Živa ograda: tuja ili lovor višnja?

Živa ograda može se definirati kao ograda sastavljena od biljaka, najčešće grmolikih vrsta. Osim estetske, ima i brojne funkcionalne uloge: osim što pruža privatnost, živa ograda pročišćava zrak i poboljšava mikroklimu (ljeti može sniziti temperaturu i za nekoliko stupnjeva), smanjuje buku, pruža zaštitu od vjetra. U usporedbi s drvenim, PVC ili metalnim ogradama, žive su ograde prirodne te će se, razumljivo, bolje uklopiti u ostatak eksterijera. Živa ograda posebno je dobar izbor u dvorištima s bazenima.

Žive ograde istovremeno su dekorativan element, zaštita od pogleda i buke, pa čak i prirodni filtar zraka.

Koje ćete biljke odabrati za živu ogradu ovisit će o više faktora: tipu i kvaliteti tla, osunčanosti dvorišta, lokalnim klimatskim uvjetima. Ako želite da vaša živa ograda bude sastavljena od više biljnih vrsta, birajte one koje rastu istim tempom i imaju približnu širinu krošnje. Također, biljke za živu ogradu birajte i prema zahtjevima za orezivanjem i zalijevanjem, kao i prema prostoru koji im je potreban kad dosegnu punu veličinu.

Biljke za živu ogradu biraju se prema uvjetima koji vladaju u dvorištu.

Živa ograda može biti visoka ili niska. Najčešće se biraju visoke, sastavljene od zimzelenih vrsta, koje pružaju zaštitu od znatiželjnih pogleda tijekom cijele godine. S druge strane, listopadne vrste ostaju bez lišća krajem jeseni pa sve do ranog proljeća, kada ponovno olistaju.

Za živu ogradu najbolje je odabrati zimzelene vrste s debljim granama i gustom lisnom masom.

Odlučili ste se za živu ogradu u svom dvorištu, ali ste u dilemi koje biljke posaditi? Najčešći izbor kod nas su tuja i lovor višnja, ali i tisa, fotinija i druge. Usporedit ćemo prve dvije kako bismo vam pomogli u odluci.

Tuja kao živa ograda

Živa ograda od tuja kod nas je tradicionalan izbor već desetljećima. Riječ je o zimzelenoj četinjači idealnoj za oblikovanje pravilnih, „formalnih“ živih ograda. Budući da se lako oblikuje orezivanjem, pogodna je i za više i za niže žive ograde. Većinu vrsta karakterizira piramidalni oblik. Uglavnom se koriste za ograđivanje malih i srednjih dvorišta.

Glavni razlog zbog kojeg su tuje toliko popularne jest njihov brz rast. Ako želite da vaša ograda što prije postane gusta i neprozirna prepreka, tuje su izvrstan izbor.

Zahvaljujući intenzivnom rastu, tuje omogućuju da u kratkom vremenu dobijete živu ogradu koja pruža privatnost.

Drugi razlog zbog kojeg se tuje često biraju za živu ogradu jest njihova otpornost. Ova zimzelena vrsta prilagođava se različitim vremenskim uvjetima, te će uspijevati i u vjetrovitim i sunčanim područjima. Osim toga, tuje nisu osobito zahtjevne za održavanje. Orezuju se jednom ili dvaput godišnje – u proljeće i/ili jesen – ovisno o tome birate li slobodno rastuću ili strogo šišanu (pravilnu) živu ogradu. Prilikom orezivanja treba paziti da krošnja pri dnu bude nešto šira (oko 10 % više od gornjeg dijela) kako bi se osigurao dotok svjetlosti i do donjih dijelova krošnje.

Tuja će se prilagoditi različitim vrstama tla.

Spomenimo i estetiku tuja. Postoje različite vrste ove biljke, ali većina ima tamnozelene listove zanimljivog izgleda. Najčešće se bira tuja smaragd – zbog boje listova (smaragdno zelena) i zbog uskog piramidalnog rasta. Čak i kad se ne orezuje redovito, ima pravilan i lijep oblik s vrhom koji završava u špicu. Zahtijeva redovito i obilno zalijevanje tijekom ljeta, a sadi se na razmaku od 80–100 cm.

Tuja smaragd najpopularnija je vrsta jer ne zahtijeva redovito orezivanje.

Osim tuje smaragd, popularna je i tuja kolumna, odnosno stupasta tuja koja brzo raste i formira živu ogradu visine do 5 metara. Ona je gotovo jednake širine u gornjem i donjem dijelu, odnosno raste ravnomjerno i pri dnu i pri vrhu. Njezine četine su nešto svjetlije nijanse zelene, sa primjesama žutih u jesen. Sadi se na isti razmak kao i tuja smaragd. Popularna je i tuja globosa, odnosno loptasta tuja, koja – kako joj i naziv govori – ima prirodno loptast oblik. Međutim, više se koristi za niske žive ograde do 1,5 metar. Ako želite da s bočnih strana bude ravna, potrebno je orezati bočne strane biljke. Dobro podnosi orezivanje.

Tuja smaragd može narasti do 3–5 metara visine i 1 metar širine. Najbolje joj odgovara blago kiselo i ocjedito tlo.

Tuje se najčešće sade u skupinama, rijetko se kombiniraju s drugim vrstama. Pazite, tuje ne vole ostati bez vode, pa im je potrebno redovito zalijevanje, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Najbolja opcija su sustavi „kap po kap“ i automatski sustavi za zalijevanje. Posebno je važno osigurati im obilno zalijevanje u prvim godinama. Tuje se prihranjuju u proljeće ili jesen sporootpuštajućim gnojivima. Zahvaljujući prihrani, četine će imati intenzivniju boju.

U prosjeku možete očekivati rast tuje od oko 30 centimetara godišnje. Tuje su izuzetno otporne na hladnoću, zimske mrazove i snijeg.

Tuja smaragd sadi se na sunčana i polusjenovita mjesta, dok tuja kolumna više voli dobro osunčane položaje.

Osim za živu ogradu, tuje se mogu saditi i u teglama ili žardinjerama, ali je potrebno da one budu dublje i veće.

Naveli smo prednosti tuje kao biljke za živu ogradu. Međutim, važno je spomenuti i dva nedostatka. Osim što je osjetljiva na dulje razdoblje suše, tuja može biti podložna gljivičnim bolestima ako nema dobru cirkulaciju zraka.

Lovor višnja kao živa ograda

Samo ime ove biljke je zanimljivo. Njezin latinski naziv je Prunus laurocerasus, a odnosi se ponajprije na izgled biljke. Naime, njezin list podsjeća na list lovora – kožast je i sjajan, tamnozelene boje, a s donje strane svjetlozelen. Njezin plod je tamna bobica koja podsjeća na višnju, ali nije jestiva. Lovor višnja cvate u svibnju bijelim sitnim, mirisnim cvjetovima grupiranim u grozdove. Listovi lovor višnje dugi su oko 15 centimetara, duguljastog su oblika.

Lovorvišnja se ističe svojim sjajnim tamnozelenim listovima koji pružaju privatnost i estetski dojam tijekom svih 12 mjeseci u godini.

Baš kao i tuja, često se koristi za formiranje živih ograda zbog brzog rasta i velike mogućnosti oblikovanja rezidbom. Štoviše, lovorvišnja raste znatno brže od tuje – u prosjeku 40 do 60 centimetara godišnje.

Već tri godine nakon sadnje, biljke lovorvišnje počinju se međusobno preplitati, stvarajući gustu i neprozirnu ogradu.

Dobro podnosi orezivanje, koje se najčešće provodi u proljeće. Osobito je važno orezivati lovorvišnju u prvim godinama nakon sadnje kako bi se potaknulo grananje i razvila bujna krošnja. Orezuje se i po visini i po širini, a posebno je važno orezati donje grane kako bi se potaknulo gusto razgranavanje od tla. Postoji više vrsta ove biljke, no za živu ogradu najčešće se koriste one koje narastu do 4 metra visine.

Osim što brzo raste, lovorvišnja je poznata i po iznimnoj otpornosti na različite vremenske uvjete – uključujući i vrlo niske temperature, do čak -25 °C, snažan vjetar te gradski smog. Zbog toga se često može vidjeti i u urbanim sredinama. Ipak, za razliku od tuje, ne podnosi dobro kasne proljetne mrazove. U velikoj je mjeri otporna na bolesti.

Kod jačeg mraza može doći do oštećenja lisne mase, no biljka se regenerira s početkom vegetacije.

Sadi se u rano proljeće ili u jesen, s razmakom od oko 60 cm između sadnica. Preporučuje se sadnja na osunčanom mjestu, iako će uspijevati i u sjeni i polusjeni – no u hladu će rasti sporije, a grane će biti izduženije. Na sunčanoj poziciji lovorvišnja će razviti kompaktnu i gustu formu.

Najbolje uspijeva u dobro dreniranoj, rahloj zemlji, pH vrijednosti između 6,5 i 7,5. Poput tuje, voli vlagu, pa je potrebno redovito zalijevanje – idealno sustavom kap po kap. No, stajaću vodu ne podnosi.

Razmnožava se zelenim reznicama, sjetvom sjemena i korijenovim izdancima.

Iako se najčešće koristi kao živa ograda, lovorvišnja se nerijetko uzgaja i kao samostalni ukrasni grm.

Uz već spomenute biljke, za formiranje živih ograda koriste se i druge vrste poput graba, šimšira, fotinije, ligustruma (kaline) i drugih. Prilikom odabira idealne biljke za živu ogradu, preporučuje se savjetovanje s krajobraznim arhitektima ili stručnjacima za hortikulturu.

Za izradu idejnog plana uređenja vrta ili dvorišta, krajobrazni arhitekti obično naplaćuju oko 600 eura, dok će sadnja stabala i grmlja stajati oko 15 eura po sadnici.

Zaključak – tuja ili lovorvišnja?

Koje je, dakle, bolje rješenje za vaše dvorište – tuja ili lovorvišnja? Ako želite brzo dobiti gustu i visoku živu ogradu, lovorvišnja je bolji izbor zbog bržeg godišnjeg rasta. Također je pogodna ako želite cvatuću živicu i ako živite u urbanoj sredini.

S druge strane, ako težite elegantnoj, formalnoj zimzelenoj ogradi koja ne zahtijeva često orezivanje, tuja je prikladniji odabir. Neke vrste tuje uopće nije potrebno rezati, a pružaju odličnu privatnost tijekom cijele godine. Tuja je i bolji izbor za područja gdje su česti kasni mrazovi, jer ih podnosi bolje od lovorvišnje. Ipak, zahtijeva češće zalijevanje.