Baštinske ustanove grada Bjelovara

^{Tekst: Vjeruška Štivić, Narodna knjižnica „Petar Preradović“
           Martina Krivić Lekić, Državni arhiv Bjelovar
           Sandro Toth, Gradski muzej Bjelovar} 

Bjelovar je jedan od najmlađih gradova u Hrvatskoj, ali bogate prošlosti. Razvio se iz vojne utvrde odnosno čardaka, na čijim je temeljima 1756. godine po nalogu Marije Terezije i zamisli generala Filipa Becka izgrađen novi grad kao obrambeno središte Vojne krajine. Grad se ubrzano razvija tijekom tri stoljeća na područjima gospodarstva, prometa, školstva, zdravstva, kulture, sporta i dr. te postaje važno središte sjeverozapadne Hrvatske. Danas Bjelovar ima sve odlike suvremenog grada po mjeri čovjeka.

Tijekom izgradnje grada njegova vojna namjena značajno je utjecala na arhitekturu. Prema prvom konceptu grad je trebao imati obrambene zidine, no od njih se tijekom gradnje odustalo. Povijesna jezgra Bjelovara, središnji trg i ulice oko njega, nastale su planski prema ortogonalnom sustavu. Karakteristični stilovi zgrada u povijesnoj jezgri su barok, klasicizam i neoklasicizam. Na četiri lokacije u samom središtu Bjelovara u povijesnim i arhitektonski interesantnim zgradama djeluju tri baštinske ustanove, Narodna knjižnica „Petar Preradović“, Državni arhiv u Bjelovaru i Gradski muzej Bjelovar.

Njihova uloga je značajna za Bjelovar jer među svojim zidovima imaju pohranjenu mnogu vrijednu građu koja svjedoči o nastanku i razvoju grada i na taj način stvaraju i njeguju kolektivno pamćenje za buduće generacije. Zajednički su pokrenule i projekt pod nazivom Kulturni četverokut: baštinske ustanove grada Bjelovara kojemu je jedan od ciljeva ukazivanje na vrijednu baštinsku građu o kojoj skrbe, a koja potvrđuje bogatu povijest Bjelovara. 

Tri baštinske ustanove pokrenule su projekt pod nazivom Kulturni četverokut: baštinske ustanove grada Bjelovara.

Zgrada povijesne Čitaonice

I danas će Bjelovarčani reći da se na jednom kraju popularnog bjelovarskog Korza nalazi čitaonica iako se radi o zgradi u kojoj se već više od 70 godina nalazi knjižnica, no u svijesti starijih građana zabilježena je čitaonica, odnosno zgrada koja je izgrađena sredinom 19. stoljeća za potrebe Kasina – čitaonice čitaoničkog društva kojeg su utemeljili časnici oko 1832. godine.

U početku je bila zatvorenog tipa samo za časnike Bjelovarsko-križevačke pukovnije da bi 1872. godine otvorila svoja vrata uglednim građanima, mahom obrazovanim muškarcima kao što su gradski, županijski i sudbeni činovnici, odvjetnici, liječnici, svećenici, profesori i dr. koji su osnovali Čitaoničko društvo, te kao takva funkcionirala sve do sredine 20. tog stoljeća, kada počinje djelovati kao narodna knjižnica (1949.). Sama zgrada izgrađena je na mjestu stare lovačke kuće, prvotnog doma Kasina, na Šetalištu Marije Valerije, današnjem Šetalištu dr. Ivše Lebovića broj 9.

Zgrada Čitaonice se gradila u etapama od 1848. do 1882. godine prilozima članova Društva. Prvo su izgrađene čitaća i igraća soba u prednjim krilima zgrade, a posljednja dogradnja bila je namijenjena za sobu za sastanke, stan za podvornika i prostor za knjižnicu. Prema izvorima iz povijesti treba zahvaliti na upornosti i dovitljivosti tadašnjih članova Čitaonice koji su se zauzeli protiv rušenja zgrade Čitaonice koja je stajala nasred puta razdvajajući tako glavnu gradsku ulicu od Gimnazije do Bolnice. Uspjeli su je ne samo očuvati već i proširiti na dva simetrična krila od središnjeg natkrivenog ulaza sa stupovima, po čemu je posebna i prepoznatljiva među svim drugim zgradama u Bjelovaru.

Zgrada ima status kulturnog dobra Republike Hrvatske i smatra se biserom klasicističke arhitekture u Bjelovaru. Danas se u njoj nalazi Dječji odjel Knjižnice. 2023. je na zgradi izvedena konstrukcijska obnova radi sanacije oštećenja koja su nastala nakon potresa (2021.) a u 2024. slijedi cjelovita obnova sa stavljanjem tavanskog prostora u funkciju knjižnice te će se time na neki način ostvariti želja tadašnjih članova Čitaoničkog društva za podizanjem kata na čitaonici radi uvođenja novih sadržaja i proširivanja djelatnosti. 

Pukovnikova kuća -  Narodna knjižnica „Petar Preradović“

U samom središtu Bjelovara na južnoj strani glavnog gradskog trga nalazi se matična zgrada Knjižnice. Barokna zgrada iz 19. stoljeća obnovljena je na samom kraju 20. stoljeća za potrebe javne knjižnice 21. stoljeća. Prvi put je ucrtana na karti grada 1828. i prema povijesnim izvorima namjena joj je bila stambena. Na istom se mjestu, prema nacrtima arhitekte Franje Kleina, gradi jednokatna kuća između 1855. i 1859. za pukovnika Križevačke pukovnije kojoj je sjedište bilo u Bjelovaru.

Iza Drugog svjetskog rata zgrada ima više namjena, prvo se u njoj smještaju razne političke organizacije da bi od sredine do pred kraj 20. stoljeća služila kao poslovni prostor. Zgrada je nekoliko godina bila prazna i napuštena zbog čega je ubrzano propadala. Ponovno stavljanje zgrade u funkciju za potrebe Narodne knjižnice „Petar Preradović“ zahtijevalo je značajniju restauraciju i rekonstrukciju sve u skladu s konzervatorskim pravilima čime je zgrada sačuvana za buduća vremena te dobiva status kulturnog dobra Republike Hrvatske.

Novoobnovljeni prostor je maksimalno iskorišten i stavljen u funkciju tako da se u prvo vrijeme koristio čak i podrum za projekcije filmova i druženja intimnijeg karaktera kao što su večeri poezije, no ubrzo je u njemu formirano spremište knjižnične građe radi nedostatka mjesta na policama u predviđenom spremištu. U prizemlju zgrade nalaze se službe administracije, nabave i obrade knjižnične građe, matična služba, bibliobusna služba, čitaonica tiska i do preseljenja u daruvarsku knjižnicu središnja knjižnica za češku nacionalnu manjinu. Na prvom katu prostire se Odjel za odrasle, a u potkrovlju zgrade smješten je Studijski odjel. U tom prostoru odvijaju se i kulturno - promotivne aktivnosti kao što su promocije knjiga, književne večeri, putopisna predavanja i mnoga druga.

O matičnoj zgradi Knjižnice, odnosno pobočnikovoj kući, Državni arhiv u Bjelovaru napravio je dokumentarni film u sklopu WAAT projekta koji možete pogledati na ovoj poveznici: https://waatproject.eu/archives/video/memories-of-a-building. 

Stožerna zgrada pukovnika - Državni arhiv u Bjelovaru

Izgrađena kao stožerna zgrada za pukovnika Đurđevačke pukovnije, ova ugaona slobodnostojeća jednokatnica pravokutnog tlocrta, glavnim južnim pročeljem okrenuta je prema središnjem gradskom trgu i parku, a istočnim pročeljem prema Mažuranićevoj ulici.

Na najstarijem planu Bjelovara iz 1772. označena je kao zgrada javne namjene te se kao takva nalazi na svim kasnijim planovima. Ima veliku vrijednost jer osim što je smještena na glavom trgu, volumenom i konstruktivnim oblicima zadržala je karakteristike arhitekture Vojne krajine, baš kao i zgrade Knjižnice i Muzeja. Šezdesetih godina 19. stoljeća mnoga se gradska pročelja oblikuju u duhu ranog historicizma kada i ova zgrada dobiva svoj današnji izgled. Unutrašnjost zgrade zadržala je stariju prostornu strukturu sa središnjom vežom iz koje se pristupa bočnim prostorijama, a široko stepenište vodi na kat. Ispod dijela zgrade nalazi se podrum svođen bačvastim svodom polukružnog presijeka.

Ukinućem Vojne krajine 1871. godine zgrade korištene za potrebe vojne uprave dobivaju novu namjenu. Stožerna zgrada pukovnika Đurđevačke pukovnije postaje stan i ured kraljevskog velikog župana Bjelovarsko-križevačke županije. Povijest bilježi da je prilikom službenog obilaska županije 12. svibnja 1891. godine u zgradi odsjeo ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, grof Dragutin Khuen Hedervary. Prema protokolu, gradski zastupnici i poglavarstvo dočekali su ga na ulazu u grad i otpratili do stana velikog župana ispred kojeg ga je pozdravio kraljevski županijski tajnik, plemeniti Žigrović. Sutradan je ban već u 8 sati započeo pregled svih važnih gradskih ustanova kako izvor navodi – županije, arkiva, sudbenog stola, kotarske vlasti, suda i uredah imovnih obćinah. S obzirom na položaj i povijesnu važnost, stanari ove zgrade uvijek su bile ustanove i poduzeća značajna za grad.

Od 1948. u zgradi je smještena Gradska poliklinika koja 4 godine kasnije prerasta u Narodni dom zdravlja u čiji su sastav ušli Gradska i školska poliklinika, Dječji dispanzer, Kotarska zdravstvena stanica i Antituberkulozni dispanzer. Stariji Bjelovarčani još se sjećaju kako su tu posjećivali zubara 1970-tih godina. Početkom 1980-tih zgrada je prodana nekoliko puta da bi uskoro postala sjedište Udružene metalske industrije Bjelovar poznatije pod kraticom UMIB, sve do njegova gašenja 1989. godine. Početkom Domovinskog rata zgrada je postala sjedište Uprave za obranu Bjelovar pod Ministarstvom obrane Republike Hrvatske, a 2000-tih je postala dom Tehnološkog inkubatora i Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija. Kao kulturno dobro zaštićena je i 2005. godine upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Od svog osnutka 1961. godine do 2010. godine Državni arhiv u Bjelovaru nalazio se u zgradi koja gleda na glavni gradski park uz samu crkvu sv. Terezije Avilske. Osnivanjem Bjelovarsko-križevačke biskupije zgrada je darovana novoosnovanoj biskupiji, a radni prostori Arhiva izmješteni su na druge lokacije. Tek početkom 2023. godine Arhiv je trajno smješten u zgradu na Trgu Eugena Kvaternika 6 u Bjelovaru te se tako nastavila tradicija smještanja ustanova javnog karaktera važnih za građane i upravu u sam centar grada.

Zgrade su zaštićene kao kulturno dobro i upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Povijest zgrade Gradskog muzeja Bjelovar

Zgrada u kojoj se danas nalazi Gradski muzej Bjelovar izvorno sagrađena kao gradsko poglavarstvo ima zanimljivu i burnu prošlost. Klasicistička jednokatnica s bočnim krilima smještena je u ravnini s pijarističkim kompleksom i današnjom katedralom unutar formirane blokovske jedinice s glavnim pročeljem okrenutom prema glavnom gradskom trgu. Na glavnom je pročelju rizalitno istaknut ulaz te balkon s kovanom ogradom na prvom katu iznad njega. Prozori unutar prvoga kata smješteni su unutar polja plitkih arkada s polukružnim završetkom. Na prvom katu nalazi se balkon s kovanom željeznom ogradom, a završni vijenac je višestruko stepenasto profiliran. U dvorišnom dijelu nalazi se prostrani atrij, dodan tamo sedamdesetih godina, a iz tlocrta zgrade vidljivo je da su se unutar nje nalazile štala za javnog bika i štala za gradonačelnikova konja.

Gradska vijećnica imala je pet ureda, arhiv, građanski zatvor, zatvor za kontribuente, zatvor za kriminalce, prostorije za službenu upotrebu, tri dnevna boravka, smočnicu, kuhinju, prostoriju za sijeno, dvije staje, šupu, dvostruki podrum za gradonačelnika te naposlijetku i vijećnicu. Gradski tajnik imao je na korištenje dva dnevna boravka, sobu, smočnicu, kuhinju, dvije staje i podrum. Policijski povjerenik imao je sličan prostor, a na raspolaganju je imao i dvostruki podrum. Noćna straža koristila je jednu sobu, a gradski vojnici dnevni boravak i jednu kuhinju.

Gradsko poglavarstvo služilo je poput pozornice za važne povijesne događaje, zasigurno najpoznatiji je sukob između cara Austro-Ugarske monarhije, Franje Josipa i đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera 12. rujna 1888. godine. Car Franjo Josip naljutio se na Strossmayera jer je mimo službene politike Austrije poslao brzojavnu čestitku u Kijev povodom 900. godišnjice pokrštavanja Rusa. Zbog austrijske aneksije Bosne 1878. došlo je do srozavanja odnosa između dva carstva, jer je Rusija isto htjela povećati sferu utjecaja na Balkanu. Strossmayer, već tada poznati panslavist i utemeljitelj Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, na carevu kritiku odgovara: „Moja je savjest čista“ te okreće leđa caru, sramotna uvreda za to doba. Ovaj događaj poznat kao „Bjelovarska afera,“  služio je kao povod za osnivanje prvih bjelovarskih novina, kako bi novinari mogli izvještavati o tom događaju.

Na balkonu s kovanom željeznom ogradom održavaju se politički govori, a najpoznatiji je održao Julije Makanec, tadašnji gradonačelnik Bjelovara koji je kao član ustaškog pokreta 8. travnja, nakon uspjelog „Bjelovarskog ustanka“ proglasio osnivanje Nezavisne države Hrvatske. Nakon rata, dolazi do reorganizacije gradske administracije, koju predvodi „Narodni odbor oblasti Bjelovara.“ Odlukom narodnog odbora, osniva se Oblasni muzej 1949., gdje jedan zaposlen kustos prikuplja građu iz Narodnooslobodilačkog pokreta. Isprva smješten u ulici Josipa Broza Tita (današnjoj ulici Matice Hrvatske), muzej seli u Mažuranićevu ulicu, a u sadašnji prostor dolazi 1957. godine, koji dijeli s okružnim privrednim sudom, historijskim arhivom, osiguravajućim zavodom, radio stanicom i jedanaest stanara, sve do 1978. godine.

Dvorište tijekom godina uređeno je kao atraktivna ljetna pozornica za koncertne programe. Adaptacijom zgrade otvoren je memorijalni prostor sa stalnim postavom, a izgradnjom ljetne pozornice dvorište je zatvoreno čime je zgrada dobila atrij. Četiri godine kasnije uređen je i podrumski prostor za stalni postav arheološke zbirke.

Dolaskom novih stručnjaka intenzivira se sakupljačka djelatnost muzejske građe izrazite povijesne vrijednosti. U fondovima i zbirkama čuva se više od 25 000 predmeta raspoređenih po arheološkim, etnološkim, povijesnim, galerijskim, kulturno povijesnim i glazbenim zbirkama.

KORIŠTENA LITERATURA:

1.    Altić, Mirela – Slukan: Povijesni atlas gradova - Bjelovar (sv. 1.). Bjelovar [etc.] :
Državni arhiv [etc.], 2003.
2.    Buczynski, Alexander: Gradovi Vojne krajine. Zagreb : Hrvatski institut za povijest,
1997.
3.    Damjanović, Dragan: Djelovanje arhitekta Franje Kleina u Varaždinsko – đurđevačkoj pukovniji (1851. – 1859.) // Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam 17[2009] 1 [37] posebni otisak, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb, 2009. str. 64 – 77.
4.    Habrun, Mladen – Jurica: Povijest bjelovarske gradske čitaonice i knjižnice : diplomski rad. Mentor: Dr Marijan Maticka, Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za Povijest. Zagreb, svibanj 2002.
5.    Medar, Mladen: Bjelovarski zbornik : „Bjelovarska afera“ 1888. godine u svjetlu lokalnih izvora. Bjelovar : Ogranak Matice hrvatske, 1994. str. 31 - 40
6.    Petrić, Hrvoje; Holjevac, Željko; Karaula, Željko: Povijest Bjelovara : od početaka
naseljavanja do kraja Domovinskoga rata. Zagreb ; Bjelovar : Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru,
2013.
7.    Renić, Zorka; Tatjana Kreštan: Narodna knjižnica „Petar Preradović“ Bjelovar : od časničkog kasina do novog tisućljeća 
8.    Stojković, Ana: Restauracija spomenika kulture na primjeru bjelovarske knjižnice : maturalni rad iz likovne umjetnosti. Gimnazija Bjelovar, Bjelovar, svibanj 2001. 
9.    Veček, Zlata: Iz prošlosti gradske knjižnice u Bjelovaru // Vjesnik bibliotekara Hrvatske IV.(1955-1957), Zagreb: Društvo bibliotekara Hrvatske, 1958. str. 99 – 100