1. Hidroizolacija ravnog krova - opće informacije

1.1. Zašto je hidroizolacija ravnog krova važna

Hidroizolacija je svakako jedan od najvažnijih elemenata svakog krova. Kao što se već iz njenog naziva može zaključiti, hidroizolacija štiti objekt od prodora vode i od pojave nepopravljive štete. Na kosim krovovima odvodnja vode je nešto jednostavnija jer se zbog nagiba voda zapravo nema gdje zadržavati, a dobra hidroizolacija je još važnija na ravnim krovovima. Danas imamo na raspolaganju mnogo različitih vrsta hidroizolacije, koje se razlikuju po materijalima i načinu ugradnje. Potonje je najčešće uvjetovano vrstom ravnog krova, koji određuje gdje treba ugraditi hidroizolaciju.

1.2. Voda je najveći neprijatelj svakog doma

Često čujemo da je voda najveći neprijatelj svakog objekta i iako ova izjava može zvučati vrlo radikalno, zapravo je to istina. Voda prodire do najdubljih slojeva objekta, sve do konstrukcije, gdje počinje nanositi nepopravljivu štetu. Ako je konstrukcija drvena, ona počinje trunuti, ako je u pitanju ploča od armiranog betona (kao u slučaju ravnih krovova), čelična armatura postupno počinje korodirati iznutra. Sve to dovodi do sporog propadanja nosive konstrukcije, a u najgorem slučaju slijedi rušenje dijela konstrukcije, odnosno objekta.

1.3. Dobra odvodnja je također važna

Ni dobra hidroizolacija ravnog krova neće pomoći ako krov nema odgovarajuću drenažu. To znači da je projektiran tako da oborinska voda teče u odvodni sustav. To je razlog što nijedan ravni krov nije 100 % ravan, već je uvijek pod kutom od 2 do 3 stupnja prema odvodima. Naravno, takav mali nagib se golim okom teško može vidjeti, ali i tako mali nagib ima učinkovitu odvodnju vode. Sustav odvodnje sastoji se od vertikalnih i bočnih odvoda, a ponekad i od ventilacijskih otvora i manžeta na mjestu prodora koji su prikladni za sve hidroizolacijske materijale ravnih krovova.

2. Materijali hidroizolacije ravnog krova

2.1. Zahvaljujući napretku tehnologije dostupan nam je veći izbor materijala

Prije desetak godina hidroizolacija ravnog krova je bila od bitumena, a danas je situacija nešto drukčija budući da imamo mnogo novih materijala na raspolaganju zahvaljujući tehnološkom napretku. Međutim, bitumen je i dalje veoma učinkovit i popularan. Osim bitumena, postoje još i membrane i folije od umjetnih PVC, FPO, PIB ili EPDM materijala.

2.2. Bitumenske trake

Bitumenske trake i dalje su najčešći izbor za hidroizolaciju. Hidroizolacija ravnog krova bitumenskim trakama osobito je prikladna za veće, neiskorištene krovne površine, gdje se hidroizolacija ne može dodatno pokriti i zaštititi, pa je u potpunosti izložena suncu i pregrijava se. Bitumen se danas prilično mnogo razlikuje od bitumena u prošlosti, koji je ravnim krovovima zadavao velike probleme. Danas je hidroizolacija ravnih krovova od bitumena obogaćena i slojem elastomera koji pridonose otpornosti na niske i visoke temperature i UV zrake. Hidroizolacija ravnog krova obično se sastoji od samoljepljivih traka ili onih koji se zavare na podlogu. Bitumenske trake obično se polažu u dva sloja, pri čemu su slojevi međusobno razmaknuti nekoliko desetaka centimetara kako bi se osigurala doista dobra zaštita od vode.

Današnje bitumenske trake imaju na sredini i nosače ili umetak, što osigurava da korijenje zelenih ravnih krovova ne prodire preko hidroizolacije do toplinske izolacije i konstrukcije. Bitumenske trake je vrlo jednostavno ugraditi, a hidroizolacija ravnog krova je besprijekorna i izrazito izdržljiva zbog dvostrukog sloja.

Bitumenske trake se razlikuju po kvaliteti, koju biramo sami, no ona ovisi o vrsti krova i očekivanom vijeku krova. Najbolja hidroizolacija ravnog krova bitumenskom trakom je traka s nosačem od poliestera, koja poboljšava stabilnost i otpornost na skupljanje materijala.

2.3. Bitumenske trake sa staklenom tkaninom

Posebne, oplemenjene bitumenske trake koje se mogu kupiti na tržištu i koje imaju slična svojstva kao obična bitumenska traka su bitumenske trake s armaturom od staklene tkanine. Staklena tkanina ih dodatno ojačava, pa su u odnosu na klasične još čvršće i postojanije, tako da bez problema podnose i velike sile uzdužno i poprečno po traci. Osim toga, otpornije su na više temperature i velike temperaturne fluktuacije.

2.4. Sintetičke folije - PVC, EPDM, FPO

Moderna hidroizolacija ravnog krova na tržištu, koja brzo dobiva na popularnosti, je sintetička folija. Sintetičke folije su korisne, kako za kose tako i za ravne krovove, i mogu se upotrebljavati za novogradnju, sanacije i za obnovu objekta. Prednost sintetičke folije je što se može ugraditi na praktički bilo koju podlogu, a dostupna je u rolama, što olakšava polaganje i transport. Upotrebljavaju se za novogradnju, kao i za obnovu postojeće hidroizolacije. Postoje sintetičke folije na bazi PVC, FPO ili fleksibilnog poliolefina i na bazi EVA/EBA materijala. Svaki materijal ima svoje prednosti i nedostatke, pa je odluku o tome koji upotrijebiti najbolje prepustiti stručnjacima.

Najveća prednost sintetičkih folija u odnosu na bitumenske trake je količina utrošenog materijala. Naime, troši se dvostruko manje folije od bitumenskih traka. Dodatna prednost je što je membrana fleksibilnija od bitumenskih traka, pa se lako prilagođava i najneobičnijim oblicima krovova. Vatrootporna je i estetski prihvatljiva jer su šavovi međusobno zavareni tako da su jedva vidljivi. Posljednje, ali ne manje važno, sintetičke folije karakterizira i dobra paropropusnost.

EPDM membrane razvijene su u prvom redu za potrebe hidroizolacije većih objekata, kao što su sportski i industrijski objekti, uključujući stanove, a rjeđe obiteljske kuće. EPDM folija ima posebnu strukturu koja je posebno prilagođena zelenim krovovima, a također omogućuje jednostavnu ugradnju solarnih ćelija odnosno, stručno rečeno, fotonaponskih ćelija. Ovom folijom je, između ostalog, prekrivena ogromna zgrada francuskog pružatelja zrakoplovnih usluga AIR France. Kao i PVC folije, EPDM membranu je također jednostavno ugraditi, ali je još otpornija na ekstremne vremenske uvjete. Tijekom njenog vijeka treba joj samo minimalno održavanje.

2.5. Tekuća hidroizolacija ravnog krova

Hidroizolacija ravnog krova u obliku dvokomponentne tekuće membrane najskuplja je vrsta hidroizolacije, koja se u principu upotrebljava samo za detalje. To je tako prije svega zbog cijene - jer je skupa, nema smisla upotrebljavati je na mjestima gdje nije prijeko potrebno. Za veći dio krovne površine dovoljne su bitumenske trake ili sintetičke folije, a na mjestu detalja se često javi potreba za tekućom hidroizolacijom na bazi PMMA-a. Skraćenica znači polimetilmetakrilat i sastoji se od akrilne smole. Tekuća hidroizolacija kompatibilna je sa svim materijalima i dobro prianja na sve, a postavlja se na objekt po metodi „mokro-mokro”.

3. Hidroizolacija ravnog krova - postavljanje

3.1. Hidroizolacija ravnog krova i tip krova

Ako želite da vaša kuća dobro služi dugi niz godina, pravilno postavljanje hidroizolacije je ključno. Loše postavljena hidroizolacija vam može uzrokovati toliko dodatnih problema i troškova da se jednostavno ne isplati. Stoga postavljanje prepustite stručnjacima. Kako će se ugraditi hidroizolacija ravnog krova, ovisi o vrsti ravnog krova - radi li se o obrnutom ravnom krovu, klasičnom ili duplom krovu i slično. Ali bez brige, majstor koji će ugrađivati hidroizolaciju će znati gdje je treba postaviti.

3.2. Hidroizolaciju treba dobro pričvrstiti

Bez obzira na vrstu ravnog krova, hidroizolacija uvijek mora biti dobro pričvršćena, bilo na mehanički način lijepljenjem ili sidrenjem, ili pomoću šljunka. Što ćemo staviti na hidroizolaciju, ovisi uglavnom o namjeni krova - je li prohodan ili ne.

3.3. Hidroizolacija klasičnog ravnog krova

Klasični ravni krov je tip ravnog krova koji se prvi pojavio, ali je još uvijek vrlo popularan. Kod ovog se tipa ravnog krova na ploču odnosno krovnu konstrukciju postavlja parna brana, zatim toplinska izolacija na koju se postavlja hidroizolacija, a zatim razni dodatni zaštitni slojevi (zaštita od korijena za zelene krovove i sl.).

Parna brana je manje poznat, ali ništa manje važan element svakog krova. Njezina je zadaća spriječiti prodor vodene pare iz prostorije prema hidroizolaciji, gdje bi ona ispod nje počela kondenzirati. Ako je hidroizolacija provedena bitumenskim trakama, u principu trebamo jaču parnu branu nego ako se radi o hidroizolaciji od sintetičke folije, no i za njih se preporučuje njezina uporaba. Čak ni tako dobro izoliran ravni krov ne može normalno funkcionirati ako parna brana nije pravilno postavljena! Čak i ako spriječimo prodor vode izvana prema unutra, može doći do problema unutar same kuće, kada vlaga iz prostora prijeđe na hidroizolaciju, gdje se kondenzira u vodu.

3.4. Hidroizolacija obrnutog ravnog krova

Prednost obrnutog ravnog krova je u tome što je ovdje hidroizolacija vrlo dobro zaštićena od toplinskih i mehaničkih opterećenja. Razlog tomu je što je  položena ispod toplinske izolacije, koja je štiti. Takvo je postavljanje, naravno, moguće samo ako je sama toplinska izolacija otporna na vlagu i vodu. Obrnuti ravni krov mora biti toplinski izoliran XPS izolacijom koja ima takva svojstva.

Slojevi obrnutoga ravnog krova postavljaju se sljedećim redoslijedom: stropna ploča, hidroizolacija, koja također djeluje kao parna brana koja zadržava paru, zatim slijedi toplinska izolacija od XPS-a (ekstrudirani polistiren), a na toplinsku izolaciju treba položiti paropropusnu membranu za prolaz vodene pare koja je slučajno zarobljena između slojeva. Toplinska izolacija iznad hidroizolacije treba biti dobro opterećena, kako je ne bi podigao i odnio vjetar. Za konačnu zaštitu u slučaju ravnog krova koji nije prohodan upotrebljava se šljunak, odnosno estrih ako je krov prohodan.

3.5. Ravni krov plus

Obrnuti ravni krov naišao je na probleme kada su se počeli donositi zakoni o niskoenergetskim i pasivnim smjernicama za gradnju kuća. Problem obrnutog ravnog krova je što ima ograničenu maksimalnu debljinu sloja toplinske izolacije, koja se obično kreće oko 20 cm, umjesto 40 cm, koliko bi prema današnjim smjernicama bilo potrebno. Danas je vrlo raširen takozvani ravni krov plus, koji kombinira prednosti obje spomenute vrste. Ima sve slojeve koji su tipični za ravni krov, a osim toga još i dodatni, drugi sloj toplinske izolacije, koji poboljšava toplinsku izolaciju i sprječava pothlađivanje hidroizolacije.

Kod plus ravnih krovova poštuje se sljedeći redoslijed slojeva: stropna konstrukcija odnosno ploča, na koju se postavlja parna brana, zatim EPS (stiropor) toplinska izolacija, kamena ili staklena vuna, zatim hidroizolacija, pa još jedan sloj toplinske izolacije od XPS. Ovaj drugi sloj je, za razliku od donjega odnosno osnovnoga, izložen vodi i stoga mora biti izrađen od XPS-a koji je otporan na vodu. Zaštitni i završni slojevi su isti kao i za prethodno navedene ravne krovove.

3.6. Dvostruki ravni krov i hidroizolacija

Posljednja vrsta ravnog krova ujedno je i specifična. Riječ je o duplom ravnom krovu, gdje se hidroizolacija, kao i kod ravnog krova plus, postavlja između prvog i drugog sloja toplinske izolacije. Kod ovog tipa ravnog krova nije potrebna parna brana, ali zbog toga sloj toplinske izolacije iznad hidroizolacije mora biti puno deblji od onoga ispod hidroizolacije.

4. Greške u postavljanju hidroizolacije

Jedna od najčešćih pogrešaka u postavljanju hidroizolacije kod ravnih krovova svakako su neprecizno napravljeni detalji koji nisu u skladu s ostalim detaljima. Taj problem je osobito čest na spojevima različitih materijala, kao i na spojevima stolarije s krovom, potkrovljem i slično. Zatim su česte greške u odabiru samih materijala, koji su nekvalitetni i neprikladni, a možda jeftiniji, što je i razlog zašto se investitor odlučio za njih. No uvijek moramo vidjeti širu sliku i biti svjesni da ako danas malo uštedimo s lošim rješenjem, sutra to možemo skupo platiti. Dodatni problem može biti neusklađenost građevinskih radova koji se odvijaju na gradilištu.

5. Sanacija hidroizolacije ravnog krova

Odabir pogrešne i neprikladne vrste ravnog krova za određenu tipologiju može nam zadati najviše glavobolja. Moramo biti svjesni da to utječe na cijeli objekt, pa tako i na hidroizolaciju. Odabir ispravnog i odgovarajućeg tipa ravnog krova je, naravno, odgovornost projektanta, koji se mora konzultirati s izvođačem radova koji će postavljati krov. Većina pogrešaka događa se pri samom provođenju projekta, što ovisi o profesionalnosti radnika. Upustimo li se sami u hidroizolaciju ravnog krova, možemo očekivati više problema i grešaka, što će nas u budućnosti skupo stajati. Mnoge probleme uzrokuju i toplinski mostovi, koji su opet posljedica nepravilnog postavljanja. Na mjestu toplinskih mostova može doći do kondenzacije, što načinje konstrukciju objekta i uzrokuje znatna oštećenja.

Uz navedene razloge koji zahtijevaju hitnu sanaciju, najčešći razlog su i dalje oštećenja krovnih slojeva. Ako se posumnja na stagnaciju vode ili ako objekt propušta vodu, moramo odmah reagirati i sanirati objekt. Natapanje može biti lokalno - u ovom slučaju rješenje je relativno jednostavno i brzo. No, ako je natapanje opsežnije ili se pojavljuje na više mjesta, imamo veći problem, te nam lokalna sanacija neće biti dovoljna. U tom slučaju moramo ponovo preslojiti cjelokupnu hidroizolaciju, a također se preporučuje zamjena oštećenih odnosno kondenziranih dijelova toplinske izolacije.

Hidroizolacija i toplinska izolacija krova ima najviše smisla kod sanacije fasade objekta. No ako to nije moguće zbog oštećenja i istrošenosti, preporučuje se hitno djelovanje jer i mali problem može brzo prerasti u veliki i skupi što više budemo odugovlačili s mjerama.