1. Što je centralno grijanje?

Moderna tehnologija grijanja potiče uštedu energije i ekološki je prihvatljiva.

1.1. Koliko topline nam treba?

Moderna tehnologija grijanja potiče uštedu energije i ekološki je prihvatljiva. Prije donošenja odluke o najprikladnijoj vrsti grijanja, moramo si postaviti pitanje koliko topline nam treba? Potreba za toplinom razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Na istoj sobnoj temperaturi jedan se znoji, a drugom je hladno. Na osjećaj topline u prostoriji utječu i ugrađeni materijali, volumen prostorije, relativna vlažnost u prostoriji, propuh itd. Opći raspon pogodne temperature stambenih prostora iznosi od 19 do 23 Celzijeva stupnja, a rezultati istraživanja pokazuju da je najugodnija temperatura zraka za ljude oko 22 Celzijeva stupnja.

1.2. Kako funkcionira sustav centralnog grijanja?

Centralno grijanje je sustav koji se temelji na zagrijavanju vode u centralnom ložištu. U ložištu se zagrijava voda, čime postaje lakša i provodi toplinu u različite prostorije kuće, odnosno stana, kroz cijevi koje povezuju kotao i radijatore, odnosno druga grijaća tijela. Voda se zatim hladi u cijevima i grijaćim tijelima, postaje sve teža, te se vraća u centralni uređaj za grijanje, u kojem se ponovno zagrijava. Kada nije moguće osigurati prirodno kruženje tople vode, pomaže nam prisilno kruženje pomoću cirkulacijske pumpe. Sustav centralnog grijanja sastoji se od:

- kotla, odnosno peći za centralno grijanje

- grijaćih tijela – radijatora, podnog, zidnog ili stropnog cijevnog grijanja

- distribucijski sustav, koji se sastoji od cijevi spojenih na kotao

- ekspanzijske posude.

1.3. Različite vrste goriva

Peć, odnosno kotao za toplu vodu osigurava odgovarajuću toplinsku energiju za grijanje, koja se po razvedenim cijevima prenosi u različite prostorije kuće ili stana. Peći stvaraju toplinsku energiju pomoću različitih vrsta goriva. Uobičajene su peći na lož ulje, plin, struju i fosilna goriva (ugljen, drva, peleti). Na tržištu su dostupne i kombinirane peći s posebno prilagođenim ložištima za razne vrste goriva. U današnje vrijeme peći se spajaju i na solarno grijanje. 

Kod nas je grijanje velik trošak jer prostorije moramo grijati gotovo 200 dana godišnje. Potrošači energetski slabijih energenata i sustava grijanja (lož-ulje, plin, električni radijatori, stare pe

i na drva ili sječku) mogu znatno smanjiti troškove grijanja (do 75 %) ako se prebace na toplinsku crpku i ulože u modernu tehnologiju grijanja. Osim manjih troškova, time dobivaju i veći komfor života i bolju kvalitetu zraka.

1.4. Oprez pri uporabi plinovitih goriva!

Ako za vrstu goriva odaberemo plin, moramo se pobrinuti za odgovarajući odvod dima nastalog od izgaranja. Nužno je osigurati odgovarajuće cijevi za odvod dima od nehrđajućeg čelika. U prostoriji u kojoj se nalazi plinsko ložište, električne instalacije moraju biti ugrađene u skladu s propisima reguliranima pravilnikom o upotrebi peći na plinovito gorivo.

1.5 Ekspanzijska posuda

Ekspanzijska posuda jedan je od elemenata u sustavu grijanja. Njena zadaća je spriječiti oštećenje sustava uslijed povećanog tlaka vode u grijanom ložištu. Što je viša temperatura vode, veći je i njen volumen. Ekspanzijska posuda regulira povećanje volumena vode. Ako bi došlo do prekomjernog povećanja temperature vode i do nastanka pare i tlaka koji prelazi sve norme, sigurnost sustava osiguravaju još sigurnosni ventili. Oni moraju biti odgovarajuće veličine i ispravno postavljeni.

1.6. Sekundarno zagrijavanje

Svakom primarnom grijanju moguće je nadograditi i sekundarno, u obliku solarnih kolektora ili toplinske pumpe. Snaga toplinskog izvora ovisi o potrebi određenog objekta koji želimo grijati. Za izračun treba slijediti smjernice koje su utvrđene standardom DIN 7401, a koje definiraju koliko topline moramo proizvesti kako bismo unutrašnjost objekta prilikom najnižih vanjskih temperatura zagrijali do približne temperature zraka od 19 Celzijevih stupnjeva.

2. Izvođači centralnog grijanja

Provođenje i postavljanje centralnog grijanja svakako treba prepustiti majstoru koji se koristi odgovarajućim certificiranim materijalima koji su prošli sva potrebna ispitivanja. U sustavu centralnog grijanja koji je kvalitetno i stručno postavljen rijetko dođe do kvarova, zbog toga se ne morate brinuti za pouzdanost. S druge strane, zbog površno i loše izvedenih radova, sustav centralnog grijanja može postati vaša noćna mora. Osim stručnosti, važno je izabrati izvođača koji ima u ponudi i redovni i izvanredni servis, kao i popravke ugrađenog sustava.

3. Vrste centralnog grijanja

3.1. S obzirom na grijaće tijelo

3.1.1. Grijanje radijatorima

Grijanje radijatorima je tzv. visokotemperaturni način grijanja i jedan od najrasprostranjenijih načina grijanja. Radijatori dio topline pružaju isijavanjem, a dio konvekcijom, odnosno kruženjem zraka u prostoriji (hladan zrak se zagrijava i diže ispod stropa). Toplina se prenosi po toplinski izoliranim cjevovodima, koji mogu biti vidljivi ili ugrađeni u podove ili zidove. Na centralni sustav grijanja može se spojiti pećima na plin, kotlovima na biomasu, pećima na lož-ulje i posebnim toplinskim pumpama. Učinkovitost radijatora je najveća ako ih postavimo ispod prozorskih otvora. Prednosti grijanja radijatorima su: jednostavna regulacija temperature, učinkovitost grijanja, brza ugradnja, mogućnost različitih režima rada, niska cijena, moguće je mjerenje i podjela troškova u objektima s više stanova, brojne mogućnosti dizajna.

3.1.2. Podno grijanje

Podno grijanje je površinski način grijanja kod kojeg cijevi polažemo u pod. Toplina iz zagrijane vode ispušta se u estrih, a iz estriha u prostoriju. Zbog veličine podne površine, temperatura vode u sustavu može biti niža (od 26 do 28 4

Celzijevih stupnjeva). Podno grijanje je niskotemperaturni sustav grijanja, koji funkcionira pomoću niskotemperaturne toplinske pumpe ili solarnih kolektora. Troškovi grijanja su do 15 posto niži nego kod grijanja radijatorima. Prednosti podnog grijanja su: više prostora jer nema radijatora, ugodno topli podovi, niža temperatura zraka u prostoriji jer je osjet topline veći, ušteda na troškovima grijanja (do 15%). Nedostatak podnog grijanja je duže zagrijavanje prostorije.

3.1.3. Zidno grijanje

Zidno grijanje može biti samostalni sustav grijanja ili sekundarni kod podnog grijanja. Budući da ima brojne prednosti u usporedbi s visokotemperaturnim grijanjem, za njega se odlučuje sve više ljudi. Njegove prednosti su: optimalna raspodjela temperature u prostoriji, niži troškovi grijanja, može se upotrebljavati i za hlađenje prostorija, temperaturu prostorije moguće je brzo prilagoditi, ne dolazi do dizanja prašine, cijevi ne hrđaju jer su plastične, sprječava nastanak plijesni i kondenzata na unutarnjim dijelovima vanjskih zidova, nema propuštanja hladnoće pored vanjskih zidova. Zidno stropno grijanje ima i nedostatke: namještaj naslonjen uza zidove umanjuje učinak grijanja, a objekt mora imati vrlo kvalitetnu toplinsku izolaciju, za ugradnju su potrebne velike površine, zidove ne smijemo bušiti ili zabijati čavle. Zidno grijanje je zbog kratkog vremena odaziva prikladnije za montažne objekte s manjom akumulacijom topline.

3.1.4. Toplozračno grijanje

Funkcionira tako da se u prostorije upuhuje topli zrak. Ovaj način grijanja prikladan je posebice za pasivne kuće. Mreža distribucijskih cijevi za prozračivanje raspoređena je po cijelom objektu s odvodom u svakoj prostoriji. Sustav omogućuje i rekuperaciju, kojom dobivamo još bolju iskorištenost topline. Rekuperacija funkcionira tako da svježi zrak preuzima toplinu već zagrijanog, otpadnog zraka, pri čemu se ne miješaju. Prednost toplozračnog grijanja je istodobno grijanje i prozračivanje prostorija. Sustav se može upotrijebiti i kao centralni klimatizacijski sustav za hlađenje. Osim toga, sustav možemo upotrijebiti i kao klimatizacijski sustav za hlađenje prostorija. Upuhivanjem zagrijanog, odnosno ohlađenog zraka, prostorije se vrlo brzo zagrijavaju, odnosno hlade, te je zbog toga ovaj sustav prikladan samo za dobro izolirane i zabrtvljene objekte.

3.2. Sustav s jednom ili dvije cijevi

Od kotla do grijaćeg tijela toplina se provodi po cjevovodu. Kako bi se izbjegli gubitci topline, preporučljivi su što kraći cjevovodi. Ako cjevovod prolazi kroz prostorije koje se ne griju, moramo ih dobro toplinski izolirati.

Postoje sustavi centralnog grijanja s jednom i dvije cijevi. Kod sustava s dvije cijevi u grijaće se tijelo po jednoj cijevi dovodi voda, a druga je odvodi. Cijevi povezuju grijaća tijela paralelno, što omogućuje istu temperaturu vode u svim grijaćim tijelima. Kod sustava s jednom cijevi, cijevi povezuju grijaća tijela sekvencionalno. U svako sljedeće grijaće tijelo djelomično dolazi ohlađena voda. U ovom slučaju treba u sustavu izraditi više petlji, odnosno grana, kako bi se spriječio preveliki pad temperature u grijaćim tijelima. 

3.3. Daljinsko grijanje ili vlastita kotlovnica

Toplinska energija se kod daljinskog centralnog grijanja proizvodi u toplani ili industrijskoj kotlovnici. Veličina tog sustava ovisi o nacrtu opskrbe električnom energijom mjesta i naselja. Toplinska energija do pojedinačnih kuća ili višestambenih objekata dolazi preko distribucijske mreže. Svaki objekt ima vlastitu toplinsku stanicu preko koje protječe preuzimanje toplinske energije iz mreže. Obračun toplinske energije provodi se na temelju izmjerenih količina topline, a ponekad i paušalno. U samom objektu sustav za grijanje radi potpuno jednako kao i u slučaju opskrbe iz vlastite kotlovnice. Razlika je samo u tome što daljinsko grijanje vodi mrežni operater, a vlastitu kotlovnicu, odnosno interni sustav za grijanje sam vlasnik objekta.

5. Postupak postavljanja centralnog grijanja 

Pouzdan i stručno osposobljen izvođač najprije će vam predstaviti prednosti i nedostatke različitih rješenja grijanja i tako vam pomoći donijeti konačnu odluku. Nakon detaljnog planiranja može se početi s postavljanjem sustava centralnog grijanja. Izvođač će se pobrinuti za ugradnju distribucijskih cijevi i postavljanje peći te grijaćih elemenata. Instalacija može biti nevidljiva (ugrađena u zidove) ili vidljiva (u prostoriji). U oba slučaja izvođač vodi brigu o odgovarajućoj izolaciji, a posebice kada cijevi prolaze i kroz prostorije koje se ne griju. Izolaciji cijevi koje prolaze po vanjskim zidovima treba posvetiti dodatnu pozornost, a posebice kod sustava centralnog grijanja s dvjema cijevima, jer ne želimo gubiti toplinu prema van. Cijevi mogu biti metalne (čelične, bakrene), a u zadnje vrijeme se zbog njihove trajnosti i povoljne cijene najčešće upotrebljavaju alumplast cijevi. Najčešće izvođač vodi brigu i o nabavi svih potrebnih elemenata. Dobar izvođač osim same montaže u ponudi ima i servis i radove održavanja, čime brine o ispravnom radu vašeg centralnog grijanja.