Toplinska pumpa u stanu, dobra alternativa skupom grijanju

Toplinske pumpe s podnim grijanjem već su uobičajena pojava novogradnje. Iako je takva investicija skuplja, troškovi grijanja su znatno niži. Ljudi su manje upoznati sa sustavima dizalica topline u stanovima, možda zato što je složenije u zgradama.

 

Manji kompaktni sustavi toplinskih pumpi su relativno novi na tržištu. Takve toplinske pumpe zovemo integrirane toplinske pumpe ili “monoblok” sustavi. Najprije moramo znati hoće li se toplinska pumpa koristiti samo za grijanje sanitarne vode ili i za grijanje prostorija također. Zidne pumpe za grijanje sanitarne vode za tročlanu ili četveročlanu obitelj su manji uređaji koji se ugrađuju i objese izravno na zid. Želimo li, dakle, grijati i prostorije u stanu, moramo osigurati za to poseban prostor i mjesto, kako za unutarnju, tako i za vanjsku jedinicu. 

Želimo li zagrijati stan veličine 90 m2, vrstu i jačinu sustava određujemo na temelju nekoliko čimbenika. Ovisno o energetskom razredu ili potrošnji prethodnog izvora energije (električna energija, plin), određujemo snagu pumpe. Sustav jačine od 4 do 7 kW, obično je dovoljan. Veličina predviđenog mjesta za postavljanje unutarnje jedinice, dakle za smještaj integrirane pumpe i ekspanzijske posude, trebala bi iznositi bar 2 m2. Drugi dio priče je vanjska jedinica koja pri intenzivnom radu ljeti stvara dosta buke, pa je zbog toga ne smijemo ugraditi pod prozor. Naravno, montaža takvog sustava uključuje i bušenje kanala za cijevi kao i probijanje vanjskog zida.

Dizalica topline isplati se prije svega ako je stan dobro izoliran. U slučaju obnove, zamjene prozora ili fasade, ona je pravi izbor. 

 

Ako je prijašnji energent bio plin ili struja, ugradnja toplinske pumpe ima smisla jer će u velikoj mjeri sniziti troškove grijanja, pogotovo ako se odlučimo za kombinaciju s podnim grijanjem. Želimo li zadržati radijatore koji imaju za 30 % slabiju iskoristivost, tada je umjesto toplinske pumpe bolji izbor kondenzacijska peć.  

Zajednički sustav grijanja u zgradama često je kompliciran u slučaju odvajanja i prelaženja na vlastiti sustav. Za takav potez potrebna nam je 100-postotna suglasnost stanara jer bi se u protivnom njihovi troškovi grijanja povećali. Ako suglasnost ne dobijemo, moramo nastaviti s plaćanjem postojećeg sustava grijanja, usprkos ugrađenoj crpki. 

 

Dodatnih 7 kW uvelike mijenja potrebu naše potrošnje, stoga se svakako moramo informirati o snazi izdržljivosti priključka i razmisliti o promjeni osigurača. 

 

Vanjska jedinica proizvodi puno buke, posebice ljeti, zbog toga je ne možemo ugraditi pod prozor. Njena ugradnja na vidljivom mjestu može narušiti izgled objekta, pa nam je za postavljanje opet potrebna suglasnost stanara.