Kuća Hypercubus | Studio Ante Murales

^{Izbor i tekst: Boris Vidaković}

Kuća Hypercubus smještena je u Opatiji, ali nema mnogo veze s romantikom početaka turizma iz Austro-Ugarske. Lokacija je manje idilična, nekad neizgrađeni potez između Opatije i Voloskog koji se danas intenzivno urbanizira. Atraktivnost Opatije i okolice čini taj prostor poželjnim za život, ali i za ulaganja u nekretnine. Kontekst u kojem se kuća nalazi ne čini historicistički ambijent sredine devetnaestog stoljeća, nego predimenzionirane urbane vile smještene na premalim parcelama.

Smještaj kuće na blagoj padini omogućuje spektakularan pogled prema moru i Kvarnerskom zaljevu koji neminovno postaje jedna od glavnih projektantskih tema. Osim vizura, parcela omogućuje i optimalnu orijentaciju kuće, od sjeveroistoka do jugozapada, tako da život ukućana prati putanju Sunca. Naizgled jedina mana parcele jest što s njene južne strane prolazi ulica odakle je omogućen pristup kući.

Spomenuti problem je riješen denivelacijom terena i uvođenjem podzida kojima se neutralizirala buka i omogućila privatnost dvorišta. Istovremeno denivelacija omogućuje podrum s garažom u koji se ulazi bočno s ulice.

Specifičnost te etaže je otvaranje bočnih strana stubištima koja vode na razinu prizemlja, čime je omogućeno prirodno prozračivanje, ali još važnije uvođenje prirodnog svjetla te uvlačenje fragmenata zelenila iz dvorišta.

Inače utilitaran i nereprezentativan prostor tako postaje atraktivan. Gotovo da je riječ o režiranju sekvenci kretanja koje formira međuprostor između ulice i kuće, javnoga i privatnoga, vanjskoga i unutarnjega, otvorenoga, ali natkrivenog prostora polutame, koji nas priprema za istraživanje kuće.

Kuća je projektirana s prizemljem obučenim u kamen te apstraktnim ožbukanim volumenom kata. Kamena obloga, iako asocira na tradiciju, posve je suvremena u svojoj izvedbi i dojmu.

Prizemlje je koncipirano kao niz kubusa unutar kojih su smještene različite funkcije poput dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje, radne sobe i slično.

Postavljanje kubusa u neortogonalni sustav s međusobnim otklonima rezultiralo je fluidnim, kontinuiranim međuprostorom koji dokida strogoću i prostornu hijerarhiju. U središtu, između pogleda prema moru i unutarnjem dvorištu smješteno je i skulpturalno oblikovano stubište obučeno u drvo, koje se vizualno slijeva s kata u prizemlje.

Volumen kata je skulpturalnog karaktera, s ulogom objedinjavanja razigranih kubusa prizemlja što određuje i njegovu izlomljenu formu. Njegova kontura definirana je kosinama krova, ali i kosim podgledima koji naglašavaju otvaranje vizura prema moru.

Kompaktan volumen ugrizen je kontinuiranom terasom prema jugu uz koju se nižu sobe. Etaža kata sastoji se od dva trakta soba smještenih u dva krila kuće, a spavaće sobe smještene su uglovno tako da maksimalno koriste dvostrane orijentacije i vizure.

Vanjski prostori i hortikultura projektirani su u jednako suvremenom duhu kao i kuća. Zelenilo je postavljeno u pravilni raster s mjestimičnim zgušnjavanjem, okolne stazice koje omogućuju istraživanje vrta služe i za održavanje raslinja. Preljevni bazen koji briše granicu između ruba i horizonta danas je već uobičajena pojava, ono što je neobično jest predimenzionirani preljev koji od tehničkog elementa pomalo iznenađujuće postaje element vode u vrtu.

Razmicanjem kubusa u potkovastu tlocrtnu kompoziciju omogućena je lateralna orijentacija dnevnih prostora prema moru, ali i prema kopnu i dvorištu.

Takva poluatrijska tipologija kuće omogućuje istraživanje dvostrukih orijentacija, ali i širenja interijera u eksterijer čime se autor kontinuirano bavi na nizu projekata. Zanimljivo je kako se srodna tema pojavljuje na kontinentu (kuća na Svetom Duhu u Zagrebu) ili na moru (Vila Lastavica, Makarska rivijera).

U različitim kontekstima nastaju posve različite kuće, ali provlačeći određene zajedničke postavke i teme. Kuće smještene na padinama, osim otvaranja prema pogledu i sjajnim vizurama, arhitekt obogaćuje uvođenjem unutarnjega privatnog dvorišta koje služi odmoru od stalne prisutnosti dominantnog pogleda. Iako je orijentacija kuće prema moru i vizurama posve očita odluka, unošenje kontra pogleda koji je drugačijega, intimnijeg karaktera uspješno dokida svojevrsni teror pogleda te unosi unosi prostornu i doživljajnu kompleksnost. Iako su vizure na zaljev i zalazak Sunca glavni adut kuće, konstantni imperativ pogleda traži svoj komplement i mogućnost okretanja samom sebi.