Tragovima dinastije Erdödy – upoznajemo grad Klanjec!

^{Tekst: Tanja Prolić}

Klanjec, gradić iznimne kulturne i spomeničke baštine, smješten je na uzvisini podno ruševina srednjovjekovnog Cesargrada, na samoj hrvatsko-slovenskoj granici, na rijeci Sutli. Prvi pisani spomen ovoga grada datira još iz 15. stoljeća, točnije 1463. godine u ispravi kralja Matije Korvina. Vjeruje se da je ovaj grad nastao kao podgrađe utvrde Cesargrad, koja je sagrađena u „mračnom” srednjem vijeku. 

Klanjec je kroz svoju dugu povijest bio i jedno kulturno središte kraja, u njemu su rođene brojne poznate ličnosti koje su  značajno pridonijele razvoju hrvatske kulture, umjetnosti i znanosti.  U Klanjcu je rođen autor prvog hrvatskog rječnika dr. Ivan Broz i Franjo Iveković, zatim poznati slikar Oton Iveković, kao i nadaleko poznati kipar Antun Augustinčić. U Klanjcu je svoje posljednje dane proveo i autor hrvatske himne Antun Mihanović. No, ovaj članak smo prije svega posvetili spomenicima ovoga grada višestoljetne povijesti i kulture.

Cesargrad – zavjetovanje templara koje je odoljelo stoljećima

Cesargrad je podignut na istaknutom hrptu Cesargradske gore, iznad doline Sutle i današnjeg naselja Klanjec. Zanimljivo je da se na suprotnoj strani, s druge strane rijeke Sutle, na Bizeljskoj gori, na gotovo jednakoj visini, nalazi ostatak utvrde Königsberg, ili kako je Klanjčani zovu Kunšperg, koja se pripisuje istim graditeljima.

Ova srednjovjekovna utvrda koja se veže za nastanak samoga grada Klanjca bilježi veoma burnu povijest. Naime, prema povijesnim izvorima, Cesargrad su izgradili templari, odnosno viteški red koji je osnovan davne 1119. godine kako bi štitio hodočasnike na putu do Isusova groba u Svetoj Zemlji. Red templara ukinut je nepuna dva stoljeća kasnije, 1312. godine, a njihova je imovina dodijeljena drugim redovima ili je postala vlasništvo kraljevske krune.

Sama utvrda se prvi put spominje 1399. godine u darovnici kralja Sigismunda, kojom se utvrda daruje grofu Hermanu Celjskom. Pedeset i sedam godina kasnije dolazi pod upravu kraljevske krune, da  bi 1573. godine, tijekom Seljačke bune, Cesargrad opljačkao i spalio vođa seljačkog ustanka Ilija Gregorić. Plemićka obitelj Erdödy djelomično ga je obnovila, no nakon što je 1603. Toma Erdödy, vlastelin i hrvatski ban, sagradio dvorac Novi Dvori nedaleko od Klanjca, obitelj Erdödy preselila se u njega, prepustivši  tako Cesargrad na milost i nemilost vremenu. 

Ostaci ove srednjovjekovne utvrde i nakon toliko stoljeća ponosno se uzdižu na zapadnoj strani Cesarske gore, iznad doline rijeke Sutle i grada Klanjca. Proglašena je zaštićenim kulturnim dobrom. I danas se jasno nazire njezina struktura, koju čini polukružna kamena građevina, koja je imala stambenu  funkciju, opasana zidinama i branič kula.

Potencijal ove srednjovjekovne utvrde potvrđen je arheološkim istraživanjima koja su provedena 2008. i 2010. godine, kada je započelo dokumentiranje postojećeg stanja. Analizom arhitekture u zapadnoj kuli utvrđen je položaj kuhinje, na etažama rezidencijalne prostorije, a u prizemlju su utvrđene prostorije za skladištenje.

Franjevački samostan – prekretnica u razvoju grada Klanjca

Obitelj Erdödy, koja je jedno vrijeme bila vlasnik Cesargrada, kao dio srednjoeuropske aristokracije u prošlosti je imala značajan utjecaj na politički i kulturni život u Hrvatskoj, kao i na razvoj sjeverozapada zemlje. Sredstvima ove dinastije, a po nalogu grofova Sigismunda i Nikole Erdödyja, koji je u to vrijeme bio ban i doživotni knez Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, sagrađeno je velebno zadnje franjevačkog samostana, zajedno s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije. Erdödyjevi ne samo da su uložili sredstva u gradnju, nego su franjevcima osigurali i neovisnost obdarivši samostan posjedima.

Kompleks se sastoji od trokrilnog samostana i samostanske longitudinalne jednobrodne crkve, koja zatvara četvrto krilo.

Monumentalna zgrada franjevačkog samostana građena je 37 godina – od 1630. do 1667. godine. Sagrađena je u gornjem dijelu grada Klanjca, na mjestu nekadašnjeg groblja i kapelice Svetog Leonarda. Samostan je bio temelj razvoja Klanjca kao grada kulture i općenito prekretnica u razvoju cijeloga mjesta. Crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije posvetio je 19. rujna 1655. godine zagrebački biskup Petar Petratić.

Samostan se kroz povijest svojim sadržajem i organizacijom unutrašnjeg prostora razvio u snažno franjevačko središte Zagorja, u kojemu je tijekom 17. stoljeća djelovao velik broj isposnika predvođenih gvardijanom. Tu su se održavali studiji filozofije i teologije i Prva pučka škola. Također, u samostanu je nastao velik broj umjetničkih djela.

Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, koja je sagrađena u isto vrijeme kad i franjevački samostan, jedan je od prvih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj, a ujedno je i mauzolej obitelji Erdödy. Barokno zdanje u obliku križa ima sedam oltara. Godine 1859. postavljen je i kasnije blagoslovljen današnji veliki oltar koji su sagradila braća Tomo i Franjo Fantoni iz Genove, a oltarnu sliku Navještenja naslikao je Carlo Dietrich, slikar iz Graza.

Krajem prošlog stoljeća otkrivena je tajna koja je nekoliko stoljeća bila skrivena u ovom kompleksu. Riječ je o grobnici obitelji Erdödy koja se nalazila u unutrašnjosti crkve – dragocjenim sarkofazima iz 17. stoljeća hrvatskog bana Sigismunda Erdödyja, koji je bio položen u kriptu svetišta, i dobrotvora samostana varaždinskog župana Emerika Erdödyja, koji je 1690. godine pokopan pod kapelom sv. Antuna Padovanskog. Sarkofazi su djelo bečkih majstora koji su radili za kuću Habsburgovaca, a izvedeni su u stilu ranog baroka.

Sarkofazi su različito oblikovani, ali oba pripovijedaju priču iz života obitelji Erdödy i dokazuju njihov društveni status u Habsburškoj Monarhiji.

Sarkofag Sigismunda Erdödyja izliven je od kositra i bogato ukrašen ugraviranim tekstom i ornamentima. Stoji na četiri noge ukrašene pozlaćenim palmama i bobicama, dok su bočne strane sarkofaga ukrašene oslikanim anđeoskim glavama s pozlaćenim krilima.

Prednja strana sarkofaga Emerika Erdödyja ukrašena je njegovim grbom, dok su bočne strane sarkofaga ukrašene lavljim glavama. Sarkofag počiva na četiri jelena razgranatih rogova, dok središte podupiru dva orla.

Sarkofazi su obnovljeni 1999. i 2003. godine i položeni u posebno pripremljenu kriptu samostana, uređenu za turističke obilaske.

Osim navedenih kulturno-povijesnih znamenitosti, grad Klanjec krase i brojne druge znamenitosti i atrakcije. Jedna od njih je i Galerija Antuna Augustinčića, jednog od najznačajnijih hrvatskih kipara, zatim Kapela sv. Florijana zaštitnika grada, zaštićeni spomenik prirode Zelenjak s jedinstvenim obeliskom hrvatskoj himni i mnoge druge.

Osim razgledavanja kulturno-povijesnih spomenika, podjednako se može uživati u obilasku raznih izložbi, pjesničkih večeri i predavanja ili u šetnji označenim planinarskim stazama na Cesarskoj gori uz mogućnost odmora u planinarskom domu. Kranjec je nadaleko poznat i po dobrim vinarijama i njihovim kvalitetnim vinima, osobito po autohtonoj sorti klanječkog vinogorja, Sokol, jedinstvenoj u svijetu. Iako malen, Klanjec je grad velikih i plemenitih ljudi, s bogatom kulturom i tradicijom.