Od dvoraca do crkava: arhitektonska baština i povijest središnje Podravine

Veličanstvena crkva u srcu Podravine: povijest i arhitektura župne crkve u Molvama

U mirnom podravskom mjestu Molve, smještenom uz rijeku Dravu, uzdiže se monumentalna Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije – sakralna građevina koja svojom arhitektonskom snagom i povijesnom dubinom nadilazi granice mjesta i vremena. Izgrađena u razdoblju između 1855. i 1862. godine, ova crkva smatra se jednim od najvažnijih primjera hrvatske historicističke sakralne arhitekture 19. stoljeća.

Projektirao ju je znameniti arhitekt Franjo Klein, školovan u Beču, koji je u Hrvatsku donio utjecaje njemačkog romantizma i neoromanike. Njegova zamisao o jednobrodnoj crkvi u obliku latinskog križa, s visokim tornjem i istaknutim pročeljem, bila je daleko ispred svoga vremena, pogotovo u skromnim seoskim uvjetima tadašnje Vojne krajine. Crkva u Molvama stoga ne predstavlja samo mjesto vjere, već i simbol hrabrosti, ambicije i vizije lokalnog stanovništva koje je vlastitim rukama, materijalima i radom omogućilo njezinu izgradnju.

Posebnu pažnju plijeni glavni oltar, jedno od najimpozantnijih djela poznatog tirolskog majstora Ferdinanda Stuflessera. Uz zadržanu oltarnu sliku Uznesenja Marijinog, oltar krase i skulpture svetaca, bogati reljefi te scene iz Starog zavjeta, a unatoč kasnijim preinakama, njegovo umjetničko bogatstvo i dalje snažno progovara posjetiteljima.

Unutrašnjost crkve krije i povijesne oltare prenesene iz stare crkve – poput preuređenog baroknog oltara Presvetog Srca Isusova te oltara Majke Božje Lurdske. Ti oltari svjedoče o dugoj tradiciji i kontinuitetu vjerskog života u Molvama, koji seže još u 13. stoljeće.

Osim arhitektonske vrijednosti, crkva ima snažno hodočasničko značenje zbog čudotvornog kipa Majke Božje Molvarske, čije štovanje traje od 17. stoljeća. Legenda o pronalasku kipa, zakopanog tijekom osmanskih napada i otkrivenog zahvaljujući volu, ostaje duboko urezana u kolektivnu svijest vjernika Podravine i šire.

Galerija naivne umjetnosti u Hlebinama – kulturni dragulj Podravine

U srcu podravske Općine Hlebine, gdje se prošlost i sadašnjost susreću kroz umjetnost, već više od pola stoljeća djeluje Galerija naivne umjetnosti – mjesto koje neprestano podsjeća na bogatu umjetničku tradiciju ovoga kraja. Iako Hlebine danas izgledaju drugačije nego u vrijeme kada je ovdje nastajala naiva, duh slikarstva i kreativnosti i dalje ispunjava ovo mjesto. Galerija, smještena na trgu koji nosi ime Ivana Generalića, središnja je kulturna točka sela, uz župnu crkvu svete Katarine.

Otvorena 1968. godine, Galerija je od samog početka zamišljena ne samo kao izložbeni prostor, već i kao društveno središte. Uz nju je ubrzo sagrađen i Društveni dom koji i danas služi kao mjesto održavanja izložbi, posebno onih koje predstavljaju domaće autore. U Galeriji su izložena najznačajnija djela naivne umjetnosti, uključujući i stalni postav posvećen Ivanu Generaliću – začetniku Hlebinske slikarske škole, čije slike poput Krave pod Ajfelovim tornjem ili Sneg pada i dalje izazivaju divljenje posjetitelja.

Zgradu Galerije projektirao je akademik Miroslav Begović, jedan od najvažnijih hrvatskih arhitekata specijaliziranih za muzejske prostore. Njegov pristup temeljen na načelima novog regionalizma vidljiv je u svakom detalju – od upotrebe opeke i drvenih greda, do prozračnih, ostakljenih zidova koji prostor ispunjavaju prirodnim svjetlom. Prostrani trijem i atrij omogućuju spontana druženja i živa okupljanja, osobito prilikom otvorenja izložbi.

Iako Galerija danas ima manju posjećenost nego nekada, njezin kulturni značaj ostaje neupitan. Kao dio Muzeja grada Koprivnice, ona i dalje promiče naivnu umjetnost, potiče stvaralaštvo te čuva sjećanje na generacije slikara koji su ovu regiju učinili poznatom diljem svijeta. Posjet Galeriji nije samo susret s umjetnošću – to je putovanje u samu srž podravske baštine.

Zgrada Kapetanije – tiha svjedokinja vojnih naredbi, kazni i kulturne baštine

Zgrada Kapetanije u Peterancu ne odaje odmah svoju bogatu i burnu prošlost, ali njezini debeli zidovi, pravilni barokni otvori i impresivno krovište čuvaju sjećanje na jedno sasvim drugačije doba. Podignuta oko 1775. godine, ova zgrada bila je središte jedne od dvanaest kapetanija unutar Đurđevačke graničarske pukovnije, vojne jedinice nekadašnje Vojne krajine. U tim vremenima služila je ne samo kao upravna zgrada već i kao mjesto gdje su se provodile kazne – i to fizičke, šibama i bičevima, kako za vojnike, tako i za neposlušne seljane. Bila je to i stražarnica, čuvar reda u pograničnom području tadašnje Habsburške Monarhije.

Zgrada je oblikovana u stilu kasnog baroka, a iako nije jedini takav objekt u Podravini, svojom veličinom i razinom očuvanosti svakako se izdvaja. Za razliku od manje sačuvanih objekata u Kalinovcu ili Grabrovnici, peteranska Kapetanija ostala je gotovo netaknuta unatoč mijenama kroz vrijeme. Nakon što je 1881. godine Vojna krajina ukinuta, zgrada je prešla u civilnu uporabu, pa je u njoj neko vrijeme djelovala škola. Tijekom drugog svjetskog rata bila je napuštena, no zahvaljujući obnovi između 1981. i 1983., spašena je od propadanja, osobito zahvaljujući sanaciji velikog krovišta. Danas zgrada Kapetanije čuva dvije važne funkcije: u prizemlju se nalazi Općina Peteranec, dok je na katu smještena Galerija Ivana Sabolića, znamenitog kipara i profesora, čija se djela, skice i makete mogu razgledati u stalnom postavu. Zgrada Kapetanije tako je postala spoj povijesti, kulture i suvremene administracije – istinski simbol Peteranca.

Župna crkva Rastanka svetih apostola u Novigradu Podravskom – jedinstveno barokno zdanje s bogatom poviješću

U samom središtu Novigrada Podravskog, uz potok Komarnicu koji je dao ime nekadašnjem arhiđakonatu i cijelom kraju, smještena je Župna crkva Rastanka svetih apostola – rijedak i poseban primjer barokne sakralne arhitekture. Izgrađena 1830. godine na temeljima nekadašnje drvene kapele, ova crkva dominira središtem mjesta svojim monumentalnim pročeljem i zvonikom s bakrenom kapom, dok jednostavno oblikovani portal svjedoči o skromnosti tadašnjih graditelja. Posvećena Rastanku svetih apostola, crkva nosi gotovo jedinstven titular u Hrvatskoj, a blagdan 15. srpnja, koji obilježava razilazak apostola nakon silaska Duha Svetoga, ujedno je i dan Općine Novigrad Podravski. Glavni oltar s reljefom rastanka apostola te kipovima sv. Marije Magdalene i sv. Florijana djelo je tirolskih majstora s početka 20. stoljeća. Posebnost crkve je i neuobičajeno proširen kor (pjevalište) u obliku slova U, koji je prema predaji dograđen na zahtjev generala Baltazara Šimunića, rođenog Novigrađanina.

U blizini se nalazi i barokna kapela sv. Klare na groblju, izgrađena na ostacima starijih crkava, s vrijednim inventarom iz 18. stoljeća i slikama koje nose elemente renesanse i baroka. Stoljećima je bila mjesto pokopa i nekoć vjerojatno župna crkva. Vrijedan simbol mjesta bila je i neorenesansna Scholtenova kula iz 1865. godine, koju je dao izgraditi kapetan Alfred Scholten, a iako više ne postoji, sačuvana je u grbu Općine Novigrad Podravski – kao trajan podsjetnik na povijesnu važnost i identitet ovog podravskog mjesta.

Dvorac obitelji Inkey – povijesno srce Rasinje

Rasinja je malo podravsko mjesto bogate kulturne i povijesne baštine, poznato kao rodno mjesto prvog hrvatskog putopisca Jurja Husa – Rasinjanina iz 16. stoljeća te pjesnika Andrije Palmovića, čije ime danas nosi mjesna osnovna škola. No, kroz povijest je Rasinja bila posebno obilježena prisutnošću plemićke obitelji Inkey, koja je ovdje ostavila dubok trag. Godine 1778. obitelj Inkey kupuje rasinjsko imanje i na njemu ostaje sve do 1945. godine. U početku su nastanjivali staru utvrdu Opoj-grad na Budimu, građevinu nepravilnog oblika s kulama i ostacima obrambenih sustava iz vremena borbi s Osmanlijama. Krajem 19. stoljeća napuštaju staru utvrdu, koja kasnije prelazi u vlasništvo obitelji Takač i biva srušena, a niže uz potok Gliboki grade raskošan dvorac. Dvorac obitelji Inkey građen je između 1883. i 1885. godine, a sastoji se od dviju zgrada historicističkog stila.

Glavna jednokatna zgrada pravokutnog tlocrta odiše klasicističkom elegancijom – ulaz s okruglim stupovima, ukrašeni zabati, dvokrilna vrata od kovanog željeza, kameni mozaik na podu i bogata štukatura na stropovima ostavljaju dojam aristokratskog sjaja. U toj je zgradi kasnije bila smještena škola, dok je manja zgrada s neobaroknim pročeljem služila kao ambulanta. Dvorac je danas u procesu obnove i jedan je od glavnih simbola mjesta. Nedaleko se nalazi i kasnobarokna župna crkva svetog Križa iz 1790. godine, također povezana s obitelji Inkey. Starija povijest Rasinje vezana je uz Opoj-grad, koji se spominje još 1170. godine i nekoć je bio u posjedu templara, Bočkaja i bana Opoja. Danas dvorac i sjećanje na nekadašnje burgove čuvaju priču o plemićkom i kulturnom naslijeđu Rasinje.