Plijesan u tuš-kabini - zašto se stvara i kako je ukloniti?

Tuš-kabine su sve češći izbor pri uređenju kupaonice. Puno je razloga za to. Prije svega, one su praktičnije rješenje za sve one koji se vole kraće kupati. Zauzimaju puno manje prostora, osobito one trokutaste, čija ugradnja zahtijeva dvostruko manje dimenzije kupaonice od klasičnih četvrtastih. One također omogućuju lakši ulazak i izlazak, što je osobito važno kada su u pitanju starije osobe ili osobe smanjene pokretljivosti; i na kraju, ali ne i najmanje važno, naprotiv - ekonomične su. Ljudi puno manje vremena provode u tuš-kabinama, pa troše manje vode i manje struje za zagrijavanje vode. No osim brojnih prednosti, ovakvo rješenje ima i određene nedostatke. Jedan od njih je i plijesan, koja se često pojavljuje na silikonu i uporno se vraća.

Zašto se pod tušem stvara plijesan?

Svi dobro znamo kako se teško može riješiti problem s plijesni, koja osim što kvari estetiku cijele kupaonice, predstavlja i opasnost za ljudsko zdravlje. Plijesan čine mikroorganizmi, vrste gljivica koje se u optimalnim uvjetima (kojih uglavnom ima u svakoj kupaonici) brzo razmnožavaju i uzrokuju alergijske reakcije ili respiratorne probleme.

Gljivice ispuštaju sitne spore u zrak, a udisanje spora iritira nos i grlo te može izazvati kašalj i probleme s disanjem. Određene vrste plijesni također mogu proizvoditi toksine koji su veoma štetni za zdravlje. Stoga je od nemjerljive važnosti što prije riješiti se plijesni.

A zašto se baš u kupaonici stvara najveća količina plijesni? Odgovor je vrlo jednostavan. Naime, radi se o toploj, vlažnoj prostoriji s nedovoljno svježeg zraka. Kupaonica se smatra najvlažnijom prostorijom u domu. Tuševi, umivaonici i perilice rublja jako povećavaju njezinu vlažnost. Osim pojave plijesni, vlaga uzrokuje i druge probleme, poput pucanja boje na zidovima, truljenja drvenih kupaonskih elemenata, neugodnih mirisa i sl.

Kako ukloniti plijesan s tuš-kabine?

U rješavanju tog problema ljudi pribjegavaju različitim metodama, od popularnih domaćih recepata sve do komercijalnih, odnosno kemijskih sredstava. Jedan od provjerenih domaćih recepata je pasta od mješavine sode bikarbone i vode u omjeru 3:1. Ta se pasta jednostavno nanosi na zahvaćena mjesta tuš kabine, a zatim je treba ostaviti da odstoji nekoliko sati. Nakon toga je treba temeljito isprati mlakom vodom i obrisati suhom krpom. Osim sode bikarbone, u tu svrhu se može upotrijebiti i alkoholni ocat. Efikasnim se pokazalo i ulje čajevca.

Dobro privremeno rješenje može biti i vodikov peroksid, koji možete nabaviti u ljekarni. To je jako sredstvo za dezinfekciju i učinkovito djeluje protiv plijesni. Upotrijebite 3-postotnu otopinu vodikova peroksida.

Za velike površine možete upotrijebiti i kemijska sredstva koja često sadrže snažne kemikalije poput klora. Ako upotrebljavate ta sredstva, obvezno stavite zaštitnu opremu (rukavice i masku), a nakon toga dobro provjetrite prostoriju.

No učinkovita upotreba tih sredstava prije svega ovisi o tome koliku je površinu plijesan zahvatila te o tipu površine. Svaka metoda ima svoje prednosti i potencijalne nedostatke.

Problem primjene domaćih pripravka i kemijskih sredstava je i u tome što oni nisu trajno rješenje, odnosno moraju se kontinuirano upotrebljavati u kraćim vremenskim intervalima. Osim toga, zahtijevaju vrijeme i trud, ali i novac, osobito ako upotrebljavate kemijska sredstva.

Trajna rješenja leže u rješavanju uzroka tog problema. Kupaonica je prostorija u kojoj se stvara najviše pare, što se lako vidi po ogledalu i drugim staklenim površinama koje su zamagljene. Stoga se najučinkovitijom metodom smatra ventilacija.

U mnogim kućama i stanovima se zbog nedostatka ili uslijed lošeg provjetravanja stvara plijesan na silikonskim rubovima u kupaonici. Iako stare zgrade imaju brojne nedostatke, one imaju i određenu prednost u odnosu na suvremena rješenja - gotovo svaka kupaonica imala je prozor, za razliku od današnjih. Ako ste te sreće da u kupaonici imate prozor, pokušajte što češće provjetravati prostoriju, ali i ako je moguće, držite otvorena vrata dok se tuširate kako bi para izlazila van.

No čak i ako imate prozor, ventilacijski sustavi su i dalje nužni jer će tijekom zime vanjski, oštri zrak vrlo brzo rashladiti kupaonicu, što energetski nipošto nije dobro rješenje. Zbog toga se ventilatori obvezno ugrađuju u kupaonice.

Ako je vaša kupaonica udaljena više od 1,5 metra od vanjskog zida, dobar izbor je centrifugalni ili radijalni ventilator. Iako je nešto bučniji, taj ventilator, koji se najčešće ugrađuje u strop, jači je i predviđen za prijenos zraka na veće udaljenosti. S druge strane, aksijalni ventilatori postavljaju se u kupaonice koje su od vanjskog zida udaljene manje od 1,5 metra. Aksijalni ventilator je manje snažan i ima manju brzinu od centrifugalnog ventilatora, budući da zrak prelazi kraći put. No zbog toga je tiši.

Razvoj novih tehnologija doveo je i do poboljšanja kupaonskih ventilatora. Više nisu bučni kao nekada, a možete pronaći velik broj modela sa senzorom vlage koji se automatski uključuje kada otkrije prisutnost vlage u zraku i gasi kada se njezina razina vrati na normalu. Postoje i modeli s tajmerima koji se uključuju i isključuju prema tome kako ih programirate. S novim verzijama kupaonskih ventilatora račun za struju će biti manji.

Za kupaonice se upotrebljava mehanički sustav ventilacije koji puše unutarnji zrak kroz fleksibilnu cijev ili metalni kanal. Njime se sprječava zadržavanje vlage i pojava plijesni.

Cijena ovisi o modelu ventilatora, kao i o ugrađenim dodatnim funkcijama. Uglavnom se kreće između 70 i 100 EUR. Tom iznosu treba pridodati i uslugu električara koji će ih postaviti. Savjetujemo vam da i iz sigurnosnih razloga ne pokušavate sami ugraditi ventilator.

Ako plijesan ne nestane unatoč dobroj ventilaciji, najvjerojatnije se taloži ispod silikona. Jedan od čestih razloga za to je loše silikoniranje tuš-kabine. Drugi razlog je što silikon s vremenom gubi kvalitetu - ne samo da mijenja boju (postaje prljav i taman), već može i popustiti, što neminovno vodi do stvaranja plijesni tijekom godina.

Silikon služi kao vodootporna barijera koja sprječava prodor vode i sprječava stvaranje vlage, a time i plijesni. Sprječavanjem curenja vode iz tuš kabine smanjuje se mogućnost oštećenja poda i zidova. Stoga je silikon zbog svojih vodootpornih i fleksibilnih svojstava čest materijal za brtvljenje spojeva između tuš-kabine i zida ili poda.

Ako nema silikonske zaštite, voda može curiti iz tuš kabine dok se kupate.

Dakle, ako ste iskoristili sve adute, a plijesan je i dalje postojana, najvjerojatnije ćete morati oguliti stari i ugraditi novi silikon u tuš-kabinu. U tu svrhu se izvrsnim pokazao sanitarni silikon, koji sadrži antifungalne dodatke za sprječavanje rasta i razvoja bakterija i gljivica, odnosno plijesni.

Silikoniranje stare tuš-kabine zahtijeva puno više vremena i truda nego silikoniranje nove. Silikoniranje podrazumijeva da se stijenka i dijelovi tuš-kabine koji će na nju prianjati dobro pripreme, a to znači da sve kontaktne površine moraju biti potpuno čiste i suhe prije nanošenja silikona. U usporedbi s novima, silikoniranje stare tuš-kabine zahtijeva više posla jer je nova tuš-kabina čista, dok kod stare sve kontaktne površine treba temeljito očistiti i pripremiti.

Iako se taj posao čini jednostavnim i rutinskim, on to uopće nije i zahtijeva znanje i vještinu. Stoga je za zamjenu silikona najbolje angažirati profesionalnog vodoinstalatera, ali ne zato što on upotrebljava poseban silikon, već zato što je on zahvaljujući iskustvu puno vještiji. Dobar majstor će sve površine prvo dobro očistiti, a tek onda zalijepiti silikon na pripremljenu površinu. Ako nemate iskustva i znanja o silikoniranju, te posao obavljate nestručno, može se dogoditi da voda ipak pronađe put i napravi poplavu, iako ste uvjereni da ste sve napravili kako treba. U najgorem slučaju možete napraviti veliku materijalnu štetu stanu ispod vas.

Ako pak primijetite da su se gljivice zavukle ispod pločica ili je situacija izmaknula kontroli pa se plijesan pojavljuje već posvuda po zidovima, onda je najbolje rješenje adaptacija kupaonice. Savjetujemo vam da prije nego što krenete u ovaj pothvat s majstorom dogovorite upotrebu materijala koji je otporan na plijesan. To se odnosi na sve boje i premaze, kako za fuge tako i za zid. Takvi su proizvodi zapravo osmišljeni da podnose vlagu bolje od standardnih proizvoda, pa je zbog toga manja mogućnost da će se razviti plijesan.

Tražite li pouzdanog izvođača radova kojem biste povjerili ove vodoinstalaterske poslove? Obratite nam se. Na našem portalu emajstor.hr možete potpuno besplatno, brzo i jednostavno kontaktirati iskusne izvođače radova. Trebate samo popuniti upit na našem portalu i ubrzo će vam se javiti zainteresirani ponuditelji s odgovarajućom ponudom.

A koliko košta vodoinstalater? Cijena usluge silikoniranja tuš-kabine kreće se oko 30 EUR + silikon. No cijena može varirati ovisno o tome što sve treba učiniti da bi se posao obavio. Cijena prozirnog sanitarnog silikona je 5 - 10 EUR, a bijelog 4 - 10 EUR po pakiranju.

Kada je silikon na tuš-kabini već zamijenjen, važno je da se ne zaboravi na preventivne mjere za održavanje čistoće i minimiziranje rizika od pojave plijesni u budućnosti.

Preventivne mjere protiv plijesni u kupaonici

I ovdje vrijedi pravilo - bolje spriječiti nego liječiti!

Silikon čistite redovito, barem jednom tjedno, kako se ne bi nakupila masnoća i plijesan. Posebno obratite pozornost na ostatke šampona, ulja i krema za tijelo. Pri čišćenju silikonskog dijela, ali i tuš-kabine općenito, nemojte upotrebljavati abrazivna sredstva - agresivne tvari će oštetiti silikonsku površinu, smanjiti njegovu trajnost i promijeniti boju.

Nakon tuširanja obrišite silikon suhom krpom ili ručnikom kako biste uklonili višak vlage - zapamtite: vlaga stvara plijesan. Redovito provjeravajte silikon kako biste navrijeme otkrili oštećenja ili pukotine.

Ne ostavljajte ručnike i krpe na podu. Objesite ih da se dobro osuše i pravilno prozrače kako se plijesan ne bi mogla uhvatiti. Mokre ručnike sušite izvan kupaonice, a ako imate zavjese, neka budu od sintetičkih materijala jer manje upijaju tekućinu.

Plijesan se širi i među svim ostalim kupaonskim predmetima, poput tepiha, držača četkica za zube, zavjese za tuširanje i sličnog pribora za kupanje. Ti predmeti su često vlažni, pa su podložni razvoju plijesni. Stoga ih obvezno perite, sušite i redovito mijenjajte.