Ivanić-Grad: od otoka Ivanića do živopisnog grada

Crkva sv. Petra apostola - monumentalni svjedok vjere i obnove

Na južnom bedemu nekadašnje ivanićke tvrđave smještena je Crkva sv. Petra apostola, primjer kasnobarokne arhitekture i živa kronika duge povijesti grada. Njezini korijeni sežu do vojne kapele iz 17. stoljeća, koja je služila vojnoj posadi, a 1805. postala je župnom crkvom. Prije toga, kapela je promijenila više zaštitnika - od sv. Ivana Krstitelja do sv. Ivana Kapistrana - da bi 1775. godine bila posvećena sv. Petru Apostolu, čija je propala drvena kapela stoljećima služila kao područna „varoška“ crkvica Župe sv. Marije, sa središtem u Kloštru Ivaniću. Izgradnja današnje, zidane župne crkve započela je 1830. godine, a nevjerojatnom brzinom, već 1831., župnik Ivan Bartolić javio je Duhovnom stolu da je građevina spremna za bogoslužje. Blagoslovljena je na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja iste godine. Arhitektonski, crkva je jednobrodna uzdužna građevina sa svetištem u polukružnoj apsidi i zvonikom s lukovicom na pročelju, ukrašenim jednostavnom profilacijom. Na pročelju se nalaze niše s kipovima apostola Petra i Pavla, dodani tijekom obnove 1909. godine.

Unutrašnjost crkve oduzima dah bogatstvom likovnih motiva i dekorativnih detalja, koje je početkom 20. stoljeća osmislio i izveo Peter Rutar s timom majstora. Ikonografija obuhvaća ciklus motiva iz života sv. Petra, ali i druge teme iz Starog i Novog Zavjeta, poput Izgona iz Raja, Poklonstva Mudraca, Uskrsnuća i Uzašašća. Posebno su impresivni iluzionistički oslikani kipovi svetaca u nišama, izvedeni u monokromnoj tehnici grisaille. Unatoč bogatstvu motiva, interijer djeluje skladno i smireno, pričajući priču o vjerskoj tradiciji i umjetničkom umijeću. Crkva je kroz povijest doživjela brojne obnove, od nabave novih oltarnih slika u 19. stoljeću, koje je izradio slovački slikar Johann Beyer, pa sve do opsežne obnove početkom 20. stoljeća, pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Josipa Jurja Posilovića, rođenog upravo u Ivanić-Gradu.

Park hrvatskih branitelja - zelena oaza sjećanja, mira i povijesti u srcu grada

Neposredno uz Župnu crkvu sv. Petra i zgradu magistrata, prostire se povijesni gradski perivoj, danas ponosno noseći naziv Park Hrvatskih branitelja. Njegovi počeci sežu u rano 20. stoljeće, točnije u 1910. godinu, kada je nastao u fazi intenzivne urbanizacije hrvatskih gradova. Ovaj park nisu samo zelena pluća grada, već i dragocjeno kulturno dobro pod zaštitom Ministarstva kulture RH od 2006. godine, što osigurava integralno očuvanje njegove perivojne arhitekture, biljne matrice, biljnog fonda i elemenata urbane opreme. Povijest parka započinje na temeljima nekadašnjeg školskog vrta, koji je uredio učitelj Mučan uz školsku zgradu podignutu 1861. godine, a sve to nakon uklanjanja nasipa stare Ivanićke tvrđe. Perivoj je oblikovao poznati vrtlar Vitěslav Durchánek (1857.-1924.), poznat i kao jedan od kreatora zagrebačkog Botaničkoga vrta. Njegovo umijeće i iskustvo očituju se u kombinaciji neoklasicističkog i prirodnog stila uređenja, kojom je stvorena jedinstvena harmonija oblika i slobodnih linija. Durchánek je posadio preko stotinu vrsta drveća i ukrasnog bilja, stvarajući bogatu paletu boja i tekstura koja se mijenja s godišnjim dobima. Sredinom 90-ih godina 20. stoljeća, Dragutin Kiš je izradio projekt obnove perivoja, koji je uključivao sveobuhvatnu obnovu biljnog materijala, sadnju novog drveća i grmlja, opločenje pješačkih staza i postavu urbane opreme.

Danas park, osim svoje estetske i rekreacijske funkcije, ima i duboko simbolično značenje, služeći kao mjesto sjećanja i odavanja počasti.

Godine 1997., nakon Domovinskog rata, u području gradskoga parka podignut je Spomenik poginulim braniteljima u Domovinskom ratu, rad akademskog kipara Slavomira Drinkovića, čime je perivoj dobio novi, svečani sadržaj. U sklopu obnove, posebna pozornost posvećena je vraćanju baroknog ugođaja neposredno ispred župne crkve sv. Petra bordurama šimšira. U sredini tog elipsoidnog motiva uzdiže se spomenik podignut u spomen na 1000 godina Hrvatskoga kraljevstva, na kojem je izrađen novi odljev lava, a sam spomenik je u potpunosti restauriran. Ti su radovi izvedeni 1999. i 2002. godine. Također, u novije vrijeme u parku su postavljeni i drugi važni spomenici: maketa Ivanić-Tvrđe iz 1700. godine, koja dočarava nekadašnji izgled utvrde i naselja, kip zagrebačkog nadbiskupa Josipa Jurja Posilovića te kip biskupa Josipa Langa, obogaćujući park dodatnim slojevima povijesti, kulture i sjećanja na istaknute ličnosti.

Gradska vijećnica - povijesno središte uprave Ivanić-Grada

Na platou nekadašnje ivanićke tvrđave, odmah uz župnu crkvu sv. Petra apostola, smještena je Gradska vijećnica - nekadašnji Magistrat, odnosno stara općinska zgrada. Ova elegantna historicistička jednokatnica izgrađena je krajem 19. stoljeća i do danas je ostala simbol gradske vlasti i upravnog kontinuiteta Ivanić-Grada.

Njezina gradnja započela je nakon 1871. godine, u razdoblju kada je ukinuta Vojna Krajina i grad prešao pod civilnu vlast. Tada je, proglašenjem Ivanić-Grada samostalnom gradskom općinom, nastala potreba za prikladnim sjedištem nove uprave. Zgrada je dovršena 1889. godine, a u razdoblju između 1907. i 1909. godine doživjela je određene preinake, djelomično povezane s uređenjem gradskog perivoja.

Tijekom 20. stoljeća Magistrat nije značajnije mijenjao svoj izgled te je zadržao javnu namjenu sve do početka radova na rekonstrukciji. Obnova je provedena prema izgledu koji je zgrada imala početkom 20. stoljeća, s ciljem očuvanja autentičnog pročelja i unutarnjih prostorija.

Rekonstrukcija je završena 2010. godine, a gradska se uprava iste jeseni ponovno uselila u obnovljenu vijećnicu, čime je zgrada nastavila svoju povijesnu funkciju. Na pročelju se i danas ističe stari reljefni grb općine Ivanić, kao i spomen-ploča Đuri Stjepanu Deželiću postavljena 1931. godine - podsjetnik na znamenite građane i bogatu povijest grada.

Gradska vijećnica tako nije samo sjedište uprave, već i vrijedan spomenik lokalne kulturne baštine, svjedok razvoja Ivanić-Grada i njegove stoljetne predanosti samoupravi.

Zgrada Muzeja Ivanić-Grada (Pučka škola) - od kolijevke znanja do riznice baštine i kulturnog središta

Zgrada Muzeja Ivanić-Grada, nekadašnja Pučka škola, predstavlja važno građevinsko obilježje grada, a njezina povijest seže u 18. stoljeće. Prema navodima Đure Stjepana Deželića, prva učionica bila je smještena u zgradi magistrata (bivšoj carskoj vojarni) sve do 1797. godine, kada je podignuta nova, zasebna drvena školska zgrada na podnožju jednog bedema tvrđave pod nazivom Prkos. Iako Kelšin spominje 1791. kao godinu izgradnje, sigurno je da je ta drvena zgrada služila kao trorazredno trivijalno učilište u kojem se nastava, s vjeronaukom kao glavnim predmetom, održavala na njemačkom jeziku, a pohađala su je djeca iz ivanićgradskog naselja Varoši te krajiška djeca iz Gornjeg i Donjeg Šarampova i Lonje Ivanićke.

Nakon što je ta drvena škola uništena u požaru 1860. godine, već je 1861. godine u neposrednoj blizini podignuta nova, zidana, školska zgrada koja i danas stoji, zadržavajući funkcionalnu arhitektonsku formu sredine 19. stoljeća. Kroz 20. stoljeće zgrada je mijenjala obrazovne funkcije, od Više pučke škole (potpuna 1924.), preko Mješovite građanske škole i Opće niže srednje škole, do niže realne gimnazije (od 1944./1945.), da bi 1947. godine spajanjem s drugim školama nastala Sedmogodišnja škola Ivanić-Grad. Nakon dovršetka nove osnovne škole 1957. godine, u staroj zgradi su bile smještene Gimnazija (do početka 80-ih), a zatim Glazbena škola Milka Trnina i Obiteljski radio Ivanić-Grad. Od 2016. godine zgrada je prenamijenjena i služi kao Muzej Ivanić-Grada, čuvajući kulturnu i povijesnu baštinu. Primarna djelatnost muzeja obuhvaća istraživanje lokalne baštine, prikupljanje predmetne građe i edukaciju posjetitelja. Pritom muzej pokriva povezana područja od kasnoga srednjega vijeka do suvremenog razdoblja - uključujući i prirodnu baštinu okolice Ivanić-Grada.