5 najčešćih grešaka u izoliranju fasade!

U većini slučajeva razlog nije loš izolacijski materijal, već greške pri izvođenju fasade. Čak i najkvalitetnija i najskuplja izolacija može izgubiti svoju funkciju ako nije adekvatno postavljena, prema pravilima struke.

Zbog toga smo pitali fasadere koji se svakodnevno bave demit fasadama: koje su to najčešće greške pri postavljanju fasadne izolacije koje su viđali na terenu i kako one dovode do toplinskih mostova, kondenzacije i plijesni na zidovima?

1. Nedovoljna debljina fasadne izolacije

Ovo je greška #1. I dalje je uvriježeno mišljenje kod nas da će fasadna „petica“ - stiropor debljine 5 cm, spriječiti toplinske mostove i probleme s plijesni. Morat ćemo vas razočarati. Stiropor debljine 5 cm nije ni približno dovoljan za naše klimatske uvjete. Istina je da je ova debljina izolacije ranije bila standard, međutim svijest o energetskoj učinkovitosti i zakonske regulative su se promijenile.

Suvremeni standardi predviđaju znatno deblju izolaciju, između 10 i 15 cm, ovisno o materijalu (kamena vuna i grafitni stiropor postižu istu ili bolju izolativnost s manjim debljinama od bijelog stiropora) i konstrukciji zida. Preporuka za Hrvatsku je izolacijski materijal debljine 12 cm. To se smatra optimalnim rješenjem!

Ako je izolacija pretanka, zidovi i dalje propuštaju značajnu količinu topline. To dovodi do nekoliko problema. Prvi je gubitak energije - sustav grijanja mora raditi dulje i intenzivnije kako bi postigao zadanu temperaturu. Posljedica su veći mjesečni računi.

Temperatura unutarnjih zidova pada ispod točke kondenzacije. Tada se vodena para pretvara u vlagu na površini zida i na staklu. U tim uvjetima nastaje kondenzacija, a kasnije i plijesan. Treći problem je smanjen komfor stanovanja.

Zbog toga stručnjaci savjetuju da se prilikom izolacije fasade razmišlja dugoročno, a ne samo o trenutnoj cijeni materijala. Deblja izolacija jest nešto veća početna investicija, ali se vrlo brzo vraća kroz niže račune.

Fasade s izolacijom od stiropora debljine 10 cm koštaju oko 38 EUR/m2, dok će s stiroporom debljine 12 cm stajati oko 40 EUR/m2. Fasada s izolacijom od kamene vune debljine 10 cm košta oko 45 EUR/m2, a s izolacijom debljine 12 cm oko 47 EUR/m2.

2. Nepravilno lijepljenje izolacijskih ploča

Na prvi pogled može se činiti da način nanošenja ljepila na stiropor nije presudan. Međutim, upravo ovaj detalj ima izravan utjecaj na kvalitetu izolacije i pojavu toplinskih mostova.

Problem nastaje kada se ljepilo nanosi samo u nekoliko točaka na sredini ploče. U tom slučaju između zida i izolacije ostaju prazni prostori ispunjeni zrakom. Ti zračni džepovi mogu dovesti do slabijeg prianjanja izolacije, pojave pukotina na fasadi i stvaranja toplinskih mostova.

Savjetuje se da se ljepilo na ploču nanosi duž rubova (trakasto po obodu ploče) i po sredini stiroporne ploče, pomoću nazubljenog gletera. Na taj način ploče ostvaruju dobar kontakt sa zidom i nema praznina, odnosno prekida u toplinskoj izolaciji.

3. Loše pričvršćivanje izolacije

Još jedna česta greška prilikom postavljanja fasadne izolacije jest nedovoljna upotreba tipli. Tiple imaju važnu ulogu - mehanički učvršćuju izolaciju za zid i sprječavaju pomicanje ploča. Kada se izolacija oslanja samo na ljepilo, postoji rizik da se s vremenom pojave deformacije ili čak odvajanje ploča od podloge.

Broj i raspored tipli ovise o visini objekta, vrsti podloge, vrsti izolacijskog materijala i ukupnoj površini. Pitate se koliko tipli ide na kvadrat stiropora? Obično se postavlja 6-8 tipli po kvadratnom metru, što je otprilike 3-4 tipla po ploči. Na uglovima kuće i rubnim zonama preporučuje se veći broj tipli, 8-12, zbog jačeg strujanja vjetra. Za izolaciju od stiropora obično se koriste plastične tiple.

Ploče se pričvršćuju tiplanjem nakon što se termoizolacija zalijepi. Tiple predstavljaju dodatno osiguranje veze između podloge i stiropora. Zašto su nužne? Ljepilo ne pruža mehaničku otpornost na vibracije, temperaturne oscilacije (širenje i skupljanje) i slično. Tiple fizički „zaključavaju“ izolaciju za podlogu.

Najčešća greška je štednja na tiplama na rubovima fasade, jer su tamo udari vjetra najveći i prvo dolazi do odvajanja izolacije.

Sljedeća greška je:

4. Loši spojevi oko prozora i balkona

Čak i kada je izolacija stručno postavljena na većim površinama zida, problemi se obično javljaju na mjestima gdje se spajaju različiti građevinski elementi. To su tzv. kritične točke - mjesta gdje nastaju toplinski mostovi.

Toplinski mostovi su slabe točke u izolaciji kroz koje toplina izlazi iz unutrašnjosti objekta.

Drugim riječima, javljaju se prekidi termoizolacije. To su spojevi oko prozora i vrata, spojevi između katova, kod balkona, prijelazi između različitih materijala. Na primjer, balkonska ploča koja prolazi kroz zid potencijalno predstavlja mjesto prodora hladnog zraka u unutrašnjost objekta. Zbog toga ćete uvijek imati hladan pod pored balkonskih vrata i osjećati hladan zrak.

Još jedan čest problem je nepravilna ugradnja prozora u odnosu na fasadnu izolaciju. Ako prozori nisu postavljeni u ravnini termoizolacije ili ako spojevi nisu pravilno zabrtvljeni, lako dolazi do prodora hladnog zraka. To dovodi i do prodora vlage u konstrukciju, što dodatno pogoršava situaciju.

Što se zapravo događa kada ostavite neizoliranu špaletu prozora? Taj dio zida ostaje hladan jer je izravno izložen vanjskoj temperaturi. Budući da je ostatak zida izoliran i topao, vlažan unutarnji zrak dolazi u kontakt upravo s tim hladnim točkama oko prozora. Javlja se intenzivna kondenzacija i pojava crnih mrlja – plijesni.

Detalji poput kutije za rolete također su kritični. Ako kutija za rolete nije izolirana, ona postaje otvor kroz koji hladan zrak ulazi u vaš dom.

Upravo iz tog razloga stručnjaci naglašavaju da fasada nije samo lijepljenje izolacijskih materijala, već sustav koji mora biti pažljivo projektiran i izveden. Nijedna fasada ne smije imati „rupe“ u izolaciji. Prekid od samo nekoliko centimetara u kontinuitetu izolacije može smanjiti ukupnu učinkovitost sustava i do 20 %.

Tražite majstore kojima biste povjerili izradu demit fasade? Pošaljite upit odgovarajućim i ocijenjenim fasaderima u vašoj okolini - besplatno i bez obveza!

I za kraj, ali ne i najmanje važno:

5. Loša završna obrada fasade

Posljednja faza izrade fasade promatra se kao estetski završetak radova. Međutim, završni sloj fasade ne samo da daje konačni izgled vašoj kući, već ima i važnu funkcionalnu ulogu.

Završni sloj štiti izolaciju od vlage, mehaničkih oštećenja, UV zračenja i temperaturnih oscilacija. Ako se ovaj sloj ne izvede stručno, vlaga može prodrijeti u sustav, smanjiti izolacijska svojstva stiropora, stvoriti pukotine i potaknuti razvoj mahovine… Jednostavno, cijeli izolacijski sloj ispod njega počinje ubrzano propadati, što izravno vodi do gubitaka topline.

Najčešća greška radi se prilikom izbora fasadne boje. Najbolji izbor su silikonske fasadne boje koje su otporne na različite vremenske uvjete: vlagu, UV zračenje i temperaturne promjene. Ne ljušte se, ne pucaju niti blijede na suncu. Najmanje se prljaju od svih fasadnih boja - jedna kiša je dovoljna da ispere i očisti fasadu, stoga su najlakše za održavanje. Nisu podložne razvoju plijesni i mahovine i ne ispuštaju jak miris tijekom sušenja. Njima se postiže ujednačen izgled fasade. Međutim, silikonske boje su oko 20 % skuplje od ostalih.

Ako ste uložili u skupu, paropropusnu kamenu vunu, a preko nje nanesete akrilnu žbuku koja je nepropusna, „zarobili“ ste vlagu unutar zida.

Problem se javlja i zbog rada u nepovoljnim uvjetima. U većini slučajeva fasade se rade ljeti, a majstori ih izvode na izravnom, jakom suncu. Žbuka se tada prebrzo suši, što dovodi do pojave mikropukotina koje su „golim“ okom jedva vidljive, ali su dovoljno velike da kroz njih prodre vlaga. Također, treba izbjegavati rad po jakom vjetru.

Zaključuje se da kvaliteta fasade ne ovisi samo o materijalu, već prije svega o stručnosti izvođenja radova. Zbog toga je prilikom izrade fasade važno angažirati iskusne i stručne majstore koji će pravilno postaviti sve slojeve fasadnog sustava.