Vodovodne cijevi i vodomjer

1. Vodovodne cijevi

1.1. Vodovodne cijevi u vašem domu

Vodovodne cijevi su sve cijevi koje su dio vodovodne mreže, koja opskrbljuje svako domaćinstvo vodom. Vodovodne cijevi dio su javnog komunalnog sustava, kao i dio instalacija kuća i stambenih blokova. Pažnja, vodovodne cijevi nisu cijevi koje su dio podnog grijanja ili stropnog hlađenja, unatoč činjenici da voda teče kroz njih! Te cijevi nisu vodovodne cijevi, već su dio grijanja, odnosno sustava hlađenja.

1.2. U čijem su vlasništvu vodovodne cijevi?

Sve vodovodne cijevi koje prolaze ispod cesta, kao i pojedinačni priključci na javnu mrežu, u vlasništvu su poduzeća koje nas opskrbljuje vodom. Na individualnom objektu je instalirano brojilo, a sve instalacije koje vode od brojila do vašeg objekta su vaše vlasništvo.

2. Vodomjer i drugo

2.1. Glavni ventil

Na mjestu gdje se završava priključak na javni cjevovod i počinju kućne instalacije instaliran je glavni ventil, čija je svrha otvaranje ili zatvaranje vode cijelog objekta. Taj se ventil upotrebljava vrlo rijetko, najčešće pri sanaciji cijevi, jer, naravno, u njima ne smije biti vode tijekom popravka.

2.2. Vodomjer

Pored glavnog ventila nalazi se vodomjer, odnosno mjerač vode koji pokazuje vašu potrošnju u kubnim metrima. Mjerač vode bilježi protok vode krilnim kotačem. Potrošnju vode treba bilježiti godišnje. Količina potrošene vode mjerena vodomjerom temelj je za izračun mjesečne naknade za vodu. Vlasnici mogu upotrebljavati mjerač za kontrolu i evidentiranje količine stvarno potrošene vode i nepropusnosti unutarnjih vodovodnih cijevi. Korisnicima se preporučuje da povremeno provjeravaju vodomjer i njegovo stanje jer se može pokvariti, što može dovesti do nekontroliranog otjecanja vode. To bi uzrokovalo veću potrošnju, koju bi vodomjer bilježio, a iznos na računu za potrošnju vode znatno bi se povećao.

2.3. Redukcijski ventil vodovodnih cijevi

Vodovodne cijevi imaju pored vodomjera na cjevovodu namješten još i redukcijski ventil vodovodnih cijevi. Time se osigurava odgovarajuća razina tlaka vode u cijevima u objektu. Neodgovarajući tlak može oštetiti cjevovod ili uništiti uređaje instalirane u objektu. U kućnu instalaciju ugrađen je i uređaj za omekšavanje, koji osigurava odgovarajuću tvrdoću vode, tako što vodu opskrbljuje potrebnom količinom specifičnih kemikalija.

3. Kućne vodovodne cijevi 

Glavni dio kućnih instalacija su kućne cijevi za vodovod, koje se mogu ugraditi okomito ili vodoravno u objektu. Vodoravne cijevi polažu se u pod ili strop, važno je da imaju odgovarajući nagib. Ako se nagib ne može projektirati zbog prevelikih udaljenosti ili drugih arhitektonskih prepreka, moguće je ugraditi pumpe, koje dodatno pokreću vodu kroz cijevi. Okomite vodovodne cijevi nalaze se u zidovima, u samoj konstrukciji ili u izolaciji, kada je ona ugrađena s unutarnje strane.

4. Vodomjer

Količina potrošene vode mjeri se mjernim uređajem, koji se naziva vodomjer, odnosno mjerač vode i mjeri se u kubnim metrima (m³). Količina potrošene vode mjerena vodomjerom temelj je za izračun mjesečne naknade za vodu. Vlasnici mogu upotrebljavati mjerač za kontrolu i evidentiranje količine stvarno potrošene vode i nepropusnosti unutarnjih vodovodnih cijevi.

Korisnicima se preporučuje da povremeno provjeravaju vodomjer i njegovo stanje, jer se on može pokvariti, što može dovesti do nekontroliranog otjecanja vode. To bi uzrokovalo veću potrošnju, koju bi vodomjer bilježio, a iznos na računu za potrošnju vode znatno bi se povećao.

5. Cjevovod za vodovod

Vodovodne cijevi mogu se ugraditi ispod žbuke ili predzidno. Predzidna instalacija cijevi, kako naziv govori, ugrađuje se ispred zida. U poseban modul skriva se sav instalacijski materijal potreban vodovodnim cijevima. Prednost tog sustava je u tome što se lako montira, a vodovodne cijevi se lako mogu sanirati u slučaju kvara. Međutim, i dalje se češće upotrebljava podžbukni sustav. Vodovodne cijevi mogu biti od metala ili plastike, ali se još uvijek najčešće upotrebljavaju metalne cijevi. Plastične vodovodne cijevi malo je lakše zamijeniti i manja je mogućnost nastanka pukotina na plastičnim cijevima, pa tako i manja mogućnost nekontroliranog istjecanja vode.