Tragovima gladijatorskih borbi: Upoznajte grad-muzej Pulu

^{Tekst: Tanja Prolić}

Amfiteatar u Puli – antički dragulj Hrvatske

Pulska arena smatra se jednom od najznačajnijih građevina u cijeloj zemlji ali i najposjećenijom, što i ne čudi s obzirom na njezinu povijesnu pozadinu. Izgrađena je još u doba antike, za vrijeme cara Augusta. Njezina gradnja je financirana iz središnje državne blagajne rimske carske vlasti. Smještena je 200 metara sjeveroistočno izvan gradskih zidina Pule, u skladu s mrežom rimske zemljišne podjele. Po veličini zauzima šesto mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu. Pulska arena je građevina neprocjenjive povijesne i arhitektonske vrijednosti i najsačuvaniji spomenik antičkoga graditeljstva u Hrvatskoj.

U antičko doba su se u areni održavale čuvene borbe gladijatora, ali i lov na životinje. Ulaz na predstave nije se plaćao. Raspored sjedenja gledatelja bio je strogo određen u skladu s društvenom hijerarhijom. U amfiteatru su se odvijala javna suđenja, ali i izvršavale stroge kazne, osude zvijerima ad bestias – osuđenici, ubojice, razbojnici i pobunjenici bez rimskog državljanstva bili su u areni, nenaoružani ili slabo naoružani, prepušteni na milost i nemilost divljim životinjama. U njoj su kršćani mučeni na razne okrutne načine, o čemu svjedoči i legenda o sv. Germanu, mučeniku koji je pogubljen 284. godine u pulskom amfiteatru, a danas se smatra svecem i zaštitnikom grada.

Početkom 5. stoljeća, nakon zabrane gladijatorskih borbi, arena je prepuštena zubu vremena i počela je polako propadati. No bez obzira na to što je kamen od kojeg je izgrađena odnošen i korišten za druge graditeljske pothvate, zauvijek ostala u javnom vlasništvu.

Stoljećima su joj se divili brojni putopisci, arhitekti i umjetnici. Arheološka istraživanja amfiteatra započela su sredinom 18. stoljeća, a njegovo konzerviranje i restauracija traje i danas.

Arena je građena je u toskanskom stilu i prostire se na 11.466 četvornih metara. Vjeruje se da je imala oko 23 000 gledatelja. Sagrađena je na padini brijega, na zapadnoj strani, okrenutoj prema moru. Ima četiri etaže – povišeni temelj s ulazima i tri kata, dok je na istočnoj strani, na prirodno povišenom terenu, zidani dio zgrade znatno manji: nad zemljom se izdižu samo dva gornja kata.

U glavnoj osi na vanjskom plaštu amfiteatra nalaze se lukovi širine 4 metara, veći od ostalih, ističući glavne ulaze (portae pompae). Ulaz na južnom kraju bio je najvažniji zbog toga što je okrenut ka gradu. Na toj strani se nalazio i glavni ulaz u borilište. Drugi kat gledališta zidan je cijelim opsegom amfiteatra u 72 polukružne arkade, dok je treći kat pripadao galeriji ovalnog prstenastog oblika, natkrivenoj kosim krovom od keramičkih ploča i kupa, koja je u odnosu na donje katove prema van bila otvorena sa 64 četvrtasta prozora. Na vrhu drugog kata bio je vijenac koji je nosio postolja za umetanje drvenih jarbola koji su nadvisivali cjelokupan amfiteatar.

Borilište u sredini amfiteatra bilo je ovalnog oblika, mjera 67,9 metara po dužoj osi i 41,6 metara po kraćoj. Takav oblik bio je idealan za organiziranje povorki, postrojavanja, razvoj borbene strategije, kao i za napredovanje i povlačenje naoružanih skupina. Ispod borilišta nalazio se prostor koji je služio kao pomoćna prostorija za držanje kaveza s divljim životinjama i raznih tehničkih pomagala za organizaciju igara. Ovaj prostor je većim dijelom uklesan u živu stijenu i dijelom nadozidan do potrebne visine.

Pri gradnji amfiteatra se mislilo na sve, pa su se borbe i predstave održavale čak i u slučaju lošeg vremena. Gledalište se natkrivalo platnom pomoću sistema kolotura i užadi. Drveni jarboli, nosači platna, prolazili su kroz predviđene otvore na kamenom oluku, a na drugom kraju, iznad rubova borilišta, nalazio se metalni obruč koji je bio poduprt okomitim jarbolima. Užad razapeta između vanjskih jarbola i unutrašnjeg metalnog obruča nosila je platno. Izgradnjom sistema kanala za prihvat i odvodnju padalina reducirana je opasnost od ispiranja i klizanja terena.

Amfiteatar je danas prvorazredna turistička atrakcija Pule. Privlači ne samo turiste i arhitekte širom svijeta, već i mnoge popularne svjetske glazbenike koji su pravo u areni održali svoje koncerte. Pulska arena našla se i na filmskom platnu, u filmu Titus (1999.), adaptaciji Shakespearove tragedije Titus Andronicus.

Augustov hram – veličanstveni primjer ranocarskog rimskog sakralnog graditeljstva

Augustov hram je dobro očuvan rimski hram u samom centru Pule, na središnjem gradskom trgu Forum. Središnji trg antičke i kasnije srednjovjekovne Pule – Forum, sagrađen je tijekom 1. stoljeća prije nove ere. Nalazi se na zapadnoj strani grada, na za to predviđenom prostoru, s cjelokupnom gradskom upravom.

Na svakom rimskom forumu gradio se hram posvećen kapitolskoj trijadi – Jupiteru, Junoni i Minervi, pa tako i u Puli. S tim da su na Forumu Pule osim središnjeg hrama sagrađena i dva bočna hrama, od kojih je u cijelosti danas sačuvan samo Augustov hram. Od drugog hrama, takozvanog Dijaninog hrama, vidljiv je danas samo stražnji zid.

Augustov hram je izvorno posvećen božici Romi, zaštitnici Rimske države i prvom rimskom caru Augustu. Sagrađen je za vrijeme careva života i posvećen u razdoblju između 2. g. pr. Kr. i 14. godine ove ere. Predstavlja tipičnu hramsku konstrukciju, građenu u zahtjevnoj tehnici opus isodomum. Ima oblik jednostavnog četverokuta, dimenzija sa 17.3 m. Smješten je na sjeverozapadnoj strani Foruma.

Građevina je veličanstven primjer ranocarskog rimskog graditeljstva. Zbog bogate ukrašenosti, vidljiv je utjecaj kasnohelenističke umjetnosti. Sastoji se od veće, cijele zatvorene prostorije i predvorja koje je manje i otvoreno prema trgu, a omeđuju ga četiri stuba s prednje strane, a s bočne po jedan stub s korintskim kapitelima. Zidovi cijele građevine građeni su od velikih i pravilno klesanih kamenih blokova. Zapadni zid od lomljenog kamena ukazuje na obnavljanje nakon brojnih oštećenja kojima je hram bio izložen. Uzdužni zidovi cele produžuju se u predvorje, gdje završavaju kaneliranim polustupovima.

Na kapitele predvorja i zidove cele položen je trodijelni arhitrav iznad kojeg je friz, bogato ukrašen akantovim viticama, plodovima i pticama. Natpis na vijencu iznad stupova pročelja hrama, koji je gotovo uništen pri bombardiranju Pule krajem Drugog svjetskog rata, glasi: ROMAE ET AVGUSTO CAESARI DIVI FILIO PATRI PATRIAE, prijevod: Romi i Augustu, sinu božanskog Cezara, ocu domovine. Iznad njega je položen trokutasti zabat s okruglim medaljonom u središtu. Krov hrama i zabat su uokvireni vijencem s konzolama i kasetiranim poljima.

Tijekom svoje duge povijesti hram je mijenjao izvornu namjenu. Služio je kao kršćanska crkva i spremište žita, a u 19. stoljeću je pretvoren u muzej kamenih spomenika i tu ulogu je zadržao sve do bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, kada je gotovo u potpunosti uništen. U periodu od 1945. do 1947. godine je izvršena rekonstrukcija hrama. Danas ima funkciju lapidarija, u kojem su izložene antičke skulpture od kamena i bronce iz Istre, a ističu se mramorni carski kipovi.

Malo rimsko kazalište – jedino sačuvano antičko kazalište u Hrvatskoj

Antička Pula bila je iznimno visoko kulturno razvijena, pa je već u  1. stoljeću nove ere imala dva kazališta. Veliko rimsko kazalište, koje nažalost nije sačuvano, nalazilo se izvan tadašnjih zidina grada, na padini Monte Zara. Malo kazalište, dimenzije 75 x 50 metara, nalazilo se unutar gradskih zidina, u neposrednoj blizini Dvojnih vrata. Podignuto je uz padinu središnjeg brežuljka koji danas nosi ime Kaštel. Prostor je bio podijeljen na scenu i proscenij, gdje se glumilo, na orkestru i gledalište. Pretpostavlja se da je moglo primiti do 5 tisuća gledatelja, što je u ono vrijeme činilo cjelokupno stanovništvo Pule.

Nakon pada Rimskog Carstva kazalište je napušteno. No tijekom srednjeg vijeka velik dio kamena od kojeg je kazalište bilo sagrađeno iskorišten je kao građevinski materijal za gradnju drugih građevina, vjerojatno i za gradnju gradske utvrde (Castrum Polae). Ugrađeno je i u sačuvani potporni zid koji je bio dio srednjovjekovnog bedema. Preostali dio kazališta je u tom razdoblju bio prekriven zemljom i potpuno prepušten zaboravu.

Početkom 20. stoljeća ponovno je otkriven. Od Malog rimskog kazališta ostali su sačuvani ostaci zgrade s polukružnim kazalištem (cavea), koje je djelomično usječeno u živu stijenu, pročelnom zgradom (scaena) i polukružnom orkestrom (koja je bila namijenjena zboru i kretanju glumaca). Ispod pozornice je u kamenu udubljen prostor u koji su bile smještene sprave za posebne scenske efekte. No u antička vremena kazalište je zauzimalo puno veći prostor nego što je to danas vidljivo jer arheološka istraživanja nikada nisu dovršena.

Malo rimsko kazalište jedan je od najvećih i najznačajnijih antičkih spomenika grada Pule i jedino očuvano antičko kazalište na području naše zemlje. Upisano je u Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-865, a u Listu kulturnih dobara od nacionalnog značaja pod brojem N-11. Do prije petnaestak godina smatrano je jednim od glavnih gradskih mjesta održavanja kulturnih aktivnosti, ali se zbog oštećenja prestalo upotrebljavati, pa je u fokus stavljeno njegovo konzerviranje, restauracija, rekonstrukcija, valorizacija i prezentacija. Izrađen je idejni i glavni projekt konzerviranja, restauracije i rekonstrukcije, obavljena su velika arheološka istraživanja potrebna za realizaciju projekta te je odabran izvođač radova. Konzervacija, restauracija i rekonstrukcija Malog rimskog kazališta započela je 10. svibnja 2021.

Po završetku projekta Malo rimsko kazalište poslužit će kao obnovljeni kulturno-povijesni spomenik u kojem će se održavati i Međunarodni festival antičkog teatra DRAMA MEDITERANA, čije se osnivanje planira u suradnji s Istarskim narodnim kazalištem, zatim programi Pulskog filmskog festivala, kao i druge kulturne manifestacije.

Fort Center Pula – upoznavanje sa fortifikacijskim sustavom Pule

Pula je kao glavna ratna luka bila važna vojno-strateška jezgra Habsburške Monarhije, odnosno tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. Kako bi se uspješno obranila od neprijateljskih napada, izgrađen je dinamičan sastav objekata, podijeljen u 16 obrambenih okruga na površini od 700 km², koji se protezao od zapadne do istočne obale Istre, uključujući Mali Lošinj. Danas je velik broj tih utvrda zarastao u makiju. Budući da im je pristup otežan, osmišljen je posjetiteljski centar Fort Center Pula, čija su vrata otvorena svim posjetiteljima koji se žele upoznati s fortifikacijskim sustavom grada Pule, sačinjenim od bijelog vapnenca, savršeno uklopljenim u krajolik, osmišljenim da očuva grad, a da se pritom ne remeti mir i normalan gradski život.

Multimedijskom izložbom u Fort Centru prikazan je pulski obrambeni sustav, koji broji 28 utvrda, od kojih su dvije srušene i više od dvjesto različitih propratnih vojnih objekata, kao što su skloništa, bitnice, skladišta i razni laboratoriji. Izložbom se, dakle, želi prikazati cjelokupan sustav obrane Pule, njezini obrambeni pojasevi, ali i da se pojedinačno predstave svi fortifikacijski objekti. Izložba također svjedoči o razvoju vojne tehnologije, obrambenim strategijama i izuzetnim mogućnostima gradnje u 19. i ranom 20. stoljeću. U Fort Centru Pula posjetitelji mogu dobiti informacije koji se objekti mogu posjetiti i kako se do njih može doći. Omogućen je i uvid u dokumentaciju i izvore za daljnje istraživanje autentičnog kompleksa fortifikacije.

Fort Center Pula se nalazi u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre – Museo storico e navale dell´Istria, koji se nalazi na središnjem pulskom brežuljku Kaštelu. Danas njime dominira barokna utvrda iz 17. stoljeća (1630. godine). Muzej se nalazi upravo u toj utvrdi, koja je i sama pripadala sastavu obrane Pomorske tvrđave Pula.

Riječ je o utvrdi kvadratnog tlocrta s naglašenim uglatim šiljastim bastionima, građenoj prema nacrtima francuskog vojnog arhitekta Antoinea De Villea. Ako ste ljubitelj i poznavatelj povijesti, ne smijete propustiti posjet toj utvrdi. No ako niste, to ćete sigurno postati nakon samo jednog posjeta.

Svaki primorski grad ima svoje čari, svoje ljepote i posebnosti, no Pula je mnogo više od samo primorskog gradića, ona nas na uzbudljiv i privlačan način vodi kroz sva povijesna razdoblja – od antike do suvremenog doba i s pravom može ponijeti naziv grad-muzej.