Šibenik - grad u kojem se bogata povijest krije iza svakog ugla

^{Tekst: Tanja Prolić}

Šibenik se prvi put spominje na Božić 1066. godine u darovnici kralja Petra Krešimira IV., pa se zato i naziva Krešimirovim gradom. Najstariji je samorodni hrvatski grad na Jadranu jer su ga osnovali Hrvati prije više od tisuću godina.

Nadaleko je poznat po svojim kulturno-povijesnim spomenicima, ali i prirodnim ljepotama, kojima nisu odoljeli ni čuveni holivudski producenti. U Šibeniku, kao i u Dubrovniku i Splitu, snimani su kadrovi planetarno popularne serije „Igra prijestoljaˮ.

Šibenik se može pohvaliti s čak 24 crkve, četiri tvrđave, šest manastira i čak 2851 kamenih gradskih stepenica, a katedrala sv. Jakova i tvrđava sv. Nikola pripadaju UNESCO-ovoj baštini. Duga povijest ovoga grada prikazana je i kroz razne eksponate na pet lokacija – Muzej grada Šibenika, Muzej svetog Franje, Samostanska zbirka benediktinskog samostana sv. Luce, Crkveni muzej sv. Barbara, „Civitas Sacra – Sveti gradˮ koji se nalazi u sklopu palače Galbiani. Osim kulturno povijesnih spomenika, grad Šibenik krase i dva nacionalna parka – Krka i Kornati.

Katedrala sv. Jakova – velebna građevina u tri stila

Katedrala sv. Jakova je najznačajnije i najveličanstvenije graditeljsko ostvarenje 15. i 16. stoljeća u Hrvatskoj. Uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine 2000. godine.

Sagrađena je na mjestu romaničke crkve sv. Jakova, na južnoj strani središnjega starogradskog trga. Njezina izgradnja bila je vrhunac stoljetne težnje grada Šibenika da se odvoji od trogirske biskupije i stekne komunalnu autonomiju uz vlastitu crkvu. Ideja o njezinoj izgradnji datira još iz 1298. godine – postojeća crkva sv. Jakova postavljena je za stolnu crkvu, ali je bila mala i neprikladna, pa je donesena odluka da se sagradi nova katedrala. Međutim, gradnja je počela znatno kasnije – 1431. godine, i trajala je, s prekidima, više od jednog stoljeća, sve do 1536. godine. Posvećena je 1555. godine.

Katedrala sv. Jakova jedinstvena je po svom načinu gradnje. U potpunosti je izgrađena od kamena, bez upotrebe ikakvog vezivnog materijala. Tijekom stote obljetnice izgradnje katedrale izmijenila su se tri stila: gotički, gotičko-renesansni i renesansni. Dakle, izgradnja katedrale prošla je kroz tri različite stilske i razvojne faze, od kojih prva nosi naziv po biskupu Bogdanu Pulšiću (1402.–1437.), koji je započeo gradnju, dok druge dvije nose nazive po dvojici najznačajnijih arhitekata koji su odredili njezin današnji izgled – Juraj Matejev Dalmatinac i Nikola Ivan Firentinac.

Sjeverni bočni zid raščlanjen je pilastrima. Između su gotički prozori, a iznad njih se cijelom dužinom sjeverne fasade proteže korniž slijepih gotičkih lukova koji se oslanjaju na konzolice s ljudskim i životinjskim glavama.

Krov i kupola su najimpresivniji dio katedrale. Kao i ostali dijelovi građevine, rađeni su isključivo od kamena i primjenom konstrukcijskog postupka (sastav montaže) kojim je Juraj Dalmatinac gradio apside i sakristiju.

Na raskrižju središnjeg i poprečnog broda izbija četverokutna osnova koja nosi osmerokutni tambur sa 16 prozora. Iznad tambura uzdiže se završni dio blago zašiljene kupole. Pročelje katedrale završava renesansnim trodijelnim trolisnim oblikom.

U donjem, gotičkom dijelu pročelja dominira glavni portal čiji je unutrašnji okvir bogato ukrašen slikovito oblikovanim lišćem, dvostrukim pojasom tordiranih stupova između kojih su figure 12 apostola i Kristovo poprsje na vrhu luka.

Unutrašnjost katedrale nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Poprečno je podijeljen na prednji dio za vjernike i stražnji dio u kojem se nalaze prezbiterij, dvije otvorene male galerije i svetišta. Prednji prostor za vjernike podijeljen je gotičkim arkadama u tri lađe, a središnja se ističe impozantnom visinom i polukružnim kamenim krovom. Iznad arkada pobočnih lađa renesansni kipar i arhitekt Nikola Firentinac izgradio je dekorativne galerije (trifonije) okrenute prema lađi. Začelni prostorni sklop svojom višom razinom, arhitektonskom razvedenošću oblicima i intenzivnim osvjetljenjem dominira cjelokupnim interijerom katedrale i zajedno s prednjim prostorom ostavlja snažan dojam na posjetitelje.

U katedrali se nalazi nekoliko grobova šibenskih biskupa. S desne strane glavnog ulaza sahranjen je Juraj Šižgorić u kamenom sarkofagu na čijem je poklopcu lik biskupa, djelo Jurja Dalmatinca. S lijeve strane je sarkofag biskupa Ivana Štafilića, a s desne strane polukružnog stubišta koje vodi u prostor zbora smještena je grobnica Mlečanina Callegaria, šibenskog biskupa (1676. - 1722.). S lijeve strane je grobnica biskupa Spingarole (1573. – 1589.) s reljefom ležećeg prelata, rad Šibenčanina Antuna Nugulovića.

Katedrala sv. Jakova poznata je i po ikonografskim inovacijama, među kojima se ističu skulpture 71 glave na vanjskom dijelu svetišta, koje se smatraju portretima suvremenika Jurja Dalmatinca.

Od 2019. katedrala je dobila i svoj Interpretacijski centar u staroj jezgri Šibenika, udaljen 150 metara od same katedrale. Time je na jednom mjestu objedinjena bogata povijest šibenske biskupije, dok likovna postavka i interpretativni elementi svjedoče o posebnostima izgradnje šibenske prvostolnice.

Tvrđava Barone – oživljavanje velike pobjede

Tvrđava Barone  sagrađena je u 17. stoljeću, 1646. godine, na brdu koje se prije zvalo Vidakuša, s ciljem očuvanja slobode grada nakon kulminacije loših odnosa između Osmanskog Carstva i Venecije.

U početku je osmanska vojska brzo napredovala na dalmatinskom bojištu i u ljeto 1646. stigla nadomak Šibenika. Mletačko ratno vijeće dalo je prešutnu dozvolu gradu za izgradnju novih fortifikacijskih objekata kako bi se obranili od Osmanlija.

Izgradnju jedne od tvrđava vodio je njemački barun Christoph Martin von Degenfeld. Taj Nijemac bio je veteran mnogih europskih bitaka u službi Mletačke Republike, a kao plaćenik Venecije došao je u Šibenik kako bi pomogao u obrani grada. Kako su građene žurno, manje utvrde su dobile privremeni naziv po svom graditelju, pa je ova tvrđava koja se nalazi nedaleko od tvrđave sv. Ivana, na mjestu koje je kontroliralo istočni prilaz gradu, dobila naziv Barone.

Iako je Šibenik uspješno obranjen i suparnička vojska je poražena, narednih godina Šibenčani su živjeli u strahu da će se neprijatelj vratiti, možda i u većem broju. Stoga je 1659. godine tvrđava Barone proširena i uvećana te je dobila status tvrđave. Zasluge za taj projekt pripale su tadašnjem mletačkom providuru Dalmacije Antoniu Bernardu. Tom prilikom su na sjevernom dijelu tvrđave dograđeni polubastioni, ojačani iznutra zemljanim nasipima kako bi što duže odolijevali napadima neprijateljskih topova. Izgrađen je i novi glavni ulaz, a na južnom dijelu, prema gradu, i pomoćni objekti.

Iako je pridonijela velikoj pobjedi, tvrđava Barone je nakon prestanka osmanske opasnosti zapuštena. No kako bi se priča o velikoj hrabrosti i pobjedi nastavila pričati budućim naraštajima, grad Šibenik je 2014. godine pokrenuo veliku obnovu tvrđave s ciljem da se pretvori u inovativni, interaktivni muzej pomoću suvremenih dostignuća, kako bi se oživjela prošlost, a posjetiteljima približili ključni trenuci borbe s Osmanskim Carstvom. Danas su tehnologijom proširene stvarnosti oživljeni prizori, protagonisti i zvukovi koji će svakog posjetitelja vratiti u 17. stoljeće. Projekt Barone obuhvatio je infrastrukturne radove na obnovi same tvrđave, opremanje gastro-kulturnog centra i dječjeg igrališta te izgradnju amfiteatra.

Tvrđava sv. Ivana koja je odolijevala neprijateljskim napadima

Kao i tvrđava Barone, i sv. Ivana je sagrađena 1646. godine, s ciljem obrane grada Šibenika od Osmanlija. Sagrađena je na 120 metara visokom brdu sjeverno od šibenske jezgre. Ime je dobila po crkvici koja se tu nalazila stoljećima. Tvrđava sv. Ivana izgrađena je za samo 58 dana, kao glavna točka novog obrambenog sustava grada izravno pred veliki napad osmanske vojske. I nju su, kao i tvrđavu Barone, izgradili Šibenčani svojim rukama i sredstvima, prema nacrtu inženjera fra Antonija Lenija iz Genove.

Prva verzija tvrđave bila je u obliku zvijezde, što je bilo karakteristično za 17. stoljeće, a na sjeveru je radi kontrole prostora izgrađen manji položaj povezan s tvrđavom, koji se u vojnoj terminologiji naziva tenalja (od tal. tenaglia – kliješta).

Nedugo nakon završetka izgradnje tvrđave nova obrana Šibenika izdržala je manji neprijateljski napad, no već idućeg ljeta se na tvrđavu obrušilo nekoliko desetaka tisuća neprijateljskih vojnika, predvođenih bosanskim pašom Tekelijom, koji su željeli zauzeti Šibenik i zagospodariti istočnim Jadranom. Opsada grada trajala je mjesec dana, a najveći broj neprijateljskih napada bio je usmjeren na tvrđavu sv. Ivana. Osmanska vojska je konstantnom topovskom paljbom znatno oštetila tvrđavu. U jednom su trenutku osvojili i tenalju tvrđave. Finalni noćni juriš zaustavili su hrabri Šibenčani i mletački vojnici.

I tvrđava sv. Ivana je u strahu od ponovnog napada neprijatelja proširena, ojačani su bastioni, a izgrađeni su i popratni objekti, poput barutane i cisterne. Udaljena tenalja osigurana je složenim nizom vanjske fortifikacije koja je više puta prilagođavana i mijenjana kako bi se došlo do optimalnog rješenja.

Tvrđava sv. Ivana zanemarivana je  stoljećima, sve do 2016. godine, kada je pokrenut projekt obnove kako bi se njezina priča ispričala posjetiteljima. Obnova je obuhvatila sanaciju oštećenja zidina, obnovu porušenih objekata, kao i uređenje prostora tvrđave u skladu s izvornim stanjem. Prostor je obogaćen znanstveno-edukativnim, kulturnim i zabavnim sadržajima.

Tvrđava sv. Mihovila – najstariji gradski spomenik

Simbolična poveznica između tvrđave sv. Mihovila i grada Šibenika uočljiva je na nekoliko razina – od zidina tvrđave potekli su gradski bedemi koji su stoljećima okruživali i štitili Šibenik,  dok je sveti Mihovil još od najranijih vremena nebeski zaštitnik grada.

Tvrđava sv. Mihovila smještena je na povoljnom položaju pod kojim se razvijao srednjovjekovni Šibenik. Sagrađena je na strmoj stijeni, sedamdesetak metara iznad razine mora, te kontrolira i brani ušće rijeke Krke, ali i druge važne prometne pravce prema sjeveru i jugu Dalmacije. Svoje ime duguje crkvici posvećenoj arkanđelu Mihovilu koja se od najstarijih vremena nalazila unutar tvrđave.

Povijest ove tvrđave seže u daleku prošlost. Arheološki nalazi pokazuju da je pružala zaštitu lokalnom stanovništvu još od vremena Ilira. Kao što je već spomenuto, grad Šibenik se prvi put spominje 1066. godine u jednoj od povelja hrvatskog kralja Petra Krešimira. Budući da se kralj sa svojom brojnom pratnjom nastanio i boravio u Šibeniku, pretpostavlja se da je tvrđava već tada postojala. Šibenik se u to rano doba navodi kao castrum, termin koji obično označava utvrđeni grad.

Kada su Šibenčani 1412. godine došli pod vlast Mletačke Republike, u prvotnom ugovoru o preuzimanju grada naznačeno je da tvrđava sv. Mihovil mora biti sravnjena sa zemljom. No od tog se plana brzo odustalo, čak štoviše, zgrada je nadograđivana drugim obrambenim elementima izvan svoje osnovne četverokutne forme. S vremenom su izgrađeni podzidovi, vanjske kule i obrambene linije, što je još više otežavalo potencijalne napade neprijatelja. Tvrđava je ojačana i dvostrukim bedemima koji su je izravno povezivali s morskom obalom. Na taj se način osiguravala opskrba ili bijeg vojne posade u slučaju neprijateljske opsade ili pobune građana.

Međutim, naredna stoljeća donijela su ovoj tvrđavi velike nesreće. Kako je obrambeni sastav grada proširen drugim tvrđavama, poput tvrđave sv. Ivana i tvrđave Barone, sve je više gubila na važnosti. Uslijedili su još veći udari – u hladnoj zimskoj noći 1663. grom je udario u skladište baruta, što je izazvalo eksploziju i požar u kojem je izgorjela crkva sv. Mihovila. Godine 1752. dogodilo se isto – munja je izazvala još jaču eksploziju i uništila dobar dio zapadnih zidina. Unutrašnji objekti tvrđave također su pretrpjeli znatna oštećenja. Tek je 1832. godine austrijska vojska obnovila dijelove zidina i dogradila ih prema svojim potrebama.

Iako je stoljećima bio zatvoren i nedostupan posjetiteljima, u 21. stoljeću ovaj najstariji gradski spomenik napokon dobiva novu funkciju. Revitalizacija fortifikacijskog sklopa tvrđave sv. Mihovila započela je 2012. godine s infrastrukturnim radovima na površini od 2600 m². U sklopu projekta izgrađena je velika ljetna pozornica sa 1077 sjedećih mjesta, te su uređeni podzemni prostori. Tvrđava je otvorila svoja vrata posjetiteljima 2014. godine uz bogatu ponudu kulturnih, glazbenih i scenskih događanja.

Poljana  –  reprezentativna gradska šetnica

Poljana, kao središnji gradski trg Šibenika godinama je bila parkiralište. Zahvaljujući novom ruhu vratila se građanima, kao reprezentativna gradska šetnica, prateći istodobno sam razvoj grada širenjem parkirališta za građane i posjetitelje.

Trg Poljana, koji se nalazi u već ustaljenom sastavu objekata, parkova i arheoloških nalazišta, zamišljen je kao veliko polje koje se svakodnevno mijenja kroz život gradske jezgre. Na ovaj način se ploha i prostor trga redefiniraju u aktivni gradski prostor namijenjen pješacima. 

Projekt uređenja Poljane osmislio je Atelier Minerva, koji je inspiraciju za nagrađeni rad crpio iz specifične heterogenosti prostora Poljane bez klasične ovojnice koja inače definira trg i njegovu rubnu poziciju na prijelazu između starog i novog dijela grada.

Radovi na izgradnji podzemne garaže i uređenju glavnoga gradskog trga započeli su u listopadu 2018., a dovršeni u lipnju 2020., kada je Poljana i svečano otvorena.

Osim bogatstva kulturno-povijesnih spomenika i ljepote prirodnih krajolika, Šibenik se može pohvaliti i zanimljivim festivalima i sajmovima koji se svake godine održavaju u ovom gradu. Ljubitelji povijesti mogu uživati u viteškim borbama i povratku u srednjovjekovni Šibenik, dok ljubitelji glazbe mogu posjetiti Klapske večeri i uživati u glazbi tradicionalnih dalmatinskih a capella zborova ili u Večerima dalmatinske šansone.  U rujnu cijeli Šibenik postaje glazbeni festival tijekom SHIP showcase festivala i glazbene konferencije koja predstavlja mlade talente stotinama glazbenih profesionalaca iz cijelog svijeta, a broji tisuće posjetitelja. Za najaktivnije tu je i Šibenik Dance Festival, koji nudi plesnu edukaciju za mlade plesače.

Šibenik ima dugu turističku tradiciju, a kada ga jednom posjetite, pronaći ćete mnogo razloga zbog kojih ćete poželjeti da mu se uskoro opet vratite.