Za područje

    Četiri kuće za četiri brata na Jadranu

    Na hrvatskom Jadranu, ali i u drugim turističkim destinacijama, svjedočimo bujanju takozvane „apartmanizacije“, slabo regulirane izgradnje turističkih kapaciteta manjeg mjerila koja nekritički troši obalni teritorij. Arhitekti Iva Letilović i Vedran Pedišić su u projektu četiri apartmanske kuće za četiri brata u naselju Diklo pored Zadra ponudili pragmatičan, ali i socijalno osjetljiv odgovor na urbane izazove apartmanizacije.

    Izbor i tekst: Maroje Mrduljaš

    Industrija turizma inverzija je uobičajenoga prostornog odnosa proizvoda i potrošača. Dok u većini ekonomskih grana fizički proizvod putuje potrošaču, u industriji turizma potrošač putuje prema proizvodu. Štoviše, prostor je ključan resurs turističke industrije i on nije beskonačan. Na hrvatskom Jadranu, ali i drugdje već desetljećima svjedočimo zabrinjavajućem rastu apartmanskih konurbacija koje podrivaju bazu turističke ekonomije.

    Četiri kuće za četiri brata
    Četiri kuće za četiri brata na Jadranu, foto: Jasenko Rasol

    Prema tim distopijskim, a ipak razmjerno uspješnim ambijentima imamo podijeljene stavove. S jedne strane, radi se o razumljivom nastojanju lokalnog stanovništva da ugrabi svoj dio turističkog kolača u uvjetima kada je većina drugih oblika ekonomije propala. S druge strane, te „proizvode“ karakteriziraju pretjerana gustoća izgrađenosti, izostanak javnog prostora te mahom primitivni graditeljski jezik, pa se i čudimo kako oni uopće pronalaze svoje potrošače.

    Letilović i Pedišić su projekt apartmanskog kompleksa razvili oko nekih od središnjih pitanja turizma, a to su odnos domaćina i gosta te dijeljenje prostornih resursa.

    Hortikultura apartmanskog kompleksa
    Hortikultura apartmanskog kompleksa, foto: Jasenko Rasol

    U monofunkcionalnim apartmanskim naseljima to su naročito osjetljive teme, jer su te konurbacije veći dio godine gotovo prazne. Autori su prihvatili činjenicu da javnog prostora u apartmanskom naselju nema i da se niti u budućnosti situacija vjerojatno neće promijeniti. U takvim okolnostima, preostaje scenarij prema kojem se neki oblik socijalizacije može odvijati unutar samoga apartmanskog kompleksa. Drugim riječima, nedostaci urbanizma kompenziraju se arhitekturom.

    Uređenje eksterijera
    Eksterijer apartmanskog kompleksa, foto: Jasenko Rasol

    Letilović i Pedišić su tako osmislili kompaktnu hibridnu tipologiju u kojoj se apartmani za povremeni boravak turista spajaju s obiteljskim stanovanjem za domaćine, pa se zajednički sadržaji dijele i postaju mjesto socijalnih interakcija.

    Tema produktivnog suživota i kompaktnog dijeljenje resursa prevedena je u prostorni koncept koji se bazira u inteligentnom vertikalnom zoniranju programa. U tamno-smeđim bazama zgrada smješteni su dvostrano orijentirani apartmani koji gostima jamče autonomiju: svaki ima vlastiti ulaz i neposredni dodir s tlom.

    Tamnosmeđa fasada
    Tamno-smeđe baze s bijelim super-strukturama, foto: Jasenko Rasol

    Bijela super-struktura, koja lebdi nad bazom, sadrži obiteljsku kuću domaćina, dok su u odvojenom stražnjem bloku smješteni dodatni apartmani. Nadgrađe se sastoji od bijelih kubičnih volumena s kosim krovovima i kliznim griljama koje zaštićuju duboke lođe.

    Staklena ograda
    Nadgrađe od bijelih kubičnih volumena, foto: Jasenko Rasol

    Ključno mjesto prostornog scenarija jest među-etaža između ta dva inače razdvojena svijeta: „piano nobile“ s tipičnim turističkim mikro-pejzažem. Piano nobile izdignut je iznad entropijskog okoliša i sadrži bazen, sunčalište s drvenom palubom, ljetnu kuhinju i bar.

    Kompleks apartmana
    Kompleks apartmana, foto: Jasenko Rasol

    Taj hedonistički ambijent omogućava i domaćima i gostima da, teoretski, niti ne napuštaju zgradu. No- piano nobile je mjesto susreta došljaka i stalnih žitelja Dikla, njega mogu posjetiti i stari ili novi prijatelji, i on može funkcionirati poput tradicionalnih mediteranskih „dvorova“, zaklonjenih i intimnih dvorišta koja su posrednici između privatne i javne sfere.

    Piano nobile
    Piano nobile, foto: Jasenko Rasol

    Domaćini imaju i zaseban javni prostor: natkrivenu krovnu terasu s koje se otvaraju i najbolji pogledi. Izvan turističke sezone, prostori namijenjeni za turiste mogu se integrirati u živote domaćina. Sve četiri zgrade slijede isti koncept, no uz mutacije koje doprinose raznolikosti kompleksa.

    Mikro urbanitet
    Mikro-urbanitet, foto: Jasenko Rasol

    Letilović i Pedišić realizirali su kompleks koji stvara vlastiti mikro-urbanitet i specifični socijalni svijet. Programski elastični sustav ne nudi samo i formalno novu i uvjerljivu interpretaciju apartmanske tipologije, nego i novu viziju turističke svakodnevice. Prihvaćanje apartmanizacije i visoke gustoće izgrađenosti ne mora uvijek dovesti do distopijskih urbanih situacija. Projekt Letilović i Pedišića pokazao je da je moguća inteligentna „alternativna apartmanizacija“ utemeljena u ravnopravnoj empatiji prema domaćinima i gostima.

    Podaci o projektu:

    Autori: Iva Letilović, Igor Pedišić
    Lokacija: Diklo, Zadar
    Godina početka projekta: 2015
    Godina završetka projekta: 2019
    Klijent: Privatni
    Fotograf: Jasenko Rasol

    Galerija:

    Maketa
    Maketa
    Aksonometrija
    Aksonometrija
    Presjeci
    Presjeci
    Pročelja
    Pročelja
    Situacija
    Situacija
    Tlocrti
    Tlocrti

     

    268
    Autor: eMajstor.hr

    Da li Vam je članak bio koristan?


    Ideje za uredan dom

    Časopis sa svježim idejama i savjetima naših autora za uređenje doma.

    TRAŽITE DOBRE IZVOĐAČE ZA PODRUČJE ARHITEKTI, ARHITEKTURA?

    CROATIA
    CROATIA
    EMAJSTOR.HR

    Pijavišće 17g
    10000 Zagreb

    00385 99 3317 311

    © 2022 Daibau d.o.o. | Pijavišće 17g, Zagreb | Sva prava zadržana