1. Restauracija namještaja - nekoliko općih informacija

1.1. Što je starinski namještaj

Izraz starinski namještaj uključuje sav onaj namještaj koji je nastao prije desetljeća ili čak stoljeća, odnosno u nekim drugim povijesnim razdobljima. U principu, starinski namještaj je onaj koji je star najmanje 40 godina ili više. Stari namještaj ima neku posebnu sentimentalnu vrijednost. Prenosi se s koljena na koljeno i često služi nekoliko generacija. Određeni starinski namještaj, osim svoje vrijedne starosti, ima i poseban povijesni značaj, što mu daje i važnost i vrijednost. Takvi se komadi namještaja često nalaze u muzejima i dvorcima, a rjeđe u privatnim kućama, osim kod nekog strastvenog kolekcionara antikviteta.

1.2. Restauracija namještaja

Namještaj najčešće obnavljamo kada je u jako lošem stanju da bi se mogao nesmetano upotrebljavati ili kada ga želimo vratiti u izvorno stanje a da pritom ne uništimo njegovu patinu. Restauracija namještaja je zahtjevan proces koji podrazumijeva dugogodišnje iskustvo i stolarsko znanje, a osim toga, restaurator mora imati izvrstan osjećaj da namještaj renovira u skladu s originalnim tehnikama proizvodnje iz razdoblja u kojem je namještaj nastao. Zbog toga vam toplo preporučujemo da taj posao prepustite profesionalcima. Ako se sami prihvatite restauracije namještaja i oštetite namještaj, možete uzrokovati nepopravljivu štetu. Možda će ga biti nemoguće popraviti ili će biti zauvijek uništen.

1.3. Prednosti restauriranja

Ako je pravilno restauriran, objektu odnosno predmetu ćemo znatno produžiti trajanje. To je važno jer ga čuvamo od propadanja i štitimo od daljnjih utjecaja okoline. Drugo, pravilnom i stručnom restauracijom objektu ćemo vratiti izvorni izgled, ljepotu i patinu koju je stjecao desetljećima, ili stoljećima, što je nezamjenjivo, jer priča priču o razdoblju u kojem je nastao. Upravo patina odvaja stari namještaj od novoga i daje mu poseban šarm. Pravilna restauracija stoga povećava vrijednost namještaja. Posljednje, ali ne manje važno, namještaju također vraća upotrebnu vrijednost, tako da se može upotrebljavati bez prekida.

1.4. Prednosti restauracije

Kao i svi materijali, drvo s vremenom počinje propadati. Propadanju drva najviše pridonose nepovoljni klimatski uvjeti, a posebice visoka vlažnost prostorije, koja ubrzava truljenje i razvoj insekata, a na drvu se pojavljuju i drvne gljivice. Kako bismo spriječili degradaciju drva, moramo ga što prije obnoviti i ukloniti nastala oštećenja, a potom i adekvatno zaštititi.

2. Pravila za restauraciju namještaja

Kada je riječ o restauraciji namještaja, najprije treba dobro očistiti namještaj. Zatim se uklanjaju i čiste sekundarni premazi, pri čemu treba paziti da se ne ošteti izvorna patina ispod njih. Za restauraciju starog namještaja uvijek treba upotrebljavati ona ljepila i premaze koji su se upotrebljavali u vrijeme izrade originala. Samo tako se može postići najbolja moguća aproksimacija izvornom izgledu. Također treba slijediti pravilo reverzibilnosti, što znači da sve upotrijebljene materijale, kemikalije i procese možemo lako ukloniti s namještaja. Ne smijemo zaboraviti da restauracija znači čuvanje i konzerviranje namještaja, a ne mijenjanje i dodavanje elemenata koje original nikada nije imao. Stoga intervencije moraju biti minimalne.

2.1. Stari namještaj se ne smije se brusiti

Ako brusimo (šmirglamo) stari namještaj, možemo prouzročiti nepopravljivu štetu jer uništavamo patinu, koja namještaj odnosno antikvitet čini posebnim. Time će zauvijek izgubiti šarm originala koji stari namještaj čini posebnim i vrijednim. Ako brusimo npr. furnirani namještaj, potpuno uništavamo i mijenjamo izgled namještaja. Također, brušenjem uklanjamo gornji, zaštitni sloj, čime otvaramo rupe koje su u prošlosti u drvu ostavili crvi i drugi insekti.

2.2. Ljepilo za lijepljenje

Nekada se namještaj lijepio ljepilima životinjskog podrijetla. Želimo li se što više približiti izvornom izgledu, preporučuje se upotreba ljepila kakva su se upotrebljavala u vrijeme izrade namještaja. Samo tako ćemo postići originalan izgled. Postoji nekoliko vrsta tih posebnih ljepila, od kojih su najčešći zečji ili riblji - oni se smatraju najkvalitetnijima. Ljepilo prije upotrebe treba kuhati u takozvanoj dvostrukoj posudi.

2.3. Šelakova politura

Šelakova politura (otopina šelaka u špiritu) je namijenjena za zaštitu drva. Njome se također naglašava i ističe prirodna ljepota drva. Šelakova politura se izrađuje od izlučevina štitastih uši, koje se hrane biljnim sokom lišća nekih indijskih rasadnika. Ovi sekreti se mogu kupiti u trgovinama, u obliku listića. Prije upotrebe se listići otapaju u alkoholu, politura se zatim nanosi na površinu drva vunenom krpicom, prekrivenom pamukom ili lanom.

Kvaliteta šelaka se može prepoznati vrlo jednostavno - kada se šelak rastopi u alkoholu, ne bi smio ostaviti talog. U rastopljeni šelak se može dodavati i boja (bajc), ali samo ona koja se otapa u alkoholu. Osim politure, upotrebljava se i kamen plovućac za popunjavanje pora drva i ulje kojim se polira površina. Proces politiranja nipošto nije jednostavan, zahtijeva dosta iskustva i strpljenja, ali prije svega opsežno znanje koje se danas sve više gubi. Od 1960-ih sve je manje stolara odnosno restauratora vještih u postupku nanošenja šelakove politure.

2.4. Crvi u namještaju

Na prisutnost drvenih crva i insekata u namještaju ukazuju sitne rupe na površini. No rupe nam još ne govore je li crv i dalje prisutan u drvu ili je riječ o starim rupama bez insekata. Ima li zapravo živih drvenih crva u namještaju, možemo saznati promatrajući hrpice prašine na površini namještaja i ispod namještaja, a ponekad možemo čuti i kako crv glođe drvo. Ako namještaj nije čišćen nekoliko godina, prašina bivših crva iz rupa može doći na površinu tijekom transporta, što još uvijek ne ukazuje na prisutnost aktivnih insekata.

Nakon što se uvjerite da su u drvu prisutni živi drveni crvi, imate na raspolaganju nekoliko postupaka za učinkovito djelovanje. Ako su crvi prisutni samo na određenim mjestima koja se lako mogu locirati, mogu se ubiti ubrizgavanjem insekticidnih sredstava. No ako ima previše rupa i želite za svaki slučaj zaštititi cijeli objekt namještaja, najbolje ga je potpuno premazati insekticidnim sredstvom, zamotati u foliju i ostaviti ga da odstoji najmanje mjesec dana. Kada ponovno odmotate namještaj, preporučuje se da ga ostavite nekoliko dana na otvorenom ispod krova kako bi se dobro prozračio, a zatim ga smjestite na željeno mjesto u stanu. Prije uporabe insekticidnih sredstava pažljivo pročitajte sve upute i zaštitite se u skladu s tim, jer mogu biti vrlo štetni za zdravlje.

2.5. Kitanje rupa

Rupe od drvenih crva, koje se nazivaju još i ekskurzione rupe, ne zahtijevaju kitanje. Te rupe namještaju daju posebnu starinsku auru, koja je poželjna. Nekada su stolari čak i kopirali i na umjetan način stvarali takve rupe kako bi namještaj izgledao starinski, a time i vredniji. Dakle, ekskurzione rupe stoga ne treba skrivati jer pridonose autentičnosti proizvoda.

2.6. Pjeskarenje starog namještaja

Pjeskarenjem se uklanja gornji sloj drva. Budući da se uklanjanjem gornjeg sloja drva uklanja i originalna patina i ukrasi, pjeskarenje nije poželjno za stari namještaj. Svoj oblik gube i profili, rezbareni detalji i drugi ukrasi. Drugi razlog zašto se ne preporučuje pjeskarenje starog namještaja je što je površina nakon pjeskarenja izrazito gruba, što ubrzava nakupljanje prašine i prljavštine, a takvu površinu je i vrlo teško očistiti. Osim toga, nastaje problem s restauratorskim zahvatima i obnovom namještaja jer se iz pjeskarenog namještaja teže uklanjaju premazi. Pjeskarenje, dakle, uzrokuje veliki štetu, pa ga treba izbjegavati.

3. Održavanje starog namještaja

3.1. Prikladna vlažnost u prostoriji

U vrijeme izrade našeg starog namještaja nije bilo modernih sustava grijanja kakve poznajemo danas. Stoga moramo paziti da namještaj ne postavljamo na presuho mjesto. U tom bi se slučaju drvo moglo potpuno osušiti. Također, nemojte ga stavljati na vlažno mjesto, jer će drvo početi trunuti, što će ubrzati propadanje namještaja.

3.2. Brisanje prašine

Prašinu s namještaja čistimo samo pomoću krpi koje su namijenjene upravo za to. One obično imaju blago naelektriziranu površinu, na koju odmah prianjaju čestice prašine. Za brisanje prašine možete upotrijebiti i stare pamučne majice, ali se ta prašina neće tako učinkovito zalijepiti za njih. Nakon što obrišete prašinu s namještaja, snažno protresite krpu na zraku, a zatim je stavite na pranje.

3.3. Čišćenje površine

Namještaj obrišite samo vlažnom krpom, nikako deterdžentima ili bilo kojim drugim sredstvima za čišćenje, te ga prebrišite nježno i običnom, pamučnom krpom. Apsolutno izbjegavajte korištenje sprejeva ili bilo kakvih modernih sredstava za čišćenje jer su preagresivna za osjetljiv stari namještaj.

4. Restauriranje teško oštećenih predmeta

Ako je namještaj stvarno jako oštećen, prvo se treba zapitati ima li restauracija objekta uopće smisla. Ako nedostaju ključni elementi ili čak komadi namještaja, nećemo ga moći istinski obnoviti tako da ga vratimo u izvorno stanje. Teoretski je moguće restaurirati i teško oštećene objekte, ali rezultat neće biti zadovoljavajuć, a proces obnove bit će puno skuplji. Restauracija nema smisla ako bi nas sam proces koštao više nego što bi obnovljeni predmet u konačnici vrijedio. Jako oštećeni starinski namještaj se restaurira samo ako se radi o izrazito rijetkim i povijesno važnim komadima ili u slučaju da komad namještaja ima veliku sentimentalnu vrijednost.

5. Kako razlikovati original od falsifikata?

Mnoge ljude brine činjenica da je današnje sofisticirane tehnike restauracije teško razlikovati od originala, odnosno da se namještaj može lako krivotvoriti tako da izgleda puno stariji nego što stvarno jest. Ta zabrinutost je, naravno, relevantna jer je ponekad doista teško odvojiti original od krivotvorenog namještaja. Ako niste sigurni, savjetujemo vam da se obratite stručnjaku. Inače, original se najlakše može prepoznati ako se poznaju karakteristike tehnika iz razdoblja u kojem je namještaj izrađen. Vrlo koristan pokazatelj autentičnosti je obrada površine furnira, koja je u baroku bila debela čak 5 mm, a potom se debljina postupno smanjivala na samo 0,5 mm. Ako netko tvrdi da je namještaj izrađen u baroknom stilu, a ima samo 1 mm debljine sloja furnira, jasno je da lažnjak. Debljina furnira se postupno stanjivala zbog napretka tehnologije koja je to omogućila, a takva tehnologija nije bila poznata u razdoblju baroka.

6. Troškovi restauracije

Koliko će koštati restauracija namještaja, ovisi o mnogim čimbenicima od kojih je svakako najvažnije trenutno stanje objekta. Teško oštećeni objekti su zahtjevniji za restauraciju i znatno poskupljuju cijeli proces. Ako bi restauracija premašila konačnu vrijednost objekta, ona se jednostavno onda ne isplati. Drugi važan čimbenik je stanje konstrukcije odnosno okova namještaja. Ako je vrlo nestabilna i loše očuvana, možda će se morati u potpunosti zamijeniti, što, naravno, poskupljuje restauraciju.