Sportska dvorana u Zlatar Bistrici | Studio NOP

^{Izbor i tekst: Maroje Mrduljaš}

Sportska dvorana u Zlatar Bistrici izgrađena je neposredno uz osnovnu školu s kojom čini funkcionalnu, ali i urbanu cjelinu. Nova dvorana izgrađena je na mjestu stare dvorane koja je izgorjela i ona zatvara školski trg koji je okomito postavljen prema glavnoj cesti, zaštićen je od prometa i intimnijeg je karaktera.

Neposredno uz trg smješteno je i skromno seosko gospodarstvo, pa se u tom ambijentu simpatično preklapa život edukacijske institucije i sasvim ruralni prizori. Dvorana je pozicionirana upravo na mjestu denivelacije terena, pa ona služi kao spoj između povišenoga školskog trga i stražnjega, nižeg dijela školske parcele sa sportskim igralištem i parkiralištem. Upravo ta topografsko-urbanistička pozicija bitno je utjecala na prostornu koncepciju dvorane.

Studio NOP je temi sportske dvorane pristupio s mišlju o njezinoj društvenoj ulozi i dignitetu, pri tome ne zaboravljajući vezu sa školom i njezinim socijalnim dinamikama. Projekt pokušava uskladiti društveni prestiž zadatka s podrškom manje formalnim, nesputanim događanjima. Za projekt je ključna ideja potpunog otvaranja dvorane prema trgu i uspostavljanje prostornog kontinuiteta javnog prostora i tribina dvorane. Volumen dvorane prema trgu skladnog je formata i naglašeno horizontalne proporcije. Zahvaljujući denivelaciji, volumen nije previsok i lijepo se uklapa u siluetu školske zgrade.

Pročelje je izvedeno u translucentnom polikarbonatu u gornjoj zoni i potpuno ostakljenom prizemlju, pa su s trga vidljive sve aktivnosti u dvorani.

Noću je dvorana poput velike urbane lanterne koja osvjetljava trg.

Umjesto da se tribinama pristupi kao tehničkom problemu, Studio NOP ih je interpretirao kao produžetak javnog prostora. Zato su dvorane fiksne, dio su interijerskog pejzaža i funkcioniraju poput velikoga urbanog stubišta preko kojeg se trg kaskadno prelijeva u dvoranu. No nije riječ samo o monumentalnom urbanom rješenju. Tribine su potpuno obložene u drvo, pa u vrijeme odmora služe za igru i odmor školskoj djeci. Kao što sama dvorana slijedi logiku javnog prostora, isti je slučaj i s eksterijerom dvorane koju obilazi sustav stubišta i pješačkih rampi koje povezuju trg, parkiralište i sportske terene.

S obzirom na to da brojni učenici u školu dolaze iz okolnih mjesta automobilima ili organiziranim prijevozom, ta pješačka promenada važan je dio svakodnevice škole, kao što pridonosi mreži javnih prostora u središtu Zlatar Bistrice.

Uz prostornu konfiguraciju, Studio NOP redefinirao je i neke formalne konvencije sportske dvorane. Autori nisu ušli u polemiku sa samim standardnim volumenom, ali je odnos prema pročelju inovativan i u formalnom i u strukturalnom smislu. Uobičajeni pristup oblikovanju pročelja postavlja staklene plohe u najvišim zonama.

U sportskoj dvorani u Zlatar Bistrici zapadno pročelje osmišljeno je kao niz paralelnih ploha koje se odvajaju od zamišljene vertikale zida, kako bi svjetlo u interijer propustile odozdo. Na taj način svjetlo u interijeru je indirektno i difuzno, a izostanak direktnog udara sunčevih zraka u staklo te zatim ulaska u interijer smanjuje zagrijavanje u toplijim mjesecima.

Sva pročelja izvedena su od posebno oblikovanih i prefabriciranih sendvič-panela s golim betonom. U beton je ubačen crni pigment, a korišten je i zeleni agregat, pa su dobiveni zanimljivi tonovi i teksture. Na zapadnom pročelju paneli su potpuno glatki i njihova boja se mijenja u ovisnosti o atmosferskim uvjetima, dok su na zabatima korišteni paneli s grubljom površinom na kojima više dolazi do izražaja zeleni agregat. Čitava nosiva konstrukcija je prefabricirana: nosivi stupovi i grede za ukrutu su betonske, dok je krovna konstrukcija izvedena kao lamelirana drvena rešetka. Logičnost konstruktivnog sistema upotpunjena je precizno isprojektiranim elementima klimatizacije i rasvjete koji su integralni dio arhitekture.

Velika javna investicija sportske dvorana u Zlatar Bistrici nije zastala samo na zadovoljavanju pragmatičnih zahtjeva, nego je upisala novu i suvremenu arhitektonsku kulturu u malu, perifernu sredinu.

Projektanti su ustrajali u svojim idejama te su uspjeli senzibilizirati lokalnu zajednicu za prihvaćanje jedne drugačije arhitekture. Time je dokazano kako za periferiju mogu i trebaju vrijediti jednake ambicije kao i u velikim urbanim središtima.

Galerija: