Kako nastaju pukotine na zidu i kako ih pravilno sanirati?

Ako ste primijetili pukotine na zidu i želite ih sanirati, trebate prije svega prvo otkriti koje su prirode, pa tek onda pristupiti rješavanju tog problema. Pukotine mogu biti i odraz nekog drugog ozbiljnog problema u strukturi samog objekta, pa je važno prvo utvrditi uzrok nastanka. Je li pukotina na vašem zidu uzrokovana naglom promjenom vlage i temperature zraka, slijeganjem tla ili možda loše obavljenim ličenjem?

Kako uopće nastaju pukotine na zidu?

Postoji više vrsta pukotina. Dijelimo ih prema razlozima zbog kojih nastaju, i to na: pukotine koje su posljedica promjene temperature i količine vlage; pukotine uzrokovane prekomjernim opterećenjem materijala; pukotine nastale uslijed potresa ili pomicanja tla; pukotine uzrokovane slijeganjem novoizgrađenih objekata; pukotine koje su posljedica loše kvalitete žbuke ili čak loše obavljenih soboslikarskih radova (što je često posljedica samostalnog izvođenja radova, odnosno po principu „sam svoj majstor").

Kada su u pitanju pukotine u zidu uzrokovane temperaturnim promjenama, najčešće ćete ih prepoznati kao stepenaste pukotine koje se pojavljuju iznad prozora i kraj dovratnika.

Oscilacije temperature utječu na građevinske materijale koji se, ovisno o svojstvima, skupljaju ili šire. Ako je širenje i skupljanje zida spriječeno drugim konstrukcijskim elementima, nastat će pukotine koje se potom dalje šire i skupljaju. Pukotine sličnih obilježja također uzrokuju promjene vlažnosti u zidu. Naime, u razdoblju s puno oborina loše izolirani zidovi upijaju dosta vlage i šire se, dok u toplijem, sušnijem dijelu godine tu vlagu gube i skupljaju se. U oba slučaja se za pukotine kaže da „rade″.

Previše vlage uzrokuje razvoj plijesni, što može dovesti do bubrenja zida, pa ako se problem ne sanira na vrijeme, stvara se novi problem, također u samoj konstrukciji.

Pukotine u zidu uzrokovane potresima ili kretanjem tla druga su vrsta problema. U geološki aktivnim područjima može doći do pomicanja tla uslijed potresa, dok kretanje tla može biti uzrokovano i prodorom vlage ili rastom korijenja drveća koje se nalazi u blizini građevinskog objekta. Naprimjer, orah je drvo koje ima izrazito snažno korijenje koje čak može podići temelj ili beton oko kuće jer ide do pet metara dubine. Pukotine na stijenki uzrokovane pomicanjem tla nastaju bliže dnu i šire se vodoravno ili okomito u visinu, a udaljavanjem od dna postaju sve uže.

Pomicanje tla, kao posljedica različitih čimbenika, dovodi do razlike u napetosti zidova objekta.

Pukotine na zidu uzrokovane prekomjernim opterećenjem materijala mogu se prepoznati po dužini - one se mogu protezati duž cijelog zida i obično su okomite. Posljedica su konstruktivne pogreške.

Nastaju kao posljedica opterećenja koje premašuje čvrstoću materijala, odnosno onu koju građevinski materijal može podnijeti. Ove se pukotine smatraju najozbiljnijima.

Dobar primjer za pojavu takvih pukotina su objekti kod kojih nenosivi unutarnji zid zbog pogrešnih proračuna mora podnijeti dio opterećenja krovne konstrukcije. U tom slučaju težina krovne konstrukcije pritišće zid odozgo i uzrokuje pukotine na zidu.

Pukotine nastale slijeganjem novoizgrađenih objekata najčešće su posljedica slijeganja temelja i predstavljaju pukotine najtežeg stupnja. Nakon gradnje građevinski objekt vlastitom težinom istiskuje vodu iz tla ispod sebe. Zbog toga se tlo u određenoj mjeri zbija, a objekt se spušta za nekoliko milimetara.

U pravilu se pukotine pojavljuju na vanjskoj fasadi uslijed slijeganja pojedinih dijelova objekta. Mogu se pojaviti i na uglovima objekta, pri čemu se protežu odozgo prema dolje i najšire su na vrhu. One su, dakle, konstruktivne prirode i prepoznaju se po dužini, budući da se mogu pojaviti duž cijelog zida.

U takvim situacijama treba pristupiti sanaciji tek kada se utvrdi da je širenje prestalo, dok kod pukotine koja se širi treba prvo ojačati temelj ili učvrstiti okolno tlo.

Do slijeganja može doći i kod starijih objekata, ne samo kod novogradnje. Takve su pukotine posljedica promjena toka podzemnih voda ili pojave klizišta. Često ih može uzrokovati voda s krova koja se olucima prenosi u neposrednu blizinu temelja; ona omekšava tlo, zbog čega temelj počinje „tonuti″.

Što se tiče novoizgrađenih objekata, postoji još jedna vrsta pukotina koje se, srećom, mogu brzo i trajno sanirati, odmah nakon prestanka deformacija. Pukotine koje nastaju neposredno nakon izgradnje rezultat su isparavanja viška vlage iz morta koji se skuplja tijekom procesa. Također, pukotine se mogu pojaviti kada je zid vezan za druge zidove koji podnose različita opterećenja.

Pukotine nastaju i zbog nekvalitetnog morta ili nepravilnog nanošenja morta. Takve pukotine općenito imaju karakterističan mrežast izgled, vrlo su tanke i šire se u svim smjerovima. Poznate su i pod nazivom paukova mreža.

Pukotine mogu nastati i zbog pogrešaka pri miješanju morta ili nepoštivanja svojstava građevinskog materijala. Općenito, upotreba pogrešnih materijala, prije svega onih loše kvalitete, kao i njihova neadekvatna primjena, pogodovat će stvaranju pukotina.

Međutim, pukotine nastale na taj način su plitke, a nakon završetka procesa lako se mogu sanirati gletanjem.
Kod starijih zgrada žbuka otpada jer se s godinama polako odvaja od zidova; taj proces prate tanke i nepravilne – „kapilarne“ pukotine.

Pukotine na zidu mogu nastati i nakon nanošenja boje, odnosno bijeljenja, najčešće u žurbi i kada se ne radi dovoljno temeljito. Kada se nestručna osoba sama odluči na ličenje i tako propusti neki važan korak, tu nerijetko nastaje problem - najčešće ne sačeka da se prethodni sloj potpuno osuši. Osim toga, želja za uštedom često dovodi do kupnje nekvalitetne boje koja neće dobro prianjati na zidove koji se bijele, zbog čega će kasnije nastati pukotine.

Kako ukloniti pukotine na zidu?

U pravilu vrijedi da pukotina promjera jedne vlasi kose nije razlog za brigu. No ako se radi o pukotini promjera većeg od 0,2 mm, onda treba provjeriti razloge nastanka.

Ovisno o prirodi problema, mjere sanacije mogu biti jednostavne, poput krpanja gipsom, pa i nešto zahtjevnije, poput ugradnje novog sustava odvodnje ili sušenja zidova prije sanacije, sve do složenijih mjera za poboljšanje stabilnosti objekta, ako se radi o pukotinama koje su posljedica prekomjernog opterećenja materijala i elemenata ili su, s druge strane, uzrokovane slijeganjem građevine. Takve pukotine najčešće su rezultat projektantskih pogrešaka i nepotpunih analiza u fazi pripreme, kao i pogrešnih proračuna. Treba imati na umu i svojstva podloge na kojoj će se graditi, stanje susjednih objekata i slično. Na taj način se izbjegavaju pogreške u statičkom proračunu pojedinih dijelova objekta.

Kako izgleda postupak saniranja pukotina koje više „ne rade″ ili „ne dišu″?

Ako se radi o površinskoj pukotini, gdje je popucala samo glet-masa, dok je zid ispod nje „zdrav″, onda prvo treba ukloniti sloj stare boje i gleta oko rascjepa. U tu svrhu zid se može malo navlažiti vodom, a zatim treba pričekati neko vrijeme da poludisperzija i glet upiju tu vodu i nabubre te ih potom treba ostrugati lopaticom. Glet treba polako guliti lopaticom sve dok on lako otpada s površine zida.

Kako se ne bi ponovno pojavila potreba za sanacijom, treba ukloniti sve dijelove gleta koji su popustili.

Kada ostane samo čvrsti glet, četkicom treba očistiti prašinu i ostatke krupnije mase unutar pukotine. Zatim nanesite podlogu, odnosno takozvani temeljni premaz. Kada se premaz potpuno osuši, nanesite novi sloj glet-mase, odnosno mase za izravnavanje gletericom. Kada se masa potpuno osuši, zid lagano pobrusite i obojite. Pazite da pogodite istu nijansu, a možete i ponovo obojiti cijeli zid, odnosno prostoriju. Ako je potrebno gletanje na velikim površinama, naša preporuka je da to ne radite sami, već da pozovete majstore.

Koliko će vam soboslikar naplatiti tu uslugu? Cijena sanacije pukotina te pripremanje za farbanje zidova iznosi 1 EUR/m2.

Tražite li profesionalne i pouzdane izvođače za sanaciju pukotina ili gletanje? Obratite nam se. Na našem portalu emajstor.hr možete potpuno besplatno, brzo i jednostavno kontaktirati iskusne majstore. Trebate samo popuniti upit na našem portalu i ubrzo će vam se javiti zainteresirani obrtnici s odgovarajućom ponudom.

U slučaju upotrebe bandažnih traka, poznatih kao mrežice, koje se kupuju u trgovinama slikarskim materijalom, njih prvo treba odrezati na odgovarajuću dužinu, a zatim zalijepiti preko pukotine na zidu (najčešće su jednostrano samoljepljive). Prije toga treba oko pukotine nanijeti temeljni premaz, koji se prije lijepljenja trake mora osušiti. Zatim treba preko trake nanijeti tanak sloj vezivnog materijala, naprimjer masu za ispunu, koja će mrežicu zalijepiti na zid. Kada se taj sloj stvrdne, slijedi ponovno grundiranje, a zatim, kada se taj sloj potpuno osuši, gletanje, čime se zid izravnava.

Svaki iskusan majstor reći će vam da kanta u kojoj se materijal miješa i drži mora biti potpuno čista. Ostaci stare glet-mase u dodiru s novim materijalom reagiraju kao katalizatori, pa se novi materijal brže suši i s njim je teže raditi.