Sve o dimnim sustavima

Moramo shvatiti da današnji dimnjaci imaju vrlo težak zadatak, moderna peć za loženje emitira dimne plinove s niskom temperaturom, kod kojih se plamenik peći stalno uključuje i isključuje, a to dodatno otežava zagrijavanje dimnjaka na radnu temperaturu. Jedini pravi sadašnji moderni dimnjak je onaj koji se može brzo zagrijati i ohladiti te je potpuno nepropustan i otporan na kondenzaciju. Iz tog su razloga, osobito pri obnovi dimnjaka, aktualni dimovodni kanali izrađeni od nehrđajućeg čelika.

 

U usporedbi s klasičnim materijalima, nehrđajući čelik ima brojne prednosti. Dimna instalacija od čelika je nepropusna za plinove, ima malu težinu, idealan – okrugli presjek te omogućava jednostavnu izradu i montažu.  

 

Brojni načini izgradnje omogućavaju širok izbor izvedbe i oblika čeličnih dimnih cijevi. Zbog glatke unutarnje stijenke otpor protoka dimnih plinova sveden na najmanju moguću mjeru. Zbog bržeg zagrijavanja čelične cijevi u odnosu na druge materijale, hlađenje dimnih plinova je manje. Dimni sustav od nehrđajućeg čelika također nije osjetljiv na skupljanje i rastezanje koje nastaje uslijed promjene temperature. U slučaju loženja peći s uljem za loženje ili plinom, za kuću su prikladni čelični dimovodni kanali s promjerom od 110 do 130 mm. Budući da je pločevina izrađena od inox čelika, potpuno je otporna na hrđu, što osigurava dugi vijek trajanja dimnjaka. Kod redovitog održavanja dimnjaka proizvođači nude 10 i više godina jamstva. Često se prvo pojavi pitanje gdje potražiti savjet za popravak dotrajalog dimnjaka. Srećom, danas kod nas postoji dosta stručnih i tehnički osposobljenih obrtnika koji mogu provesti cijeli projekt obnove dimnjaka. Važno je, da znamo, kako obnova dimnjaka nije samo ugradnja nehrđajuće cijevi u dimnjak, nego je za to potreban cjelovit projekt i kompletna obnova starog dimnjaka. Prvo je potrebno dimenzionirati dimnjak. Svaki proizvođač ima za svoje sustave dimnjaka izrađene dijagrame, iz kojih je moguće očitati traženi presjek dimovodnih cijevi. 

 

Nakon planiranja projekta, pristupa se sanaciji dimnjaka. U slučaju da stari dimovodni kanali imaju premali presjek, oni se provrte posebnom bušilicom od vrha prema dolje. Kod bušenja nastaje veća količina prašine, koja se, barem djelomično, uklanja pomoću usisavanja. Po završetku vrtenja u ložištu se ugrađuju vratašca za čišćenje, sakupljač kondenzata i odgovarajući odstojni elementi. Sastavni elementi novog dimovodnog kanala postavljaju se kroz otvor za čišćenje dimnjaka u postojeći stari dimnjak. Na vrhu dimnjaka izrađuje se protukišna kapa. Ovaj pokrov za metalne dimnjake nije toliko nužan za razliku od zidanih, koji nisu otporni na vlagu. Poklopac je ipak potreban ako nije ugrađen odstranjivač na dnu dimnjaka, jer se u protivnom u dimovodnim kanalima skuplja kišnica.  

 

Dimnjaci zidani običnom opekom s brojnim spojevima između njih, već su neko vrijeme prošlost. Budući da je njihov vanjski i unutarnji oblik bio pravokutnog oblika, u unutarnjim kutovima zidova često se nakupljala čađa, što je zbog lošeg brtvljenja fuga mortom često dovodilo do požara. Osim toga dim je zbog pravokutnih dimovodnih kanala teško odlazio u atmosferu. Taj problem je riješen gradnjom okruglih dimovodnih kanala. To je ujedno i najbolji oblik za izlaženje dima, jer zbog vrtloženja dimnih plinova nastaju znatno manji tlačni otpori.

 

Takozvani šamotni dimnjak se posljednjih desetljeća pokazao najboljim. Riječ je o troslojnom montažnom sustavu koji u unutrašnjosti ima šamotne tuljce okruglog oblika. Prednost šamotnog dimnjaka je u jednostavnoj konstrukciji, budući da je već izrađen kao kompletan sustav dimnjaka. To znači da se pojedini elementi međusobno samo sastavljaju. Nakon završetka postavljanja šamotnog dimnjaka, gornji dio konstrukcije dimnjaka je potrebno obzidati ciglom, koja se polaže na posebnu konzolnu ploču dimnjaka.

 

Budući da je takav dimnjak izgrađen od više slojeva, time je osigurano slobodno skupljanje i rastezanje kao i mogućnost postavljanja izolacije. Izgrađen je od tri različita elementa. Vanjsku oblogu čini takozvani plašt od lakog betona. Između plašta i dimovodnih kanala je ugrađena toplinska izolacija od kamene vune. Unutarnji kanali izrađeni su od kvalitetnog vatrostalnog šamota. Valja napomenuti da postoji značajna razlika u kvaliteti između starih klasičnih šamotnih dimnjaka i današnjih modernih materijala, jer su aktualni šamotni dimovodni kanali podjednako otporni na visoke i niske temperature, čime se onemogućava prolaz kondenzata kroz zidove kanala. Osim toga, današnje šamotne cijevi odlikuju se stabilnošću, nepropusne su za plinove i otporne na kiseline.

 

Dodatno poboljšana verzija je dimnjak koji ima unutrašnju stranu šamotnih kanala obloženu keramičkim premazom. Time dimnjak dopušta mogućnost da se na njega priključi kotao s različitim vrstama ogrjeva (kruto gorivo, ulje ili plin), kod čega promjena vrste ogrjeva ne zahtijeva sanaciju dimnjaka. Takav dimnjak ima visoku otpornost na vlagu, kiseline te visoke ili niske temperature i uz to je izrazito dobro plinonepropusan. Budući da su zbog keramičkog premaza stijenke kanala izuzetno glatke, trenje koje nastaje pri prolasku plinova je minimalno. To dimnjaku omogućava vrlo dobru vuču.   

Prilikom izgradnje novog dimnjaka može doći do početničke greške, ukoliko je gradnja dimnjaka započeta prije nego što smo odlučili kakav će uređaj za loženje biti instaliran i koje gorivo će se koristiti. Visina dimnjaka je obično određena visinom zgrade, ali na njegovu visinu također utječu nagib krova i utjecaj drugih objekata u okolici. Najbolje je ako je konačna visina dimnjaka u području slobodnog strujanja zraka. Potrebno je naglasiti da kod loženja s krutim i tekućim gorivom visina dimnjaka ne smije biti manja od pet metara, dok kod loženja plinom ne smije biti manja od četiri metra.    

 

Kako bi se udovoljilo zahtjevima za dovoljnu vuču dimnih plinova kroz dimnjak, potrebno je kod projektiranja osigurati da se plinovi previše ne ohlade jer zbog toga ne bi dosegli vanjsku atmosferu. Posljedica toga bila bi da se u gornjem dijelu dimnjaka počne stvarati kondenzat. Naime, dimnjak radi na takvom principu da daje potrebnu vuču zbog razlike u gustoći okolnog zraka i gustoće dimnih plinova u dimnjaku. Ili, drugim riječima, dim iz peći je lakši od okolnog zraka i uslijed uzgona diže se kroz dimnjak. Stoga vrijedi pravilo da se dimnjaci projektiraju u unutarnjem dijelu kuće i dodatno se toplinski izoliraju.

 

Samom vučom dimnih plinova u ložištu nastaje podtlak, koji omogućuje protok potrebnog svježeg zraka za izgaranje unutar komore za izgaranje. Moramo znati i to da povećanjem temperaturne razlike između okolnog zraka i dima, te podizanjem dimnjaka stvaramo bolju vuču dimnih plinova u dimovodnom kanalu. Nažalost, ne možemo pretjerano manipulirati visinom dimnjaka jer smo ograničeni nagibom krova i njegovom konačnom visinom. No, ipak možemo učinkovito zadržati odgovarajuću temperaturu dimnih plinova s dodatnom toplinskom izolacijom dimnjaka i njegovim pravilnim dimenzioniranjem.  

 

Veličina i vrsta dimnjaka određuje se već u nacrtu projekta. Ona ovisi o mnogim drugim čimbenicima poput položaja peći u kući, visini zgrade, vrsti grijanja, toplotnoj snazi kotla za loženje i vrsti uređaja za loženje. Nažalost, često se događa da proizvođači kotlova ne pružaju dovoljno informacija za točnije dimenzioniranje dimnjaka i odgovarajući odabir njegove izvedbe. Stoga se često ta odluka prepušta prodvcu, koji se može odlučiti za pogrešan izbor, što dovodi do veće potrošnje goriva, što je rezultat slabe iskorišćenosti peći.  

 

Osim toga, nastupaju problemi s odvođenjem dimnih plinova kroz dimnjak i lošim izgaranjem ogrjeva usprkos činjenici da je ugrađen moderan uređaj za loženje. 

 

Svaki dimnjak mora uvijek biti postojan na požar. Moramo biti svjesni da dimni plinovi koji prolaze iz uređaja za loženje u dimnjak imaju vrlo visoku temperaturu, te da se stoga unutarnje stijenke dimnjaka s vremenom jako zagriju. U slučaju nekvalitetnog materijala od kojeg je dimnjak izrađen i površne izvedbe, može doći do požara. Kvalitetan dimnjak tj. njegovi dimovodni kanali moraju biti otporni i na temperaturu do 1000 °C, dok istovremeno temperatura vanjske površine dimnjaka ne smije biti viša od 80 °C. Tako visoke temperature u dimnjaku mogu nastati i zbog samozapaljenja ostataka čađe ili katrana, koji se nakupljaju s unutarnje stijenke dimovodnoga kanala. Osim odabirom odgovarajućeg materijala dimnjak se zaštićuje i toplinskom izolacijom uz to da treba uzeti u obzir, da na dovoljno sigurnu udaljenost, bilo gdje u zgradi, od dimnjaka moraju biti odmaknuti svi zapaljivi materijali.  

 

Sljedeći uvjet za siguran rad dimnjaka je sanitarna sigurnost. To znači da iz dimovodnoga kanala ne smije izlaziti dimni plin u boravišni prostor. Dim koji se oslobađa izgaranjem sadrži sastojke koji štete zdravlju, poput CO2, SO2 i NOx. Oni u kritičnom prostoru mogu biti opasni po život. Iz tog razloga, dimnjak mora osigurati potpunu plinonepropusnost. 

 

Kod izgradnje dimnjaka važno je da je njegova konstrukcija dovoljno stabilna. Visoka konstrukcija dimnjaka mora se desetljećima suprotstavljati ne samo visokim temperaturama, vlazi i agresivnim tvarima, već i nepovoljnim klimatskim uvjetima, poput vjetra, padavina i niskih temperatura.

 

Nakon izgradnje novog dimnjaka ili sanacije staroga ne smijemo misliti kako je to razlog da na njega jednostavno zaboravimo. Dimnjak se mora redovito provjeravati i održavati. U javnosti je još uvijek prisutno razmišljanje o tome da je potreba za čestim  čišćenjem dimnjaka uvjetovana samo zbog zakonskih propisa i zarade održavatelja dimnjaka. Ako se dimnjak redovito ne održava, postoji realna mogućnost nastanka požara.

 

Najčešće dolazi do požara u starijim zgradama, u kojima je zagrijavanje izvedeno uz loženje na kruta goriva. Održavanje dimnjaka obavlja ovlaštena dimnjačarska tvrtka. Za nesmetano održavanje potrebno je osigurati odgovarajuće otvore s vratima za čišćenje na dimnjaku. Ona se nalaze na dnu ili ispod priključka na dimnjak.Kroz te otvore dimnjačari pregledavaju unutarnje stanje dimnjaka i čiste ga od nakupljene čađe, pepela i drugih materijala koji su pronađeni u dimnjaku ili su otpali s dimovoda.

 

Kod loženja krutim gorivima potrebno je dimnjak očistiti najmanje dva puta tijekom sezone grijanja. Naime, kod izgaranja krutoga goriva čađa se brzo nakuplja unutar dimnjaka. Prilikom zagrijavanja plinom u dimovodnim kanalima se rijetko pojavljuje čađa. Kod pravilnog funkcioniranja dimnjaka ona se pojavljuje tek nakon nekoliko godina. Ipak, bez obzira na to, propisano je da se dimnjake na koje su priključena plinska i uljna ložišta mora pregledati jednom godišnje. Na taj se način mogu najranije otkriti bilo kakve nepravilnosti.