1. Škarpa

Škarpa ili potporni zid je zid između dvaju visinskih nivoa terena koji sprječava klizanje zemlje s višeg terena na niži. Škarpa se stoga upotrebljava na onim mjestima gdje bi zbog veće visinske razlike na terenu moglo doći do odronjavanja i klizanja zemlje. Potporni zid uobičajeno je rješenje u dvorištima ispred kuće, ali se upotrebljava i za uređenje okoliša, kao i u vrtu. Škarpa osigurava da zemlja višeg terena ostane na svome mjestu i održava okoliš vašeg doma čistim i urednim.

2. Vrste škarpi

Postoji nekoliko načina izrade škarpi. Mogu se izraditi od kamena, betona ili čak od drva. Koliko će potporni zid biti izdržljiv i koliko će dugo služiti svojoj namjeni, ovisi o materijalu od kojeg je izgrađen. Svaki materijal ima svoje prednosti i nedostatke, odabir građevinskog sustava i materijala za škarpu prije svega ovisi o strmini, odnosno nagibu terena, položaju (osunčanosti) i općem izgledu okoliša kuće. U načelu se preporučuje da potporni zid stilski prati ostatak uređenja okoliša kuće, a prije svega da bude što neprimjetniji i nenametljiv. Budući da će zauzeti veliko vidno polje, važno je da se što više stapa s okolišem. To je i razlog zašto se škarpa često prekriva raslinjem koje s višeg terena pada, odnosno visi nad njezinom površinom ili je već sama škarpa oblikovana tako da su biljke uključene u potporni zid.

2.1. Klasična betonska škarpa

Betonski potporni zidovi najčešći su izbor zbog njihove široke primjene, neutralnog izgleda, a prije svega, iznimne izdržljivosti koja prkosi svim vremenskim uvjetima. Betonska škarpa izrađuje se tako da se prvo pripremi oplata s armaturom, u koju se zatim ulijeva beton. Priprema oplate s armaturom zahtijeva određeno znanje i iskustvo. Betonski potporni zid također se može napraviti bez armature, ali takva će škarpa biti slabija i manje otporna na mehaničke promjene. Prednost betonske škarpe je što je praktički ne treba popravljati. Budući da se radi o zidu izlivenom u jednom komadu, sile pritiska zemlje ravnomjerno su raspoređene po cijeloj njezinoj površini. Osim manjih slijeganja (govorimo o nekoliko mm), ne očekuju se druge promjene na betonskoj škarpi. Ako se betonska škarpa počne naginjati u skladu s pritiskom zemlje, to samo znači da je niste dobro utemeljili ili ste podcijenili potrebnu debljinu betona.

2.2. Montažni betonski potporni zid

Poseban način izgradnje betonske škarpe je takozvani montažni betonski zid, koji se nakon izrade u tvornici lako transportira do gradilišta i postavlja na mjesto. Cijela duljina potpornog zida u konačnici se sastoji od nekoliko međusobno povezanih tvornički izrađenih elemenata. Prednost takvog dizajna u odnosu na klasičnu izgradnju zida na gradilištu je kraće vrijeme, veća kvaliteta betonskog elementa zbog bolje tvorničke kontrole betonske mješavine i njezinog stvrdnjavanja, a ima i nešto nižu cijenu u usporedbi s klasičnom betonskim škarpom.

2.3. Škarpa od betonske cigle

Potporni zid od betonskih blokova je po trajnosti i otpornosti sličan betonskim škarpama, samo što je njegova izgradnja nešto lakša jer nam ne trebaju oplata i armatura, već samo priprema terena i temeljenje. Betonska škarpa od betonskih blokova može biti izrađena od klasične betonske cigle ili od lomljenih, odnosno rascijepljenih cigli. Škarpa od betonskih blokova izrađena je praktički isto kao da gradimo zid od opeke – blokovi su složeni jedan na drugi i spojeni mortom. Škarpa ove vrste može biti vrlo estetski privlačna, osobito ako smo za vanjsko popločavanje odabrali betonske opločnike. U tom se slučaju potporni zid nastavlja i zaokružuje priču o materijalima.

2.4. Škarpa od kamenih blokova

Kamena škarpa vrlo je popularna osobito u mediteranskom svijetu. No treba imati na umu da je kamena škarpa relativno zahtjevna za izgradnju, a posebnu pažnju treba posvetiti izboru stijene. Autohtone stijene građevinskog područja najbolji su izbor za kamenu škarpu. Također treba izbjegavati vrste stijena koje su manje otporne na vodu i vremenske uvjete, poput poroznih stijena, koje zbog svoje strukture brzo upijaju vodu, kao i škriljastih stijena, koje se vole cijepati na manje komade. S druge strane, vrlo tvrde stijene također nisu baš prikladne, čak i ako su otporne na vremenske uvjete . To je zato što se kamen iz kamenoloma nikada ne može složiti izravno u potporni zid. Obično ga moramo izrezivati ​​na određenim mjestima. Ovaj je zadatak vrlo zahtjevan ili čak nemoguć u slučaju tvrdih stijena.

Pri odabiru stijena za škarpu, osim odabira odgovarajuće vrste i tvrdoće stijena, odlučujemo se i za kamenje odgovarajuće veličine koje se može brzo ugraditi u zid bez dodatnih opsežnih dijeljenja i lomljenja. Preveliko kamenje uzrokuje previše dodatnog posla pri izradi škarpe, dok će premalo kamenje škarpu fragmentirati na premale komade. Lomljeni kamen može se naručiti u kamenolomu, a obrađeni, koji je u načelu skuplji, od ponuditelja građevinskog materijala.

2.5. Drveni potporni zid

Najrjeđa verzija škarpe svakako je drveni potporni zid. To je prije svega posljedica osjetljivosti i nepostojanosti drva, jer od svih navedenih materijala sigurno najslabije odolijeva vremenskim uvjetima. Drvene potporne zidove je teško održavati jer se drvene daske moraju stalno pregledavati, lakirati te oštećene ili trule što prije zamijeniti novima. Unatoč tome, drvena škarpa ima i neke prednosti. Jedna od glavnih prednosti je cijena jer drvene daske možemo sami narezati. U tom slučaju samo trebamo kupiti srednje čelične stupove, između kojih se one jednostavno postavljaju, odnosno uglavljuju. Još jedna prednost takve škarpe je vrlo jednostavna izrada jer se veličina i oblik drvenih ploča mogu brzo popraviti i prilagoditi, a čelični stupovi ne zahtijevaju dodatne radove osim temelja. Na kraju, ali ne i najmanje važno, drveni potporni zid izrađen je od potpuno prirodnog materijala, koji se može brzo reciklirati i zamijeniti, pa je dobar izbor u slučajevima kada nam je potrebno brzo, privremeno rješenje.

3. Kako napraviti betonski potporni zid?

3.1. Priprema terena za potporni zid

Prije početka izrade škarpe treba se pobrinuti za pravilno temeljenje jer će samo čvrsti temelji osigurati stabilan potporni zid. Da bismo postavili temelj, prvo treba iskopati jamu za temelj, odnosno pripremiti teren. Dno jame treba obasuti nasipom, u debljini od 10 do 20 cm (rijetko i više), s materijalom odgovarajuće frakcije koji je postojan na mraz. Nakon izravnavanja, možemo započeti betonirati temelje, koji se po potrebi mogu i armirati.

3.2. Temeljenje škarpe

Nakon pripreme podloge, počinjemo betonirati trakasti temelj. Koje dimenzije temelj škarpe zahtijeva, ovisi o dimenzijama samog zida. U načelu vrijedi pravilo da su i širina i dubina temelja jednake dimenzijama trakastih temelja općenito. To znači da temelji na području smrzavanja (ispod površine) trebaju biti duboki 80 – 100 cm, a širina temelja 50 – 70 cm. Dubina ovisi o zemljopisnom položaju i opsegu smrzavanja tla, koji je veći, intenzivniji i dulji u planinskom svijetu, a širina ovisi o širini samog zida. U načelu, temelj bi trebao biti barem dvostruko širi od širine zida. Zbog preuskog temelja, potporni zid se može početi slijegati, a zbog preplitkoga zimi može doći do smrzavanja vode, što dovodi do pucanja i korozije armature u temeljima.

3.3. Oplata i armatura za temelje

Neki betonski potporni zidovi i dalje se grade bez oplate, odnosno beton se ulijeva izravno u pripremljeni teren i građevinsku jamu. To je moguće, ali u tom slučaju praktički je nemoguće kontrolirati preciznost izrade i dimenzije temelja, a pogreške se samo zbrajaju po cijeloj dužini temelja. Toplo preporučujemo inačicu s drvenom oplatom u koju se zatim ulijeva beton. To će vam omogućiti preciznu kontrolu cijele izgradnje, dimenzija i položaja čelične armature u temeljima, koju ćete lakše fiksirati, tako da se pri ulijevanju betona neće pomicati i skliznuti s predviđene ravnine. Armatura u betonu preuzima vlačna naprezanja i tako omogućuje dodatnu stabilnost škarpe i prijenos sila s vrha zida do tla, no za ispravnu izradu betonskog temelja s armaturom treba malo više znanja jer se količina armature može brzo precijeniti ili podcijeniti.

3.4. Drenažna cijev

Jedan od elemenata koji se najčešće previdi, a iznimno je važan element svakog potpornog zida, svakako je cijev za odvodnju. Odvodna cijev osigurava kontrolirano odlijevanje vode tijekom velikih kiša kroz rupe napravljene u potpornom zidu. Rupe se moraju osigurati u odgovarajućim razmacima, a o njima moramo razmisliti prije izgradnje škarpe. Ako gradimo betonski potporni zid, trebamo betonske plastične drenažne cijevi postaviti u oplatu još prije nego što ga zalijemo betonom. Ako je drenažna cijev pravilno napravljena, sila meteorske vode na potporni zid je znatno je manja.

4. Izgradnja škarpe od kamena

4.1. Priprema terena i jame

Za izradu škarpe od kamenih blokova, kao i za svaku škarpu, najprije treba pripremiti i učvrstiti teren. Nakon toga slijedi priprema temelja od armiranog betona, a teoretski se temelji mogu napraviti i od kamena. Potonja izrada je rizičnija jer je teže kontrolirati parametre kvalitete, čvrstoće i poroznosti, stoga se AB temelj smatra mnogo boljim izborom.

4.2. Kameni potporni zid s cementnim mortom

Kod škarpe od kamena s cementnim mortom kamenje se slaže na sloj cementnog morta koji ih spaja u čvrstu cjelinu. Prednost ove metode je prije svega čvrstoća potpornog zida, a nedostatak takvog potpornog zida je nepropusnost za vodu, što otežava pripremu drenažnih cijevi. Odlučimo li se za varijantu s cementnim mortom, trebali bismo obratiti pozornost na obradu fuga jer mort može ispuniti fuge sve do vanjske površine, što nije najljepše, već estetski uznemirujuće. U tom se slučaju gubi i 3D volumen potpornog zida i pojedinačnog kamenja, što dovodi do plastičnog i ravnog izgleda naljepnice, kao da škarpa uopće nije izgrađena od pravog kamenja. S takozvanim sjenovitim fugama koje se gurnute duboko u unutrašnjost, što će stvoriti sjenu između pojedinog kamenja postići ćemo bolji izgled, a kontrasti će naglasiti volumen škarpe i pojedinog kamena.

4.3. Izrada škarpe s mješavinom pijeska i zemlje

Ovaj način izrade potpornog zida je takozvana suha izrada škarpe od kamena. Fuge između pojedinih kamenih elemenata jednostavno se zasipaju mješavinom, pripremljenom od pijeska i zemlje. Takav potporni zid nije tako jak kao kamena škarpa s cementnim mortom, ali će izdržati pritiske zemlje za škarpe visoke do 1 m. Također, takva smjesa je dovoljno porozna za vodu.

4.4 .Polaganje pojedinačnog kamena

Kada je temelj spreman, počinjemo postavljati odnosno redati kamenje jedan do drugog, pri čemu fuge punimo cementnim mortom, ako smo se odlučili za mokru izradu, ili pijeskom i zemljom, ako se radi o suhoj izradi škarpe. Formiranjem vrsta i postupnim povećanjem potpornog zida, možemo sa stražnje strane zasipavati zemlju i obratiti pozornost na odvodnu cijev. U načelu, pri postavljanju kamenja pravilo je da se veće i ljepše kamenje postavlja na prednju stranu kako bi bilo vidljivije, a lošije u pozadinu škarpe. Pri polaganju kamenja treba paziti da su blago nagnuti prema nazad, a također treba imati na umu da nagib potpornog zida mora biti ravnomjeran te u prosjeku iznositi oko 20 stupnjeva. Preciznost izrade škarpe najjednostavnije se može postići pomoću šablone od letvica, pri čemu se sa svake strane škarpe stavi po jedna šablona, a između njih se razvuče uže, te se kamenje polaže tik uz uže.