Atelier Minerva: Trodimenzionalni trg na rubu povijesne jezgre

^{Izbor i tekst: Maroje Mrduljaš}

Na istočnoj obali Jadrana nalazimo čitav niz dobro poznatih gradova kao što su Dubrovnik, Split i Zadar koji su svi i važan dio urbane kulture s kontinuitetom od antike do danas, kao što su i popularne turističke destinacije.

Šibenik je nešto manje eksponiran, a u kontekstu povijesti arhitekture najpoznatiji je po renesansnoj katedrali, sintezi prostorne koncepcije i precizne kamene konstrukcije koju je projektirao Juraj Dalmatinac. Bolje upućeni mogli bi znati i modernističku ikonu: bivši Dom JNA, danas Gradska knjižnica, arhitekta Ivana Vitića dovršen početkom 1960-ih godina. Dom JNA paradigmatski je primjer modernističke interpolacije, pa je kristalični stakleni volumen samouvjereno izgrađen na podlozi povijesne fortifikacije.

Uz Gradsku knjižnicu smješteno je i historicističko Gradsko kazalište, a te dvije zgrade definirale su Trg Poljana koji je godinama stajao arhitektonski neuređen, iako je riječ o jednom od glavnih prilaza u povijesnu jezgru. Simbolički značaj trga naglašen je zgradom gradske uprave koja je uvučena od fronte ulice. Iako je trg u novije vrijeme služio kao parkiralište, on je ipak imao dugu tradiciju povremenih javnih korištenja: od utrka i koncerata do političkih događanja. 

Godine 2011. raspisan je natječaj za uređenje trga i izvedbu podzemne garaže na kojem pobjeđuju Ivana Tutek i Paula Šimetin i suradnici, a projektnom timu se uz druge suradnike pridružuje i dizajnerski kolektiv Numen/For Use. Zamisao autorica zasniva se na nastojanju da se u prostoru trga raspoznaju geometrije okolne izgradnje, prihvate već postojeće rute kretanja, ali i da se on afirmira kao prostorna podloga i infrastrukturna podrška za razna događanja.  

Projektantski problemi i izazovi pretvoreni su u prednost i polazište za kompoziciju. Troetažna podzemna garaža neizbježno zahtijeva kolni i pješački ulaz. Autorice su upravo te prilazne kopče iskoristile kao strateška mjesta iznad kojih postavljaju zakošene plohe koje se nastavljaju na parter i postupno se uzdižu od njega.

Osim što obavljaju pragmatičnu zadaću natkrivanja infrastrukturnih elemenata, te plohe integralni su dio aktivnog prostora trga i koriste se kao pozornica ili auditoriji, ili jednostavno kao prostor za boravak. Na taj način ploha trga postala je uzgibana, trodimenzionalna, dinamična. Između dviju zakošenih ploha grupa Numen reinterpretirala je i koncept trga, ali i krov Knjižnice te je projektirala triangulirane nadstrešnice na vitkim stupovima koje nalikuju na bijeli čelični „oblak“. Ploha trga opločena je bijelim kamenom s dvije blago različite teksture. Geometrija promjena u opločenju proizlazi iz produžetka zgrade Knjižnice. Preko čitave plohe trga postavljen je i raster samostalnih točaka s priključcima za struju i vodu koji se koriste za postav privremenih paviljona. 

Između knjižnice i same garaže ostavljena je „udolina“ kako bi ostali vidljivi arheološki slojevi fortifikacija. U tu „udolinu“ spuštaju se kaskade auditorija i mirisnog vrta koji je ujedno i bočni pješački ulaz u garažu. Preko njega lebdi čelični most koji spaja ulaz knjižnice s obližnjim parkom. Naposljetku, na rubu trga uz jako prometno križanje postavljena je kružna plitka fontana.

U konačnici, arhitektice nisu bile submisivne prema okolišu, nego su s njim stupile u aktivni dijalog. Trg Poljana u osjetljivi povijesni ambijent upisuje suvremenu arhitektonsku kulturu koja se nadovezuje na mrežu strmih mediteranskih ulica i trgova Šibenika. Iako se radi o različitim oblikovnih logikama, za obje situacije presudne su urbana višeznačnost, vitalnost.