih ulja.

Cijena bojanja metala

Metalne površine poput ograda, radijatora, metalnih konstrukcija ili čak namještaja zahtijevaju boje s dobrim zaštitnim svojstvima. Postoje dvije osnovne vrste boja za metal:

• Antikorozivne boje služe za zaštitu željeza i čelika od hrđe. Često se koriste kao temeljni sloj, ali mogu biti i završni premaz. Cijene materijala kreću se od oko 2 do 10 EUR/l, pri čemu je to količina dovoljna za premazivanje 10–12 m². Usluga bojanja naplaćuje se između 7 i 11 EUR/m² ili više, ovisno o više čimbenika.
• Akrilne boje za metal omogućuju estetsku obnovu i dodatnu zaštitu. Koriste se za aluminij, nehrđajući čelik i druge metale koji nisu izrazito skloni koroziji. Dostupne su u raznim nijansama i završnim efektima – mat, polumat ili sjaj.
• Epoksidni premazi su visokoučinkovita sredstva posebno namijenjena zaštiti metala u najzahtjevnijim uvjetima – industrijski pogoni, garaže, skladišta i konstrukcije izložene vremenskim utjecajima. Dvokomponentni su (boja + učvršćivač) i nakon nanošenja stvaraju iznimno čvrst, kemijski i mehanički otporan zaštitni sloj. Osim što su vrlo otporni na habanje i vlagu, dugotrajniji su od većine ostalih premaza. Zbog složenosti pripreme i nanošenja, uglavnom zahtijevaju profesionalnu izvedbu. Cijena materijala iznosi do oko 10 EUR/l, a cijena usluge bojanja slična je onoj za antikorozivne premaze.

Cijena bojanja fasade

Standardne fasadne boje

Fasada je najizloženiji dio kuće vremenskim utjecajima, stoga je važno odabrati odgovarajuću boju u skladu s klimom i okolinom. Najčešće vrste su:

• Fasadne boje na vodenoj bazi su ekološke, brzo se suše i otporne su na UV zrake. Prikladne su za većinu podloga. Cijena boje kreće se od oko 50 do 70 EUR za 15–25 kg, dok se usluga bojanja naplaćuje oko 8–15 EUR/m².
• Boje na bazi otapala (solventne) pružaju veću izdržljivost u zahtjevnijim uvjetima, no manje su ekološke. Idealne su za jako izložene površine i starije žbuke.

Specijalne fasadne boje

Za kuće smještene na posebno izloženim lokacijama, poput obale, industrijskih zona ili južnih strana,  preporučuju se specijalizirani premazi:

• Termoreflektirajuće boje smanjuju zagrijavanje zidova i doprinose energetskoj učinkovitosti objekta. Najčešće se koriste za južne i zapadne fasade.
• Protugljivične i antikorozivne boje prikladne su za vlažne i agresivne sredine jer sprječavaju nastanak plijesni, solne mrlje i propadanje žbuke.

Dekorativne fasadne boje

Za one koji žele dodatnu estetsku vrijednost, postoje i dekorativne fasadne boje. Mogu sadržavati pijesak, svjetlucave čestice ili druge dodatke koji stvaraju jedinstven izgled i ističu arhitektonske detalje. Često se koriste na coklima, balkonima, okvirima prozora ili ulaznim nišama. Cijena im je nešto viša, ali vizualni efekt je izniman.

Da biste izračunali okviran iznos obnove fasade, možete iskoristiti i naš alat, Emajstor prosječne cijene. Tu ćete vidjeti koliko treba novca izdvojiti prema kvadraturi, lokaciji i željenom kvalitetu materijala.

Koju boju za zidove izabrati?

Psihologija boja: Kako izabrati pravu boju za svaku prostoriju?

Boje u našem domu nisu samo pitanje ukusa, one itekako utječu na raspoloženje i to kako se osjećate u nekom prostoru. Psihologija boja proučava kako različiti tonovi utječu na emocije, energiju, pa čak i produktivnost.

Kada planirate krečenje doma, nije dovoljno da se zapitate koju boju volite, već i kako želite da se u tom ambijentu osjećate.

Primjer iz prakse: „Na početku sam želio da sve zidove obojim u bijelo, da sve bude jednostavnije. Ali kad sam malo istražio, shvatio sam da boje stvarno mogu da promijene atmosferu u prostoriji. Onda sam odlučio da svaku prostoriju okrečim drugačije, u zavisnosti od toga što u njoj najviše radim.“

Pogledajte kakav psihološki utjecaj imaju razne boje:

Koju kombinaciju boja izabrati?

Pri krečenju doma nije dovoljno samo izabrati omiljene boje – važno je razmisliti o čitavoj paleti, svjetlosti i atmosferi koju želite da dobijete.

Monokromatska paleta

Monokromatsko krečenje znači da koristite jednu osnovnu boju koja može da se proširi svjetlijim i tamnijim varijacijama. Na primjer: izaberete li plavu, možete kombinirati nebeskoplavu, kraljevskoplavu i tamnoplavu u istoj prostoriji. Ovaj pristup je odličan za manje prostorije, jer djeluje skladno i olakšava kombiniranje s dodacima poput zavjesa ili namještaja i dekoracije.

Kombinacija boja

Kada kombinirate više boja, možete se odlučiti za različite strategije koje utiču na izgled i vizualni utjecaj prostora:

• Analogna paleta koristi boje koje su blizu jedna drugoj u krugu boja – na primjer, žuta, žuto-narančasta i narančasta. Takvi tonovi stvaraju mek prelaz i odlični su za dnevne sobe ili blagovaonice.
• Komplementarna paleta uključuje suprotne boje, kao što su plava i narančasta. Takav pristup je hrabriji, a vrlo efikasan pri akcentiranju.
• Akcentni zidovi su način da dodate boju bez kompletnog krečenja – samo jedan zid krečite u kontrastnu boju, ostavljajući ostale neutralne.
• Svjetlosni efekti tamnijih boja umanjuju utisak prostranosti, pa ih koristite samo tamo gdje imate dovoljno prirodnog svjetla. Svjetlije boje, međutim, čine da prostor izgleda veći.

Tehnike za akcente i vizualne efekte

Pored osnovnog izbora boje, možete koristiti i razne tehnike da dodatno prilagodite prostorne efekte:

• Prelijevanje boja (poznato i kao ombre tehnika) znači da boja postepeno prelazi iz svjetlije u tamniju. Ova se tehnika često sreće u modernim interijerima, posebno u spavaćim sobama ili u vidu naročite zidne umjetnosti.
• Teksture i završne obrade omogućavaju dodavanje karaktera. Mat-boje su moderne i diskretne, polusjajne su otpornije na mrlje (prikladne za kuhinje), dok metalik završne obrade daju notu glamura.
• Akcentni detalji, kao što su obrubi vrata ili okviri prozora, ističu arhitektonske karakteristike.
• Zoniranje boja je popularno u otvorenim tlocrtima – na primjer, kuhinja je u jednom tonu, a dnevna soba u drugom, što vizualno dijeli prostor bez potrebe za zidovima.

Kada je najbolje vrijeme za krečenje?

Najbolje vrijeme za krečenje doma je proljeće ili jesen, kada su temperature umjerene, vlažnost zraka nije previsoka, a prostorije se mogu ostaviti otvorenima. Ljeti je često prevruće, farba može prebrzo da se osuši i ispuca, a zimi možete izgubiti mnogo topline zbog provjetravanja. Za sobe koje se mogu dobro provjetravati (na primjer, one sa prozorima s obje strane), zima je također pogodna, sve dok nije previše hladno.

Preporučena temperatura za nanošenje unutrašnjih boja je oko 15-25°C. Vlažnost zraka treba da bude ispod 60 % da bi se farba osušila kako treba.

Koliko traje krečenje?

Vrijeme potrebno za krečenje ovisi o kvadraturi, stanju zidova i broju slojeva boje. Za krečenje malog, jednosobnog stana treba 1-2 dana; za stan od 60-70 m² sa tri sobe i kupaonicom, moleru je obično potrebno 2 do 4 dana, a krečenje čitave kuće s oko 150 m² zidova traje 4-6 dana. Ako su zidovi u lošem stanju (ako ima pukotina, vlage, naslaga nikotina iz cigareta), rok će se produžiti zbog pripremnih radova - šmirglanja, gletanja i sušenja.

Kako pronaći dobrog soboslikara?

Dobar moler nije nužno onaj najjeftiniji - ali jeste onaj koji je pouzdan, precizan i umije da savjetuje. Preporučujemo da na Emajstor platformi provjerite ocjene i reference majstora. Dobri soboslikari mahom vrlo zauzeti, pa zakažite termin najmanje 2-3 tjedna unaprijed. Raspitajte se o roku završetka i da li ponuda uključuje i zaštitu namještaja i čišćenje po završetku radova.

Što trebate znati prije krečenja - SPISAK RADOVA

Da biste osigurali brz i nesmetan proces krečenja, dobra je ideja da unaprijed pripremite neke stvari: Da bismo vam olakšali pripreme, sastavili smo jednostavnu listu najvažnijih zadataka:

1. Oslobodite prostor - pomaknite namještaj u sredinu sobe ili ga iznesite, ako je moguće.
2. Zaštitite namještaj i podove - iskoristite plastične folije, najlon i molersku traku. Ako to ne napravite sami, koštat će vas oko 3-5 EUR da to učini soboslikar.
3. Skinite slike, zavjese, prekidače i utičnice - to ubrzava rad i štiti opremu.
4. Procijenite stanje zidova - ako primijetite pukotine, mrlje ili ljuštenje, treba ih popraviti prije krečenja ili to naglasiti majstoru.
5. Izaberite pravu boju - razmislite kako ćete koristiti prostor (na primjer, svjetlije boje za male sobe, perive boje za kuhinju i dječju sobu, eventualno, kupaonicu).
6. Ventilacija - osigurajte provjetravanje ili ventilaciju da bi se farba dobro osušila.
7. Napravite predračun - pored rada i krečenja, uzmite u obzir sve dodatne radove i popravke (gletanje, ravnanje zidova).

Primjer iz prakse - krečenje stana od 62 m²

Matej je imao stari stan od 62 kvadrata. Želio je da ga što bolje proda prije odlaska u mirovinu, pa je u početku razmišljao da ga renovira. Ali budući da nije imao sredstava za veće radove, odlučio je izvršiti samo ono najneophodnije - krečenje. „Stan je već bio potpuno siv. Od cigareta, pare iz kuhinje, djeca su crtala po zidovima... stvarno je bilo vrijeme,“ ispričao je uz osmijeh.

Kako je pronašao molera?

Najprije je pokušao na uobičajen način – pitao je prijatelje za preporuku i pretraživao internet. Ali čim je počeo da zove, naišao je na probleme. „Kad sam počeo sam tražiti molera, zaboljela me je glava. Jedni mogu odmah, ali cijena ne odgovara. Drugi djeluju okej, ali bi došli tek za šest mjeseci,“ opisuje Matej početnu zbrku.

Na kraju je odlučio probati Emajstor platformu. „Poslao sam upit, napisao da mi treba krečenje cijelog stana – i za tri dana sam imao pet ponuda! Jedan je već u ponedjeljak došao na procjenu,“ kaže Matej. Nakon usporedbe, izabrao je firmu sa više od 30 pozitivnih ocjena, koja mu je poslala detaljan predračun.

Kako je proteklo krečenje?

Stan je imao ukupno 220 m² površine za krečenje (zidovi i plafoni zbirno). Majstori su prvo zaštitili sve – podove, namještaj i pokućstvo, prekidače i utičnice, kao i potprozorske daske. Zatim su izravnali neravnine, izgletali pukotine i išmirglali zidove. Potom su dva puta okrečili perivom bijelom bojom JUB.

Rezime troškova je sljedeći:

• Ukupna površina: 220 m²
• Cijena krečenja po m²: 6 EUR/m² (uključujući materijal)
• Ukupno za rad: 1.320 EUR
• Dodatni radovi (brušenje, gletanje): 230 EUR
• Ukupni troškovi: 1.550 EUR

Radovi su trajali točno tri dana, bez ikakvih zastoja. „Svakog su dana dolazili u osam, a odlazili u četiri,“ prisjeća se Mateja. Svježe okrečen stan odmah se svidio prvim kupcima, pa ga je Mateja uspješno prodao po cijeni koja mu omogućava da bezbrižno uživa u mirovini.

Česta pitanja o krečenju

Kada je vrijeme za krečenje zidova?

Stručnjaci preporučuju osvježavanje stana na svakih 5 do 7 godina, čak i kada nema većih oštećenja ni fleka. U prostorijama gdje se zidovi više habaju – kuhinje, kupaonice ili dječje sobe – krečenje se preporučuje na svake 3 godine. Naravno, ne postoji strogo pravilo; ako primijetite pukotine, ljuštenje slojeva ili promjenu boje zidova (na primjer, žutilo), vrijeme je za osvježenje.

Može li se krečiti preko stare boje ili ona se ona mora oguliti?

Krečenje preko stare boje je moguće, ali to u velikoj mjeri zavisi od stanja postojeće boje. Ako stara boja nije masna ni oštećena niti se ljušti, preko nje se bez problema može nanijeti novi sloj. Međutim, važno je prethodno dobro očistiti površinu, po potrebi lagano išmirglati i nanijeti kvalitetan prajmer (osnovni premaz) da bi novi sloj dobro prionuo. Ako se farba ljušti ili otpada, mora se oguliti.

Kako se riješiti požutjelih zidova i mirisa dima?

Nikotin i dim ostavljaju trajne tragove na zidovima – žute mrlje i neugodan miris koji se uvlači u zid. Obična farba često ne uspijeva da dovoljno pokrije takve fleke, pa je potreban poseban pristup. Prvi korak je čišćenje zidova rastvorom octa ili specijalnim sredstvom za čišćenje nikotina. Nakon toga slijedi nanošenje prajmera koji blokira stvaranje mrlja i upijanje mirisa (na primjer, šelak ili boja na bazi ulja). Tek tada dolazi u obzir konačna boja.

Nakon krečenja, ponovo se pojavila plijesan – što onda?

Pojava plijesni nakon krečenja znači da uzrok problema nije uklonjen – bio je to samo kozmetički zahvat. Plijesan se obično formira zbog prevelike vlage i loše cirkulacije zraka. Prije krečenja, plijesan se mora mehanički ukloniti (krpom, spužvom ili strugačem), a zatim nanijeti antibakterijsko sredstvo protiv plijesni. Sljedeći korak je nanošenje posebne boje koja sadrži fungicide. Međutim, važno je i dugoročno uklanjanje uzroka: bolja ventilacija, eventualni popravci toplinskih mostova ili ugradnja odvlaživača.

Nadamo se da će vam sve ove informacije olakšati krečenje doma,

Emajstor tim