Case Atrio Rovinj - arhitektura obiteljske memorije i suvremenog mediteranskog stanovanja

_{Tekst: Gabriela Sliško}

Projekt je razvijan od 2019. godine, a dovršen 2025. godine. Iako se na prvi pogled radi o dvjema suvremenim mediteranskim kućama, njihova vrijednost ne proizlazi isključivo iz arhitektonske forme ili materijalizacije, već iz načina na koji prostor interpretira obiteljsku povijest i prenosi je u novu generaciju. Dodatnu potvrdu kvalitete projekt je dobio osvajanjem prestižne BIG SEE Architecture Award 2026, međunarodnog priznanja koje valorizira inovativna arhitektonska ostvarenja jugoistočne Europe.

Kuće su izgrađene na zemljištu koje je nekoć pripadalo nonićima Niniju i Mariji, po kojima danas nose imena. Zemlju je tijekom godina očuvala njihova kći, dok je nova generacija članova obitelji na toj istoj parceli odlučila oblikovati dva nova doma. Arhitektura je tako postala sredstvo očuvanja kontinuiteta, a projekt prostorna interpretacija obiteljske memorije.

Arhitektura nastala iz jedne kuće

Osnovni koncept projekta temelji se na ideji podjele izvorno jedne atrijske kuće na dvije zasebne, ali međusobno povezane cjeline. Kuće su organizirane kao zrcalne kompozicije između kojih se nalazi uska pristupna ulica koja funkcionira kao zajednički prijelazni prostor.

Taj prostor nije tek komunikacijski koridor, nego važan dio prostornog iskustva projekta. Restaurirana rasvjetna tijela stvaraju diskretno osvijetljen ambijent tijekom večernjih sati, čime pristupni prostor poprima gotovo mediteranski karakter male unutarnje ulice.

Iako svaka kuća funkcionira samostalno, njihova međusobna povezanost ostaje čitljiva kroz proporcije, organizaciju i zajednički arhitektonski jezik. Time projekt uspijeva zadržati osjećaj cjeline bez narušavanja privatnosti pojedinog doma.

Atrij kao prostorna jezgra doma

Središnji motiv obje kuće je unutarnji atrij sa stoljetnim maslinama koje su zadržane kao ključni element prostora. Upravo te masline predstavljaju najvažniju poveznicu između prošlosti zemljišta i nove arhitekture.

One nisu tretirane kao dekorativni element ili hortikulturni dodatak, nego kao nositelji identiteta mjesta oko kojih se organizira život kuće. Kroz generacije su se baš oko tih stabala odvijale svakodnevne aktivnosti obitelji - razgovori, igre, okupljanja i rituali svakodnevice.

U suvremenoj interpretaciji kuće atrij ponovno postaje prostor zajedništva i intime. Velike staklene stijene omogućuju potpuno otvaranje dnevnih prostora prema unutarnjem dvorištu, čime granica između interijera i eksterijera postaje gotovo neprimjetna.

Takav pristup reinterpretira tradicionalni mediteranski model stanovanja u kojem je unutarnje dvorište predstavljalo klimatski, socijalni i prostorni centar doma. Atrij u projektu Case Atrio Rovinj pritom ima višestruku ulogu: osigurava privatnost, uvodi prirodno svjetlo u dubinu kuće, omogućuje prirodnu ventilaciju te stvara intiman prostor odmora zaštićen od pogleda i vanjske buke.

Za razliku od vanjskog prostora oko bazena, koji je zamišljen kao otvorenija i društvenija zona kuće, atrij djeluje introvertirano i kontemplativno. Upravo taj kontrast privatnog i društvenog prostora daje dinamiku svakodnevnom korištenju kuće.

Inspiracija antičkim tipologijama

Tlocrtna organizacija kuća nadahnuta je antičkim tipologijama stanovanja, prije svega grčkim oikosom i rimskom domus. U oba slučaja središnje dvorište predstavljalo je glavni organizacijski element oko kojeg su se grupirale ostale prostorije.

U projektu Casa Maria i Casa Nini taj je princip oblikovan suvremenim arhitektonskim jezikom. Dnevni prostori organizirani su kao otvorene cjeline povezane s atrijem i vanjskim prostorima, dok su spavaći traktovi pozicionirani na sjeveru.

Takva dispozicija nije samo funkcionalna odluka, nego i odgovor na klimatske uvjete mediteranskog podneblja. Smještanjem spavaćih prostora na sjever postiže se pasivna zaštita od pregrijavanja tijekom ljetnih mjeseci, dok veliki otvori prema atriju omogućuju prirodnu ventilaciju i kontrolirani prodor svjetla.

Volumen i karakter pojedine kuće

Iako proizlaze iz zajedničkog koncepta, obje kuće razvijaju vlastiti prostorni identitet.

Casa Maria smještena je na zapadnom dijelu parcele, uz rub zelene zone. Kompozicija kuće sastoji se od dva volumena s kosim krovovima koji su povezani nižim međuprostorom ravnog krova. Takvo oblikovanje omogućuje postupno otvaranje pogleda prema vrtu i okolnom pejzažu.

Interijer Casa Marie naglašava odnos s vanjskim prostorom. Dnevni boravak i zajednički prostori otvaraju se prema bazenu i vrtu, čime kuća ostvaruje kontinuiranu komunikaciju s mediteranskim okolišem.

Casa Nini, smještena na istočnom dijelu parcele, oblikovana je drugačijom krovnom geometrijom. Nagib krova usmjeren je prema unutarnjem atriju, čime se dodatno naglašava njegova simbolička i funkcionalna važnost.

Takav prostorni potez stvara osjećaj usmjerenosti prema unutra i dodatno pojačava intimnost središnjeg dvorišta. Kuća time poprima introvertiraniji karakter, pri čemu atrij postaje dominantni element svakodnevnog života.

Materijalizacija i taktilnost prostora

Jedna od važnijih karakteristika projekta je pažljivo odabrana materijalizacija koja kombinira suvremeni izraz i mediteransku atmosferu.

U interijerima i eksterijerima korišteni su prirodni materijali poput drva, terakote, terrazza i keramičkih pločica. Kombinacija različitih tekstura prostoru daje osjećaj topline i taktilnosti, ali i određenu vremensku slojevitost.

Terakota i kamen referiraju se na tradicionalne mediteranske kuće, dok terrazzo i minimalistički drveni elementi uvode suvremeniji karakter. Materijali pritom nisu korišteni dekorativno, nego kao alat za stvaranje ugodnog i dugotrajnog prostora za život.

Fasade kuća izvedene su u zemljanim tonovima kako bi se objekti što prirodnije uklopili u postojeći krajolik. Umjesto naglašene kontrastnosti ili dominantnog volumena, projekt bira nenametljiv odnos prema okolišu.

U skladu s takvim pristupom razvijeni su i individualno prilagođeni sustavi vanjskih sjenila koje je realizirala tvrtka EUROTIM, specijalizirana za proizvodnju aluminijskih sjenila i tehnički prilagođenih rješenja za suvremenu arhitekturu. Za potrebe projekta izvedeni su minimalistički klizni paneli za potpuno zamračenje s integriranim vodilicama skrivenima unutar fasade i poda, čime je zadržana čistoća arhitektonskog izraza uz visoku funkcionalnost i otpornost sustava na vanjske uvjete. Sustav je razvijen posebno za ovaj projekt, kao odgovor na zahtjev za što nenametljivijim i vizualno čistim rješenjem u skladu s arhitektonskim konceptom kuća.

Posebno je važan odnos prema lokalnoj konfiguraciji terena i vali - prirodnoj kultiviranoj strukturi vrtače odnosno dolca, jednoj od posljednjih aktivno održavanih takvih formacija u Rovinju. Projekt ne pokušava nadjačati pejzaž, nego ga uključuje kao integralni dio arhitektonske kompozicije.

Hortikulturno uređenje kao dio arhitekture

U projektu Case Atrio Rovinj hortikulturno uređenje nije tretirano kao završni dekorativni sloj, nego kao ravnopravan dio arhitektonske koncepcije.

Na parceli su zasađene lavande, ružmarini, lovori, hortenzije, lagerstroemije, salvije i ruže. Odabir bilja temelji se na mediteranskom karakteru prostora, ali i na ideji stvaranja vrta koji se mijenja tijekom godišnjih doba.

Biljne vrste odabrane su prema različitim teksturama, mirisima i sezonskim promjenama, čime vrt postaje aktivan element svakodnevnog iskustva stanovanja.

Posebnu ulogu imaju aromatične biljke poput lavande i ružmarina koje dodatno naglašavaju mediteranski identitet prostora te stvaraju osjetilni doživljaj koji nadilazi vizualnu dimenziju arhitekture.

Suvremena interpretacija mediteranskog stanovanja

Projekt Case Atrio Rovinj pokazuje kako suvremena mediteranska arhitektura ne mora počivati na doslovnom preuzimanju tradicionalnih elemenata, nego na razumijevanju načina života, klime i odnosa prema prostoru.

Atrij, masline, prirodni materijali i odnos prema vrtu nisu ovdje korišteni kao stilizirani motivi, nego kao funkcionalni i prostorni elementi koji oblikuju svakodnevni život korisnika.

U vremenu kada velik dio suvremene stambene izgradnje teži univerzalnim modelima stanovanja, projekt Casa Maria i Casa Nini ističe važnost lokalnog konteksta i osobne priče.

Arhitektura kontinuiteta

Projekt Case Atrio Rovinj moguće je promatrati i kao primjer arhitekture kontinuiteta - arhitekture koja ne prekida odnos s postojećim prostorom, nego ga nadograđuje i reinterpretira.

Stoljetne masline, postojeći pejzaž i organizacija prostora oko atrija stvaraju osjećaj trajnosti i pripadnosti mjestu. Kuće nisu zamišljene kao izdvojeni objekti, nego kao dio šireg obiteljskog i prostornog konteksta.

Upravo zato projekt uspijeva ostvariti ravnotežu između suvremenog načina života i naslijeđenih prostornih vrijednosti. Arhitektura ovdje nije spektakularna gesta, nego pažljivo oblikovan okvir svakodnevnog života.

Projekt

Plan: