1. Što morate znati o estrihu?

Estrih je tanka podloga za podne obloge koja se izrađuje na betonskoj podlozi ili drugim nosivim elementima, u debljini od nekoliko centimetara. Estrih se sastoji od cementa, lijevanog asfalta i anhidrita, a nazvan je po vrsti veziva. Poznat nam je, dakle, cementni estrih, samorazlivni estrih na bazi kalcijeva sulfata, polimer-cementna prevlaka, estrih na bazi polimera itd. Estrihom stvaramo ravnu, glatku podlogu, prikladnu za polaganje završnih podnih obloga, a osim toga, estrih je učinkovit u zaštiti od buke i požara. U estrih možemo ugraditi podno grijanje, pri čemu se toplina prenosi iz cijevi na estrih i na taj se način ravnomjerno podijeli po cijeloj površini poda. Estrih se može nanositi strojno ili ručno, važno je osigurati ravnomjerno stvrdnjavanje, sušenje i obradu, a na taj način sprječavamo nastanak pukotina.

2. Izvođači

Izrada estriha jedan je od najzahtjevnijih građevinskih poslova. Zbog toga je važno potražiti stručno osposobljene izvođače s iskustvom u izradi estriha. Podovi su vrlo opterećen dio stambenog prostora i zbog toga je važno imati stručno ugrađen i kvalitetno obrađen estrih. Estrih možete izraditi i sami, ali prije toga morate jako dobro proučiti način izvođenja. 

3. Vrste estriha

3.1. Vrste estriha s obzirom na konstrukciju, odnosno vrstu izrade

S obzirom na povezivanje estriha s podlogom, odnosno donjim slojem, dijelimo ga na sljedeće vrste:

3.1.1. Vezivni estrih

Ovo je najjednostavnija verzija estriha. Vezivne estrihe pričvršćujemo izravno na podlogu u jednom ili više slojeva, a kako bismo postigli stvarno jako učvršćivanje estriha za podlogu, upotrebljavamo posebno sredstvo, odnosno emulziju za bolje prianjanje.

3.1.2. Plivajući estrih

Ovo je najsloženiji estrih. Od podloge ga odvaja sloj izolacije, a širokim fugama (minimalno 4 mm, na mjestima gdje su instalacije minimalno 10 mm) odvojen je od drugih građevinskih elemenata (stijena, zidova, stupova, dimnjaka...).

3.1.3. Klizni estrih

Od podloge je odvojen međuslojem (npr. folijom), a istodobno je fugama minimalne širine 4 mm odvojen od drugih građevinskih elemenata, zato ih ne dodiruje. Upotrebljavamo ga u prostorijama u kojima očekujemo veća opterećenja, a toplinska i zvučna izolacija nisu od velike važnosti.

3.2. Vrste estriha s obzirom na sastav i način polaganja

3.2.1. Klasični, odnosno ručno ugrađeni estrih

Mješavinu betona izvođač ugrađuje ručno i tijekom rada je „zaglađuje”, te tako stvara glatku površinu podne plohe.  

3.2.2. Samorazlivni estrih

Tvornički napravljenu mješavinu betona izvođač miješa s vodom. Mješavina je više vodenjasta od klasičnog estriha. Prednost ovog estriha je nanošenje u tankom sloju, čija debljina može biti od 2 cm naviše. Tekućim samorazlivnim estrihom u potpunosti možemo zaliti cijevi podnog grijanja i time osigurati idealan prijenos topline iz cijevi podnog grijanja na estrih. 

3.2.3. Suhomontažni, odnosno suhi estrih

Suhomontažni estrih su ploče od iverice ili cementnog vlakna koje se ugrađuju na podlogu kao plivajući pod. Njihova prednost je što se mogu izraditi u bilo koje doba godine jer ne zahtijevaju sušenje kao druge vrste estriha. Izvedba je relativno jednostavna i odvija se brzo. Suhi estrih je lagan i nije visok, a prednost je što se na njega odmah može postaviti završni sloj podnih obloga (parket, pločice...). 

3.2.4. Ručni estrih

Najčešće se upotrebljava kada su površine za ugradnju manje (kupaonica, wc, utility...) ili je lokacija ugradnje takva da na nju nije moguće pristupiti strojem radi izvođenja strojnog estriha. Upotrebljava se i za punjenje raznih većih i manjih rupa koje nastaju zbog obnove instalacija.

3.2.5. Strojni estrih

Strojni estrih sastoji se od više slojeva izolacije i betonskog završnog sloja. Izvođač izlijeva estrih na sloj izolacije i tako ojačava cijevi, a beton izradi kao plivajući pod koji je odvojen od građevinskih elemenata objekta i tako sprječava prijenos zvuka s estriha na objekt. 

3.3. Koje su prednosti i nedostatci mokrih estriha?

Mokri estrih ravnomjeran zbog toga što je tvornički zamiješan, a njegovo polaganje zahtijeva fino niveliranje. Preporučuje se za pokrivanje većih površina i za prostorije u koje će se postaviti podno grijanje. Mokri estrih ima visoku tlačnu čvrstoću i čvrstoću na savijanje, te se stoga polaže ravnomjerno, bez neravnina. Može se polagati i na veće površine bez dilatiranja. S druge strane, najveći problem kod mokrog estriha je dugo sušenje. U tjedan dana osuši se samo 1 cm estriha. Što je estrih deblji, treba se dulje sušiti. Zbog toga se mokri estrih najčešće polaže ljeti, kada su temperature zraka visoke. Ujesen i na proljeće estrih se može sušiti i nekoliko mjeseci jer su temperature zraka niske, a u zraku ima dosta vlage. Zima nikako nije prikladna za polaganje estriha jer se on može smrznuti i ispucati. Ne preporučuje se polagati mokri estrih kada smo u žurbi sa završetkom radova jer njegovo prisilno sušenje uzrokuje dodatne troškove.

3.4. Koje su prednosti i nedostatci suhih estriha?

Suhi estrih je kao podloga prikladan za skoro sve vrste završnih podnih obloga. Polaže se brzo, a ne zahtijeva sušenje i odmah je spreman za polaganje završnih podnih obloga. Za razliku od mokrog estriha, lagan je, što znači da je prikladan za polaganje na stare drvene grede, za izvođenje međuetaža. Njegov nedostatak je viša cijena, zbog čega se za njega odlučujemo kada nemamo drugih opcija. 

4. Postupak

4.1. Na koji način pravilno izvesti mokri estrih?

Mokri estrih dijelimo na tri vrste: klasični cementni estrih, brzovezujući (brzosušeći) estrih i samorazlivni estrih. Klasični estrih izradimo tako da najprije pripremimo mješavinu betona i strojem ga postavimo u prostoriju, zatim izvođač ručno, zidarskom letvom poravna i na kraju strojno zagladi površinu. Brzosušeći estrih dolazi u obzir kada smo u žurbi i kada završne podne obloge želimo položiti u roku od nekoliko dana ili prije. Mješavina betona umjesto uobičajenog veziva za cement sadrži vezivo koje se brzo veže. Nedostatak ovog estriha je vrlo visoka cijena, koju dodatno povećava odvlaživač zraka koji treba postaviti u prostoriju kako bismo spriječili previsoku razinu vlage u prostoru, koja mora biti ispod 70 %. Samorazlivni estrih tvornički je pripremljena mješavina koja se u silosima dovozi do objekta. Mješavini zatim na gradilištu dodaju vodu i razlijevaju je po podovima do odgovarajuće visine. Česta pogreška koja se radi prilikom izvođenja mokrog estriha je neizvođenje dilatacija. Kako bismo spriječili nastanak pukotina, estrih treba odvojiti od svih zidova i stupova u prostoriji, te izraditi odgovarajuće dilatacije s obzirom na debljinu, veličinu i oblik estriha. Druga pogreška koja se često dogodi je nedovoljno zaglađivanje estriha, nakon čega ostane neravna površina, što kasnije uzrokuje poteškoće kod polaganja završnih podnih obloga. 

4.2. Na koji način pravilno izrađujemo suhi estrih?

Suhi estrih obično se sastoji od tri sloja: nivelacijske ispune, izolacijske ploče i nosive ploče (najčešće dvije, križno položene). Ispuna se jednostavno istrese na pod i poravna nivelacijskom letvom. Pritom moramo voditi brigu o prethodnom polaganju izolacijske trake za odvajanje, koje sprječava prijenos zvuka u druge prostorije. Također treba voditi brigu o prekrivenosti cijevi slojem pijeska debljine barem 1 cm. Izolacijske ploče uvijek polažemo od vrata prema naprijed, a završnu zatim odrežemo po mjeri. Kada je nasuti sloj niži od 4 cm, možemo ga učvrstiti hodanjem po površini. Ako je sloj viši od 4 cm, treba se koristiti sabijačem (električnim ili ručnim). Nakon učvršćivanja površine polažemo nosive ploče u dva križno položena sloja. Rubne ploče treba dodatno zalijepiti i pričvrstiti vijcima, pri čemu ploče opterećujemo vlastitom težinom. Prije početka polaganja završne podne obloge, mjesta kontakta ploča i glave vijaka treba fugirati. Tako pripremljen estrih može se u potpunosti opteretiti već 12 sati nakon izvođenja, kada možemo početi s polaganjem završnih podnih obloga. Najčešća pogreška pri izradi suhog estriha je pogrešno, odnosno slabo učvršćena ispuna, što uzrokuje vidljive neravnine na koje je teško ili čak nemoguće postaviti završne obloge. Često se zaboravi i postaviti izolacijska traka za odvajanje, pa se zvukovi prenose u susjedne prostorije.