1. Što trebamo znati prije nego što se odlučimo za fasadu?

1.1. Najvažnije informacije koje trebate dobiti prije nego što pristupite izgradnji ili obnovi fasade:

- Pribavite stručne informacije o najprikladnijoj vrsti izolacije za vaš objekt.

- Raspitajte se o troškovima izrade različitih vrsta fasada po četvornom metru.

- Odlučite kakav bi trebao biti završni sloj vaše fasade. Posavjetujte se s arhitektom ili stručnjakom za boje.

- Saznajte možete li dobiti subvenciju za fasade.

- Planirajte fasadu u mjesecima kada su vanjski uvjeti (temperatura zraka, padaline, Sunčeva svjetlost) optimalni.

1.2. Subvencija Eko fonda za fasadu

Da biste dobili subvenciju, uvjet je da instalirate fasadni sustav s najmanje 18 cm toplinske izolacije. Možete dobiti i subvenciju ako je vaš objekt već opremljen toplinskom izolacijom koja treba biti dopunjena dodatnom toplinskom izolacijom.

Eko fond subvencionira do 20 % priznatih troškova ulaganja (ali ne više od 12 €/m²). Međutim, ako se vaš objekt nalazi na jednom od područja odobrenih Pravilnikom o planu kvalitete zraka, možete dobiti subvenciju do 50 % od troškova ulaganja. Građani u nepovoljnom položaju mogu dobiti financijski poticaj do 100 % priznatih troškova ulaganja.

Međutim, Eko fond ne prepoznaje punu cijenu investicije. Troškovi koje priznaje eko fond uključuju: kupnju i ugradnju fasadnog sustava, troškove skela, uklanjanje i izravnavanje postojeće žbuke, ugradnju hidroizolacije na pregradni zid, demontažu starih prozorskih pragova, obradu paleta i kupnju i ugradnju nove klupice za prozore.

Ne mogu se dobiti subvencije za pojedinačne stanove ili katove u višečlanim kućama. Izgradnja fasada subvencionira se samo za objekte izgrađene prije 2003. Nelegalne građevine koje su izgrađene prije 2003. moraju se legalizirati prije podnošenja zahtjeva.
Prijava se mora podnijeti Eko fondu prije početka radova. Investicija mora biti dovršena u roku 9 mjeseci od konačnosti prijave. Moguće je u isto se vrijeme koristiti i zajmom Eko fonda.

Korisnik subvencije može biti bilo koja fizička osoba (vlasnik zgrade, vlasnik stambenog zbrinjavanja, vlasnik prava građenja na nekretnini ili najmoprimac uz pisanu suglasnost vlasnika).

Eko fond nudi besplatne savjete i pravnu pomoć u pripremi zahtjeva za dodjelu subvencija.

2. Izvođači radova na fasadi

Fasada se izrađuje jedanput ili dva puta u životu. Mnogi izvođači zloupotrebljavaju tu činjenicu i neiskustvo klijenata i obmanjuju ih kako u pogledu performansi (a ne kakvoće), tako i u odnosu prema klijentu (ne drže se rokova, loše komuniciraju s klijentom itd.) kako bi se spriječili prigovori na naknadno utvrđene pogreške. Odabir pouzdanog izvođača fasada stoga je vrlo važan. Najbolje je poslati popis željenih radova nekolicini građevinskih tvrtki. Nakon primitka njihovih ponuda, napravite uži izbor i zamolite odabrane dobavljače da svojim klijentima pruže potrebne reference i kontakte. Odaberite samo izvođača na temelju referenci. Izvođači na portalu Mojmojster su provjereni i testirani. O njima svjedoče ocjene i mišljenja korisnika koji su dostupni na njihovim profilima. Kad odaberete izvođača, sklopite ugovor s njim.

3. Vrste fasada

3.1. Najčešći tipovi fasadnih sustava

3.1.1. Kontaktne fasade

U Sloveniji se najčešće odlučuju za tzv. kontaktne fasade. Mogu biti tanke ili debele. Kontaktna fasada je sustav fasade koji se nanosi izravno na nosivi zid u više slojeva. Završni sloj kontaktne fasade uvijek je žbuka, koja se može nanijeti na zid ili na toplinsku izolaciju (ožbukane neizolirane ili ožbukane izolirane fasade).

3.1.2. Obložene fasade

Kada nosivi zid i završni sloj djeluju kao zasebni sustavi (između njih postoji podkonstrukcija), govorimo o obloženoj fasadi. Ako ima zraka između nosivog zida i završne obloge, govorimo o ventiliranoj fasadi, a kada nema zraka između, o neventiliranoj fasadi.

Ventilirana fasada

Slojevi koji čine ventiliranu fasadu su: nosivi zid, samonosivi izolacijski paneli (vodootporni, toplinski i zvučni), minimalno 4 cm ventilacijskog sloja tj. vanjske obloge. Ventilacijski pojas služi za sušenje vlage koja nastaje kao posljedica kondenzacije vodene pare koja prolazi kroz strukturu. U ljetnim temperaturama ventilacijski kanal pomaže pri minimiziranju pregrijavanja zgrade.

Neventilirana fasada

Slojevi koji čine prozračenu fasadu su: nosivi zid, izolacija i vanjska obloga. Budući da je vanjska obloga (fasadna cigla, drvena obloga, aluminijska obloga...) pored izolacije, važno je odabrati oblogu koja je vodootporna i paropropusna kako vlaga koja se kondenzira ne bi ostajala u izolacijskom sloju.

3.2. Fasadna obloga – najčešći tipovi

3.2.1. Ožbukane fasade

Ožbukane fasade dijele se na neizolirane (tj. klasične fasade) i izolirane.
Klasične fasade najčešće se nalaze na starim, spomenički zaštićenim zgradama. Tu je potrebna mehanički otporna fasada, bez toplinske izolacije. Vanjski zidovi tih zgrada nisu hidroizolirani. Ugradnjom toplinske izolacije zidovi bi se neosjetljivo zatvorili, čime bi se spriječilo uklanjanje kapilarne vlage. Klasična žbuka sastoji se od tri sloja: spreja, grube žbuke i finog gipsa koji je premazan vapnom ili silikatom (važno je da boja diše!). Vezivno sredstvo za gips obvezno je vapno koje omogućuje sušenje vanjskih zidova.
Ožbukana izolirana fasada višeslojni je fasadni sustav u kojem toplinska izolacija, osim zadatka toplinske zaštite, ima i zadatak nošenja završnog sloja (ljepljivi malter i završna žbuka). Obično se upotrebljavaju ploče od ekspandiranog polistirena – trake od stiropora ili mineralne vune. Postoje tanki i debeli slojevi fasadnih sustava.
Izolacijske ploče tankozidne fasade zalijepljene su i pričvršćene na nosivi zid tankoslojnim žbukama debljine 3 – 6 mm u koje je utisnuta staklena armaturna mreža. Slijedi tankoslojna dekorativna žbuka debljine do 2 mm. Tankoslojna kontaktna fasada izrađena je kako za nove zgrade, tako i za popravak postojećih konstrukcija izrađenih od različitih građevinskih materijala.

Kontaktna fasada s debelim zidom osobito je pogodna za nove zgrade. Izolacijske ploče pričvršćene su na nosivi zid dodatnim sidrima koja imaju držače za pocinčane čelične mrežice koje se provlače preko sidra. Na mrežicu se najprije nanosi osnovna cementna žbuka. Nakon što se osuši, ostaje završna žbuka.

3.2.2. Drvene fasade

Drvo je ekološki materijal koji je zbog svojih prirodnih svojstava oduvijek bio dio našeg ruralnog okoliša. Kao fasadni materijal ima brojna obilježja: toplinsku izolaciju, trajnost, dragocjenost, toplinu i dobar doprinos ekologiji. Imamo različite vrste drva pogodne za oblaganje fasada. Najčešći su smreka, bor, ariš i hrast. Fasada od drva pruža jedinstvena rješenja jer je moguće odabrati vrstu obloge (čvrsto drvo, ploče skupljenog drva), profil, način pričvršćivanja (prekrivanje, žlijebni kontakt, zračni spojevi između letvica...) i razne površinske obrade. Drvo se također lijepo kombinira s drugim materijalima (kamen, staklo, žbuka...) Kako bi se spriječilo stvaranje gljivica i plijesni, sve se drvene fasade moraju prozračiti.

3.2.3. Staklene fasade

Staklene fasade su tipične za komercijalne zgrade i sve se više upotrebljavaju u stambenoj gradnji. Kroz velike staklene površine zimi se prirodno zagrijavaju, ali nedostatak je toga što se, osobito ljeti, prostorije mogu pregrijavati. Puno dnevne svjetlosti prolazi kroz staklo, tako da je potreba za umjetnom rasvjetom smanjena. Kvalitetna staklena fasada dinamički se prilagođava svjetlima i vremenskim uvjetima, regulira gubitak topline, omogućava prozračivanje... Važno je da fasada kontrolira Sunčevu svjetlost i štiti od pregrijavanja. Optimum se postiže odgovarajućim izborom stakla, sjenila i ventilacijskih zaklopki. Staklena fasada može imati jedan sloj stakla ili dvostruki sloj s intermedijarnim zračnim prostorom.

3.2.4. Kamene fasade

Čvrst kamen kao građevinski materijal uvijek se pojavljivao u našim krajevima, a početkom 20. stoljeća počeo se pojavljivati ​​kao tanak element na vanjskoj fasadi. Postoje dva načina ugradnje tankih kamenih ploča. Prvi način, koji je već zastario, je da je kamen s cementnim vezivom pričvršćen na potporni zid. U drugom načinu koji se danas upotrebljava kamen je učvršćen na principu ventilirane fasade. Između kamena i noseće konstrukcije nalazi se podkonstrukcija i zračni pojas zbog kojeg se zid prozračuje, a deformacije potporne konstrukcije se ne prenose na pročelje. Među kamenim fasadnim pločama (obično debljine 3 cm) nalaze se otvori za širenje koji omogućuju da se ploče istegnu zbog temperaturnih promjena i pomiču se dok nosiva konstrukcija diše.

3.2.5. Fasade od vlaknastih ploča

Ploče su izrađene od sintetičkih vlakana, a cementno vezivo obojeno je različitim tonovima boje. Ploče različitih dimenzija mogu biti ravne ili valovite. Površinska struktura može biti vidljiva ili prekrivena. Pričvršćeni su na metalnu ili drvenu konstrukciju kontaktnim ili vidljivim spojevima. Imaju brojne prednosti: nezapaljivost, dug vijek, jednostavno održavanje.

3.2.6. Fasade obložene plastičnim pločama

Najčešće se izrađuju od akrilnog stakla, polikarbonata, polivinilklorida, polistirena i nezasićene poliesterske smole. Prozirne su i mogu se obojiti u više boja. Lagane su i tako olakšavaju konstrukciju. Jednostavno ih je instalirati, tj. vezati za podokvir i nudi se mnogo dizajna u više različitih oblika poput ploča, remena i letvica.

3.2.7. ALU fasade

ALU fasade su izrađene od aluminijskih sendvič fasadnih ploča koje se sastoje od više slojeva plastike i aluminija. Obloženi su višeslojnim zaštitnim slojevima koji štite fasadu od vanjskih utjecaja poput UV zraka, kiselih kiša, industrijskog zagađenja i raznih alkalnih tvari. Prednosti ALU fasade su: izuzetna čvrstoća u pogledu težine ploče, visoka čvrstoća i jednostavna obrada, otpornost na vanjske utjecaje, lako održavanje i svestranost. Pričvršćuju se na metalnu konstrukciju. Ploče se također mogu kombinirati s drugim vrstama fasadnih obloga i dostupne su u različitim bojama.

3.2.8. Fasade od keramičke opeke

Fasade od keramičke opeke vrlo su otporne na utjecaje okoline i jednostavne su za održavanje. Mogu se pričvrstiti vidljivo ili prikriveno. Kod nas nisu baš česte. Upotrebljavaju se uglavnom u područjima s obilnim kišama i blagim zimama (npr. U Velikoj Britaniji, Japanu).

4. Postupak izgradnje kontaktne fasade

Za kvalitetan rezultat, pravilan rad i lijepu završnu obradu vrlo je važno da fasada bude profesionalno dizajnirana. Važno je uzeti u obzir sljedeće:

4.1. Vremenski uvjeti

Jedan od važnih uvjeta za kvalitetnu fasadu je da se radovi ne odvijaju kada temperatura zraka padne ispod 5 Celzijevih stupnjeva. Ni noću temperatura ne bi trebala biti niža. Također se savjetuje da se ne izvodi direktno na suncu, s oborinama i jakim vjetrom.

4.2. Prikladna osnova

Podloga pogodna za lijepljenje fasadnog sustava trebala bi biti što glađa. Može imati maksimalno odstupanje od 1 cm (neravnine) duljine više od 4 metra. Podloga također ne smije biti vlažna prilikom nanošenja ljepila. Za nove zgrade preporučuje se očvršćivanje betonske osnove najmanje mjesec dana prije izrade fasade. U suprotnom, fasada može uzrokovati pukotine i neravnomjernu boju.

4.3. Nanošenje ljepila

Kako bi se spriječila loša izolacija i cirkulacija zraka prilikom oblaganja zidova od opeke ili betona, ljepilo se nanosi na rubove izolacijskih ploča širine 5 cm i ne deblje od 2 cm. Kad se izolacija lijepi na glatku površinu, ljepilo se nanosi u debljini do 1 cm po cijeloj površini izolacijske ploče. Ploče treba odmah instalirati na zid kako bi se spriječilo da se ljepilo presuši prebrzo i da slabo prianja.

4.4. Postavljanje izolacijskih ploča

Vrlo je važno da kontakti između položenih izolacijskih ploča budu što čvršći. Ako se između ploča formiraju spojevi, moraju se napuniti ekspandiranim polistirenom (stiroporom).

4.5. Postavljanje prozora, prozorskih klupica i ostalih dodataka

Zgrade i pripadajući elementi moraju biti ugrađeni profesionalno i u skladu sa svim propisima da se ne bi stvorili toplinski mostovi.

4.6. Balkoni

U većini slučajeva toplinski mostovi se javljaju upravo pri izgradnji fasade za balkone koje korisnici nisu izolirali. To zgradu čini podložnijom kondenzaciji vlage zraka u područjima gdje se oslobađa toplina. Lako se može dogoditi da se nakupi plijesan.