Koje su najbolje sanitarije za kupaonicu?

Kada renovirate kupaonicu, prvo je potrebno da majstori skinu postojeće keramičke pločice i stare sanitarije. Nakon obnove vodovodnih instalacija, slijedi hidroizolacija kupaonice i lijepljenje novih pločica. I za kraj, montiraju se elementi koji su sastavni dio svake kupaonice – sanitarije. Isti je redoslijed i kada se uređuje potpuno nova kupaonica, samo bez demontaže starih pločica i sanitarija.

Nakon montaže sanitarija kupaonica dobiva svoj konačni izgled.

Prije nego što bude više riječi o vrstama sanitarija koje možete pronaći na tržištu, važno je istaknuti značaj njihove pravilne montaže. Ako se sanitarije ne postave stručno, voda može prodrijeti i izazvati veća oštećenja u kupaonici, kao i širenje plijesni. Neophodno je da spojevi sanitarija i podova/zidova budu dobro zabrtvljeni kvalitetnim silikonom. Silikon predstavlja vodootpornu barijeru koja sprječava prolazak vode i razvoj plijesni.

Plijesan u tuš-kabini na silikonu i fugama pločica jasan je pokazatelj da brtvljenje nije dobro izvedeno.

Ako sanitarije nisu stručno postavljene, može doći do još jednog problema – oštećenja keramičkih pločica. Iz tog razloga izbjegavajte montažu kupaonskih sanitarija u vlastitom aranžmanu, bez prethodnog iskustva.

Montažu sanitarija trebate prepustiti iskusnim vodoinstalaterima.

Tražite majstora kojem biste povjerili montažu sanitarija? Pošaljite upit odgovarajućim i ocijenjenim vodoinstalaterima u vašoj okolici – besplatno i bez obaveza!

Čak i ako ne mijenjate sanitarije prilikom renovacije kupaonice, vodoinstalater svakako treba provjeriti stanje postojećeg silikona. Naime, tijekom godina korištenja sanitarija silikon može popustiti i potamniti te izgubiti svoju vodootpornost. U tom slučaju, vodoinstalater treba obaviti silikoniranje tuš-kabine ili neke druge sanitarije. Vodoinstalater će vam za ovu uslugu naplatiti oko 40 EUR + cijenu silikona.

I sada dolazimo do naše teme iz naslova. Kako odabrati odgovarajuće sanitarije za kupaonicu?

Odgovor na ovo pitanje ponajprije ovisi o veličini kupaonice i rasporedu elemenata, navikama ukućana, ali i raspoloživom budžetu. Evo nekoliko smjernica koje će vam pomoći pri odabiru svake sanitarije.

Kada/tuš-kabina

Najveća dilema kod uređenja kupaonice i odabira sanitarija jest – odlučiti se za kadu ili tuš-kabinu?

Tuš-kabina je, očito, bolji izbor za male kupaonice. Ako nemate puno vremena za uživanje u toploj kupki, već preferirate kraća tuširanja, tuš-kabina je praktičnije rješenje za vas. Također, tuš-kabina je bolji izbor ako u kućanstvu žive starije osobe ili osobe sa smanjenom pokretljivošću zbog niskih rubova (praga) u odnosu na kadu.

Još jedna važna prednost tuš-kabine u odnosu na kadu jest ušteda na mjesečnim računima. Kako ćete u tuš-kabini provesti znatno manje vremena nego u kadi, potrošit ćete i manju količinu vode, kao i električne energije potrebne za njezino zagrijavanje.

Tuš-kabine su odlično rješenje za skučenije kupaonice.

Danas se na tržištu mogu pronaći modeli tuš-kabina s hidromasažnim programima koji pružaju „spa“ ugođaj, sličan kadama.

Ipak, svi oni koji ne žele odustati od komfora i uživanja u toploj kupki radije biraju kade. Današnji modeli kada imaju unaprijeđene hidromasažne programe s mlaznicama različitih oblika i dimenzija. Bitna prednost kade u odnosu na tuš-kabinu jest mogućnost kupanja u sjedećem položaju. Kade mogu imati i ugrađena sjedala.

Također, kade se znatno lakše čiste u odnosu na tuš-kabine. Razlog je jednostavan: tuš-kabine imaju više nepristupačnih mjesta; u njihovim uglovima i fugama pločica zadržava se prljavština i stvara se plijesan. Osim toga, na zidovima tuš-kabine jasno je vidljiv kamenac ako se ne obriše nakon svakog tuširanja.

Oba rješenja imaju svoje prednosti i nedostatke, a izbor najviše ovisi o vašim životnim navikama i raspoloživom prostoru u kupaonici. Vodoinstalater će vam za montažu kade naplatiti između 70 i 100 EUR, a isto toliko koštat će i montaža tuš-kabine.

Walk-in paravani – sve popularnije rješenje

Premda su tuš-kade i dalje popularan izbor (s postoljem spojenim na sifon), posljednjih godina dominiraju walk-in tuš-kabine, odnosno walk-in paravani. To su minimalističke tuš-kabine koje se sastoje samo od staklene pregrade (paravana) i kanalice pomoću koje se odvodi voda. Kanalica se postavlja u razini poda, na keramičke pločice.

Walk-in tuš kabine nemaju vertikalne barijere kao klasične tuš-kabine te čine kupaonicu vizualno većom. Bitna prednost otvorenih, suvremenih tuš-kabina jest što se mogu postaviti tamo gdje za klasične nema mjesta, npr. u potkrovlju s većim kosinama. U ove tuš-kabine dovoljno je samo ušetati, po čemu su i dobile naziv (eng. walk in – ući, ušetati), a lak pristup bez praga osobito pogoduje kućanstvima sa starijim osobama ili malom djecom.

Jedan od nedostataka tuš-kabina u odnosu na kadu jest složenije čišćenje. Međutim, ovaj nedostatak kod walk-in tuš-kabine je uklonjen. Nemaju kutove u kojima se zadržava prljavština i stvara plijesan. Brže se čiste jer imaju mali broj elemenata – staklenu pregradu možete čistiti samo mekom krpom i blagim deterdžentom. Osobito je važno redovito čistiti kanalicu jer će prljavština smanjiti njezinu protočnost.

Walk-in pregrade odgovaraju suvremenom, minimalističkom uređenju s malo vizualnih prepreka i jednostavnim linijama.

Otvorenu tuš-kabinu možete vizualno istaknuti keramičkim pločicama u drugoj boji u odnosu na ostatak kupaonice. Ako, pak, želite skladan prostor, postavite iste keramičke pločice u cijeloj kupaonici.

Ipak, otvorene tuš-kabine sa samo jednom pregradom imaju i određene nedostatke. Tijekom zime, tuširanje u njima nije uvijek ugodno. Naime, klasične tuš-kabine su zatvorene te zadržavaju toplinu od tuširanja, čak i kada je u kupaonici hladno. Kod otvorenih tuš-kabina toplina se širi prostorom, nema tople pare.

Drugi nedostatak jest prskanje vode. Kako je walk-in tuš-kabina s jedne strane potpuno otvorena, voda lako završi izvan prostora za tuširanje. Stoga, prilikom planiranja kupaonice morate dobro razmisliti o rasporedu elemenata te uz otvoreni dio tuš-kabine ostaviti slobodan prostor.

I za kraj, ali ne i najmanje važno – zahtjevnija montaža. Nagib unutar tuša mora biti izuzetno stručno izveden kako bi se voda slijevala prema kanalici, a ne u drugom smjeru. Sama kanalica mora biti kvalitetna i dovoljno propusna da primi i odvede korištenu vodu. Ako montaža otvorene tuš-kabine nije pravilno izvedena, dolazit će do poplava u kupaonici i oštećenja ostalih elemenata. Stoga je potrebno angažirati stručne vodoinstalatere.

Nagib mora biti takav da se voda koja se našla izvan kabine ne slijeva prema kupaonici, već natrag prema kanalici, a pritom vizualno ostane neprimjetan.

Neophodno je i da hidroizolacija kupaonice bude besprijekorno izvedena.

Sada kada smo istražili najveću sanitarnu jedinicu u kupaonici, prelazimo na:

WC školjke

Prije nego što uopće krenete s renovacijom kupaonice, morate donijeti odluku koju ćete vrstu WC školjke odabrati. To je odluka koja diktira položaj vodovodnih i kanalizacijskih cijevi.

Prema načinu postavljanja, WC školjka može biti klasična, stojeća (podna) i konzolna (viseća). Po tipu odvoda, WC školjke mogu imati zidni (baltik) i podni (simplon) odvod. Dakle, razlika je u tome nalazi li se kanalizacijski odvod u podu ili u zidu. Najčešće se koriste simplon, tj. WC školjke s podnim odvodom.

Posljednjih godina u trendu su konzolne WC školjke koje se montiraju na zid. Kako su podignute nekoliko centimetara iznad poda, olakšava se održavanje higijene kupaonice i pridonosi minimalističkom dizajnu (nema vizualnih prepreka na podu). Dizajneri sanitarija otišli su korak dalje, te se danas na tržištu mogu pronaći konzolne WC školjke bez unutarnjih rubova.

Kod konzolne WC školjke, pod se lakše čisti i smanjuju se mjesta na kojima se mogu skupljati bakterije i prljavština.

Vodokotlić u ovom slučaju nije vidljiv. Stoga, prilikom planiranja kupaonice morate predvidjeti prostor za njegovu ugradnju prije postavljanja WC školjke.

Ugradbeni vodokotlići također se ugrađuju unutar zida, ostavljajući vidljivim samo tipku za ispiranje. Na taj način kupaonica dobiva minimalistički izgled, olakšava se održavanje higijene i štedi prostor.

Kada već govorimo o vodokotlićima, spomenut ćemo još jednu vrstu WC školjke – monoblok WC školjku. To je zapravo set koji čine vodokotlić i školjka. Vodokotlić je montiran na WC školjku te zajedno čine skladnu cjelinu. Ovakva WC školjka zauzima manje mjesta u kupaonici, a zbog integriranog dizajna lakše se montira i održava. Dijele se prema odvodu na simplon i baltik.

Monoblok WC školjka je sanitarni uređaj kod kojeg su spremnik za vodu i školjka spojeni u jednu cjelinu.

Ipak, monoblok WC školjka ima i jedan nedostatak. U slučaju kvara, popravak je složeniji nego kod klasičnih WC školjki, jer je riječ o cjelini koja se mora demontirati.

Za instalaciju WC školjke majstori će vam, u prosjeku, naplatiti oko 40 EUR, a za instalaciju ugradbenog vodokotlića oko 50 EUR.

Lavabo

Lavabo, tj. umivaonik, uvelike utječe na cjelokupni izgled kupaonice. Kako odabrati najbolji?

Postoji nekoliko tipova umivaonika – nadgradni, ugradbeni, poluugradbeni, konzolni. Prema obliku ih dijelimo na klasične okrugle, kvadratne ili pravokutne umivaonike, no danas se mogu pronaći i elipsoidni te umivaonici nepravilnih oblika. Umivaonik može biti izrađen od različitih materijala – keramike, porculana, kamena...

Konzolni umivaonici pričvršćuju se na zid pomoću vijaka, a mogu biti s postoljem – stupom ili polustupom. Kod umivaonika sa stupom (tradicionalni izbor), stup se oslanja na pod i skriva sifon i ostale dijelove umivaonika koji trebaju ostati sakriveni. Obično se postavlja na visini od 85 do 90 centimetara. Konzolni umivaonik s polustupom ne doseže do poda, što olakšava održavanje kupaonice. Montira se na zid i također skriva sifon. Klasičan zidni umivaonik bez postolja rjeđe se viđa. Kod njega ne postoji mogućnost skrivanja sifona, stoga je poželjno odabrati sifon estetski privlačnijeg izgleda.

Zidni umivaonik najčešće se koristi u skučenim kupaonicama jer zauzima najmanje mjesta.

Ugradbeni umivaonici potpuno su ugrađeni u donje ormariće tako da im se rub ne vidi (gornja površina elementa prekriva umivaonik). Ugradbeni umivaonik najbolji je izbor s aspekta održavanja – najpraktičniji je za čišćenje. Također, kako su mu rubovi nevidljivi, doprinosi minimalističkom izgledu kupaonice.

Ugradbeni umivaonik potpuno je integriran u element, bilo da je riječ o kupaonskom ormariću ili ploči.

Umivaonici koji su samo djelomično ugrađeni u kupaonski ormarić nazivaju se poluugradbeni umivaonici. U tom slučaju rubovi umivaonika ostaju vidljivi, a ponekad i dio prednje strane umivaonika.

I za kraj, sve popularniji izbor – nadgradbeni umivaonici. Dostupni su u raznim bojama, dimenzijama i oblicima. U tom slučaju umivaonik se oslanja na kupaonski namještaj koji skriva sifon i cijevi. Ovakvo rješenje predstavlja kombinaciju radne površine, umivaonika i prostora za odlaganje, uz lak pristup vodovodnim instalacijama.

Nadgradbeni umivaonik postavlja se na željenu površinu.

Koji je materijal za umivaonik najbolji? Keramički umivaonik najpopularniji je izbor jer ima odličan omjer cijene i kvalitete. Keramički umivaonik ima sjajnu površinu koja se jednostavno održava, dostupan je u raznim bojama (ne mora nužno biti bijele boje) i različitim vrstama ugradnje – konzolni, nadgradbeni...

Porculan je skuplja opcija od keramike. Iako su slični, porculan ima nešto veću kvalitetu i čvrstoću. Ako imate veći budžet, možete se odlučiti i za umivaonik od kamena – mramora ili granita. Kameni umivaonici znatno su teži i masivniji te zahtijevaju čvrst oslonac. Osim toga, mramor je zahtjevniji za održavanje jer mu površina s vremenom može postati porozna.

Na tržištu možete pronaći i umivaonike od stakla, najčešće od kaljenog stakla otpornijeg na lomljenje. Oni su također kvalitetan izbor, a na njihovoj površini ne zadržavaju se mrlje. Stakleni umivaonik ne mora nužno biti proziran, dostupan je u raznim nijansama.

Za montažu umivaonika vodoinstalateri naplaćuju od 40 do 55 eura.

Bojler

Bojler je jedan od najvažnijih uređaja u kućanstvu jer osigurava toplu vodu. Najveća dilema prilikom odabira bojlera je – klasični bojler ili protočni bojler?

Klasični bojler skladišti vodu, odnosno neprestano je održava zagrijanom kako bi uvijek bila spremna za upotrebu. Standardni bojleri opremljeni su kvalitetnom izolacijom kako bi se spriječili toplinski gubici.

Klasični bojleri imaju jednu značajnu manu u odnosu na protočne bojlere – skloni su nakupljanju kamenca na grijaču, što zahtijeva redovito održavanje ili zamjenu grijača.

Ipak, imaju i jednu prednost – budući da se topla voda skladišti, moguće je smanjiti potrošnju električne energije uključivanjem bojlera samo noću, kada je struja jeftinija.

Protočni bojleri zagrijavaju vodu samo dok prolazi kroz njih i ne skladište je. Kada se otvori slavina za toplu vodu, voda iz vodovoda ulazi u bojler, aktivira se grijač i voda se zagrijava dok teče kroz bojler. Kako voda nije pohranjena, protočni bojleri su znatno manjih dimenzija. To donosi još jednu prednost – otporniji su na nakupljanje kamenca.

Za mnoge je najvažniji benefit to što se, za razliku od klasičnih bojlera, protočni bojleri ne mogu isprazniti.

Protočni bojleri energetski su učinkovitiji jer imaju manje toplinskih gubitaka. Troše električnu energiju samo kada se koristi topla voda, tj. ne zahtijevaju stalno održavanje temperature vode u spremniku.

Protočni bojler zagrijava vodu dok ona prolazi kroz njega.

Ipak, protočni bojleri imaju i neke nedostatke. Iako su kvarovi rijetki, popravci su obično neisplativi, pa kvar grijača često znači zamjenu cijelog bojlera. Također, nema mogućnosti uključivanja samo noću kada je struja jeftinija. Sama cijena protočnih bojlera viša je u odnosu na standardne.

Ako razmatrate ugradnju protočnog bojlera, važno je znati da moraju biti ispunjeni određeni uvjeti. Pritisak vode mora biti visok, inače se senzor tlaka neće aktivirati prilikom otvaranja tople vode. Osim toga, budući da zagrijavaju vodu u hodu, zahtijevaju mnogo veću količinu električne energije, pa se trebate posavjetovati s električarom može li vaša elektroinstalacija to podržati.

Posljednjih godina popularno rješenje su i pametni bojleri. Glavna prednost pametnih bojlera je manja potrošnja energije zahvaljujući principu rada – pamte navike korisnika. Naime, pametni bojler prati potrebe ukućana za toplom vodom i u skladu s njima regulira zagrijavanje vode.

Tu je još jedna važna funkcija – moguće je programirati rad bojlera tako da se uključuje samo noću, kada je struja jeftinija. Pametnim bojlerom može se upravljati putem mobilne aplikacije.

Pametni bojleri visokotehnološki su uređaji koji omogućuju kontrolu i optimizaciju grijanja vode u vašem domu, čime se ostvaruju uštede energije.

Međutim, pametni bojleri skuplji su od standardnih bojlera. Naravno, cijena ovisi o proizvođaču, kapacitetu i dostupnim funkcijama.

Za montažu bojlera vodoinstalateri naplaćuju oko 30 do 40 eura.

Izbor sanitarija za kupaonicu ovisi o veličini prostora, potrebama ukućana i budžetu. Bez obzira na odabir, kvalitetna ugradnja sanitarija ključna je za sprječavanje problema s vlagom i oštećenjima. Zato je preporučljivo angažirati iskusne vodoinstalatere koji će osigurati dugotrajnost i funkcionalnost vaše kupaonice.