U tu svrhu, potrebno nam je i više kuhinjskih površina. Prakticiramo li ljetnu kuhinju povremeno, dovoljni će biti osnovni elementi, kao što su sudoper sa slavinom i štednjak. Više elemenata potrebno nam je u slučaju čestoga kuhanja. Tada se odlučujemo za radnu površinu, ugrađeni kamin i štednjak, ponekad i hladnjak. Bez obzira na veličinu kuhinje, ključan element je dimnjak koji će odvoditi dim iz prostorije.
Elemente je potrebno logički rasporediti, kako bi put od jednog do drugog elementa bio što kraći. Uvijek prvo postavimo hladnjak, naravno, ako će biti dio kuhinje. Tada hrana, od mjesta gdje je pohranjena putuje najkraćim putem do sudopera. Između je radna površina na kojoj se ona obrađuje i priprema. Štednjak je posljednji element kojim završava naš proces kuhanja. Njega ugrađujemo posljednjeg.
Vrlo je važno da ljetna kuhinja, nakon što je naprave stolari, bude postavljena u zavjetrini, ne na propuhu. Dakle, uza zid samog objekta ili pak uz posebno izgrađen zid s tom namjenom. Također, nužno je smjestiti je ispod bilo kakve vrste nadstrešnice ili postaviti pod krov objekta. On će vas štititi od sunca i ljetnih oluja.
Iako su ljetne kuhinje fiksne, one ponekad mogu biti i mobilne. Ostaje li kuhinja na otvorenom cijelu godinu, moramo se pobrinuti da materijal iz kojeg je izrađena bude izdržljiv i otporan na vremenske utjecaje. Zbog toga preporučujemo uporabu metala, inoksa ili kamena, kao i umjetnih, plastičnih materijala. Drvo treba izbjegavati jer zbog neprimjerene zaštite gnjili, odnosno, propada.
Za pomoć pri gradnji obratite se sustavu eMajstor, pošaljite nam upit ili nam postavite pitanje.