1. Polaganje kamena – opće informacije

1.1. Uporaba prirodnog kamena u građevinarstvu

Posljednjih godina ponovno je popularan prirodni kamen, ne samo za podne već i za zidne obloge. Interijeri s podom od prirodnog kamena pravi su hit. Pored drva, prirodni kamen je sigurno najstariji građevinski materijal. Budući da je u prirodi dostupan u gotovo svim zemljopisnim područjima, opstao je sve do danas kao važan građevinski materijal. Visoka gustoća i tvrdoća prirodnog kamena zaslužni su za njegovu dugovječnost. Bez obzira na stalno gaženje podne obloge od kamena traju dugo. Objektima koji su oplemenjeni prirodnim kamenom vrijednost rastejer se smatraju luksuznom, nestandardnom gradnjom, koja će trajati još stotinama godina nakon izgradnje.

1.2. Polaganje kamena kroz povijest

Svojedobno se kamen smatrao osnovnim građevinskim materijalom, koji senaširoko upotrebljavao za popločavanje cesta (rimske ceste su dobar primjer za to), kao i za oblaganje unutarnjih podnih površina. No nekada je postojala razlika u vrijednosti i izvrsnostipojedinačnog kamenja te u načinu njegove obrade. Bogatiji slojevi društva oblagalisu pod najskupljim i najcjenjenijim kamenjem, koje je bilo vrhunsko i stručno obrađeno, a zatim i položeno u razne dekore. Podovi važnih državnih objekata, palača i, naravno, crkava također su se oblagali najboljim i najljepše obrađenim kamenjem. U doba baroka polaganje kamena postalo je još raširenije, te su kamenom počeli oblagati sve, pa i zidove. Danas se polaganje kamena smatra nestandardnom, odnosno luksuznom tehnikom.

1.3. Koje površine obložiti kamenjem?

Danas za polaganje kamenavrijedipravilo da je manje više i da je najbolje obložiti samo određene, pomno odabrane površine. Ako se ne pridržavamo ovog pravila, vrlo brzo možemo ući u ekscese i zagušljive interijere jer je kamen vizualno vrlo upadljivi obilježit će cijeli prostor. Kamenom se najčešće oblažu podne površine, rjeđe i vertikalne, odnosno zidne površine. Polaganje kamena na zidne površine najčešćemožemo vidjeti u kupaonicama, dok se podne površine obložene kamenom mogunaći u svim prostorijama, bez obzira na njihovu namjenu,premdasu češće u kuhinji, kupaonici ili hodnicima, a rjeđe u sobama.

1.4. Prednosti polaganja kamena

Polaganje kamena ima mnoge prednosti.Najveća prednost kamena je svakako postojanost kamene površine, bilo da je riječ o podnoj ili zidnoj oblozi. Zbog izrazite čvrstoće prirodnog kamena,pod će biti vrlo otporan na udarce, posjekotine, ogrebotine, kao i na druga mehanička oštećenja. Polaganje kamena podiže vrijednost nekretnine jer je riječ o nestandardnom materijalu. Kamen je također jednostavan za održavanje jer se mrlje uglavnom ne upijaju i mogu se brzo obrisati vlažnomkrpom.

1.5. Nedostaci polaganja kamena

Nedostatak polaganja kamena svakako je cijena. Sam materijal, odnosno prirodni kamen, jedan je od najskupljih materijala na tržištu, a skup jei sam posao polaganja kamena. Budući da je riječ o vrlo zahtjevnom i dugotrajnom postupku, kamen vrlo teško možemo sami polagati. Nestručnim radom riskiramo loš rezultat. Nedostatak kamena je i njegova osjetljivost na određene kemikalije,koje uz nepravilnu i nezadovoljavajuću zaštitu kamene površine moguoštetitiosjetljivije vrste stijena.

2. Vrste stijena i njihova uporaba

Stijene se dijele u tri osnovne skupine: magmatske, metamorfne i sedimentne stijene. Tvrdoća, izgled i otpornost na mehanička i kemijska oštećenja kamena, a samim time i njegova prikladnost za uporabu, ovisi o skupini stijena kojoj određeni kamen pripada. Prije kupnje trebate se informirati o svojstvima pojedinih stijena koje želiteupotrijebiti.

2.1. Magmatske stijene

Najčešće su stijene magmatskog porijekla. Te sustijene nastale očvrsnjavanjem magme u Zemljinoj unutrašnjosti, odnosno očvrsnjavanjem lave na površini Zemlje. Najzastupljenije magmatske stijene su graniti i porfiri. Granit se zbog svog mineralnog sastava najčešće upotrebljava. S tehničkog stajalištaje najvažniji kamen jerje zbog svoje tvrdoće i raznolikosti boja, strukture i trajnosti, prikladan za sve unutarnje i vanjske površine, osobito za one s teškim mehaničkim i vremenskim opterećenjima. Česta vrsta magmatskih stijena su i porfiri, koji se uglavnom upotrebljavaju za popločavanje vanjskih površina i cjenovnosu vrlo pristupačni.

2.2. Sedimentne stijene

Druga skupina stijena su stijene sedimentnog porijekla. Nastale su taloženjem finog materijala i njegovom postupnom pretvorbom u stijensku masu. U ovu skupinu spadaju breča, pješčenjak, vapnenac i kreda. Navedene stijene karakteriziraju mnogi uzorci, u kojima se često nalaze komadići kamenčića, školjki, pa čak i fosila. Sedimentne stijene spadaju među osjetljivije i mekše stijene, koje se po tvrdoći ne mogu usporediti s granitom. Zbog široke upotrebei osjetljivosti, najčešće se upotrebljavaju za oblaganje unutarnjih površina i dekoraciju, a ponekad i na fasadi, ako je adekvatno zaštićena nadstrešnicom.

2.3. Metamorfne stijene

Treću vrstu predstavljaju stijene metamorfnog porijekla. Nastale su transformacijom sedimentnih i magmatskih stijena pod vrlo visokim tlakom i na izrazito visokim temperaturama. Smatraju se tvrđima od sedimentnih, ali manje od magmatskih stijena. Najpoznatije magmatske stijene su mramor, škriljevac i kvarcit. Mramor se smatra jednim od najčešće upotrebljavanih materijala, pojavljuje se u velikom broju različitih vrsta, koje su ime dobile po mjestu nastanka. Zbog atraktivnog i luksuznog izgleda, uglavnom se upotrebljava u interijerima kao kamen za podne i zidne obloge.

3. Postupak polaganja kamena

3.1. Idealnovrijeme za polaganje

Preporučujese da se kamene oblogena vanjske površine polažu ljeti jer su tada rastezanja najveća.U unutrašnjeprostorije kamen možemo postavljati i zimi, ali samo ako se prostorija grije i temperatura nikada ne pada ispod 5 stupnjeva.

3.2. Priprema podloge za polaganje kamena

Prije nego što započnemo polaganje kamena treba pripremiti podlogu na koju ćemo ga polagati. Ako se kamen polaže na vanjske površine, moramo pripremiti i iskop.Dubina iskopa ne smije biti veća od 20 cm. Podloga također mora biti prikladno utvrđena i napravljena pod blagim nagibom za odvod oborinske vode (2%). Moramo voditi brigui o broju odvodnih elemenata, koji uključuju odvodne kanalice, šahtove, rešetke i slično.

Ako se kamen polaže u zatvorenom prostoru, na terasama, balkonima, estrih na koji će se postavljati kamene ploče treba pažljivo izravnati po cijeloj površini. U prostorijama za koje je predviđeno otjecanje vode (npr. kupaonice ili terase) podloga mora biti pripremljena uz odgovarajući nagib (2%), kako bi voda mogla otjecati uodvodili oluk.

3.3.Plan polaganja

Nakon što izravnamo i pripremimo površinu slijedi polaganje kamenih ploča. Kamen mora biti čist i suh. Prije polaganja treba ponovnoizračunati i skicirati gdje ćemo početi s polaganjem kako bismo kamenu oblogu lijepo rasporedili i tako osigurali lijepu površinu. Pritom treba voditi briguo podnim barijerama, koje utječu na raster polaganja (slivnici,stupanj, kanalice i sl.).

3.4. Ljepilo za polaganje kamena

Za polaganje najčešće upotrebljavamo debeloslojna ljepila. Izbor ljepila za kamene obloge ovisi o vrsti kamene obloge, stanju podloge i namjeni površine (ako će obloga biti u kontaktu s vodom, treba biti posebno oprezan pri odabiru ljepila!). Vrlo je važnoda izabrano ljepilo osigurava 100-postotnoprianjanje površine obloge i ljepila, što osiguravaju ljepila povećane plastičnosti s posebnim dodatkom (plastifikatorom). 100% kontaktna površina osigurava da ispod kamene obloge nema rupe bez ljepila u kojubi voda mogla prodrijeti. Važna je i deformabilnost ljepila. Elastični modul rastezanja obloge razlikuje se od elastičnog modula rastezanja podloge, drukčije se skupljaju i rastežu, što dovodi do pomicanja i pucanja kamene obloge. Sposobnost kompenzacije različitih rastezanja ima elastično ljepilo s povećanom deformabilnošću.

3.5. Fugiranje kamenih ploča

Fugiranje je posljednji korak u postupku polaganja kamena. Za fugiranje prirodnog kamena treba odabrati fleksibilnu i vodonepropusnu masu koja je prikladna za prirodni kamen. Prije radovasve spojeve odnosno fuge trebaočistiti, osušiti i provjeriti njihovu dubinu. Na svakom pakiranju ćete pronaći informacije o miješanju mase za fugiranje s vodom. Nakon miješanja u navedenom omjeru pričekajte nekoliko minuta ionda počnitefugirati. Važno je upotrebljavatiodstojnike kako bi svi spojevi bili što ravnomjerniji.Važno je da su na kraju svi spojevi 100% popunjeni.

3.6. Odabir boje fugirne mase

Pri odabiru boje mase za fugiranje poželjno je da je što sličnija boji kamena, osim ako namjerno želite naglasiti kontrast između fuga i kamena. Pažnja, masa za fugiranje se suši na zraku,pa je trebamalo pričekati kako bistezapravo mogli vidjeti njihovu konačnu boju jer se realnaboja postižetek kada se masa potpuno osuši.Također, čišćenje počinje tek kada se masa za fugiranje dovoljno stvrdne, kako se ne bi isprala.

3.7. Oblici i površine kamena

Prirodni kamen je dostupan u prirodnim, neobrađenim oblicima (npr. škriljevci za potporne zidove i podzide), ali se iz praktičnih razloga najčešće upotrebljava obrađeni, rezani, u skladu snjegovom namjenom– hrapava, protuklizna površina, polirana, pečena, štokana, sirova i utorna površina.

3.8. Dimenzije kamenih ploča

Dimenzije obloga su različite i ovise o vrsti stijene. Obično su široke ili duge između 20 i 60 centimetara, ali mogu biti i veće. Preporučuje se da dimenzije obloga budu takve da ih jedan ili dva majstora za polaganje kamena mogu podići bez problema.

4. Tehnike polaganja kamena

4.1. Plutajuće polaganje kamena

U principu razlikujemo tri tehnike polaganja kamena. Prva tehnika je plutajuće polaganje kamena ili tzv. floating postupak, u kojem se pomoću gladilice na izravnanu površinu nanosi tanak sloj ljepila, a zatim se na još neosušeni prvi sloj nazubljenom gladilicom odmah nanosi sljedeći sloj. Slijedi polaganje kamene obloge, koju utiskujemo u prethodni sloj, odnosno u pod i pozicioniramo jei učvršćujemo pomoću drvenog ili gumenog čekića.

4.2. Back-buttering polaganje kamena

Osim plutajuće tehnike, postoji i tehnika polaganja kamena back-buttering. U ovom postupku, za razliku od prethodnog, ljepilo se nanosi izravno na ploču –na stražnju stranu obloge, a zatim je postavljamo na podlogu. Ova tehnika je osobito korisna za oblaganje kamenim oblogama koje su nejednake debljine.

4.3. Kombinirana tehnika

Treći postupak polaganja kamena je takozvana kombinirana tehnika. Kod ove tehnike ljepilo se nanosi po principu dva prethodno opisana postupka – na oblogu i na podlogu, a zatim sekamene ploče pozicioniraju i učvršćuju na svoje mjestodrvenim ili gumenim čekićem. Ovaj postupak se najčešće upotrebljava za polaganje kamena na vanjske površine.

5. Samostalno polaganje kamena

Polaganje kamena smatra se zahtjevnim poslom, stoga ga je najbolje prepustiti stručnjacima koji se time bave dugi niz godina i imaju mnogo iskustva. Polaganje kamena sastoji se od nekoliko koraka, koji zahtijevaju pažljivo razmatranje i provjeru kvalitete podloge. Za postavljanje kamena potrebni su i posebni strojevi, npr. dijamantnirezač za rezanje i podrezivanje kamena, kojivećina ljudi nema u garaži, a kupnja se ne isplati zbog visoke cijene za jednokratno polaganje kamena. Stoga je polaganje kamena najbolje prepustiti iskusnim izvođačima.

6. Cijena polaganja kamena

Cijena polaganja kamena najviše ovisi o složenosti terena i izvođaču radova, odnosnoo građevinskom majstoru, jer se cijene znatno razlikuju između ponuditelja. Cijena polaganja kamena na pripremljenu podlogu je oko 14 -18 EUR/m2.