Grad Zadar - živopisne ulice, miris mora i raskošni muzejski postavi

Zadarska regija ima izvrstan geografski položaj. Nalazi se u središtu istočnog Jadrana, u sjevernoj Dalmaciji i okružena je prekrasnom prirodom velike raznolikosti. Kroz grad prolazi Jadranska magistrala, a u neposrednoj blizini je autocesta Zagreb – Split.

Jeste li znali da je upravo Zadar nekada bio najveći utvrđeni grad Mletačke Republike? U gotovo tri tisuće godina starom Zadru puno o zanimljivosti i bogatoj povijesti ovog grada saznat ćete obilaskom njegovih brojnih znamenitosti. Otkrit ćete bogatu spomeničku baštinu iz gotovo svih povijesnih razdoblja –  od palača, crkava do i spomenika kulture iz rimskog, srednjovjekovnog i suvremenog razdoblja, a mi vam predstavljamo samo neke od njih iza kojih se krije rad vrhunskih arhitekata.

Morske orgulje i Pozdrav Suncu – autentična remek-djela poznatog Nikole Bašića

Riječ je o spektakularnim instalacijama koje predstavljaju spoj umjetnosti i prirode.

Morske orgulje su umjetnički glazbeni objekt koji stvara zvukove snagom ljuljanja morskih valova. Zvukovi zapravo nastaju pod utjecajem energije mora, valova i oseke. Protežu se duž sedamdesetak metara zadarske obale ispod kojih je, na razini najniže plime, ugrađeno 35 cijevi različitih duljina, promjera i nagiba. Cijevi orgulja postavljene su tako da more i vjetar svojim kretanjem proizvode različite zvukove.

„Budući da su more i vjetar nepredvidivi, zadarske morske orgulje nikada neće zasvirati istu melodiju.”

Instalacija zapravo izgleda kao niz širokih stepenica koje vode u more, dok se ispod njih krije domišljata konstrukcija. Ovu genijalnu kompoziciju rezonantnih komora koje proizvode sinkopirane, uvijek jedinstvene melodije osmislio je poznati arhitekt Nikola Bašić 2005. godine. Zvukovi koji nastaju ne ostavljaju nijednog posjetitelja ravnodušnim. Pomoću ovog remek-djela uspostavljena je svojevrsna komunikacija između ljudi i prirode.

Kada najljepši zalazak sunca na svijetu prožme zadarsku rivu, svjetlosna igra Pozdrava Suncu razvija se u ritmu zvukova Morskih orgulja. Pozdrav Suncu još je jedno remek-djelo Nikole Bašića i nalazi se tik do orgulja. I ova instalacija simbolizira komunikaciju čovjeka s prirodom. Sastoji se od 300 višeslojnih staklenih solarnih panela u obliku kruga promjera 22 metra koji danju upijaju Sunčevu energiju, pretvarajući je u električnu. Nakon zalaska sunca stvaraju neobičnu svjetlosnu predstavu uz more.

„Pozdrav Suncu gleda na Zadarski kanal, otoke i nadaleko poznati zalazak sunca.”

Ponos Zadra – Kneževa i Providurova palača

Kneževa palača i Providurova palača dio su monumentalnog graditeljskog sklopa smještenog izravno uz povijesni ulaz u grad Zadar, prostor u kojem su još uvijek vidljivi ostaci antičkih i srednjovjekovnih vrata, a nedaleko od kojeg se nalaze renesansna Kopnena vrata. Kompleks palača nastajao je stoljećima, počevši od izgradnje Kneževe palače u 13. stoljeću, a kasnije i izgradnje Providurove palače u 17. stoljeću. Palače su se od samih početaka do danas neprestano dograđivale, rekonstruirale i obnavljale.

Arheološkim istraživanjima utvrđeno je da je prostor na kojem se nalazi Kneževa palača bio naseljen još od rimskog doba. Srednjovjekovna palača spominje se prvi put 1288. godine, kada nalazimo podatak o „velikoj dvorani općinske palače”. No samu gradnju objekta najvjerojatnije možemo smjestiti u razdoblje između 1278. i 1283. godine, kada se spominje iznajmljivanje kuće za kneza i gradnja stana za kneževe savjetnike.

Kneževa palača postaje sjedište svjetovne vlasti; iz nje se upravljalo ne samo gradom Zadrom, nego i cijelom Dalmacijom, kako za vrijeme mletačke vladavine, tako i za vrijeme kratkotrajne francuske, a zatim Prve i Druge austrijske uprave. Tu važnu ulogu zadržala je sve do 1918. godine.

Početkom 19. stoljeća palača je preuređena, čime je uvelike promijenjen njezin izgled. Njezin prvobitni izgled prije obnove možemo doznati iz nacrta inženjera Frane Zavorea, koji je zgradu i obnovio u 19. stoljeću. Iz crteža se vidi da se radi o tipičnoj srednjovjekovnoj palači, sastavljenoj od savijenog pročelja, unutarnjeg dvorišta nepravilnog tlocrta s dvije bunarske krune. Srednjovjekovno dvorište bilo je nešto veće od današnjeg, okruženo trijemom na 5 stupova, iznad kojih se nalazila galerija s osam stupova. Unutar palače nalazilo se nekoliko drvenih stubišta za komunikaciju između katova i kameno stubište koje je vodilo do Vijećnice, koje je bilo pokriveno samo malim krovištem. Vijećnica je glavna prostorija – velika dvorana palače koja je kroz povijest imala različite uloge, pa je tako u 16. stoljeću služila kao dvorana za suđenje, u 18. kao gradsko kazalište, u 19. stoljeću kao plesna i zabavna dvorana. A u 20. stoljeću kao koncertna dvorana, što se  nastavilo i u 21. stoljeću.

Jedan od elemenata srednjovjekovne palače koji nakon obnove nestaje je kula s dvije prostorije u koju se ulazilo unutarnjim drvenim stubištem. Ona je povezivala  sjeverno pročelje i zapadno krilo.

Frane Zavoreo obnovio je Kneževu palaču u klasicističkom stilu, što je bio prvi klasicistički projekt u ovom gradu. Obnova je trajala čak tri godine – od 1804. do 1807. godine. Projekt je započet da bi se obnovila Kneževa palača za stambene potrebe obitelji austrijskog guvernera Dalmacije i Boke kotorske Thomasa de Bradyja. Obnovom palače u klasicističkom stilu nestaju njezina srednjovjekovna obilježja: trijemovi su zatvoreni, katovi ujednačeni, proširen je lučni ulaz, uklonjena je zaobljenost pročelnog zida, na kojem su također prozorski okviri i balkonski otvori uređeni u pravilnom klasicističkom stilu.

Tijekom Drugog svjetskog rata palača nije pretrpjela oštećenja. Nakon rata se u nju jednim dijelom smjestio Dom kulture, u kojem pratimo rad Gradske knjižnice, Glazbeno-baletne škole, Koncertne dvorane mješovitog zbora „Petar Zoranić” i djevojačkog zbora Juraj Baraković. Unatoč važnoj kulturno-povijesnoj važnosti Kneževe palače, ona je s vremenom nepravedno zanemarena.

Kneževa palača je 2017. godine službeno otvorena za javnost kao jedinstveni prostor u kojem djeluje Narodni muzej Zadar kroz dvorane za povremene izložbe u prizemlju i sa stalnim postavom „Šest salonskih priča” na prvom katu, te Koncertni ured, koji koristi nekadašnju dvoranu Vijećnice za glazbena događanja te prostor multimedijske dvorane na katu. Proteklih godina je ondje održan niz umjetničkih i glazbenih događanja koja su obogatila kulturni život grada Zadra.

U dvorane prizemlja palače postavljena je arhitektonska instalacija arhitekata Ive Letilović i Igora Pedišića, koja u prostoru djeluje poput „krletki”. Dvorane su postale izložbeni prostor, ali i svojevrsni eksponat. U prosincu 2011. godine arhitekti Letilović i Pedišić osvojili su prestižnu nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata „Bernardo Bernardi” za arhitektonsko rješenje „Privremena izložbena dvorana Kneževa palača u Zadru”, u kategoriji najuspješnijeg ostvarenja na području oblikovanja i unutarnjeg uređenja 2011. u Hrvatskoj.

Providurova palača najznačajnije je barokno profano arhitektonsko ostvarenje u Zadru. Uz Kneževu i Kapetanovu palaču, bila je najvažnije administrativno i upravno sjedište na istočnoj obali Jadrana.

Gradnja Providurove palače dovršena je 1607. Godine. Zgrada je sagrađena za vrijeme providura Gianbattiste Contarinia. Koja je bila primarna namjena Providurove palače? Od 1597. godine Venecija je odredila Zadar kao mjesto stolovanja generalnog providura za područje Dalmacije i Mletačke Albanije. Providur je bio zapravo visoki dužnosnik Mletačke Republike koji je pod svojom ovlašću objedinio civilnu i vojnu upravu. Njegova najvažnija zadaća bila je održavanje mira na granicama mletačkih posjeda na istočnoj strani Jadrana. S obzirom na to da dolaskom providura nije postojalo jedinstveno i primjereno sjedište vlasti, ubrzo se postavilo pitanje smještaja državnog aparata i uprave. U početku su se prostori za boravak i rad providura iznajmljivali ili su se smještali kod vojske, nakon čega je donesena odluka o izgradnji nove zgrade – Providurove palače.

Sama palača zamišljena je kao jednokatnica s dvorištem koje se proteže prema Kneževoj palači. Prizemlje je imalo središnju prostoriju duž cijele zgrade, uz koju su bile smještene prostorije različitih namjena. S desne strane nalazilo se stubište koje je povezivalo prizemlje s prvim katom. Sličan raspored prostorija se ponavljao i na katu.

Do velike obnove Providurove palače došlo je u 18. stoljeću, o čemu svjedoče arhivski dokumenti koji govore o razmjerima radova unutar zgrade. Najznačajniji su radovi iz 1784. godine, kada je preuređen cijeli stan generalnog providura.

U 19. stoljeću Providurova palača bila je u vrlo lošem stanju, djelomično je stradala u požaru, te je nekoliko puta pregrađivana kako bi primila sve brojniju upravu. Najveća rekonstrukcija u njezinoj povijesti započeta je 1870. godine i značajno je promijenila kako unutarnji tako i vanjski izgled palače. Od nekadašnje barokne građevine sačuvani su samo osnovni gabariti i tlocrt. Obnovom je zgrada dobila potpuno novi kat, čime je nadvisila sve okolne, uključujući i susjednu Kneževu palaču.

Obnovljena Providurova palača, koja zajedno s Kneževom palačom čini kompleks Dvije palače, svečano je otvorena 2022. godine. Novi kompleks prostire se na sedam tisuća četvornih metara, a jedinstveno uklopljen, ovaj povijesni kompleks postao je ne samo zadarsko, nego i nacionalno suvremeno kulturno i umjetničko središte. Za realizaciju programa u II Palače zadužene su ustanove u kulturi;  Narodni muzej Zadar, Koncertni ured Zadar i Gradska knjižnica Zadar. Izložbe, umjetničke radionice, predavanja, predstavljanja knjiga, koncerti klasične glazbe, klupski koncerti, projekcije za posjetitelje i publiku odvijaju se svakoga dana. Kako kaže sam slogan, II Palače su prošlost i budućnost kulture Zadra!

Od crkve i samostana sv. Nikole do podvodne arheologije

Kompleks sv. Nikole nekad  je bila uništena i zapuštena crkva na samom vrhu zadarskog poluotoka. Danas je to zaštićeno dobro i novi zadarski kulturni biser koji je velikom obnovom dobio sasvim  novo lice. U travnju  je službeno otvoren obnovljeni kompleks crkve i nekadašnjeg samostana sv. Nikole, koji je uspješno pretvoren u Edukativno-prezentacijski centar za podvodnu arheologiju. Ovaj je centar dio Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru. Koliko je ovaj kompleks značajan, svjedoči i činjenica da će biti domaćin velike konferencije Symposium of Mediterranean Archeology - SOMA 25.

Projekt obnove sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj kroz program „Obnova kulturne baštine urbanog područja Zadra”. Jedan od partnera na projektu je i Turistička zajednica grada Zadra. Kompletnu projektnu dokumentaciju izradio je arhitekt Ante Uglešić u projektnom uredu Forvm d.o.o. 

Novi centar prezentirat će sve što se radi u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju Zadar, njihove aktivnosti vezane uz ronjenje, restauraciju i podvodnu arheologiju, ali ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu.

Kompleks se sastoji od nekoliko zgrada. Sve počinje prijamnom zgradom, u kojoj se nalaze suvenirnica i mala knjižara, zatim prezentacijski paviljon, prostorija u kojoj će se održavati svojevrsna eksperimentalna arheologija i radionice za djecu, turiste i sve posjetitelje, kao što je izrada replike nekog nalaza i sl.

Izgrađena su i tri dormitorijuma koja će služiti studentima koji dolaze na edukacije, profesorima i instruktorima. Dormitorijumi su potpuno nekomercijalnog karaktera budući da se ne iznajmljuju, već su isključivo namijenjeni potrebama centra.

Najatraktivniji dio ovog kompleksa je prekrasna crkva sv. Nikole. I prije rekonstrukcije bio je to prostor u kojem su se zbog svoje izrazite akustičnosti održavali brojni koncerti. Nakon obnove je u donji dio smješten višenamjenski prostor vezan za izložbe, koncerte i konferencije, dakle za razna javna događanja.

Tijekom arheoloških istraživanja započetih 2014. godine u svrhu obnove i navedenog projektiranja otkriveni su čak i tragovi prapovijesti, rimski dijelovi grada Zadra, oko tri metra slojeva arheoloških nalaza. Sama barokna crkva je iz 18. stoljeća, gradnja je prekinuta 1798. godine, ali nikada nije u dovršena, što zbog ratnih previranja, što zbog nedostatka financijskih sredstava. Časne sestre  klarise koje su tamo živjele kasnije su se preselile u Sv. Mariju, a sama crkva je potom imala različite funkcije. Bila je vojarna, pa vojna bolnica, pa opet vojarna dugi niz godina za vrijeme austro-ugarske vladavine.

Sportski duh grada Zadra

Zadar se može pohvaliti višenamjenskom dvoranom „Krešimir Ćosić” i zatvorenim bazenskim plivalištem Višnjik.

Na mjestu nekadašnje vojarne JNA izgrađena je dvorana u sklopu velikog sportskog centra, prvenstveno namijenjena gradskom košarkaškom klubu, ali i drugim dvoranskim sportovima te brojnim sportskim, kulturnim i zabavnim događanjima. Naime, glavna namjena dvorane je održavanje košarkaških utakmica, ali njena multifunkcionalnost omogućava i održavanje drugih aktivnosti, poput glazbenih događanja, sajmova, raznih drugih okupljanja i aktivnosti potrebnih jednom suvremenom gradu.

Dvorana je tlocrtno pravilnog kružnog oblika, promjera od 135,12 m. Natkrivena je kalotom koja je u tjemenu od poda košarkaške dvorane visoka 26,2 m. Korisna površina iznosi približno 14 300 m² na prvom nivou i otprilike 5 200 m² na tribinama gledališta. Za održavanje sportskih događaja predviđene su centralna dvorana, kao i četiri polivalentne pomoćne dvorane s vlastitim pomoćnim pogonom (svlačionice za igrače i suce). Djelo je arhitekta Marijana Hržića. 

Dvorana ima odgovarajuću, propisanu podlogu, kao i suvremenu zvučnu i semaforsku opremu. Ističe se središnji semafor težak tri tone na kojemu, osim podataka o igračima, rezultatu i vremenu, gledatelji mogu pratiti i snimke pojedinih dijelova utakmice.

Uz višenamjensku dvoranu u isto vrijeme izgrađen je i zatvoreni bazen pod nazivom „Središte plivačkih sportova Zadar – zatvoreno bazensko plivalište”. Projekt je izradio arhitekt Nikola Bašić.

Ovaj bazen ima licenciju za održavanje službenih plivačkih natjecanja, natjecanja u skokovima u vodu i vaterpolo utakmica. Bazen je pogodan za organizaciju škola plivanja, aqua aerobika, aqua gimnastike, zdravstveno-rekreativnog plivanja i drugih sličnih programa.

Veličina objekta je 150 x 42,5 metara, a svečano je otvoren 14. svibnja 2009. godine. U suterenu i prizemlju nalazi se bazen dimenzija 33 x 25 m sa skakaonicama od 1, 3 i 5 m, te tribinama s tisuću sjedećih mjesta; bazen za rasplivavanje do 25 x 12,5 m i dječji bazen u obliku elipse.

Strukovna škola Vice Vlatkovića – važna obrazovna ustanova u Zadru

Industrijsko-obrtnička škola Vice Vlatkovića Zadar registrirana je 28. svibnja 1993. godine. Međutim, tradicija ove škole je mnogo dulja i njeni počeci sežu čak u 1908. godinu. Škola je djelo arhitekata Veljka Oluića i Tončija Žarnića.

Jeste li znali da Srednja strukovna škola Vice Vlatkovića Zadar ima solarnu punionicu, jedinu takve vrste u Hrvatskoj?

Inače, ova škola je domaćin projekta „Budi spreman i kompetentan!”, koji je usmjeren na jačanje kapaciteta odgojno-obrazovnih radnika. Strukovna škola Vice Vlatkovića je, kao moderna strukovna škola, Odlukom o imenovanju regionalnih centara kompetentnosti u strukovnom obrazovanju ministra nadležnog za obrazovanje od 20. srpnja 2018. imenovana Regionalnim centrom kompetentnosti u djelatnosti strojarstva.

Projekt je također usmjeren na jačanje kapaciteta regionalnog centra kompetentnosti za razvoj i provedbu programa redovnog strukovnog obrazovanja te formalnih i neformalnih programa obrazovanja odraslih u skladu s potrebama tržišta rada.

Lako je zaključiti da je Zadar grad bogate povijesti i iznimno važne kulturne baštine. Ovdje se još uvijek živi laganim tempom, u duhu dalmatinskih gradova i mjesta, u tipičnom mediteranskom stilu. A sam grad, opasan stoljetnim zidinama, vraća nas u antičko, srednjovjekovno i renesansno razdoblje. Tu su i nestvarna i potpuno autentična arhitektonska ostvarenja novijeg datuma poput Morskih orgulja i Pozdrava Suncu koja nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.