Povijesni dvorac Dioš dobio novu konstrukcijsku stabilnost: složena obnova koja spaja baštinu i suvremenu statiku

Projekt je obuhvatio niz složenih zahvata: sanaciju krovišta, ojačanje opečnih zidova i svodova, stabilizaciju kupole iznad velike dvorane, rekonstrukciju drvenih stubišta, sanaciju kule oštećene potresom te izvedbu novih konstruktivnih elemenata koji omogućuju suvremeno korištenje prostora.

Radovi su započeli 2023. godine, a završeni su u lipnju 2024., uz koordinaciju s Konzervatorskim odjelom u Bjelovaru. Projekt je financiran kroz javni poziv Ministarstva kulture i medija za obnovu kulturne baštine oštećene u potresu, sredstvima iz EU Fonda solidarnosti.

Investitor projekta bila je Hrvatska salezijanska provincija. Projektnu dokumentaciju izradili su Studio Arhing iz Zagreba i Urbane ideje iz Samobora, dok je izvođač radova bila tvrtka Valakon d.o.o. Posebno zahtjevan dio posla - izrada nove drvene stolarije i rekonstrukcija stubišta - povjeren je slovenskoj radionici Mizarstvo Judež, koja je elemente izradila prema izvornim profilacijama i povijesnim detaljima.

Rekonstrukcija krovišta - očuvanje kompleksne geometrije

Jedan od najzahtjevnijih zahvata u obnovi bila je rekonstrukcija krovišta, koje je tijekom desetljeća pretrpjelo znatna oštećenja.

„Krovište dvorca sastoji se od nekoliko zasebnih cjelina. Budući da nije mijenjano i da je godinama bilo slabo održavano, nakon stručnog pregleda i analize nosive konstrukcije odlučeno je da je najprihvatljivije rješenje zamijeniti sve postojeće nosive elemente novima. Postojeći elementi bili su izrazito oštećeni, degradiranih svojstava i deformirani“, objašnjava projektantica konstrukcije Dunja Barić.

Iako je većina konstrukcije morala biti zamijenjena, ključni cilj bio je zadržati izvornu prostornu logiku krova.

„Najveći izazov bilo je zadržavanje postojećeg nosivog sustava i geometrijskih oblika krovišta, zbog njegove izrazite kompleksnosti i povijesne važnosti.“

Novo krovište izvedeno je s tradicionalnim pokrovom od crijepa i lima, uz suvremene sustave hidroizolacije i konstrukcijske spojeve koji osiguravaju dugoročnu stabilnost drvene konstrukcije.

Ojačanje zidova bez narušavanja povijesnog izgleda

Veliki izazov predstavljali su i opečni zidovi koji su tijekom godina pokazivali brojne pukotine i degradaciju vezivnog materijala. Umjesto klasičnih metoda sanacije poput torkretiranja, projektni tim odlučio se za suvremenije sustave statičkog ojačanja.

„FRCM i CRM sustavi pokazali su se prikladnijim rješenjem za statičko pojačanje zidova jer su manje invazivni, jednostavniji za izvođenje i dovode do manjeg povećanja debljine zidova“, pojašnjava projektantica.

To je bilo posebno važno zbog očuvanja autentičnog izgleda interijera.

„Zbog zahtjeva očuvanja povijesnog izgleda unutrašnjosti dvorca i izvorne drvene stolarije bilo je iznimno važno da se zidovi ne zadebljaju previše. Veća debljina značila bi promjene u proporcijama prozora i stolarije.“

Pojačanja su zato izvedena isključivo s unutarnje strane zidova, dok su na vanjskim pročeljima sanirane sljubnice između opeka kako bi se zadržao izvorni karakter fasade.

Tehnološki postupak uključivao je sanaciju pukotina i pripremu podloge, nanošenje slojeva morta te ugradnju armiranih mrežica i sidara koja omogućuju učinkovito prenošenje opterećenja kroz postojeći zidani sustav.

Statika kupole - rješenje za konstrukciju debljine svega devet centimetara

Poseban konstruktivni izazov predstavljala je kupola iznad velike dvorane, koja je projektirana kao vitka bačvasta konstrukcija.

„Betonska kupola iznad velike dvorane izrazito je vitka bačvasta kupola izvedena od lagano armiranog betona debljine svega devet centimetara“, govori nam Dunja.

Zbog male debljine i osjetljivosti konstrukcije, bilo je potrebno pronaći način pojačanja koji neće ugroziti izvorni materijal.

S gornje strane kupole izvedena je torkretna obloga armirana armaturnim mrežama, dok je s donje strane ugrađena FRCM obloga. Ta su dva sustava međusobno povezana sidrima, čime je postignuto zajedničko djelovanje konstrukcije.

Dodatni problem bio je način oslanjanja kupole na zidove.

„Kupola je nosiva u jednom smjeru te na bočnim stranama izvorno nije bila povezana s nosivim zidovima.“

Kako bi se osigurala stabilnost, ugrađen je kontinuirani čelični L-profil koji povezuje kupolu i obodne zidove.

Radovi su bili posebno zahtjevni jer su se zahvati na donjoj strani kupole morali izvoditi na velikoj visini, što je dodatno kompliciralo izbor tehnologije i način izvedbe.

Suvremena funkcionalnost u povijesnoj strukturi

Osim statičke stabilizacije, projekt je morao omogućiti i buduću javnu funkciju dvorca. Planirana namjena prostora zahtijevala je prilagodbu suvremenim standardima pristupačnosti.

„Budući da će namjena prostora nakon cjelovite obnove biti javna i društvena, bilo je neophodno cijeli prostor prilagoditi korištenju osobama smanjene pokretljivosti.“

Uz pristupne rampe, ključna intervencija bila je ugradnja dizala.

„Dizalo je smješteno u neposrednoj blizini glavnog stubišta, a armiranobetonsko okno izvedeno je na mjestu postojeće sobe u sklopu jednog od dvorskih stanova.“

Pri projektiranju se posebno vodilo računa o očuvanju izgleda pročelja.

„Okno je projektirano uz poštivanje rasporeda prozora kako se ne bi narušio povijesni izgled pročelja.“

Prvi korak prema novom životu dvorca

Konstrukcijskom obnovom stabilizirana je cjelokupna struktura dvorca: izvedeno je novo krovište, ojačani su zidovi i svodovi, sanirana kupola velike dvorane, obnovljena stubišta, pojačani temelji i izveden prekid kapilarne vlage.

U obnovi su korišteni specijalizirani građevinski sustavi i materijali namijenjeni sanaciji povijesnih građevina - od reparaturnih mortova i sanacijskih žbuka do suvremenih sustava za statičko ojačanje zidova i zaštitu od vlage. Takva kombinacija tradicionalnih materijala i suvremenih tehnologija omogućila je da se konstrukcija stabilizira bez narušavanja autentične arhitekture dvorca.

Za sanaciju i ojačanje zidova korišteni su reparaturni mortovi visoke čvrstoće razreda R4 te mort za zidanje proizvođača Samoborka, koji su primijenjeni na mjestima oštećenih i degradiranih zidnih struktura. Završni slojevi fasade izvedeni su uz pomoć grube i fine fasadne žbuke proizvođača Baumit, čime je osigurana odgovarajuća zaštita zidova, ali i očuvan izgled povijesne arhitekture dvorca.

Konstruktivno ojačanje zidova realizirano je pomoću CRM i FRCM sustava tvrtke MC-Bauchemie Hrvatska. Riječ je o rješenjima koja omogućuju dodatno ojačanje zidanih konstrukcija uz minimalno zadiranje u izvorni materijal, što je posebno važno kod obnove kulturne baštine.

MC-Bauchemie Hrvatska bavi se razvojem materijala i tehnologija za sanaciju i zaštitu konstrukcija, a njihovi sustavi koriste se na različitim tipovima projekata, od infrastrukture do obnove povijesnih građevina.

Hidroizolacija pojedinih dijelova građevine izvedena je uz pomoć bitumenskih ljepenki proizvođača Katran, dok je novo krovište pokriveno crijepom proizvođača Tondach. U sklopu rekonstrukcije krova ugrađeni su i krovni prozori tvrtke Velux, koji omogućuju prirodno osvjetljenje potkrovnih prostora.

Za spajanje i stabilizaciju nove drvene krovne konstrukcije korišteni su specijalizirani vijci za drvenu građu proizvođača Vijci Kranjec, čime je osigurana čvrstoća i dugotrajnost nosivih drvenih elemenata.

Iako je konstrukcija sada sigurna, potpuna revitalizacija objekta tek slijedi. Nakon cjelovite obnove, dvorac Dioš trebao bi postati Europski centar pokreta salezijanske mladeži, mjesto susreta, edukacije i duhovnih programa za mlade iz Hrvatske i Europe.

Konstrukcijska sanacija dvorca Dioš pokazala je kako se suvremena inženjerska rješenja mogu uspješno integrirati u povijesnu građevinu, uz pažljivo usklađivanje statičke sigurnosti i očuvanja kulturne baštine. Ovim zahvatom stvoreni su temeljni preduvjeti za nastavak cjelovite obnove, koja bi ovom vrijednom zdanju trebala osigurati novu funkciju i dugoročan život.

Tehnički podaci o projektu