Dobra toplinska propusnost prozora, kako je postići?

1. Što je toplinska propusnost?

Toplinski gubici mogu se smanjiti ugradnjom kvalitetnih, energetski štedljivih prozora, dok gubitke zbog prozračivanja možemo smanjiti planiranim i kvalitetnim prozračivanjem prostorija. Toplinska propusnost prozora (Uw) izražava se u W/m2K i govori nam koliko topline (W) prozor propušta po m2 površine pri temperaturnoj razlici od 1K, odnosno 1 °C. Pri proračunu toplinske propusnosti uvijek težimo što manjem koeficijentu odnosno rezultatu, jer što je Uw manji, veća je ušteda energije u objektu.

U starijim zgradama ovaj koeficijent toplinske propusnosti kreće se između 3,0 - 3,5 W/m2K zbog lošije kvalitete stakla, broja stakala, premaza i lošije kvalitete materijala od kojeg je napravljen okvir prozora. Međutim, u većini novoizgrađenih objekata vrijednost toplinske propusnosti prozora je približno 1,3 W/m2K i manje, dok u niskoenergetskim kućama ta vrijednost obično ne prelazi čak ni 0,8 W/m2K.

2. Što utječe na toplinsku propusnost?

- Materijal (toplinska propusnost prozorskih okvira - Uf)

Na toplinsku propusnost okvira prozora uvelike utječe vrsta materijala (drvo, PVC, ALU) te širina, odnosno debljina okvira prozora.

- Ostakljenje (toplinska propusnost stakla - Ug)

Vrijednost Ug ovisi o broju upotrijebljenih stakala, vrsti plina kojim se ispunjava prostor između stakala (argon, kripton) i broju stakala s emisijskim premazom.

- Linearni koeficijent toplinske propusnosti (Yg)

2.1. Toplinska propusnost ovisi o materijalu

Kada govorimo o toplinskoj propusnosti prozora, ne možemo zanemariti odgovarajući izbor materijala. Toplinska propusnost okvira ovisi o izboru materijala - što je niži koeficijent toplinske propusnosti, to je materijal bolji izolator.

Drveni prozori su stoga najbolji termoizolator od svih materijala jer imaju najniži koeficijent toplinske vodljivosti, a samim time i najniži koeficijent toplinske propusnosti koji iznosi cca. 1,5 - 1,8 W/m2K. Slijede PVC prozori s toplinskom propusnošću od 2,0 - 2,5 W/m2K, a na zadnjem mjestu su, s najlošijim koeficijentom toplinske propusnosti, ALU okviri. Njihova vrijednost je cca. 3,0 - 6,0 W/m2K.

2.2. Toplinska propusnost ovisi također o ostakljenju

Na koeficijent toplinske propusnosti stakla utječe broj stakala, debljina međustaklenih prostora te upotreba dodatnih premaza i ispuna u međustaklenim prostorima. Debljina samih stakala potpuno je zanemariva. Dvostruko ili trostruko ostakljenje s dodatnim emisijskim premazima obično se upotrebljava u novogradnjama.

Prostor između stakla ispunjen je plemenitim plinom, obično argonom ili kriptonom (Ar, Kr). Dodatna ispuna međuprostora i dodatni niskoemisijski premazi pridonose boljoj, nižoj toplinskoj propusnosti stakla. Troslojno ostakljenje je bolje u smislu toplinske propusnosti, ali su prozori ove vrste puno skuplji i teži, zbog čega mogu popustiti okovi.

2.3. Toplinska propusnost ovisi o linearnom koeficijentu toplinske propusnosti i distancerima

Linearni koeficijent toplinske propusnosti ovisi o vrsti distancera  (ALU, topli rub) i kvaliteti brtvljenja kontakta stakla i krila. Distancer omogućuje spajanje rubova dviju susjednih staklenih ploča i određuje širinu međustaklenog prostora.

Upravo taj međustakleni prostor ima najveći utjecaj na koeficijent toplinske propusnosti. Bitno je da je distancer izrađen i ugrađen tako da onemogućava istjecanje plemenitog plina iz međustaklenog prostora i da je spriječen prodor vlage u taj prostor izvana. Distancer može biti izrađen od različitih materijala: aluminija, sintetičke gume, izolacijskog materijala - topli rub - ili plemenitog čelika.