1. Toplovodno podno grijanje i podno grijanje na struju - što morate znati?

Podno grijanje sve je popularnije zbog udobnosti stanovanja koje pruža. U novogradnji je podno grijanje već standardni način grijanja, osobito u kombinaciji s obnovljivim izvorima energije, tehnologijom niskotemperaturnog grijanja toplinskim pumpama.

Podno grijanje pruža udobnost stanovanja

1.1. Strah od oštećenja i kvarova nakon stručne izvedbe je nepotreban

Nema potrebe za strahom od kvara tijekom normalne upotrebe, a u slučaju oštećenja moguće ih je otkloniti manjim zahvatima. Zahtjevnost popravka ovisi prije svega o vrsti podne obloge u prostoriji i koliko ju je jednostavno zamijeniti. Za zamjenu oštećenog dijela cijevi treba zamijeniti dio podne obloge. Vrlo rijetko se dogodi da (ako je montaža pravilno izvedena) dođe do oštećenja. Cijevi su položene u estrih, koji ih čuva od oštećenja, a sustav treba ispitati nekoliko puta prije završetka radova. Do naknadnih oštećenja najčešće dođe zbog smrzavanja cijevi ako se objekt u zimsko doba dugo ne upotrebljava. Kod podnog grijanja koje konstantno radi ne može doći do smrzavanja cijevi. Ako preko zime ne namjeravate upotrebljavati objekt, treba ispustiti vodu iz sustava ujesen ili sustav napuniti sredstvom protiv smrzavanja. Do oštećenja može također doći uslijed naknadnog bušenja i rezanja, ili udaraca. Na primjer, nestručno postavljanje WC školjke ili druge opreme ako pri polaganju sustava podnog grijanja nismo predvidjeli odgovarajuća mjesta za njih.

1.2. Unaprijed moramo znati kakva će biti završna podna obloga u prostoriji

Neke su podne obloge manje pogodne za podno grijanje. To ovisi o njihovoj provodljivosti topline. Najlogičnije je donijeti odluku o tipu podne obloge već prije ugradnje podnog grijanja. Za podno grijanje najpogodniji su materijali koji ne zadržavaju prolazak topline iz poda u prostoriju ili obrnuto, odnosno materijali s visokom provodljivošću topline. Vodite brigu o tome da podne obloge u tehničkim specifikacijama imaju navedenu provodljivost topline, odnosno preporuku za primjenu kod podnog grijanja. Obloga primjerena za podno grijanje je obično sva keramika, obloge od kamena, betona, tankog i rijetko tkanog tekstila, obloge od tanjeg dvoslojnog parketa i obloge od jednoslojnog vinila.

1.3. Obvezno ispitivanje tlaka

Ispitivanjem tlaka provjerava se vodonepropusnost cijevi, stoga nakon postavljanja treba (i prije izvedbe estriha) prvi put obaviti ispitivanje tlaka, a nakon polaganja estriha ponoviti ispitivanje. Postupak je donekle jednostavan, ali dugotrajan, jer nema mjesta za pogreške. Odvija se tako da u sustav pustimo vodu, ispustimo zrak iz cijevi te priključimo manometar. U slučaju opasnosti od smrzavanja, u vodu umiješamo sredstvo protiv smrzavanja ili na drugi način organiziramo grijanje. Treba pričekati 24 sata kako bi se temperatura vode u cijevima izjednačila s temperaturom prostorije. Zatim ručnom tlačnom pumpom podižemo radni tlak za 1,3  i provjerimo jesu li svi spojevi u podnom grijanju suhi. Opet pričekamo 24 sata, zatim provjerimo je li tlak u cijevima jednak kao i pri pokretanju, odnosno da nije pao za više od 0,2 bara. Ako je ispitivanje tlaka uspješno, možemo postaviti estrih. Tada ne smijemo grijati podnim grijanjem niti se njime koristiti za sušenje estriha. Podno grijanje možemo uključiti tek nakon isteka vremena propisanog za sušenje estriha i to postupno, do najviše dopuštene radne temperature u specifikacijama estriha i podnog grijanja. Hlađenje također moramo postupno provoditi, inače možemo preopteretiti instalacije. Ispitivanje tlaka uvijek obavljamo s vodom, iznimno zrakom (kada nemamo pristup vodi ili ne možemo osigurati odgovarajuću radnu temperaturu).

1.4. Odgovarajuća voda

Temperatura vode u niskoenergetskim sustavima grijanja idealna je za razvoj mikroorganizama. Voda postane gusta, sluzava i smeđa, što možemo najčešće primijetiti na kontrolnim ventilima. Takva voda u najgorem slučaju može potpuno začepiti cijelu granu podnog grijanja. To se događa kada je voda u sustavu podnog grijanja iz zdenca ili iz vodovoda. Tu pojavu možemo spriječiti upotrebom destilirane vode, odnosno dodavanjem biocidnih sredstava. U slučaju da imamo poteškoće s vodom, najbolje je obratiti se iskusnom majstoru koji će očistiti sustav posebnim sredstvom za čišćenje.

1.5. Odaziv podnog grijanja može se poboljšati

Podno grijanje manje je odzivno nego radijatorsko i potrebno je više vremena za zagrijavanje prostorije podnim grijanjem. Odaziv možemo pogoršati ako je napravljen preveliki razmak između cijevi ili je postavljen predebeli sloj estriha. Veći odaziv možemo doseći i odabirom cijevi većeg promjera, koje omogućuju veći protok vode i manji otpor. Važna je i odgovarajuća ploča sustava koja omogućuje zalijevanje cijevi estrihom (treba zaliti minimalno 85 % cijevi). Za kvalitetan rad treba ugraditi senzore za vremensku regulaciju vode. Na taj će se način grijanje automatski prilagoditi vanjskim temperaturama i u prostorijama održavati jednaku temperaturu, bez uključivanja i isključivanja.

1.6. Pravilan odabir cijevi

Za podno grijanje najprikladnije su polietilenske cijevi, koje sprječavaju ulazak kisika, što sprječava koroziju metalnih dijelova instalacije i sprječava nakupljanje prljavštine u cijevima koja s vremenom smanjuje protok vode. Ponuda polietilenskih cijevi je široka. Postoje različite klase koje se međusobno razlikuju po postupku izrade. Klase se imenuju PEX a, b, c i d. Za podno grijanje su zbog dugog vijeka trajanja i tehničkih karakteristika najprikladnije cijevi klase PEX-a.  Važno je i da cijev potječe iz EU-a, što olakšava podnošenje pritužbi i jamstvo u slučaju nedostataka.

2. Izvođači

Preporučujemo vam da montažu podnog grijanja prepustite iskusnim majstorima koji upotrebljavaju certificirane materijale s odgovarajućim ispitivanjima i  dokazima. Kada je podno grijanje kvalitetno i stručno izvedeno, rijetko dolazi do kvarova, pa je briga oko pouzdanosti suvišna. U suprotnom, površno i nestručno izvedeno podno grijanje može postati noćna mora korisniku.

3. Podno grijanje - prednosti i nedostaci

3.1. Toplovodno ili električno podno grijanje?

3.1.1. Toplovodno podno grijanje

Toplovodno podno grijanje jedno je od niskotemperaturnih načina grijanja. Pogodnije je za dobro izolirane zgrade, jer grije nižom temperaturom vode u cijevima (između 25 i 29 Celzijevih stupnjeva). Kod klasičnog grijanja temperatura vode je iznad 60 Celzijevih stupnjeva. Princip rada toplovodnog podnog (ili zidnog) grijanja je prijenos topline na estrih, čime se stvara velika grijaća površina po cijeloj površini poda. Zagrijani podovi, za razliku od radijatora, ne uzrokuju kruženje zraka i prašine. Isto tako je zrak u prostoriji s podnim grijanjem manje suh, a raspodjela temperature koja isijava od poda prema stropu je ugodnija. Temperatura je tako najviša iznad poda (oko 27 Celzijevih stupnjeva), a najhladnije je ispod stropa. Na taj način temperatura u cijelom prostoru može biti za nekoliko stupnjeva niža nego kod grijanja radijatorima, ali je osjet topline veći. Dugoročno to predstavlja znatnu uštedu energije, prema tome i troškova grijanja. Prednost podnog grijanja je također i ta što prilikom prozračivanja prostorija (otvaranja prozora), ne dolazi do velikih gubitaka topline kao kod grijanja radijatorima. Podno grijanje je prikladnije za prostorije u kojima se stalno boravi jer za zagrijavanje prostorije treba više vremena. Najučinkovitije je u prostoriji s termostatom održavati stalnu temperaturu i izbjegavati hlađenje i ponovno zagrijavanje. Podno grijanje je sve popularnije i zbog modernijih materijala, koji su pojednostavili i pojeftinili izvedbu. Unatoč tome, izvedba podnog grijanja je oko 20 – 40 % skuplja od izvedbe grijanja radijatorima. Cijevi podnog grijanja mogu se položiti u klasični mokri estrih iznad sloja izolacije ili na suho u posebne izolacijske ploče iznad kojih se polaže tzv. suhi estrih. Suhi estrih lakši je od mokroga i polaže se u tanjem sloju, zbog toga je taj način prikladniji za renovacije starijih objekata kod kojih treba paziti na nosivost konstrukcije.

3.1.2. Električno podno grijanje tj. podno grijanje na struju

Električno podno grijanje se najčešće upotrebljava kod obnova i adaptacija starijih objekata, a dolazi u obzir i u novoizgrađenim zgradama, prije svega u pojedinačnim prostorijama, poput kupaonica. Primjeren je za uporabu u svim prostorijama stana (veranda, hodnik, kuhinja, kupaonica, spavaća soba, radna soba itd.). Grijaće prostirke odnosno mreže najprikladnije su za ugradnju ispod keramike, a grijaće folije za ugradnju ispod drvenih ili PVC podova. Folije se upotrebljavaju i za sanaciju postojećih (već završenih) hladnih podova. Ako želimo precizno regulirati sobnu temperaturu i uštedjeti na energiji, sustav za podno grijanje na struju moramo dopuniti termostatima. Najveća prednost koje ima električno podno grijanje je tanki sloj (mala visina). Debljina grijaćih folija je oko 1.8 mm, a grijaćih prostirki 3.5 mm. Obično se folija upotrebljava kada je estrih već izoliran ili kada je pod već gotov (izravno na pločice ili drvo). Folija mora biti postavljena na prikladnu izolaciju debljine najmanje 6 milimetara, koja se lijepi izravno na pločice. Grijaća mreža postavlja se na sličan način.

3.2. Vanjsko podno grijanje na struju

Podno grijanje na struju možemo koristiti i vani te grijati i vanjske podove, na primjer ispred garaže, prilaze kući ili terasu, zbog čega preko zime ne moramo čistiti snijeg. Dostupna dva takva sustava: jedan je pogodan za asfaltne površine, a drugi za podove od ploča ili betona. Vrlo praktičan je i grijaći kabel kojim možete grijati žlijebove i na taj način spriječiti nastanak opasnih siga. Isto tako možete zagrijavati razne cjevovode i odvodne cijevi i tako ih zaštititi od pucanja u zimskim uvjetima.

4. Postupak – važno je pridržavati se svih pravila

Kod planiranja i ugradnje podnog grijanja važno je pridržavati se pravila. Važno je napraviti izračun za podno grijanje. U njega moraju biti uključeni toplinski gubitci objekta, odnosno svakog prostora, kao i željene temperature u prostorijama. S ovim podatcima može se izračunati raspored polaganja cijevi, duljina i promjer cijevi, te kuda prolaze petlje cijevi za podno grijanje. Pogrešan raspored i preduge cijevi najveće su pogreške koje polagatelj može napraviti. Ako je petlja preduga, pojavljuje se prevelik tlačni otpor u cijevi, a pumpa koja pokreće vodeni sustav ima određena ograničenja. Česta pogreška je izostanak postavljanja izolacije ispod cijevi podnog grijanja. Neiskusni izvođač često postavi razvodnu kutiju bez automatskog oduška ispod razine razvoda cijevi. Često su cijevi pojedinih petlji preduge ili položene s prevelikim razmakom, a izvođač ne provodi ispitivanje tlaka. Zbog neiskustva izvođača, cijevi i spojevi s vremenom mogu početi propuštati. Važno je također pridržavati se pravila za izvođenje rubnih zona, čime se poništava gubitak topline na određenim mjestima, poput kliznih vrata. I posljednje, ali ne najmanje važno, sustav treba napuniti vodom odgovarajuće kvalitete. Također je važno napomenuti da temeljna ploča na koju se postavlja sustav podnog grijanja treba biti ravna i čista. Ako se na podu nalazi bitumenska izolacija, između armirane betonske ploče i ploče sustava obvezno se ugrađuje sloj izolacije od PE folije, a pritom treba paziti da kabeli i cijevi drugih instalacija ispod ploče sustava nisu poprečno položeni.