Upoznajemo najuređeniji gradić kontinentalne Hrvatske - Daruvar!

^{Tekst: Tanja Prolić}

Grad Daruvar prostire se na površini od 64 km² i obuhvaća 9 naselja. Regionalno je središte županije u turizmu, vinogradarstvu i voćarstvu.

Može se pohvaliti dugom i zanimljivom urbanom poviješću, budući da kao moderna cjelina egzistira gotovo dva tisućljeća, dok se njegova urbana jezgra mijenjala u skladu s procesima koje su donosila različita povijesna razdoblja. Svoju veliku povijesnu važnost Daruvar duguje geotermalnim izvorima, čija su ljekovita svojstva nadaleko poznata od samih početaka života na ovim prostorima.

Najstarije poznato naselje, smješteno uz ljekovite geotermalne izvore na području Daruvarske kotline, datira još iz 4. stoljeća prije Krista, iako arheološki nalazi govore da su ovi krajevi bili naseljeni još u kamenom dobu.

U antičko doba Daruvar je bio glavni grad Republike Iassa (ovdje je živjelo panonsko-keltsko pleme koje su grčki i rimski pisci nazivali Iasi). U rimsko doba nastalo je poznato patricijsko (plemićko) lječilište - Aquae Balissae, što u prijevodu znači „vrlo vruća vrelaˮ. Hrvati su se na ovo područje doselili nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva i osnovali naselje Probatica, kasnije Podborje.

Mladi Antun Janković dolazi na područje današnje Hrvatske oko 1750. kada nakon završenog studija filozofije i prava postaje pravni zastupnik Virovitičke županije. Godine 1756. dobiva počasnu službu bilježnika Požeške županije u kojoj se nalazi područje današnjeg Daruvara. Vlastelinstvo sa središtem u Podborju ili Daruvaru kupuje zajedno s vlastelinstvom Pakrac i distriktom Kamensko 17. siječnja 1761., a 19. veljače 1765. izdana mu je povelja i plemićki pridjevak „Daruvarski".

Osim što je gradu dao oblik kakav Daruvar ima dandanas, učinio ga je i poznatim termalnim lječilištem i pokrenuo izgradnju blatnih kupki na ljekovitim geotermalnim izvorima. Kaptirano je nekoliko izvora, a 1772. godine podignuta je prva, Antunova kupelj. Zaslužan je i za promjenu hrvatskog imena za naselje Podborje u mađarsko Daruvar, u značenju Ždralovgrad ili točnije Ždralov dvorac, prema prekrasnom baroknom dvorcu čiju je gradnju započeo 1771. godine.

Danas je Daruvar nadaleko poznato lječilište s tradicijom liječenja dugom čak dva tisućljeća. Česta je destinacija turista, što i ne čudi s obzirom na ljekovitost geotermalnih izvora, ljepotu gradskog zelenila i znamenite građevine iz različitih povijesnih razdoblja. Doživljaj upotpunjuje i dobra gastronomska ponuda, Staročeško pivo i vinska kapljica daruvarskih vinograda. Pivovara Daruvar osnovana je 1840. godine. Proizvodi Staročeško pivo po tradicionalnoj recepturi. Daruvar je poznat i po izvrsnim sortama vinove loze i visokokvalitetnim vinima. Vinogradarstvo i vinarstvo na ovom se području stoljećima njeguje zahvaljujući povoljnim uvjetima na osunčanim obroncima Papuka.

Jedna od najdojmljivijih građevina je već spomenuti dvorac grofa Antuna Jankovića koji je nedavno pretvoren u Zavičajni muzej. Tu je i najstariji primjerak Ginkgo bilobe u Hrvatskoj, koja se nalazi ispred dvorca.

Dvorac Janković - velebna građevina slavne obitelji

Riječ je o jednoj od najvrednijih baroknih građevina u cijeloj Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Dvorac grofa Antuna Jankovića iz 18. stoljeća nalazi se u samom središtu grada i zaštićeni je spomenik kulture Republike Hrvatske I. kategorije. Izgradnja dvorca Janković započinje 1771. te se tada počinje stvarati naselje na području današnje ulice Petra Svačića koje dobiva naziv Daruvar.   

Antun Janković je u Podborju dao sagraditi dvorac s prostranim parkom oko njega, o kojem je tadašnji istraživač i putopisac Friedrich Wilhelm von Taube zapisao: „To je najljepši dvorac u cijeloj kraljevini, pa se ne bi trebao ni u Beču sakrivati.ˮ 

Dvorac je izgrađen u obliku slova U. Tri krila dvorca obrubljuju dvorište okrenuto prema sjeveru. U prizemlju i na katu izvorno je imao čak šezdeset prostorija, a danas ih zbog pregradnje ima 40-ak. Središnje mjesto u središnjem krilu zauzima najveća prostorija dvorca - salon. Osim ove plesne i koncertne dvorane, na katu su bile knjižnica, blagovaonica, budoar, spavaće sobe, muški salon i sobe za goste. Staklenici i rasadnik nalazili su se sjeverno od dvorca, u njegovoj neposrednoj blizini.

U drugoj polovici 19. stoljeća dvorac je prodan Magdaleni Lechner, koju je naslijedio Aleksandar Tüköry. Obitelj Tüköry de Algyest je upravljala imanjima do 1905. kada prodaje imanja, a dvorac 1920. prodaje općini Daruvar.

Paralelno s izgradnjom dvorca, prema nacrtima bečkih arhitekata, nastao je i dvorski perivoj. U vrijeme vladavine obitelji Janković perivoj se prostirao na površini od 14 ha. Nosi obilježja baroka i pejzažnog stila.

Zanimljivo je da su neka stabla koja su još tada posađena u perivoju i dalje tu. Središnjim očuvanim dijelom s južne strane dvorca, ispred glavnog ulaza, dominira muški primjerak stabla Ginkgo biloba, koji je najveći i najstariji primjerak te vrste u našoj zemlji. Zaštićen je kao pojedinačno stablo od 1967. godine.

Dvorski perivoj je zaštićen kao dio urbanističke cjeline Daruvar i kao nepokretni spomenik kulture zajedno s dvorcem.

Centralna blatna kupelj - impozantna građevina u maurskom stilu

U Antunovo vrijeme bio je to bazen ograđen drvenom ogradom. Današnja zgrada nastala je na mjestu Anine blatne kupelji, koju je Sigmund Löwy srušio 1908. ili 1909. godine, zajedno s drvenom nadstrešnicom koja je povezivala Aninu blatnu kupelj, Ivanovu kupelj i Švicarsku kuću. Sigmund Löwy bio je bogati daruvarski poduzetnik kojemu je obitelj Tüköry dala 1903. kupalište u zakup.

Početkom prošlog stoljeća, točnije 1909. godine, arhitekt Amadeo Carnelutti sagradio je današnju zgradu u maurskom stilu, s kupolom i fajansnim pločama u stilu mađarske secesije.

Ulaz u zgradu je na južnom pročelju, kojem se pristupa s tri strane. U središtu je bazen s toplom vodom, a oko njega su smještene sobe za terapiju.

Crkva Presvetog Trojstva - prvi primjer rotonde s kupolom u razdoblju baroka

Crkva Presvetog Trojstva tipološki je značajna kao jedna od rijetkih građevina središnjeg kružnog tlocrta i prvi primjer rotonde s kupolom u baroknom razdoblju u sjevernoj Hrvatskoj.

Iako nemamo točne podatke, pretpostavlja se da je izgradnja crkve Presvetog Trojstva započela oko 1764., a završena je 1770. 

Svojim specifičnim izgledom privlačila je pažnju brojnih putopisaca.

Nakon porasta broja vjernika u 19. stoljeću javila se potreba za povećanjem unutarnjeg prostora ove sakralne građevine. To je osigurano raznim tehničkim intervencijama. Prijedlog namjene crkve, uvažavajući tadašnje stroge kriterije struke, dao je poznati arhitekt Herman Bollé. Oltar koji je nekoć bio u središtu crkve premješten je na današnje mjesto i dodana su dva pokrajnja oltara. U unutrašnjosti crkvene zgrade na sedam stupova stoji pjevački zbor. Crkva ima kupolu i dva manja tornja.

Godine 1892. sagrađen je veliki toranj u koji su premještena zvona s manjeg, sjevernog tornja. Godine 1912. uz crkvu je postavljen križ koji je obnovljen i vraćen na prvobitno mjesto. Godine 1923. započeta je prva velika obnova crkve, dok su orgulje požeškog majstora Venceslava Holuba, koje je 2008. godine restaurirala Umjetnička radionica Heferer, postavljene  1925. godine. Blagoslovio ih je požeški biskup dr. sc. Antun Škvorčević, 29. ožujka 2008.godine.

Crkva Sv. Otaca Prvog Vaseljenskog Sabora - značajan spomenik barokno-klasicističke arhitekture

Gradnja ovog sakralnog objekta započeta je 1749. godine, a dovršena sedam godina kasnije. Posvećena je prazniku Svetim ocima Prvog Vaseljenskog Sabora, tj. tjednu između Spasovdana i Duhova.

Građevina je izvana izduženog pravokutnog oblika s osmostranom oltarnom apsidom, koju od temelja do vrha krovnog vijenca podupiru i učvršćuju dva kontrafora. Lađa crkve ojačana je s pet masivnih lukova kroz koje prolaze čelične zatege. Između lukova je svod u obliku tzv. češke kape. Lukovi se oslanjaju na zidove, a izvana tvore pilastre, dijeleći tako zgradu na skladna jednaka polja, između kojih su jednostavni, polukružno zasvođeni prozori. Na zapadnoj strani uzdiže se zvonik, visok trideset i šest metara, ispod kojega se ulazi u hram. Na vrhu zvonika nalazi se bogato ukrašen križ od kovanog željeza, visok 265 cm, a pozlaćen 1894. godine.

Nasuprot ulazu, na povišenom dijelu do tjemena slavoluka, nalazi se ikonostas koji se sastoji od 42 ikone umetnute u drvenu arhitekturu, vodoravno postavljene u pet polja. Ikone su rad nepoznatog autora i datiraju iz 1793. godine.

Profilacije vijenaca, zabat, niša, portal i ostalo svojom ljepotom i skladom ovu sakralnu građevinu uvode u zajednicu značajnih spomenika barokne i klasicističke arhitekture na širem području Slavonije.

Elementi klasicizma, koje je crkva dobila prilikom obnove 1848. godine, nisu narušili njen sklad i ljepotu.

Od 28. travnja 2005. Crkva Sv. Otaca Prvog Vaseljenskog Sabora upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske u Listu zaštićenih kulturnih dobara.

Svojim karakterističnim identitetom daruvarski kraj uspješno ispunjava različite zahtjeve svojih posjetitelja. Svojom termalnom ljekovitom vodom i blatom vulkanskog podrijetla omogućava zdravstveni i wellness turizam. Svim gurmanima na raspolaganju je bogata gastronomska ponuda, kao i vrhunsko Staročeško pivo i kvalitetna vina s obronaka Papuka. Svi oni koji preferiraju aktivan odmor mogu uživati u raznim vidovima rekreacije, poput vožnje bicikla, planinarenja, jahanja, lova ili ribolova, kao i u šetnji u prekrasnom okruženju netaknute prirode. Ljubiteljima povijesti i kulture na raspolaganju su brojni spomenici iz različitih razdoblja koji će ih nakratko vratiti u prošlost.