Kuća Trokut u Premanturi

^{Izbor i tekst: Boris Vidaković}

Kuća se nalazi na čestici dovoljno velike kvadrature da bi bila građevinska, ali izduženog i nepravilnog oblika koji je čini teško iskoristivom za gradnju. Konkretno, na čestici od 550 m² površina za građenje iznosi manje od 100 m², koji su pritom određeni trokutastom konturom građevinskih pravaca. Zahtjevnosti projektantskog zadatka doprinosi i cesta koja se proteže u punoj duljini južne strane parcele, inače optimalnoj za orijentaciju dnevnih prostora kuće.

Naizgled je riječ o nemogućem zadatku; trokutasta kuća male površine, orijentirana na cestu, te parcela koju je teško integrirati s kućom. Upravo navedeni parametri definiraju ono što postaje novi autentični duh mjesta.

Kuća je koncipirana kao alat istraživanja euklidske geometrije i otkrivanja logike međusobnih odnosa geometrijskih tijela. Forma kuće nastaje kao kompozicija i istraživanje elementarnih oblika (trokuta, kruga i kvadrata) i geometrijskih tijela koja iz njih nastaju. Na trostranoj prizmi baze postavljena je kocka uz koju je prislonjen valjak.

Svaki od elemenata različito je tretiran bojom, materijalom i teksturom čime se suprotstavljaju apstraktnost kompozicije i taktilnost materijalnosti kuće. Gotovo da se radi o ironičnoj parafrazi prečesto citirane izjave Le Corbusiera, jednog od najutjecajnijih modernističkih arhitekata, o arhitekturi kao igri pravilnih volumena na suncu. Arhitektonska kompozicija je prije određena pomalo duhovitim interpretiranjem svakog od elemenata, gdje se ironičnim tretmanom ublažavaju dosljednost i strogoća inicijalnog koncepta.

Gotovo odrješita geometrijska pravilnost baze omogućuje stvaranje vlastitoga kontroliranog svijeta kuće naspram okoline. Trostrana prizma zatvorena je prema susjedima s istočne i zapadne strane, dok se potpuno rastvara prema južnoj terasi. Njen obrambeni karakter naglašen je oblogom od bijelih keramičkih pločica malog formata. Dojam pretjerane strogosti umanjen je nakošenjem gornje plohe kojom se pragmatično rješava odvodnja krova.

Intimnost soba na prvom katu, unutar kocke naizgled uronjene u bazu, naglašena je zagasitom, dubokom nijansom ljubičaste žbuke na pročelju.

Iznad kata sa spavaćim sobama i kupaonicom nalazi se krovna terasa do koje se dolazi spiralnim stubištem – valjkom. Valjak je obložen staklenom opekom koja omogućuje difuzno osvjetljenje stubišta i dijela prizemlja.

Trokut je jedan od nezahvalnijih tlocrtnih oblika zbog nepraktičnosti prostorija u oštrim kutovima, što osobito dolazi do izražaja u stambenoj arhitekturi. U ovom slučaju, trokut je tlocrtno podijeljen u trake stambenih funkcija različitih karaktera privatnosti. Uz južno pročelje nalazi se plitki trijem koji omogućuje zaštitu od sunca, ali i postupni prijelaz između vanjskog i unutarnjeg prostora. Uz trijem nalaze se dnevni boravak, blagovaonica s kuhinjom te stubište povezani u jedinstveni prostor kojim se naglašava najotvoreniji dio kuće. Ta zona smještena je u prostoru tlocrtno trapeznog oblika koji scenografski naglašava perspektivu i doživljaj otvaranja kuće prema van.

Iza dnevne nalazi se servisna zona s kupaonicama, spremištem i ulazom. U idućoj traci nalazi se spavaća soba s minimalnim brojem otvora naglašavajući osjećaj zatvorenosti i sigurnosti, dok je u samom vrhu smješteno vanjsko spremište.

Projektantsko rješenje izbjegava klišej novokomponiranih tradicionalnih istarskih kuća nadopunjenih bazenima, koje su posljednjih dvadesetak godina postale dominantni arhitektonski narativ diljem Istre. Umjesto patetike lažnog vernakulara, uspostavlja se set vlastitih projektantskih pravila koja stvaraju autonomnu arhitektonsku kompoziciju. Uvjeti parcele i konteksta, koji bi inače poslužili kao niz alibija za nemogućnost djelovanja, tu su pretočeni u odvažnu i uvjerljivu arhitekturu koja ostavlja dojam da je nastala potpuno neovisno od svih ograničenja.

Galerija: