Grad traminca i bogate kulturne baštine – kakve sve ljepote krije Ilok?

^{Tekst: Tanja Prolić}

Srednjovjekovna jezgra grada Iloka, jedna je od najvećih i urbanistički važnijih fortifikacijskih kompleksa sjeverne Hrvatske i Podunavlja. U pitanju je nacionalna zaštićena kulturna baština, kompleks najviše kategorije, koji posjetiteljima omogućuje putovanje kroz vrijeme i šetnju kroz stoljeća. U srednjovjekovnoj jezgri grada Iloka smjenjivali su se vladari i narodi, gradile su se različite građevine, stoga se unutar jezgre grada nalazi više spomenika i arhitektonskih zdanja, među kojima se ističu tri – Iločka utvrda, palača Odescalchi i Crkva Sv. Ivana Kapistrana.

Iločka utvrda – zidine koje skrivaju povijesne znamenitosti

Područje na kojem se danas nalazi iločka utvrda bilo je naseljeno još u prapovijesti – mlađem kamenom dobu, a zatim u brončanom i željeznom dobu. Naselili su ga i Rimljani, koji su zbog kontrole Dunavsko-panonske ceste i granice uz rijeku podigli prvu graničnu utvrdu i naselje Cuccium.

Hrvatsko-ugarski velikaš Nikola Kont Orahovički započeo je gradnju Iločke utvrde u 14. stoljeću, ali ju nije dovršio. To su uspješno izveli njegovi potomci Lovro Iločki i Nikola Iločki, ban Hrvatske, Slavonije i Mačve, vojvoda Transilvanije i titularni kralj Bosne. Razdoblje njegove vladavine poznato je i kao zlatno doba grada Iloka.

Kako bi spriječio prodor Osmanlija s istoka, Nikola Iločki je počeo utvrđivati Ilok. Cijeli je grad opasao bedemima u obliku izduženog četverokuta, čiji su temelji bili izgrađeni od čvrstog kamena, a zidovi od opeke. Ojačao ga je s tri kule u obliku četverokuta, tri zaobljene polukule, jednom cilindričnom kulom, a na jugozapadu jakom utvrdom i kruništima cijelom duljinom.

S obzirom na tip konstrukcije i građevne elemente, može se reći da iločka utvrda ima stilske značajke kasnogotičke i ranorenesansne vojne arhitekture.

U razdoblju od 1526. do 1688. godine Ilokom su vladali Turci, a iz tog su povijesnog razdoblja sačuvani vrijedni spomenici. Unutar čvrstih zidina utvrde Nikole Iločkog još uvijek možete vidjeti tursku kupelj – hamam i dobro očuvani grob – turbe svetog derviša iz vremena Sulejmana Veličanstvenog.

Također, vrlo je zanimljiva arhitektura parka, unutar utvrde i na njenim padinama. Osobito se ističe vlastelinski iločki park, bogat raznim biljnim vrstama. Njegov najstariji stanovnik je takozvani živi fosil, stablo ginko biloba.

Na ulazu u park nalazi se spomen povratku Iloka u granice Hrvatske, dar istarskog kipara Mate Čvrljka. Ova monumentalna kamena skulptura "Portal", dar Istre prognanom Gradu Iloku, dimenzija je 3,70x2,40x0,60m i težine oko 10 tona. Simbolizira ulazna vrata u konačno cjelovitu Hrvatsku, zatim križ kao simbol kršćanstva i patnje, dok istarski kamen predstavlja spomen na teške prognaničke dane Iločana provedene u Istri.

Tu je također posebna verzija iločkog grba knezova Odescalchi, dok na samoj zgradi palače, o kojoj će biti riječi u nastavku, postoje inačice grbova te plemićke obitelji.

Kompletna utvrda i pojedini objekti unutar nje su trenutačno u projektu rekonstrukcije i revitalizacije, financiranom iz EU fonda i Vlade RH, uz sudjelovanje lokalne zajednice.

Palača Odescalchi/Muzej grada Iloka - potpora vinarstvu i očuvanju kulturne baštine

Riječ je o impresivnoj građevini koja je sagrađena na temeljima dvora najznačajnijeg iločkog vladara – Nikole Iločkog iz 15. stoljeća. A zašto baš dvorac Odescalchi? U 17. stoljeću, kao naknadu za pomoć u oslobađanju grada Iloka od Osmanlija, car Leopold je darovao ovu zgradu, zajedno s cijelim iločkim vlastelinstvom, koje se u to vrijeme prostiralo velikim dijelom Srijema, papi Inocentu XI Odescalchi, odnosno njegovoj kneževskoj obitelji. Razdoblje njihove vladavine bilo je drugo zlatno doba grada Iloka.

Papini nećaci, aristokrati iz Italije, dograđivali su je i stilski mijenjali u nekoliko navrata, da bi konačno bila u barokno-klasicističkom stilu. Ispod palače su uredili, za ono vrijeme izrazito moderne vinske podrume te dali snažnu potporu vinogradarstvu i vinarstvu na ovim prostorima. Nakon Drugog svjetskog rata obitelj Odescalchi napustila je svoje iločko vlastelinstvo, a njihovi potomci i danas su dio talijanskog plemstva i žive nedaleko od Rima.

Još jedna građevina koja predstavlja ostavštinu te plemićke obitelji je ladanjsko imanje palača Principovac, izgrađena 1864. godine. Nalazi se u neposrednoj blizini centra naselja, u vinogradima, na brežuljku odakle se pruža impresivan pogled na Ilok, Srijem i Bačku.

Palača Odescalchi je središnje zdanje srednjovjekovne jezgre Iloka. Zaštićeni je spomenik hrvatske baštine. U njoj je smješten Muzej grada Iloka, koji čuva bogatu arheološku, povijesnu i etnografsku građu.

Muzej u Iloku osnovan je 1952. godine kao Gradski muzej na inicijativu prof. dr. sc. Antuna Bauera, a 1969. godine preseljen je u obnovljenu palaču Odescalchi.

U projektu „Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok – Vukovar – Vučedolˮ od 2005. godine provode se intenzivna arheološka, restauratorska i konzervatorska istraživanja. Između ostalog, obnovljen je spomenički dio palače, te pet godina kasnije predstavljen novi, suvremeni muzejski koncept i postav.

Muzej grada Iloka obuhvaća više od 95 tisuća raznih artefakata prikupljenih uglavnom na području grada Iloka i njegovih naselja, ali i iz drugih izvora. Muzej grada Iloka podijeljen je na nekoliko odjela: arheološki, kulturno-povijesni, etnografski i galerijski odjel, muzejsku knjižnicu i dokumentacijski odjel. Jedna od pretpostavki muzeja je prezentacija i očuvanje srednjoeuropskih, podunavskih i multikulturalnih obilježja iločkog kraja.

Na prvom i drugom katu prikazan je kulturno-povijesni i društveni razvoj iločkog kraja, ratovi u 20. stoljeću, te galerija umjetničkih djela i spomen-galerija uglednika, a u potkrovlju je etnografski odjel.

No posjetiteljima nije privlačna samo palača Odescalchi, već i njena neposredna okolica, koja je dio cjelovite prezentacije kompleksnog spomenika kulture. Atrij palače, kao muzej na otvorenom, pruža, osim artefakata, veličanstven pogled na Dunav.

Crkva, samostan i svetište sv. Ivana Kapistrana – mjesto nalaženja duhovne snage

Franjevci se u Iloku prvi put spominju u 14. stoljeću, kada je vojvoda Ugrin sagradio ovu crkvu. Dovršena je 1349. godine. Kada je izgrađena, ova sakralna građevina bila je posvećena Majci Božjoj, a od 1700. godine posvećena je franjevcu Ivanu Kapistranu.

Sv. Ivan Kapistran, apostol Europe i slavni borac protiv krivovjerja i osmanskih ratova, umro je i sahranjen je u Iloku. Ilok je bio cilj Kapistranovih želja, više puta je rekao neka se njegovo tijelo pokopa upravo u ovom gradu. Iločku utvrdu smatrao je veoma važnom, ne samo iz strateških razloga, nego prije svega iz kršćanskih razloga. Braći franjevcima poručio je: „Ovo mjesto treba čuvati. Kad moje kosti pokapate, ne idite iz Iloka!ˮ Ivan Kapistran proglašen je svetim 1690. godine, a ćelija – kapelica u kojoj je bolovao i umro 1456. godine – sačuvana je u izvornom stanju te je danas često odredište hodočasnika i svih onih koji u njoj pronalaze duhovnu snagu i vjeru.

U čast i slavu sv. Ivana Kapistrana, nakon njegove je smrti Nikola Iločki obnovio i dogradio crkvu 1468. godine. Kao nadgrobna crkva sveca postala je pretijesna za mnoštvo hodočasnika.

Građena je u gotičkom stilu, a obnavljana je u razdoblju baroka i neogotike, čime se  već izvana ističe svojom arhitekturom – kombinacijom stilova i posljednjom restauracijom, koju je vodio poznati arhitekt Herman Bolle. On je u interijer integrirao čak i elemente vinogradarstva, poput grožđa i lišća vinove loze, što je u tom razdoblju bilo vrlo hrabro i napredno.

Unutar samostana nalazi se i postav „Zavičajniciˮ, a tu je i kula koja posjetiteljima omogućuje da dožive Ilok iz druge perspektive. Naime, kroz prozore kule, s visine od 100 metara, pruža se impresivan pogled na okolicu. To je vidikovac i mini muzej u jednom, s prikazima Kapistrana i Hunjadija (Sibinjanin Janka). U sklopu samostana dugo je bila bogoslovija.

Ilok, grad na krajnjem istoku Hrvatske, ima doista mnogo toga za ponuditi svojim posjetiteljima. Ovdje sve vrvi od povijesti – od građevina koje govore o svojim tvorcima i vremenu kada su nastajale, do vinskih podruma koji uspješno čuvaju tradiciju ovoga kraja i stoljećima čuvaju najkvalitetnija vina, među kojima je i nadaleko poznato vino traminac.