1. Općenito o velikim rušenjima

1.1. Što su velika rušenja?

Veliko rušenje podrazumijeva rušenje većih građevinskih elemenata. To su i nosivi i nenosivi elementi kuće, većih dimenzija, koji se ne mogu jednostavno rastaviti i odnijeti u smeće. Kada govorimo o složenom i većem rušenju, mislimo uglavnom na rušenje konstrukcijskih, odnosno nosivih elemenata. Za veća rušenja je važna strategija, a posao moraju obaviti profesionalci jer se u protivnom dio kuće može srušiti i uzrokovati nepopravljivu štetu.

1.2. Usluge rušenja

Možemo govoriti o većim ili manjim radovima na rušenju. Manje rušenje je na primjer uklanjanje nenosivih (pregradnih) zidova ili proboj kroz nenosive zidove. Veliko rušenje je rušenje dijelova objekta, na primjer rušenje dogradnje, međukatnih etaža, konstrukcijskih elemenata, dijelova krova, dimnjaka i slično.

O vrsti rušenja ovisi kako ćemo se uhvatiti u koštac s cijelim procesom, kao i koje izvođače i stručnjake ćemo morati unajmiti. Glavna stvar na koju trebamo obratiti pozornost pri rušenju dijelova objekta je sigurnost jer su to uglavnom opasni poslovi.

1.3. Kada je rušenje isplativo?

Uvijek se treba pitati što ćemo zapravo dobiti s rušenjem. Kako se radi o velikoj intervenciji, treba pažljivo odvagnuti sve prednosti i nedostatke takve odluke, koja je nepovratna. Rušenje se isplati kada neusporedivo podiže životnu kvalitetu stanovanja. Ako je strop prenizak, isplati se jedan kat srušiti i tako ga povećati (ako to tlocrt dopušta). Ako ste kupili parcelu na kojoj je objekt u jako lošem stanju, isplati se srušiti ga i sagraditi nešto dugoročno. Isplati se napraviti i proboj na mjestu u kući gdje bi takva intervencija znatno poboljšala povezanost stana. Isplati se i srušiti objekt na parceli na kojoj želite graditi novu, zamjensku zgradu.

1.4. Zamjenska gradnja

Često se vlasnici zemljišta odlučuju na rušenje postojećeg objekta kako bi na njegovom mjestu izgradili novi. Razlog tome je najčešće činjenica da stari objekt ne ispunjava očekivanja i zahtjeve ili da parcelu žele iskoristiti za izgradnju nekog drugog objekta.

2. Dokumentacija za rušenje

Sukladno zakonu o gradnji, morate ishoditi građevinsku dozvolu za sve veće zahvate u konstrukciju kuće, a tu, naravno, spada i rušenje. Ako planirate novogradnju, elaborat rušenja je dio opsežne projektne dokumentacije za novogradnju. Zakon također nalaže da građevinska dozvola nije potrebna ako se radi o rušenju jednostavnih ili privremenih objekata ili održavanju kuće. A u ovom slučaju radi se o manjoj intervenciji na određenim vrstama objekata.

3. Plan rušenja  

3.1. Što je plan rušenja?

Plan rušenja ili plan radova na rušenju je mapa koja se izrađuje u sklopu PGD-a odnosno DGD (projekta za građevinsku dozvolu) kada je u pitanju rušenje određenog objekta na čijem mjestu želimo izgraditi novi objekt. Sastavni dijelovi plana rušenja su opći podaci o predmetnom objektu i suradnicima, potpis odgovornog projektanta, tehničko izvješće i svi potrebni planovi za izgradnju objekta.

3.2. Naslovnica

Naslovna strana sadrži opće informacije, kao što su vrsta i broj projekta, vrsta gradnje, tko je investitor, a treba navesti i točnu lokaciju i projektanta odnosno voditelja projekta, što je obično ista osoba.

Vrsta gradnje može biti rekonstrukcija, dogradnja, uklanjanje objekta ili energetska sanacija objekta. Odmah nakon opisanih informacija slijede detaljne informacije, poput izjave odgovornog projektanta koji je izradio plan uklanjanja objekta. Svojom izjavom projektant jamči i obvezuje se da je predviđeni zahvat uklanjanja odnosno rušenje objekta u skladu s prostornim aktima, građevinskim zahtjevima, kao i da je pribavio sve potrebne suglasnosti i elaborate.

3.3. Projektni zadatak

Projektni zadatak je središnji dio dokumentacije iz kojega možemo steći najviše informacija. Osim osnovnih podataka o objektu, sadrži i detaljne opise stanja postojećeg objekta (onog koji se ruši), postupka rušenja s opisom pojedinih koraka, kao i popis radova koji se trebaju napraviti prije početka uklanjanja objekta. U projektnom zadatku mora biti naveden i rok rušenja. Treba priložiti i popis građevinskih radova koji će se provesti u sklopu rušenja.

3.4. Popis otpada

Radovi na rušenju zahtijevaju popis otpada koji nastaje u procesu. To se zove popis količine otpada prema vrsti otpada. Osim vrste otpada, u tablici popisa je prikazana i količina otpada nastalog tijekom izvođenja radova. Otklanjanje i odlaganje otpada mora se obavljati u skladu s elaboratom o pravilnom postupanju s otpadom.

3.5. Planovi rušenja

Ne smijemo zaboraviti na ključni plan, a to je plan rušenja. Samo na temelju tog plana se uopće može izvršiti rušenje. Planom je obuhvaćena situacija parcele na kojoj se objekt nalazi i tlocrti svih etaža u kojima su svi elementi i dijelovi objekta koji će se rušiti jasno označeni bojama (npr. crvenom bojom). Plan mora biti precizan i detaljan kako bi izvođač mogao sa sigurnošću znati koje elemente treba rušiti, a koje ne. Planom također treba predvidjeti i objasniti alternativne zahvate koji se namjeravaju izvesti na mjestima rušenja i zbog kojih se rušenja uopće događa. Plan situacije je obično u mjerilu 1:500, nacrti pojedinih etaža u mjerilu 1:100, a detalji u mjerilu 1:20 ili 1:10.

3.6. Odlaganje materijala

Već na gradilištu trebamo osigurati mjesto za odlaganje otpada. Ako se materijal može reciklirati, može se prodati i preraditi u novu sirovinu, koja se zatim ponovno može upotrijebiti. Ako to nije moguće, odvozi se na namjensko odlagalište, gdje se propisno prerađuje u otpad. U nekim se slučajevima otpadni materijal može preraditi na licu mjesta rušenja i upotrijebiti za nasip terena ili kao potpora za međukatne ploče tijekom rušenja, ali to je više iznimka nego pravilo jer su porušeni elementi obično u suviše lošem stanju da bi se mogli bez prethodne prerade i reciklaže ponovno upotrijebiti.

3.7. Zaštita tijekom procesa rušenja

Rušenje je potencijalno opasna intervencija koja zahtijeva mnogo opreza i sigurnosti. Zaštita se osigurava pripremom opisa procesa radova rušenja i odgovarajuće opreme koja će se upotrebljavati za svaku fazu rušenja. Pritom je vrlo važno da gradilište bude uređeno u skladu sa sigurnosnim zahtjevima na gradilištima koji nalažu određene sigurnosne mjere za tekuće radove. Budući da se radi o rušenju objekta, moramo osigurati i sigurnost okolnih objekata, a ne samo ljudi. To je još važnije ako se ti objekti nalaze u neposrednoj blizini naših. To je jedan od razloga zašto treba angažirati stručnjake koji imaju veliko iskustvo s rušenjem.

3.8. Građevinski strojevi i uređaji

U tehničkom izvješću navedena je i lista građevinskih strojeva koji će se upotrebljavati u svrhu rušenja objekta na gradilištu. Svi strojevi navedeni u tehničkom izvješću moraju ispunjavati uvjete i moraju biti ispitani kako bi se znalo da su sigurni za uporabu. Radnici koji njima rukuju moraju imati certifikate za rad s predmetnim strojevima.

4. Rušenje nenosivih elemenata

Rušenje nenosivih elemenata ne spada u zahtjevne građevinske radove i ne zahtijeva ishođenje građevinske dozvole. Pri rušenju nenosivih zidova ne postoji opasnost da bi rušenje utjecalo na statiku kuće i da bi došlo do urušavanja jednog dijela kuće. Rušenje nenosivih elemenata uključuje na primjer rušenje pregradnih zidova, izradu proboja kroz nenosive zidove za vrata ili prozore, rušenje nenosivih stepenica i slično. U principu, takvo rušenje možemo provesti i sami, ali trebamo biti svjesni da su nam potrebni specifični alati. Savjetujemo vam da ipak angažirate profesionalne majstore, koji će sigurno izvesti radove bez oštećenja ostalih dijelova kuće, a ujedno će se pobrinuti i za odvoz otpada na odlagalište. Prije rušenja treba isključiti struju i isključiti vodu.

5. Rušenje nosivih elemenata

Rušenje nosivih elemenata je složenije jer rušimo elemente koji podupiru odnosno nose postojeću kuću. Takvo rušenje treba prepustiti profesionalcima jer kuću treba pravilno poduprijeti na ključnim točkama tijekom rušenja kako se ne bi urušila. Dok se srušeni elementi ne zamijene novima, koji preuzimaju opterećenje kuće, trebamo osigurati privremenu potporu. Rušenje nosivih elemenata može se obaviti ručno ili strojnom. Koji način ćemo odabrati, ovisi o materijalu konstrukcijskog elementa koji rušimo. Armirani beton se uopće ne može rušiti ručno jer nam je potrebna dijamantna pila, dok se zid od opeke može rušiti i ručno. Rušenje nosivih elemenata uvijek se odvija odozgo prema dolje, što znači da počinjemo od krova, gdje je opterećenje minimalno, te postupno nastavljamo prema tlu. Prije rušenja moramo isključiti struju i isključiti vodu.

5.1. Koji zid je nosiv?

Ako želimo utvrditi je li zid koji namjeravamo srušiti nosiv ili nenosiv (pregradni), prvo trebamo utvrditi od kojeg je materijala izgrađen. To ćemo najlakše saznati tako da skinemo sloj žbuke i pogledamo što se krije iza nje. Ako je zid od gips-kartona ili knaufa, onda je svakako nenosiv, a ako je betonski, sigurno je nosiv. Betonske zidove nećemo moći sami rušiti, jer zbog čelične armature koja se nalazi iznutra trebamo dijamantnu pilu, dok gips-kartonski zid možemo srušiti sami.

Ako je zid od opeke, situacija je nešto drukčija jer nije tako lako odrediti je li nosiv ili ne. Ovdje načelno vrijedi pravilo da su nosivi zidovi oni koji su deblji od 15 cm, a ostali su nenosivi. U stambenim blokovima zidovi imaju najmanje jednu dvadesetinu visine stropa poda, a u blokovima s više od 4 kata debljina zida je najmanje 20 cm. U slučaju rušenja nosivih elemenata treba se konzultirati sa statičarom, jer nepravilne zamjenske potpore mogu dovesti do katastrofalnih posljedica rušenja dijela objekta.

5.2. Posao statičara

Odlučimo li se za rušenje nosivih elemenata, trebamo angažirati statičara, koji će preračunati opterećenje kuće i utvrditi privremene potpore. Moramo biti svjesni da kada uklonimo nosivi element, kuća na tom mjestu više nije poduprta, što dovodi do neravnoteže cijelog objekta. Ostali konstrukcijski elementi postaju odjednom opterećeniji, što može dovesti do slabljenja, a teoretski i do urušavanja objekta. Statičar će prvo pregledati objekt, a zatim zatražiti planove. Ako nemate planove, morate pronaći nekoga tko će preprojektirati objekt, odnosno ponovno nacrtati objekt, jer statičar bez toga ne može izračunati opterećenje kuće. Statičar također treba popis svih nosivih elemenata s navedenim podacima o debljini i materijalu od kojeg su izgrađeni. Zanimat će ga koliko je točno debela međukatna ploča i od kojeg je materijala, koja je debljina nosivih zidova i slično. Na temelju proračuna statičar će predložiti privremene nosače odnosno potpore koje će se postaviti na mjesta rušenja i preuzeti opterećenja koja su prije rušenja preuzeli porušeni elementi. Ojačanja se najčešće izrađuju s privremenim potpornim čeličnim stupovima i nosačima, koji se potom zamjenjuju trajnima – čeličnim, betonskim ili drvenim.

Statičar će svoje usluge naplatiti oko 470 EUR.

6. Rušenje zidova

6.1. Početak rušenja

Rušenje zida ili nekog drugog elementa je invazivna intervencija u vašem stanu, koja će najvjerojatnije oštetiti parket, na što morate biti spremni. Prije svakog rušenja konstrukcijskih elemenata treba prvo dodatno poduprijeti međukatnu ploču. To se radi uz pomoć podesivih potpornih stupova, koji se upotrebljavaju i kao potpora za oplatu pri betoniranju međukatnih ploča. Potporni stupovi spriječit će stvaranje mogućih pukotina na ploči. Nakon toga slijedi postupno rušenje zida u okomitim trakama. Ako u zidu postoje električne i vodovodne instalacije, treba ih isključiti. U istom ili obližnjem prostoru (ili izvan njega) treba osigurati odlagalište za otpad, na kojem će se skupljati sav otpadni materijal.

6.2. Nosač na mjestu srušenog zida

Kao što je gore spomenuto, međukatna ploča mora biti pravilno poduprta tijekom procesa rušenja. To se najčešće radi s betonskim ili podesivim čeličnim nosačima. Najviše se preporučuje upotreba podesivih čeličnih nosača, ali kada to iz raznih razloga nije moguće, može se upotrijebiti i betonski.

7. Cijena rušenja

Cijene, zajedno sa statičkim izvještajem i odvozom na deponij, obično se kreću oko 55 EUR/m2 zida.

Cijena za rušenje objekta je, naravno, nešto veća, ali ovisi o veličini objekta i materijalu od kojeg je izgrađen. Betonski objekt srušit ćemo mnogo teže nego drveni, koji se jednostavno može rastaviti i u komadima odnijeti na reciklažu. Cijena nacrta rušenja koje uključuje tehničko izvješće, PGD planove u mjerilu 1: 100, dobivanje potrebnih odobrenja, provođenje postupka, izradu potrebnih studija i druge izjave kreće se oko 2.650 EUR.

Kod svih radova na rušenju možemo se dobro snaći i uštedjeti mnogo novca. Ako su porušeni elementi prikladni za reciklažu (na primjer drvo, čelik, aluminij), mogu se prodati ili jednostavno upotrijebiti za nešto drugo. Također vam savjetujemo da odaberete lokalne tvrtke koje neće puno naplaćivati putne troškove. Može se dogoditi i da tvrtke surađuju s drugima koji od njih otkupljuju porušeni materijal, pa će vam naplatiti samo posredovanje u potrazi za kupcem porušenog materijala.