Kuća Dvorište - atrijska kuća sa ciglenom bazom i bakrenim volumenom | MVA

^{Izbor i tekst: Boris Vidaković}

Ulica Pantovčak nalazi se na brijegu iznad povijesnog centra grada, između užurbanosti Ilice i tišine prirode. Riječ je o ulici definiranoj izgradnjom obiteljskih kuća i vila različitih stilova i obilježja građenih u periodu od posljednjih 150 godina. Ulica prolazi dužinom brijega tako da su sve kuće postavljene okomito na bočne padine s kojih se otvaraju pogledi prema gradu, što uvjetuje da kuće imaju dva lica, jedno prema ulici, a drugo prema vizurama i zelenilu na padini.

Kuća Dvorište sastoji se od široke baze prizemlja i manjeg volumena kata. Baza je naglašeno defanzivnog karaktera, zidova od vidljive opeke, dok je dvostrešni volumen kata obučen u bakreni lim i postavljen na bazu. Odnos baze i volumena je poput dva suprotstavljena elementa, punog volumena kata i prošupljenog volumena prizemlja, čvrste baze koja izrasta iz zemlje i slobodnog volumena koji lebdi iznad. Riječ je o dva odvojena, ali povezana svijeta različitih funkcija i karaktera.

Na razini prizemlja, na uličnoj strani nalaze se garaža i ulazni prostor odakle se kaskadno nižu kuhinja, blagovaonica i boravak. Paralelno uz njih, u vanjskom prostoru, nalaze se terase i bazen.

Na etaži prvog kata uz hodnik smještena je radna soba, te spavaće sobe za djecu i roditelje. Radna soba projektirana je poput proširene komunikacije, a unutar nje nalazi se i dvoetažni prostor uz stubište čime je postignuto fluidno pretapanje prostora prizemlja na kat. Dugački hodnik uz sobe iskorišten je za garderobne ormare ukupne duljine preko dvadeset metara.

Specifičnost soba je to što se nalaze ispod dvostrešnog krova koji omogućuje galerije koje klasične spavaonice pretvaraju u male loftove. U podrumu su smješteni tehnika i spa-zona orijentirana na mali upušteni patio koji, osim osvjetljenja, krije i atrakciju pogleda kroz bočnu ostakljenu stijenu bazena.

Iako naizgled jednostavna i čitka, kuća je izrazito kompleksna, te u sebi sadrži zbir akumuliranih arhitektonskih koncepata međusobno isprepletenih u jedinstvenu cjelinu. 

Kako je kuća smještena na padini, prizemlje kuće i dvorište razvijaju se u kaskadama prateći topografiju terena. Vanjski prostori nižu se u kaskadnim terasama, jednako kao i unutarnji prostori prizemlja koji posljedično dobivaju različite visine prostorija.

Razina prizemlja organizirana je postavom servisnih kutija – ormara tako da se prostori fluidno preklapaju jedan u drugi, bez vidljivih pojedinačnih konstruktivnih elemenata zidova ili stupova.

Kuća Dvorište je i atrijska kuća čije je prizemlje definirano zidom koji obavija unutarnje dvorište posvećeno privatnosti i intimi ukućana. Mjestimično perforiran zid ostavlja ujednačen dojam kuće izvana, ali omogućuje različite odnose prema ulici, susjedima ili vizurama prema gradu. Kako bi se izbjegla monotonost vanjskog oplošja zida od opeke, uveden je detalj izmicanja opeka koji uspostavlja naglašeniju teksturu zida i uvodi igru svjetla i sjene. Čistoća i pravilnost volumena nadopunjeni su uvođenjem ornamenta tako dajući kući još jedan kompleksan, a naizgled jednostavan sloj.

Treba naglasiti kako ideja atrijske kuće nije izoliranje od susjeda i okoline, nego kreiranje vlastitoga intimnog svijeta. Zid artikulira različite razine privatnosti kuće te stvara međuprostore prijelaza između kuće i grada.

Unutarnje dvorište postaje direktan produžetak interijera, a vanjski prostor prestaje biti samo dio slike kuće ili utilitaran (nus)prostor određen prostornim planom. Atrij u ovom slučaju omogućuje stvaranje komplementarnog i jednakovrijednog vanjskog prostora koji omogućuje maksimalno korištenje u svakodnevnom životu.

Dvostrešni krov, koji je većini prva asocijacija na pojam kuće, ovdje je naglašen strmim kutom nagiba te postavom zabata prema ulici. Treba reći kako ideja nije moderno oblikovana klasična kuća, nego istraživanje i interpretiranje arhetipske kuće kroz karakteristične elemente. Volumen kata prepariran je u bakreni lim, ne stoji čvrsto na zemlji, nego gotovo kliže po bazi, a njegov dojam lakoće dodatno naglašavaju konzolni prepusti na rubovima.

Arhetipska kuća postaje poput modela čije su sve karakteristike prisutne, ali nanovo osmišljene, čime je tradicija prevedena u suvremeni kontekst. Istraživanje arhetipske forme predstavlja dobrodošao odmak u dominantnom diskursu lokalne arhitektonske produkcije prvenstveno fokusirane na oblikovanje nadahnuto međuratnim modernizmom.

Genius loci (duh mjesta) Zagreba možda je najljepše opisan kao grad srednjoeuropske arhitekture i mediteranskog načina života. Kuća Dvorište predstavlja sintezu tih utjecaja. Promišljenom i fokusiranom materijalizacijom bliska je suvremenoj slovenskoj arhitekturi, dok se načinom života i korištenjem isprepletenih unutarnjih i vanjskih prostora naslanja na mediteranski način života.

Galerija: