1. Temelji i temeljne ploče – što sve morate znati?

Na temelju se zasniva cjelovita provedba objekta koji ćemo graditi. Temelji su dijelovi konstrukcije ispod površine tla koji prenose opterećenja s konstrukcije na tlo. Tip temelja koji ćemo odabrati ovisi o svojstvu tla, sastavu, strukturi i osobinama terena na kojem ćemo graditi, kao i o energetskoj učinkovitosti kuće koju želimo postići. Pri gradnji obiteljskih kuća investitori se i dalje uglavnom odlučuju za trakaste temelje, a kod novih tehnologija izgradnje (montažne kuće, pasivne kuće) sve više za temeljnu ploču. Rješenje temelja obično predlaže arhitekt, a izračun nosivosti i konačnu odluku donosi građevinski inženjer – statičar.
 

1.1. Sastav zemljišta

Još prije iskopa treba provjeriti jesu li su na mjestu iskopa provedene bilo kakve instalacije (struja, komunalni vodovi) koje ne smijemo oštetiti. Također prije početka radova treba dobro upoznati teren okoliša i svojstva zemljišta. Iskopavanjem narušavamo prirodnu ravnotežu tla i možemo uzrokovati nestabilnost. Sastav zemljišta uvelike utječe i na odabir građevinske mehanizacije za provedbu.

1.2. Temelj ili temeljna ploča?

Na odabir načina temeljenja bitno utječu sastav i nosivost tla. Kada tlo ima dobru nosivost, lako se odlučujemo za jednu od inačica temelja (točkasti, trakasti), međutim, treba obratiti pozornost i na dubinu smrzavanja (50-100cm). Ako imamo tlo slabije nosivosti, pametnija odluka je temeljna ploča, zbog znatno manjih kontaktnih površina.

1.3. Poboljšanje nosivosti terena

Postoje razni postupci kojima možemo poboljšati nosivost terena. Tlo se može mehanički komprimirati, injektirati, mogu se odstraniti slabo nosiva tla sve do čvrstog terena, razina podzemne vode se može smanjiti i sl. Ako postoji opasnost od klizanja površinskih slojeva, rješenje je duboko fundiranje, kojim dolazimo do nosivih slojeva terena.

1.4. Hidroizolacija temelja 

Svi temelji, bez obzira na razinu podzemnih voda, trebaju se zaštititi hidroizolacijom. U slučaju temeljne ploče hidroizolacija prolazi ispod cijele temeljne ploče iznad podložnog betona, a u slučaju točkastih i trakastih temelja, iznad temelja. Važno je da hidroizolacija nije nigdje prekinuta jer se samo na taj način može spriječiti prodor vode u objekt. Hidroizolacija treba biti također prikladno zaštićena od oštećenja do kojih dolazi kada se teren nakon dovršene gradnje zasipa nazad ili od prirodnog slijeganja tla. Pored hidroizolacije oko temelja treba provesti drenažu, koja omogućuje slobodno otjecanje podzemne vode ispod i oko objekta.

2. Izvođači

Građevinski stručnjaci upozoravaju da stanje na gradilištu treba cijelo vrijeme pozorno pratiti, a sve važnije odluke donositi nakon savjetovanja sa stručnjacima jer su odluke u početnim fazama izgradnje presudne za tijek izgradnje.

3. Vrste temelja i temeljnih ploča

Općenito se temelji dijele na duboke i plitke, a ovisno o geometrijskom obliku na točkaste, trakaste i temeljne ploče. Kod plitkih se temelja opterećenje objekta prenosi na gornje slojeve tla, dok se kod dubokih temelja prenosi u dubinu, dublje u nosiva tla.

3.1. Točkasti temelji

Kod točkastih temelja opterećenje se točkasto prenosi u nosiva tla. Točkaste temelje upotrebljavamo kada su nosiva konstrukcija objekta stupovi i drugi točkasti elementi, kao što su stepenice, dimnjaci, dalekovodi. Osnovni uvjet za točkasti temelj je stabilno i čvrsto tlo, bez mogućnosti neravnomjernog slijeganja. Točkasti temelj priprema se na dobro pripremljenoj i poravnatoj podlozi u građevinskoj jami. Kada se jama nasipa, na točkaste temelje postavljaju se stupovi i učvršćuju na stup vertikalnom armaturom ili čeličnim pločama. U temelju se mogu izraditi i udubljenja u koja se naknadno postavljaju montažni stupovi ili se pravi šuplji temelj, koji se nakon umetanja stupova zalijeva betonom.

3.2. Trakasti temelj

Kod trakastih temelja se opterećenje linijskih konstrukcijskih elemenata (zidovi) objekta prenosi na tlo u okomitom i poprečnom smjeru. Izrađujemo ih od uzdužne armature i betona. Svrha armature je povećanje krutosti i sprečavanje pucanja temelja, do kojeg dolazi zbog neravnomjernog slijeganja zemljišta.

3.3. Temeljni nosači

Upotrebljavamo ih rijetko, samo onda kada se zbog lošijeg, odnosno nestabilnog terena ne može upotrijebiti točkasti temelj. Nosačem se prenosi opterećenje nekoliko stupova u tlo. Nosač je u ovom slučaju opterećen točkasto, dok je istodobno linijski odnosno trakasti nosač.

3.4. Temeljna ploča

Za veće i zahtjevnije objekte u pravilu se izrađuje temeljna ploča. Međutim, ovaj način fundiranja se sve češće upotrebljava u izgradnji jednoobiteljskih kuća, osobito kada je građevinsko zemljište nestabilno. Temeljnom pločom sprječavamo neravnomjerno slijeganje objekta jer smanjujemo napetost ispod temelja.

Temeljnu ploču možemo izraditi u različitim debljinama u presjeku, a obično se u slučaju jednoobiteljskih kuća izrađuje ujednačena ploča iste debljine. Pri dimenzioniranju temelja i temeljnih ploča treba uzeti u obzir opterećenje objekta, nosivost tla i marku betona.

3.5. Šipovi (piloti)

U slučaju vrlo male nosivosti tla do znatne dubine treba posegnuti za dubokim fundiranjem, kojim dolazimo do čvršćih slojeva terena. Duboko temeljenje provodi se na šipovima. Šipovi ispod temelja omogućuju da se opterećenje s objekta prenese na slojeve tla koji se nalaze na relativno velikoj dubini. Ovisno o materijalu, šipovi mogu biti izrađeni od drva, armiranog betona i čelika. Odabir ovisi o različitim čimbenicima, poput dubine nosivog poda, veličine objekta, raspoložive mehanizacije i sl. Postoje različite vrste šipova (stojeći, viseći, okomiti i sl.).

4. Postupak izrade temeljne ploče

4.1. Projekt 

Kao i za svaku drugu gradnju, i za gradnju temeljne ploče trebamo projekt za provedbu. Projekt se izrađuje na temelju naručenog geomehaničkog izvješća i uključuje nekoliko planova. Prvi je arhitektonski plan temeljne ploče iz kojeg trebaju biti vidljive dimenzije ploče, kao i debljine i tipovi svih slojeva ispod ploče od toplinske izolacije, hidroizolacije do mogućeg tampona. Dio projekta su i armaturni planovi, planovi instalacija i plan proboja. Planu mora biti priložen i popis građevinsko-obrtničkih radova i materijala. Planovi se izrađuju isključivo za konkretan objekt, uzimajući u obzir specifičnost terena na kojem se objekt gradi, kao i druge konkretne uvjete na lokaciji. Vrlo je važno da se plan proboja izradi što točnije s točnim pozicijama proboja, veličinom zaštitnih cijevi i mjestima izlaza ispod ploča. Također je važno da se plan temeljne ploče uskladi s ostalim dijelovima izgradnje objekta.

4.2. Prijava i uređenje gradilišta

Prije početka radova nadzornik izgradnje uređuje prijavu svih sudionika izgradnje. Mjesto izgradnje treba označiti građevinskom pločom i ograditi građevinskom ogradom. Na temelju projekta za ishođenje građevinske dozvole geodet obavlja iskolčenje, kojim se utvrđuje pozicija i visina objekta. Prije početka iskopavanja treba postaviti i građevinske profile.

4.3. Iskopavanje

U skladu s iskolčenjem, geodet počinje sa iskopavanjem. Nakon što se ukloni humus sa iskopavanjem nastavlja do dubine navedene u planu. U slučaju slabe nosivosti terena iskopavanje se nastavlja sve do čvrste podloge. Zemljište od iskopavanja odvozi se na odgovarajuće odlagalište otpada, osim ako nije potrebno za druge terenske radove.

4.4. Priprema podloge za temeljnu ploču

Za lakšu i precizniju provedbu radova radi se izravnavanje dna temeljne jame. Izravnavanje nije potrebno ako je teren dovoljno čvrst, a iskop točan. Na nosivom terenu moguće je podlogu urediti zemljom, dok se za zahtjevniji teren upotrebljava šljunčani tampon. Podloga treba imati blagi pad, zbog odvođenja vode ispod temeljne ploče.

4.5. Razvod instalacija

Na dno temeljne jame se prije izolacije postavljaju zaštitne cijevi instalacija i zaliju betonom kako bi se zaštitile od pritiska težine objekta.

4.6. Vertikalni proboji

Instalacije koje su izvedene vodoravno ispod temeljne ploče trebaju se okomito uvesti u objekt na posebnim mjestima koja unaprijed određuje projektant. Vrlo je važno da se tip instalacija i pozicija okomitog proboja točno odrede jer naknadne promjene obično nisu moguće.

4.7. Drenaža

Pravilnom drenažom odvodi se oborinska i podzemna voda pored objekta. Tip drenaže ovisi o svojstvima terena i obliku iskopa. Provedba mora biti pod kosinom zbog sakupljanja i odvođenja odvodne vode. Obavezni elementi su drenažna cijev, drenažni filc, filtarski sloj šljunka i drenažni kanal. Drenažna voda se odvodi u javne oborinske vode ili površinske odvodnike.

4.8. Građevinski filc

Građevinski filc (geotekstil) polaže se na cijelu površinu tlocrta zgrade i najmanje još dva metra preko. Njegova je zadaća da od terena odvoji sloj toplinske izolacije od pjenastog stakla, istodobno da omogući prolaz vode i plinova iz zemlje, uključujući i opasni radon.

4.9. Toplinska izolacija temelja

Ispod temeljne ploče mora se postaviti toplinska izolacija. Najprikladnija je od pjenastog stakla, koje ima svojstvo vrhunske toplinske izolacije, tlačna i protuseizmička svojstva i druga važna svojstva. Ugrađuje se brzo i jednostavno u sloju debljine 20  30 cm i komprimira vibracijskom pločom.

4.10. Podložni beton

Na tampon toplinske izolacije postavlja se folija čija je svrha razdvajanje toplinske izolacije od betona i sprječavanje prodora cementnog mlijeka u izolacijski sloj. U oplatu, koja je izvedena po obodu, zatim ulijemo beton i poravnamo ga. To olakšava postavljanje hidroizolacije u nastavku.

4.11. Hidroizolacija temelja

Hidroizolacija se postavlja na sloj podložnog betona kako bi se spriječilo prodiranje vlage i vode u temeljnu ploču i dalje u zgradu. Ne preporučuje se postavljanje hidroizolacije iznad temeljne ploče zbog brojnih prodora koji bi probili i hidroizolaciju. Kroz ove proboje vlaga i voda mogu prodrijeti u zgradu i, između ostalog, prouzročiti oštećenja na konstrukciji, osobito ako je drvena.

4.12. Temeljna ploča od armiranog betona

Postavljanje temeljne ploče od armiranog betona započinje šalovanjem, odnosno preciznim postavljanjem oplate, koja mora slijediti arhitektonski plan. Armatura se rasporedi u oplatu prema planu za postavljanje armature i zalije betonom. Gornja površina ploče se iznivelira i poravna. Po potrebi se oplata može napraviti malo šire kako bi se umetnula obodna toplinska izolacija temeljne ploče.

4.13. Obodna toplinska izolacija

Kao što je već spomenuto, obodna toplinska izolacija temeljne ploče može se provesti već u fazi šalovanja, a može se dodati i naknadno, lijepljenjem. U tom slučaju treba unaprijed precizno odrediti debljinu izolacije kako bi se mogla spojiti s hidroizolacijom cokla zgrade.

4.14. Uzemljenje temeljne ploče

Uzemljenje temelja mora biti povezano s armaturom zgrade.