1. Što moramo znati o vodovodnim instalacijama?
 

1.1. Prije početka: dobar plan

Prije nego što započnemo s gradnjom ili obnovom važno je napraviti precizan plan vodovodnih instalacija. Osnova raspodjele prostorija u stanu, odnosno u kući, trebala bi biti takva da su sve prostorije s ispustom vode, odnosno kanalizacije (kuhinje, praonice, kupaonice, zahodi) postavljene jedna pokraj druge, odnosno jedna iznad druge, uz istu os. Na taj način smanjujemo broj i dužinu vodova i trošimo manje materijala. Osim jeftinije izvedbe, postoje brojne druge prednosti. Zbog kraćih rastojanja i manjeg broja spojeva sustav je pouzdaniji. Svi mogući naknadni zahvati ili popravci su jednostavniji. Postavljajući sve mokre prostorije uz jedan vod, smanjujemo širenje zvuka u cijelom objektu.
1.2. Sprječavanje nastanka i širenja zvuka
Da biste spriječili nastanak i širenje zvuka pri upotrebi vodovodnih instalacija, važno je: 

1. instalaciju prikladno dimenzionirati i projektirati s minimalnim brojem promjene smjerova,
2. cijevi pričvrstiti na izgrađene zidove,
3. da je srednji dio elementa na koji je cijev pričvršćena od gume koja sprječava prijenos vibracija na zid,
4. da su cijevi izolirane laganim, elastičnim izolacijskim materijalom.

1.3. Odljev

Instalacije za odvode nekada su se izrađivale od olova i njihov je vijek bio doista kratak (40 –50 godina). Agresivni deterdženti su dodatno skratili njihov vijek, pa tijekom obnove takve cijevi obvezno treba zamijeniti. Suvremene odvodne cijevi uglavnom su od plastike i znatno su izdržljivije. Kod PVC cijevi treba obratiti pažnju na pad koji mora biti od 2 % do 5 %, što znači da cijev mora biti pod nagibom od 2 do 5 cm po metru. Nije dobro ako su padovi premali ili preveliki. Zbog prevelikog pada, voda izlazi iz cijevi, a talog ostaje u njoj. Nakon stanovitog vremena na cijevima se formiraju obloge koje u završnoj fazi mogu s vremenom začepiti cijev. Kod vertikalnog odvodnog voda do zastoja ne dolazi jer sve što je u cijevi zbog gravitacije pada na dno. Za priključivanje na vertikalni vod najbolje je upotrijebiti koljeno od 45 stupnjeva jer je protok bolji nego kod koljena od 90 stupnjeva. Također, olakšano je svako eventualno naknadno čišćenje, odnosno odčepljivanje.

1.4. Spajanje cijevi 

U starijim kućama i blokovima možemo naći vertikalnu odvodnu instalaciju od lijevanog željeza, ponegdje i od salonita. Vijek lijevanog željeza vrlo je dug, čak 150 godina i više, tako da takve instalacije ne treba mijenjati. Kod spajanja cijevi od lijevanog željeza i PVC cijevi upotrebljava se posebna traka od smole, koja spoj u potpunosti zabrtvljuje. U novogradnji se za odvodnu instalaciju preporučuje ugradnja barem jednog komada za čišćenje i odušnika . Odušnik promjera min. 7,5 cm potreban je za odvođenje podtlaka koji se stvara u cijevima. Bez ventila bi se zbog podtlaka iz sifona povukla voda, a u prostoru bi se širio neugodan miris po kanalizaciji. U starijim zgradama i blokovima nas kod mogućih pomicanja toaletnih školjki na drugu lokaciju ograničava visina priključka na vertikalni vod. Pad, kao što je već spomenuto, mora biti najmanje 2 %. To se može riješiti ako školjku priključite na zid umjesto na pod i tako dobivate visinu dovoljnu za pad.

2. Stručna i kvalitetna izvedba

U novogradnji se vodovodna instalacija planira, odnosno izvodi po preciznom planu koji je dokumentacije strojnih instalacija. Za renoviranje vodovodnih instalacija u postojećem objektu ne trebate posebne dozvole niti suglasnosti, bez obzira na to radi li se o kući ili stanu u višestambenoj zgradi. Međutim, vrlo je važno osigurati dobro obučenog vodoinstalatera s iskustvom koji će kvalitetno napraviti vodovodne i odvodne instalacije. Nakon posjeta će izvođač radova pripremit precizan proračun s obveznim navođenjem terminske dinamike izvedbe.

3. Vrste vodovodnih cijevi

Nakon Drugog svjetskog rata do 1990. za vodovodne instalacije upotrebljavale su se pocinčane cijevi, koje su trajale oko 50 godina. Danas se uglavnom ugrađuju takozvane alumplast cijevi, koje imaju tri sloja aluminija i tri sloja plastike. One imaju znatno duži vijek od pocinčanih, a voda u njima je

išća jer ne dolazi do korozije. Također, dodatna prednost alumplast cijevi je jednostavna montaža i puno brža ugradnja. Posljednjih godina se, prije svega kod zahtjevnijih objekata, upotrebljavaju inoks cijevi. To su višenamjenske cijevi visoke kvalitete koje se mogu upotrebljavati u više svrha (pitka voda, grijanje, plinske instalacije).

4. Kako teče ugradnja vodovodnih instalacija?

4.1. Predpripreme

Grube vodovodne instalacije počinju se polagati čim se završi izgradnja nosivih zidova, klasično prskanje cementnim malterom i izvedu su faze. Kada je u pitanju strojna izrada žbuke, grube se instalacije provode u prvom (tanjem) sloju žbuke odmah nakon završene izgradnje zida. Prije početka radova utvrđuje se razina koja označava visinu od 100 cm od finalnog sloja tla. Treba naravno uzeti u obzir i visinu poda, preporučujemo da visina bude najmanje 15 cm jer se danas sve više instalacija ugrađuje u pod (podno grijanje, grijanje pomoću radijatora, električne instalacije). Prije početka radova treba utvrditi precizne pozicije za svu sanitarnu opremu (zahod, umivaonik, tuš, kada, sudoper, perilica rublja, perilica posuđa itd.). Na temelju tog rasporeda se ugrađuju priključci za odljeve i izljeve. To je osobito važno za ugradnju podžbuknih ispirača, zidno postavljanje zahodske školjke, bidea, te kod posebnih vrsta umivaonika.
4.2. Razvod cijevi i priključak na javni vodovod
Kuća ili stan mogu se priključiti na gradski ili međugradski vodovod. Treba voditi brigu o tome da se kod razvoda u kući i od kuće do javnog vodovoda vodomjer postavi na pristupačno mjesto. Po propisima, može se ugraditi u zidnu nišu ili u podni otvor u objektu ili ispred kuće, odnosno stana. Za pristup vodomjeru treba ugraditi odgovarajuća vratanca od lima. Vodovodne cijevi postavljaju se ispod žbuke i u podove. Grube vodovodne instalacije uključuju razvod odvodne instalacije i razvod cijevi za hladnu i toplu sanitarnu vodu. Razvod se može izvesti na dva načina. Prvi način je da se od razvodnog ormara do svakog sanitarnog elementa razvede posebna cijev. A drugi način je da se sanitarni elementi serijski povežu zajedničkom cijevi, dok je povratni vod razveden natrag do razvodnog ormara. U slučaju nekoliko katova, razvod se izvodi tako da svaki kat ima svoj razvodni ormar koji je povezan s vodovodnim priključkom na vodomjeru.

Cijevi u zidove i podove polažemo u rebrastim cijevima. Ako dođe do oštećenja, mogu se zamijeniti i nakon završetka žbuke i podova. Važno je da imamo pristup spojnici u vodovodnoj dozi, u razvodnom ormaru je uvijek dostupna. Istodobno s polaganjem cijevi za dovod hladne i tople vode ugrađujemo i odvode. Važno je da odvodne cijevi provedemo u odušnik, koji se kroz krov provodi van. U ovoj fazi ugrađujemo WC ispirače i nosače za zidni bide. Dobro je da na vodovodnu instalaciju ugradimo filtre za otklanjanje pijeska i uređaj za snižavanje tlaka, koji sprječava osciliranje tlaka u cijevima i šuštanje vode koja teče. Nakon grube ugradnje ispituje se tlak dovodnih cijevi i nepropusnost odvodnih cijevi.

4.3. Fina montaža vodovoda

Nakon završetka žbuke i završnih slojeva zida i poda, vrijeme je za montažu svih vodovodnih elemenata. To uključuje ugradnju nadžbuknih dijelova armature (slavine, tuševi), montažu sanitarnih elemenata (zahod, bide, umivaonik, sudoper) i priključivanje perilice posuđa i perilice rublja.