Trompe l' oeil - optička varka u interijeru i eksterijeru

Tehnikom Trompe loeil jasno se naglašava dubina prostorije, a soba čiji je zid ukrašen ovom tehnikom izgledat će veće, prostranije, dok će 3D efekti stvoriti iluziju kakvu ste i zamislili, odnosno privid stvarnog objekta ili određenog mjesta. Optička varka postiže se slikanjem murala na zidovima ili čak pomoću posebnih tapeta.

Kod nas se Trompe loeil prevodi kao iluzionističko slikarstvo, a može se definirati i kao zidno slikarstvo u kojem se iluzija trodimenzionalnog prostora i dubine postiže pomoću perspektivno slikanih arhitektonskih elemenata, poput lukova, stupova, balustrada ili arhitrava, kao i svjetlosnih efekata i sjenčanja (chiaroscuro).

Ova tehnika se ne upotrebljava samo na unutarnjim zidovima. Podjednako je učinkovita i za oslikavanje vanjskih prostora.

Na taj se način primjerice može stvoriti iluzija nestvarnog pogleda na romantično mediteransko selo iako ste, recimo, u centru grada. Tehnikom Trompe loeil često se oslikavaju ugostiteljski objekti kako bi se izdvojili i privukli više posjetitelja.

Povijest tehnike Trompe loeil

Trompe-l’oeil na francuskom znači „vara oko”, što potpuno vjerno odražava glavni smisao ove tehnike, odnosno stvaranje iluzije nekog nepostojećeg prostora. Smatra se da je sam pojam Trompe loeil nastao u 19. stoljeću. No postoje brojni primjeri koji dokazuju da se tehnika kojom se postiže optička varka primjenjivala i puno prije, čak i među antičkim civilizacijama.

Želja za stvaranjem realističnih prikaza bila je osobito prisutna u staroj Grčkoj, što je čak i prikazano u jednoj zanimljivoj priči. Dva cijenjena slikara, Zeuksid i Parasije, natjecali su se tko će napraviti realističnije sliku mrtve prirode. Zeuksid je naslikao grožđe, tako vjerno da su ptice dolijetale k njemu želeći ga kušati. Slikar je mislio da je pobijedio, ali onda mu je Parasije predao sliku koja je bila prekrivena platnenim zastorom. Zeuksid je htio povući zastore kako bi otkrio sliku, ne shvaćajući da je to zapravo sama slika. Tako je Parazije odnio pobjedu.

Umjetnici u starogrčko i rimsko doba nanosili su pigmente na mokru žbuku kako bi stvorili realistične prikaze. Gradili su površine oslikavanjem lažnih stupova i drugih arhitektonskih elemenata. Smatra se da je iluzionizam u slikarstvu nastao u staroj Grčkoj u 5. stoljeću prije Krista, a nastavio se uspješno razvijati u helenističkom i rimskom slikarstvu.

Tehnika Trompe loeil upotrijebljena je i u tragičnim Pompejima. Njezini su primjeri pronađeni na ostacima palača, crkava i vila. Tom se tehnikom stvarala iluzija većeg prostora, ali su se i dočaravali očaravajući krajolici.

Tehnika Trompe loeil doživjela je preporod tijekom renesanse, kada se upotrebljavala za oslikavanje kupola i svodova crkava i palača. Igrajući se perspektivom i kombinirajući svjetlo i sjene, kupole su pretvorene u prostore s imaginarnim prikazima.

Značajan primjer je veličanstveni svod Sikstinske kapele, koji je oslikan između 1508. i 1512. godine. Autor je poznati renesansni umjetnik Michelangelo Buonarroti. Oslikavanje svoda Sikstinske kapele nije bio nimalo lak zadatak jer je svod bio golem (površina je bila gotovo 800 m²) i ogoljenosti površine svoda. Michelangelo Buonarroti postavio je oslikanu arhitektonsku strukturu iznad stvarnih arhitektonskih elemenata, koja je nevjerojatnim trodimenzionalnim efektima prikazivala različite teme. Pri oslikavanju svoda Sikstinske kapele, što se smatra njegovim najznačajnijim slikarskim ostvarenjem, Buonarroti je prikazao anđele i biblijske figure okružene stupovima i gredama.

Ističe se još jedno remek-djelo iluzionističke perspektive, Uznesenje, na kupoli katedrale u Parmi, čiji je autor jedan od najpoznatijih renesansnih umjetnika - Correggio. U razdobljima baroka i rokokoa luministički su se efekti upotrebljavali za ukrašavanje svodova, stropova i zidova sakralnih građevina i palača.

Trompe l’oeil danas

Danas se tehnika Trompe loeil prije svega upotrebljava za uređenje stambenih i ugostiteljskih objekata radi postizanja jedinstvenog, nesvakidašnjeg izgleda. Primjenom ove tehnike na unutarnje zidove domova, bilo u obliku oslikanih murala ili tapeta, stvara se dojam prostranosti i otvorenosti, što je osobito pogodno za manje prostorije. Ova se tehnika također može primijeniti na stropu, pa čak i na podu, stvarajući primjerice iluziju pločica od terakote, koje su karakteristične za orijentalni i mediteranski stil uređenja.

Kada je u pitanju ova tehnika, čini se da je jedina granica naša mašta.

Brojni su primjeri upotrebe tehnike Trompe loeil u interijeru i eksterijeru, a mi ćemo spomenuti neke od njih: francuski rustikalni šarm možete unijeti u svoju kuhinju oslikavanjem police s mediteranskim začinima, staklenkama, voćem i povrćem na vratima kuhinje.

Vrata u vašem domu izgledat će puno viša uz pomoć „lažnih” gipsarskih radova - oslikavanjem u stilu rokokoa.

Ako u svom stanu nemate terasu, uz pomoć tehnike Trompe loeil zid u dnevnoj sobi možete lako pretvoriti u prekrasan panoramski prozor s pogledom kakav želite. Čest primjer upotrebe iluzionističkog slikarstva je oslikavanje „lažnih” polica za knjige kako bi se kućnim uredima, dao dašak profesionalnosti.

Tapete u toj tehnici savršeno oponašaju materijale korištene u antičkim građevinama, što će se posebno svidjeti ljubiteljima povijesti.

Slikanje tehnikom Trompe loeil, kao što već pretpostavljate, daleko je skuplje od klasičnih slikarskih radova, jer zahtijeva puno više vještine, iskustva i alata. Koliko će vas koštati takvi ukrasni zidovi ovisi o veličini površine koju treba oslikati, ali i o zahtjevnosti slike (što je slika složenija, to će vam trebati više vremena).

Ako vam je zanimljiva dekorativna žbuka u toj tehnici i tražite iskusne izvođače koji će za vas obaviti radove, obratite nam se. Pošaljite upit, potpuno besplatno, brzo i jednostavno, na našem portalu emajstor.hr i uskoro će vam se javiti izvođači radova s odgovarajućom ponudom.