Tragovima pračovjeka - upoznajemo grad Krapinu!

^{Autor: Tanja Prolić}

O gradu Krapini

Krapina je političko, administrativno i kulturno središte Krapinsko-zagorske županije i najveći grad Hrvatskog zagorja. Smješten je na sjeverozapadu Republike Hrvatske.

Područje grada Krapine, kao jedinice lokalne samouprave Krapinsko-zagorske županije i središta županije, prostire se na površini od 48 km². Na sjeveru graniči s općinama Đurmanec i Jesenje, na istoku s općinama Radoboj i Mihovljan, na zapadu s općinom Petrovsko, a na jugu sa susjednim općinama Krapinske Toplice i Sveti Križ Začretje.

Grad je smješten u uskoj dolini rijeke Krapinice, između obronaka Maceljskog gorja i Strahinjčice. Upravo je njegov povoljan geografski položaj, koji su prepoznali još praljudi, omogućio razvoj gospodarstva. Pojava željeznice i razvoj industrije krajem 19., a osobito u 20. stoljeću, pridonijeli su njegovoj urbanizaciji i rastu broja stanovnika. Grad Krapina je polako postao vodeće zagorsko regionalno središte.

Krapina je mjesto gdje se prepliću najranija povijest i sadašnjost. Ovdje su prije čak 130 tisuća godina krapinski neandertalci ostavili neizbrisiv trag na području Hušnjakova brda, koji je ugledao svjetlo dana zahvaljujući istaknutom geologu, paleontologu i paleoantropologu Dragutinu Gorjanoviću - Krambergeru. U razdoblju od 1899. do 1905. Dragutin Gorjanović je na lokalitetu Hušnjakovo prikupio, a zatim svijetu predstavio veliku i povijesno značajnu zbirku. Najvrjedniji dio ove zbirke čini oko 3000 paleoantropoloških ostataka, više ili manje očuvanih ljudskih i životinjskih kostiju te kamenih izrađevina, koji svjedoče o tome da je još početkom velikog ledenog doba na ovom području živio čovjek.

Da se radi o otkriću od nemjerljive povijesne važnosti, dokazuje i činjenica da je tadašnju Europu nastanjivalo tek nekoliko desetaka tisuća ljudi. A jeste li znali da je u zbrci krapinskih neandertalaca najstarija osoba imala samo 27 godina? Većinom su to bili mladi ljudi koji su umrli sa samo 14 godina.

Još jedna zanimljivost o ovom gradu - jeste li znali da prve vijesti o Krapini potječu iz srednjeg vijeka, točnije s kraja 12. stoljeća? Riječ je o povelji iz 1193. godine kojom je pećujski biskup Kalan, u to vrijeme i upravitelj Kraljevine Dalmacije i Hrvatske, zagrebačkom biskupu Dominiku i njegovim nasljednicima dodijelio pravo ubiranja desetine uroda od žitarica i vina u Krapini, Okiću i Podgorju.

Najbolji način da se upoznate s otkrićima prapovijesnih ostataka je posjet Muzeju krapinskih neandertalaca. Ovaj muzej, opremljen suvremenom tehnologijom, na zanimljiv i interaktivan način predstavlja sadržaje vezane uz evoluciju čovjeka, pronalaske fosila u Krapini, kao i detaljnu rekonstrukciju samih neandertalaca i njihovog specifičnog načina života. Osim muzeja, o bogatoj povijesti ovoga grada svjedoče i mnoge druge znamenitosti na koje su stanovnici ovog grada osobito ponosni: Stari grad - srednjovjekovna utvrda na brežuljku ispod kojeg se razvilo naselje Krapina; Kuća hrvatskog preporoditelja Ljudevita Gaja, u kojoj možete razgledati eksponate vezane za njega i njegov privatni život; zatim župna crkva sv. Nikole, crkva sv. Katarine i Franjevački samostan itd.

Grad Krapina danas raznim programima pokušava informirati i održati sjećanje na bogatu povijest grada. Tijekom cijele godine održavaju se zanimljive manifestacije, poput Glumačkog festivala, Ljeta u Krapini, Noći krapinskog pračovjeka, Dana grada, Zagorskog glazbenog festivala „Krijesnica" (od 1996.) te nezaobilaznog Tjedna kajkavske kulture s Festivalom kajkavskih popevki, koji se održava još od 1966. godine. A tu su i brojne kazališne predstave za djecu i odrasle te koncerti eminentnih umjetnika klasične i moderne glazbe u Festivalskoj dvorani te brojne izložbe (Pisanice, Maske, Zagorski likovni salon) u Galeriji grada Krapine.

Povijesno razgledavanje ovog nadasve zanimljivog gradića započet ćemo nezaobilaznim Muzejom krapinskih neandertalaca na lokalitetu Hušnjakovo, koji u svima izaziva divljenje.

Muzej krapinskih neandertalaca - hiperrealistični povratak u pretpovijesno doba

Muzej krapinskih neandertalaca je jedan od najmodernijih muzeja, ne samo u Hrvatskoj, već uopće u ovom dijelu Europe. Svojom osebujnom arhitekturom i postavom, koncipiranim u 18 tematskih cjelina, posjetiteljima otkriva zanimljive priče o životu i kulturi neandertalaca u Krapini. Muzej nudi mnoštvo multimedijskih i drugih sadržaja koji nas vraćaju 130 tisuća godina unatrag.

Nalazište krapinskih neandertalaca „Hušnjakovo” zaštićeno je kao prvi paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj i predstavlja jedno od najznačajnijih paleoantropoloških nalazišta u svijetu. Na ovome mjestu pronađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, brojni fosilni ostaci pleistocenskih životinja i više od tisuću komada kamenog oruđa iz razdoblja paleolitika.

Kroz anatomiju, kulturu i okoliš pračovjeka moći ćete se upoznati s mnogim detaljima vezanima uz život i ponašanje tih zagonetnih ljudi. Prikazi neandertalskih rituala i mogućih značenja njihovog simboličkog ponašanja nude bolje razumijevanje metafizičkog svijeta njihove kamenodobne kulture. Tijekom obilaska ovog muzeja uronit ćete u civilizacijske epohe i prošetati se kroz kulturnu evoluciju nas samih, sve od paleolitika pa do svemirske tehnologije.

Postav obrađuje nastanak svijeta, razvoj Zemlje i života na njoj te njezine prve organizme. Posjetitelji mogu pratiti slijed razvoja života od prvih hominida koji su sišli s grane do krapinskog neandertalca, koji je u polušpilji predstavljen hiperrealističnim skulpturama renomirane francuske umjetnice Elisabeth Daynes. Daynes je uspela spojiti vrhunsku tehnologiju i umjetnost na najbolji mogući način. Gledajući njezine skulpture, doista ćete pomisliti da se nalazite među krapinskim neandertalcima.

Jedan prikaz će vas osobito odvesti natrag u ledeno doba - prijelaz preko leda uklopljen u dio muzeja koji govori o duhovnom svijetu neandertalaca i njihovim navikama. Imat ćete priliku čuti škripu leda, riku mamuta i gledati kako voda navire, svjedočit ćete kraju ledenog doba. Posebice je zanimljivo tijelo neandertalca na bolesničkom krevetu. Uz ilustrirane fotografije i rendgenske snimke posjetitelji se mogu informirati o njegovim ozljedama. Posljednji segment muzeja govori o ubrzanom kulturnom i tehnološkom razvoju ljudi. Unutarnje razgledavanje završava prizorom astronauta. No ovdje priča još ne završava! Ispred posjetitelja pruža se staza koja vodi dalje do samog nalazišta, gdje se razgledavanje nastavlja u vanjskom prostoru.

Arhitektura ovog cijelog projekta nadasve je zanimljiva i potpuno prilagođena priči koju nam donosi Muzej. Sama površina Muzeja iznosi oko 1200 m². Muzej je uređenim pješačkim stazama i povezan s nalazištem krapinskog pračovjeka na brdu Hušnjakovo, s kojim čini jedinstvenu cjelinu za obilazak. 

Arhitektura evocira na stanište krapinskih neandertalaca - polušpilju, a njen volumen, proporcije i pročelje proizašli su iz analize nekadašnjeg izgleda danas urušene krapinske polušpilje.

Cijela zgrada muzeja je uklopljena u okolni krajolik između dva brežuljka, a jedino je vidljiva fasada presvučena miocenskim žutim pijeskom. Šuma koja je okružuje odražava se na velikom staklenom pročelju muzeja, a taj odraz dematerijalizira staklenu stijenu, stoga posjetitelji imaju osjećaj da prolaskom kroz zrcalo ulaze u jednu potpuno drukčiju stvarnost, odnosno u „povijesni vremeplov”.

Sam interijer muzeja, koji je izgrađen od betona i kamena, pojačava simulaciju prapovijesnog staništa u kojem posjetitelj, poput neandertalca u prošlosti, može promatrati vanjski okoliš. Organski oblik arhitekture povezuje se s maternicom, embrijem, prikazom ljudskog mozga, što odgovara mjestu i značenju neandertalaca u razvoju ljudske vrste.

Autori projekta i realizacije muzeja su arhitekt Željko Kovačić i paleontolog Jakov Radovčić.

Stari grad Krapina - razvoj obrta i značajni sakralni objekti

Grad Krapina prvi put se spominje u dokumentima davne 1193. godine. U srednjem vijeku tu je bila krapinska utvrda ispod koje se počelo razvijati naselje. Sama tvrđava i vlastelinstvo u to su vrijeme predstavljali kraljevski posjed, a kasnije i posjed pojedinih velikaša, u skladu s feudalnim sustavom.

Od krapinske srednjovjekovne utvrde - grada na brijegu iznad Krapine ostala je samo jedna zgrada. No zahvaljujući arheološkim istraživanjima dosadašnja iskopavanja dokazala su postojanje velikih dvoranskih objekata na mjestu srednjovjekovnog kastruma Krapine. Otkriven je tlocrt sakralne građevine, dvorske kapele Presvetog Trojstva koja se spominje u pisanom dokumentu iz 1225. godine. U toj je srednjovjekovnoj palači 2. lipnja iste godine boravio hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Arpadović sa svojim velikašima. Najstariji vlasnici grada bili su, sukladno već spomenutom feudalnom uređenju, hrvatsko-ugarski kraljevi iz obitelji Arpadović.

Nasuprot dominaciji feudalaca koji su vladali krapinskim burgom, s obje strane rijeke postupno se razvijao donji grad, koji je nastanjivala pretežno građanska klasa. Kralj Ludovik I. Anžuvinac je donjem gradu darovao posebna prava i povlastice, a poveljom je grad konačno priznat kao slobodno kraljevsko trgovište, čime je Krapincima zajamčena značajna autonomija. Ove promjene su ubrzale razvoj građanstva, a stanovništvo se počelo aktivno baviti obrtom, trgovinom i poljoprivredom. Trgovište je imalo i svog suca, čija uloga podsjeća na današnje gradonačelnike.

Tijekom 15. stoljeća obrtnici Krapine su se radi zaštite svojih građanskih i strukovnih prava udruživali u obrtnička udruženja - cehove. Kralj Matija I. Korvin dao im je prve povlastice.

U svojoj povijesti grad je više puta mijenjao vlasnike, no od značajnijih vladara grada izdvajaju se grofovi Celjski. Godine 1397. kralj Žigmund Luksemburški darovao je grofu Hermanu Celjskom nekoliko hrvatskih gradova, a među njima i Krapinu, sa svim pripadajućim pravima, zemljom i selima, kao poklon za vojne i mnoge druge zasluge. Celjski grofovi postali su tako vlastelini Zagorja. Nakon grofova Celjskih grad prelazi u ruke hrvatskog bana Vitovca „Baruna od Krapine” i „grofa Zagorskog”, a zatim postaje vlasništvo hrvatsko-ugarskog kralja Matije I. Korvina i njegovog nezakonitog sina Ivana Korvina, koji je 12. listopada 1504. umro ovdje u tvrđavi-dvorcu Krapina.

Korvinova udovica Beatrica Frankopan udala se na kraljevu preporuku za Jurja Brandenburškog, koji je nakon njezine smrti zbog svog raskalašenog života prodao grad banu Petru Kegleviću, a on Mihajlu Jambrekoviću, dok ga Jambrekovićev zet Luka Sekelj ponovno prodaje braći Keglević, koji 1641. postavljaju temelje za izgradnju franjevačkog samostana u Krapini. Konačno, hrvatsko-ugarski kralj Rudolf II. daruje Krapinu Ivanu Draškoviću, za čije je vladavine u Krapini zasjedalo pet hrvatskih sabora.

Posljednji gospodari grada Krapine bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels. Godine 1919. barun Franjo Ottenfels darovao je tu utvrdu, zajedno s ostacima gradine, općini Krapina.

Danas se grad Krapina može pohvaliti brojnim povijesnim i kulturnim zdanjima koja privlače brojne turiste. U mjestu se nalazi župna crkva sv. Nikole, koja se prvi put spominje 1311. godine. Crkvu je u 19. stoljeću uništio potres, a na njezinom je mjestu od 1901. do 1903. godine sagrađena nova župna crkva, unutar koje je od stare ostao tek manji dio - gotička presvođena sakristija ispod tornja. Na ulazu u sakristiju ostao je kasnogotički dovratnik sa zaravnjenim lukom. Od inventara stare crkve danas je sačuvan niz vrijednih umjetničkih zlatarskih predmeta iz razdoblja od 17. do 19. stoljeća. U današnjoj crkvi, koju je projektirao arhitekt Josip Vancaš po uzoru na staru gotičku crkvu, posebno su vrijedne orgulje, koje su rad vrsnog orguljaša F. Heferera. Sv. Nikola je inače stoljetni zaštitnik grada i župe.

Stari grad krasi i prekrasna crkva sv. Katarine i franjevački samostan, koji je 1641. godine osnovan donacijama grofova Keglević. Na mjestu crkve sv. Katarine i franjevačkog samostana nekada je bila kapela sv. Katarine i ubožnica za siromašne župljane. Nova crkva sagrađena je 24. srpnja 1657. godine. Stilski gradnja krapinskog samostana pripada ranobaroknom razdoblju na našim prostorima, jednom prijelaznom stilskom razdoblju (prijelaz gotike - renesanse - baroka), dok se u unutrašnjosti crkve nalaze ranobarokni i kasnobarokni oltari. Život franjevaca ostavio je neizbrisiv trag u povijesti i današnjem životu Krapine. Uz duhovnu djelatnost franjevci su se bavili i ljekarništvom i njegom bolesnika. U samostanu se nalazi rijetka zbirka sakralne umjetnosti i knjižnica osnovana 1650. godine, bogata rijetkim knjigama, od kojih su najvažnije tri inkunabule. U crkvi sv. Katarine održavaju se koncerti poznatih glazbenika. Svake godine franjevci organiziraju festival duhovne glazbe „Krapinafest”, koji se održava početkom lipnja.

Crkva Gospe Jeruzalemske na Trškom Vrhu jedna je od najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. Građena je u 18. stoljeću, od 1750. do 1761. godine. Iako barok kao stilsko razdoblje umjetnički označava vrhunac feudalizma, pobožni građani i seljaci gradili su je kao svoju zavjetnu crkvu. Crkva je sagrađena kako bi se u njoj smjestio Marijin kip donesen iz Jeruzalema jer je Gospa i prije izgradnje crkve mnogima pomagala u bolestima i poteškoćama, pa su ljudi i sam kip smatrali čudotvornim. Kako ocjenjuju mnogi stručnjaci, crkva oduševljava ljepotom svoje unutrašnjosti, bogato izrađenim oltarima iz zagrebačke radionice Antona Merzia, umjetničkim slikama Antona Lerchingera iz Rogatca i rijetkim orguljama majstora Antona Römera iz Graca. One su jedinstveni primjerak toga glazbenog instrumenta iz 18. stoljeća u cijeloj Hrvatskoj.

Oko crkve je cinktura sazidana u obliku osmerokuta. U svakom kutu se nalazi mala kula za kapelicu. 

Gradska galerija - bogata zbirka vrsnih umjetnika

U okviru Pučkog otvorenog učilišta Krapina djeluje Galerija grada Krapine. Kuća odvjetničke obitelji Majcen, u kojoj se nalazi Galerija grada Krapine, sagrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća u neoklasicističkom stilu. Predstavlja reprezentativan objekt toga doba, a ima i povijesnu vrijednost jer su se tu okupljala poznata imena naše povijesti.

Potomci obitelji Majcen, kćeri Zdenka i Nada Majcen, darovale su kuću gradu s namjerom da nakon njihove smrti u njoj bude galerija. Galerija je svečano otvorena 5. rujna 1993. u povodu 800. obljetnice prvog pisanog spomena grada.

Do danas je u Galeriji održano više od 250 izložbi recentnih likovnih umjetnika. Zbirka slika i skulptura recentnih umjetnika, kao i zbirka slika Ernesta Tomaševića i skulptura Vjekoslava Rukljača, upisane su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2011. godine i imaju status kulturnog dobra.

Može se reći da grad Krapina ima za svakoga ponešto. Posjetitelje osim povijesnih i kulturnih znamenitosti mami i bogata gastronomska ponuda svojim autentičnim mirisima i okusima. Svi oni koji trebaju bijeg od užurbane svakodnevice uživat će u ovdašnjem zagrljaju prirode - brojnim planinskim cestama i stazama, od kojih je najpoznatija staza Dedeke Kajbumščak. Otkrit će vam svu ljepotu i raskoš krapinskog krajolika. Za ljubitelje umjetnosti tu je Park skulptura „Forma Prima”, koja se nalazi na brdu Josipovac, dok ljubitelje povijesti čekaju brojne znamenitosti koje mogu istražiti. Krapina se ponosi svojom bogatom prošlošću, ali je i jasno okrenuta budućnosti.