Trošak izrade žbuke ovisi o tehnici nanošenja i odabranom materijalu: ručno žbukanje pruža više ukrasnih opcija, ali su nešto skuplji od strojnih prevlačenja - oni se izrađuju brže i jeftinije s pištoljem za mort. Razlika u troškovima materijala nije velika, javlja se samo kada se koriste posebne žbuke, poput: žbuke za sušenje. Perforacija zida četvornog metra je između 12-15 EUR/m2.
Kome povjeriti žbukanje? Pošaljite upit odgovarajućim i ocijenjenim izvođačima u vašem području - besplatno i bez obveze! Jednostavno ispunite obrazac u nastavku.
vaša količina
jedinica
Okvirna cijena
vaša cijena
Fasada štiti kuću od vremenskih utjecaja, kišnice i vlage. Zbog toga je fasada najizloženiji dio kuće, koji mora izdržati najteže utjecaje iz okoliša koji je mogu oštetiti. Odabir fasadnog sustava, materijala i konstrukcije vrlo jevažan jer utječe na trajanje fasade, kao i na zahtjevnost održavanja. Najčešći završni slojevi fasada su i dalje razne žbuke, koje nude mnoga jedinstvena rješenja i inačice. Na raspolaganju su nam različite boje, granulacije, obrade, strukture i mehanička svojstva.
Žbuka je cjenovno pristupačna i vrlo lijepo rješenje za završni sloj fasade. Velika prednost žbuke je što se lako nanosi, pa fasadu možemo i sami ožbukati. Također, žbuku je lako sanirati i popraviti pukotine. Na kraju, ali ne i najmanje važno, žbuka omogućava puno umjetničke slobode i osobnog dizajna. Možemo birati između raznih boja, načina obrade s različitim teksturama, uzorcima, također možemo birati i između različitih vrsta žbuke, koje imaju različita mehanička i fizikalna svojstva. Ukratko, mogućnosti su zaista brojne.
Nedostatak žbuke je osjetljivost na vremenske uvjete. U usporedbi s fasadama od drugih materijala, žbuka se brže oštećuje i treba je redovito obnavljati, barem svakih 10 godina obojiti. Ako je kuća bez nadstrešnice, žbuka će već za koju godinu biti uništena. Drugi nedostatak žbuke je rast algi i plijesni, koje se često pojavljuju i izrazito su uznemirujuće. Mogu se suzbiti algicidima, ali ta sredstva nisu potpuno bezopasna za okoliš i zdravlje ljudi, a alge se ponovno pojavljuju u roku od nekoliko godina. Problem algi osobito je izražen tamo gdje ima toplinske izolacije, što sprječava odnosno usporava prijelaz topline iz unutrašnjosti prema van, zbog čega će se vlažni sloj žbuke dulje sušiti.
Na raspolaganju je doista mnogo vrsta žbuke: akrilna, silikatna, silikonska, silikatno-silikonska, silikonsko-akrilna i mineralna žbuka. Osim sastava, elastičnosti, sposobnosti vezanja za podlogu i čvrstoće, najviše se međusobno razlikuju po vodootpornosti i paropropusnosti, pri čemu je akrilna žbuka manje paropropusna i vodootpornijanego silikatna žbuka, dok je silikonska žbuka u najvećoj mjerivodootporna i paropropusna.
Upravo razlike između različitih vrsta žbuke određuju koju vrstu žbuke ćemo upotrijebiti za određeni fasadni sustav jer nije svaka žbuka prikladna za svaku fasadu, ali vrijedi da je za jednu fasadu prikladno nekoliko žbuka. Pri odabiru žbuke za fasadu najbolje je slijediti preporuke proizvođača. U principu vrijedi pravilo da za fasade s EPS izolacijom (ekspandirani polistiren) nema ograničenja, dok se za fasade s mineralnom vunom preporučuje žbuka koja ima nešto bolju paropropusnost.
Akrilne žbuke predstavljale su svojedobno revoluciju na tržištu žbuke i u izradi fasada. U usporedbi s vapneno-cementnim žbukama, vezivo akrilne žbuke lako se nanosi, a istodobno ima dobra vodootporna i paropropusna svojstva. Akrilnim žbukama možemo neograničeno dodavati premaze boja, koji su relativno stabilni i postojani na UV zrake, a pri sušenju možemo upotrijebiti i akceleratore, koji nam osobito dobro dođu u zimskim danima, kada su temperature zraka niske.
Silikonske žbuke su na posljednjem mjestu, ali imaju izvrsna svojstva, poput elastičnosti, vodootpornosti, postojanosti boje (zaštita od UV zraka), a općenito su vrlo postojane, odnosno izdržljive i u najtežim vanjskim uvjetima. To dolazi do izražaja kod temperaturnih razlika, zbog kojihžbuka obično puca. No za razliku od drugih žbuka, silikonska žbukaneće pucati ni kod tako velikih temperaturnih kolebanja.
Silikatne žbuke su vezivo od vodenog stakla i kemijske silicifikacije, što omogućava jako vezivanje s podlogom i veću paropropusnost. Silikatne žbuke, međutim, imaju jedan veliki nedostatak, a to je uska paleta boja koja je dostupna. Međutim, zbog visoke pH vrijednosti, izvrsne suprotiv algi i plijesni.
Kombinirane žbuke, kao što su silikatno-silikonske i silikonsko-akrilne, imaju prednost što istodobno sadrže svojstva i prednosti svih navedenih završnih žbuka. Silikatno-silikonska žbuka je idealno paropropusna i vodootporna, ali opet druge vrste imaju zaista široku paletu boja i visoku paropropusnost. Zajedno, dakle, nude više mogućnosti nego svaka pojedinačno.
Riječ je o pripremljenoj mješavini vapna, cementa i pijeska. Prednost ovih žbuka je što su hidroskopske, što znači da upijaju vlagu iz zraka i ravnomjerno raspoređuju vodu po površini zbog brojnih tankih žilica u njihovoj strukturi. To osigurava puno brže sušenje vode, što sprječava stvaranje plijesni i algi.
Mozaična žbuka poznata je po izvrsnoj otpornosti na oštećenja i mrlje, a spada i u skupinu tankih žbuka, debljine do 3 mm. To je masa akrilne smole i agregata, pri čemu je potonji prirodni ili obojeni. Prednost mozaične žbuke je sadržaj smole, koja sprječava prodiranje vode u žbuku, a istodobno dopušta njeno isparavanje. Zbog toga se mozaična žbuka može prati i čistiti vodom, bez straha da će doći do oštećenja (naravno, treba obratiti pozornost na odgovarajuću jačinu mlaza). Zbog tih svojstava, mozaična žbuka se najčešće upotrebljava kao završni sloj koji je često izložen prljavštini, jer se lako čisti i održava.
Općenito je pravilo da za idealne uvjete izrade žbuke vlažnost zraka ne smije prelaziti 65%, da izravno izlaganje fasade suncu i vjetru treba spriječiti pomoću zaštitnih mrežica. Idealno vrijeme za žbukanje fasade je stoga od ožujka do studenog, na temperaturama između 5 i 35 stupnjeva, budući da se pukotine i oštećenja najčešće pojavljuju u jesen i ranu zimu, kada je vlaga najveća, što usporava sušenje fasade.Osim toga, temperature počinju naglo padati. Ovi su mjeseci stoga najmanje prikladni za izradu fasade, pa preporučamo da ih izbjegavate.
Prije bilo kakve završne obrade zida, bilo vanjske fasade ili unutarnjeg pregradnog zida, treba pripremiti zid za žbukanje. Najprije sa zidatreba ukloniti sve pukotine, kvrge i druge nepravilnosti. Zatim treba zid ojačati građevinskom mrežicom, što je još važnije ako je zid izrađen od različitih materijala. U određenim slučajevima (npr. kod zidova od plinobetona) zid treba dodatno premazati premazima radi boljeg prianjanja žbuke na postojeću podlogu. Zid od opeke, koji slabije upija, zahtijeva obradu špricanjem jer poboljšava prianjanje. Nakon obrade zida koji mora biti gladak pričekajte da se osuši, a zatim počnite žbukati fasadu.
Mješavinu žbuke možete sami izmiješati ili kupiti pripremljeni mort u specijaliziranoj trgovini. Smjesa se može miješati ručno, u kanti ili u profesionalnoj betonskoj miješalici. Pravilo je da treba miješati sve dok smjesa ne postane ujednačena i prije svega bez grudica. U većini slučajeva proizvođač u uputama navodi optimalno vrijeme miješanja smjese, prema kojem se možemo orijentirati.
Prije nanošenja žbuke treba na zid pričvrstiti metalne profile, pomoću kojih ćemo kontrolirano nanijeti žbuku po cijeloj površini, a prije svega u ravnomjernoj debljini. Žbuka se uvijek nanosi zidarskom žlicom u okomitim trakama. Nakon što se žbuka osuši, površina se obrađuje prema našim željama. Dostupne su mnoge različite teksture obrade, koje ćemo detaljno pogledati u nastavku.
Žbuka se može nanositi na fasadu u jednom ili u dva sloja, što uvjetuje postojeća zidna površina koja se žbuka. Unutarnje zidove dovoljno je jednokratno ožbukati, dok se na vanjsku fasadu obično nanose dva sloja, radi dugotrajnosti i izdržljivosti. Najprije na fasadu nanosimo grubu žbuku, a zatim fini sloj. Zbog grubo-fine kombinacije, oba sloja savršeno će se stopiti jedan s drugim.
Ručno žbukanje je vrlo stara tehnika nanošenja žbuke na površinu. Riječ je o složenoj tehnici nanošenja, koju ne izvode baš svi majstori. U prošlosti su se uglavnom upotrebljavale vapnene žbuke, čija je struktura danas dopunjena cementnim aditivima. Smjesa za ručnu žbuku priprema se u miješalici. Najočitija prednost ručnog nanošenja žbuke je stvaranje umjetnih i originalnih tekstura sa šarama. Imamo puno slobode i izbora s dezenima: od rustikalnog, starinskog izgleda, do grubih premaza ili jedva zamjetljivih tekstura. Nedostatak ručne žbuke je neujednačena čvrstoća materijala jer mješavina nije uvijek jednaka zbog načina pripreme.
Pomoću strojeva žbukanje zidova je znatno brže i jeftinije. Strojno nanošenje žbuke zamijenilo je upotrebu kompresijskih pumpi, a najočitija prednost ove tehnike je prije svega brzina izrade žbuke i visoko homogena smjesa, koja je proizvod stalnog miješanja smjese. Ovom tehnikomdobivamo žbuku bez fuga i pukotina, što utječe na veću otpornost na vremenske uvjete i usporava propadanje završnog sloja.
Kao što već samo ime govori, podjela žbuke na grubu i finu je osnovna i ukazuje na taktilnost. Finoća ili grubost žbuke ovisi o veličini zrna, koja su kod fine žbuke fina i mala, a kod grube žbuke veća i različitih veličina. Za unutarnje zidove obično se upotrebljava fina žbuka, a za fasade grublja, jer je fina žbuka vrlo osjetljiva na prljavštinu i treba je obnavljati nekoliko puta.
Strukturna žbuka jedna je od grubih žbuka, a prepoznatljiva je po zrnastom izgledu, koji je posljedica granulata kremena. Po izgledu, strukturna žbuka je kvrgava i izbrazdana. Izvrstan je izbor za prostorije u kojima zidovi nisu savršeno ravni jer njihova raznolika i kvrgava struktura pomalo zamagljuje izgled neravnomjernog zida. Strukturne žbuke oživljavaju prostor i daju mu neku taktilnost kakvu nemaju obični ravni, bijeli zidovi. Stoga je često dovoljno da su zidovi bijeli, jer željeni učinak proizvodi sama tekstura zida. Nedostatak ove žbuke je što zbog teksture i nije prikladna za prostorije u kojima se zid brzo prlja i vlaži, odnosno za kuhinje i kupaonice, jer će se takav zid teško očistiti, a u kuhinji će se između neravnina nakupiti masnoća.
Teksturiranu žbuku odlikuje plastičnost koja omogućuje izradu različitih dekora. Obično se takva žbuka boji, ali je vrhunski izbor za prostorije u kojima želimo istaknuti zidne površine. Ograničenje teksturirane žbuke je u tome što za nanošenje takve žbuke trebamo ravan i glatko obrađen zid, a također se ne preporučuje nanošenje u vlažnim prostorijama jer brzo upija vlagu, što ubrzava njezino propadanje.
Riječ je o višeslojnoj dekorativnoj žbuci, koja se odmah prepoznaje po oponašanju izgleda teksture mramora. Venecijanska žbuka izrađena je od akrilnih ili prirodnih boja, kamenja u prahu i sintetičkih polimera. To je iznimno elegantna žbuka, koja prostoru daje dašak raskoši i luksuza. Venecijanska žbuka je tradicionalna žbuka, koju se upotrebljavali još u antici, a odlikuje sepostojanošću i dugovječnošću.
Mineralna žbuka je mješavina cementa, minerala i vapna. Potonje služi kao dezinficijens koji sprječava stvaranje algi i plijesni. Zbog paropropusnosti, ova vrsta žbuke je izvrstan izbor za prostorije u kojima vlažnost nije kontrolirana, jer je žbuka može sama regulirati. Dodatna prednost je što je to osnovna i najjeftinija žbuka, koja je istodobno višenamjenska.
Krajem prošlog tisućljeća bile su vrlo popularne žbuke koje su teksturom i izgledom oponašale ljepše materijale, poput kamena, opeke i drva. Za izradu takve žbuke potrebna nam je šablona, koja se nakon nanošenja žbuke pritisne na podlogu, tako da šablona ostavi svoj otisak na žbuci. Šablona se mora ukloniti dok je žbuka još vlažna, inače ćesrasti zajedno sa zidom. Žbuka koja oponaša druge materijale je jako reljefna, stoga nije prikladna za prostorije u kojima postoji mogućnost prljanja zida. Dostupne su različite vrste veziva za izradu takve žbuke s imitacijom materijala. Silikonske žbuke prikladne su za imitaciju opeke, dok su žbuke na organskoj bazi i lazurna fasadna boja prikladne za imitaciju drva. Ako želimo imitaciju ravnog kamena, idealna je marmolitna žbuka u kombinaciji s temeljnim premazima.
Cijena žbuke ne razlikuje se mnogo ovisno o načinu žbukanja. Ručno žbukanje je po cijeni u potpunosti usporedivo sa strojnim žbukanjem. Cijene se po m2 kreću se oko 65.00/m². Odstupanja od cijene i dodatne marže najčešće su posljedica neravnih površina, koje zbog obrade zahtijevaju dodatne sate rada, a marže se mogu očekivati i kod žbukanja teže dostupnih površina.
emajstor.hr pomaže pri ocjeni investicije i izboru izvođača za vaš dom
Žbukanje novogradnja
Potrebno strojno žbukanje novogradnje. 3600 € do 6000 €
Strojno žbukanje
POtrebno strojno žbukanje prizemnice. U pitanju je novogradnja. 4500 € do 7500 €
Strojno žbukanje zidova
Strojno žbukanje kompletnih zidova u prizemlju. 1800 € do 3000 €
Magazin sa svježim idejama i savjetima naših autora za uređenje doma.