Vodič za odabir i lijepljenje pločica

Podna obloga bez koje se ne može zamisliti niti jedan stambeni, poslovni ili ugostiteljski objekt su pločice. Sve pozitivne karakteristike pločica proizlaze upravo iz načina njihove proizvodnje.

Keramičke pločice su čvrste i uspješno mogu izdržati test vremena - uz pravilnu montažu i održavanje, trajat će vam desetljećima. One su otporne na vodu te su omiljen izbor u kupaonicama i kuhinjama. Osim toga, otporne su na kemikalije, habanje, ne upijaju ulja i masti. Još jedna važna osobina keramičkih pločica jest da su izvrsne u kombinaciji s podnim grijanjem. Naime, keramičke pločice su otporne na visoke temperature i temperaturne fluktuacije.

Keramičke pločice su dobri provodnici topline.  

Također, keramičke pločice se jednostavno održavaju. Dovoljno je obrisati ih vlažnom krpom i sredstvom za čišćenje, kako bi se uklonile abrazivne čestice i prljavština.

Glina je osnovna sirovina u proizvodnji keramičkih pločica. Glina se obogaćuje, termički obrađuje, melje, a zatim se od nje dobiva keramička smjesa. Slijedi oblikovanje mase u čeličnim kalupima pod visokim pritiskom, a potom i sušenje i pečenje na temperaturama višim od 1.000 stupnjeva. Treba napraviti usporedbu između tradicionalnih keramičkih pločica i porculanskih pločica.

Jesu li keramičke i porculanske pločice isto?

Iako im je glina osnovni sastojak, keramičke i porculanske pločice se razlikuju u načinu proizvodnje. Naime, u proizvodnji tradicionalnih keramičkih pločica koristi se crvena, smeđa ili bijela glina. Porculanske pločice se, s druge strane, proizvode isključivo od visokokvalitetne gline uz dodatak minerala poput kvarca i feldspata. Osim toga, razlikuju se i po tome što se peku na znatno višim temperaturama, preko 1.200 stupnjeva.

Premda imaju slična svojstva, po nekima se i razlikuju. Porculanske pločice imaju bolju vodootpornost od keramičkih pločica, tj. imaju manji koeficijent upijanja vode. Također, porculanske pločice imaju i veću gustoću, što znači da su manje porozne i samim time trajnije. Na osnovi navedenih osobina, može se zaključiti da kada je riječ o popločavanju vanjskih površina, porculanske pločice predstavljaju bolji izbor.

Još jedna važna prednost u odnosu na keramičke pločice jest što ne moraju imati glazuru. One imaju identičnu boju kroz cijelu strukturu te ako dođe do njihovog oštećenja, ono neće biti uočljivo kao kod keramičkih pločica. Naime, kod keramičkih pločica je prilično uočljivo kada im se ošteti površinski sloj. Tada je vidljiva unutarnja, crvenkasta boja keramičke pločice, posebno ako su pločice u svjetlijoj boji.

Porculanske pločice su manje podložne ogrebotinama i oštećenjima od tradicionalnih keramičkih pločica.

Međutim, tradicionalne keramičke pločice imaju i određene prednosti. Mogu biti jeftinije i do 70 % od porculanskih. Kod porculanskih pločica skuplja je i nabava i ugradnja. Kako imaju veću težinu po jedinici obujma, porculanske pločice zahtijevaju složeniji transport. Zbog svoje čvrstoće, porculanske pločice su teže za obradu i rezanje.

Podjela keramičkih pločica prema mjestu postavljanja

Osvrnut ćemo se dalje na novu podjelu keramičkih pločica - na zidne i podne pločice. Zidne pločice su lakše i tanje, nisu predviđene za veća opterećenja i nisu otporne na svakodnevno habanje. Zbog toga se ne mogu lijepiti na podove niti koristiti umjesto podnih pločica. Podne pločice, s druge strane, čvršće su jer moraju izdržati težinu namještaja, pa i onog masivnog, kao i intenzivno, svakodnevno kretanje ljudi. One se mogu postavljati na zidove, ali to nije ekonomski isplativo rješenje jer nema potrebe za tim.

Također, zidne pločice imaju glatku teksturu kako bi se jednostavnije održavale. Lakše su kako bi se brže i jednostavnije postavljale na vertikalnu površinu. Podne pločice su često reljefne, s hrapavom teksturom kako bi bile protuklizne.

Druga podjela keramičkih pločica prema mjestu postavljanja jest na unutarnje i vanjske, odnosno pločice za interijer i eksterijer. One imaju različita svojstva. Vanjske pločice znatno su izloženije nepovoljnim utjecajima poput kiše, snijega, mraza, vjetra, UV zračenja. Stoga su otpornije.

Vanjske pločice mogu se postavljati i unutra, ali kao i u slučaju postavljanja podnih pločica na zidove, to nije ekonomski isplativo rješenje. S druge strane, pločice koje su namijenjene isključivo za unutarnje prostore ne mogu se postavljati na otvorene površine.

Površina vanjskih pločica uglavnom je hrapava i grublje teksture kako bi osigurala protukliznost. Kada već govorimo o protukliznosti, važno je napomenuti da se pločice po toj osobini kategoriziraju u grupe od R9 do R12. Pločice s oznakom R9 imaju najmanji stupanj protukliznosti, a one s oznakom R12 pružaju visoku zaštitu protiv klizanja. Vanjske pločice trebale bi imati oznaku R10 ili višu. Osim toga, njihov koeficijent upijanja vode mora biti manji od 0,5 jer moraju biti otporne na smrzavanje u zimskom razdoblju.

Što pločice imaju manju vrijednost upijanja vode, njihova otpornost na mraz je bolja.

Što se tiče estetike vanjskih pločica, dobar izbor su pločice većeg formata kako bi bilo što manje fuga za čišćenje. Ljudi se često odlučuju za vanjske pločice u sivkastoj nijansi, jer je na njima prašina najmanje vidljiva, osobito na onima s teksturom prirodnog kamena. Izbjegavajte svijetle fuge jer će one lako postati crne u vanjskim uvjetima.

Bilo da postavljate zidne ili podne pločice, u interijeru ili eksterijeru, trebat će vam iskusan keramičar. Cijena keramičarskih radova znatno varira. Prije svega, ovisi o površini koja se obrađuje, odabranim pločicama, ljepilu i, naravno, obrtniku. Keramičar nudi uslugu i uklanjanja starih pločica. Za to će vam naplatiti oko 9 EUR/m².

Podjela keramičkih pločica prema izgledu

Keramičke pločice mogu se javiti u mnoštvu oblika. One danas nisu nužno kvadratne odnosno pravokutne, mogu biti u obliku šesterokuta, trokuta... Geometrijske pločice su izuzetno popularan izbor posljednjih godina jer će se odlično uklopiti u različite stilove uređenja interijera: kako u minimalistički tako u retro uređene prostorije. Ipak, imajte na umu da se pločice nestandardnih oblika više naplaćuju.

Druga podjela keramičkih pločica jest po veličini. Sa standardnim dimenzijama pločica nema greške, one će se lako uklopiti i u velike i u skučene prostore. Njihove dimenzije iznose 30x30 cm, 30x60 cm, 60x60 cm. Pločice manjih dimenzija bolji su izbor za male, skučene prostore jer će u velikim prostorima izgledati „prenatrpano“.

Pločice velikog formata sve su popularniji izbor iz godine u godinu. To su sve pločice kod kojih je stranica dulja od 60 centimetara. One su pogodne kako za velike tako i za skučene prostore jer, kako imaju manje vidljivih spojeva, pružaju kontinuitet prostora, on vizualno djeluje veće. Imaju i bitnu funkcionalnu prednost - manje fuga u kojima se zadržava prljavština i širi plijesan, znači lakše čišćenje. Međutim, premda se postavljaju brže jer ćete manjim brojem pločica pokriti veću površinu, one zahtijevaju izuzetno stručnu montažu.

Treća podjela o kojoj ćemo govoriti tiče se uzorka keramičkih pločica. Keramičke pločice javljaju se u mnoštvu boja, tekstura i uzoraka. Svojim uzorkom mogu čak imitirati prirodne materijale poput mramora, drveta. Svijetle boje poput bijele, bež ili svjetlosive se preporučuju kod malih prostora jer će ih vizualno povećati. Također, na svijetlim pločicama kamenac će biti manje vidljiv. Tamne pločice se koriste ili kod prostorija većih dimenzija ili za akcentiranje jednog zida, baš kao i pločice intenzivnih boja koje se preporučuju u kombinaciji s onima neutralnima.

Aktualne su pločice zemljanih tonova, naročito u nijansi terakote, jer u prostoriju unose dašak topline i prirodnosti. Dobar izbor su i zelene pločice, naročito u nijansi žalfije, koje će se odlično uklopiti s drvenim namještajem, kao i pločice u tamnoplavoj boji. Osim toga, popularne su teksturirane pločice i metro pločice, mahom u obliku pravokutnika i kontrastnih fuga.

Metro pločice su naročito dobar izbor za interijere u industrijskom stilu.

Kada su u pitanju fuge, one se mogu „stopiti“ s pločicama, odnosno biti u istoj nijansi kao keramičke pločice ili biti kontrastne, čime se dodatno naglašava boja pločica i unosi dinamika u prostor. Ukoliko su pločice u imitaciji mramora, najbolje je da se fuge dodatno ne ističu, odnosno da ne budu kontrastne. Ako su pločice jednobojne, možete ih istaknuti fugama. Primjerice, bijele pločice možete istaknuti sivom fugom ili čak fugom u limun-žutoj boji. Ako su pločice šarene, njihov uzorak možete dodatno naglasiti fug masom u bijeloj boji.

Ovisno o uzorku, veličini i obliku, razlikovat će se cijena keramičkih pločica. Pločice velikog formata ili mozaik-pločice su skuplje od standardnih. Za keramičke pločice srednje kvalitete raznih dimenzija, trebat ćete izdvojiti oko 15 EUR/m².

Lijepljenje keramičkih pločica

Nakon što ste odabrali keramičke pločice, na red dolazi njihovo lijepljenje. Postavljanje keramičkih pločica obuhvaća nekoliko radnji: prije svega pripremu površine koja mora biti čista, ravna i stabilna, miješanje ljepila i njegovo nanošenje mahom nazubljenim gleterom, postavljanje pločica (s malim razmakom između njih koji održavaju distanceri) i njihovo ravnomjerno utiskivanje. Na kraju dolazi popunjavanje razmaka između pločica fug masom.

Fuge između pločica moraju biti ravne i popunjene kako bi se onemogućio prodor vode i nečistoća između pločica.

Kada kupujete pločice, preporučuje se uzeti 10 % više od izračunate količine. Dodatne pločice bit će korisne za rezanje ili eventualna oštećenja pri postavljanju.

Osnovno pravilo za postavljanje pločica je da se radi s što manje rezanja i otpada. Vrijeme potrebno za lijepljenje keramičkih pločica ovisi o nekoliko faktora: dimenzijama pločica, stanju podloge, složenosti uzorka i tehnici postavljanja. Bez obzira na vrstu pločica koju odaberete, najbolje je prepustiti posao stručnjacima jer imaju iskustvo, znanje i odgovarajući alat. Keramičke pločice su dugoročna investicija i moraju biti pravilno postavljene kako bi vas služile dugi niz godina.

Za lijepljenje pločica standardnih dimenzija na pripremljenu površinu potrebno je izdvojiti između 12-16 EUR/m2.

Tražite pouzdane keramičare? Pošaljite upit provjerenim i ocijenjenim keramičarima u vašoj blizini – besplatno i bez obaveza!

Keramičke pločice možete postaviti samo na pod (što je najjeftinija opcija), kao coklu, tj. ivice zida, do polovine zida ili do plafona. Pločice samo na podu prikladne su za sve koji vole češće promjene u interijeru, jer je povoljnije prebojati zidove nego skidati pločice i lijepiti nove.

Cokla ili ivica zida od 10 centimetara olakšava čišćenje poda jer štiti donji dio zida od prljanja. Pločice do polovine zida su praktične, ali nešto staromodno rješenje. Pločice do stropa, iako skuplje, funkcionalno su najbolje rješenje jer prostor i nakon godina izgleda kao nov, a zidovi se lako održavaju čistima. 

Mnogi se odlučuju za lijepljenje novih pločica preko starih. Stručnjaci preporučuju ovo rješenje isključivo ako su postojeće pločice u dobrom stanju, tj. nisu oštećene i čvrsto su pričvršćene. Ako su stare pločice napukle ili klimave, voda bi mogla prodrijeti do podloge. Ako su fuge djelomično istrošene, samo ih je potrebno popuniti.

Prije lijepljenja novih pločica stare pločice treba obrusiti brusnim papirom i nanijeti tanak sloj prajmera za bolju čvrstoću podloge. Sam proces postavljanja novih pločica preko starih ne razlikuje se značajno od klasičnog postavljanja, uz posebnu vrstu ljepila za neupijajuće površine.

Važno je imati na umu da će se podignuti nivo poda, pa će možda biti potrebno prilagoditi vrata.

Keramičke pločice ili zidni paneli?

I na kraju, usporedimo keramičke pločice i zidne panele – dilemu s kojom se mnogi susreću pri renoviranju kuhinje. 

Zidni paneli mogu se postaviti preko postojećih pločica, tako da nije potrebno uklanjanje starih pri renovaciji. Proizvode se od različitih materijala – PVC-a, iverice, laminata... Često se mogu uskladiti s radnom pločom ili s frontama ormarića, dajući prostoru moderan izgled.

Danas su zidni paneli dostupni u raznim bojama i uzorcima, baš kao i keramičke pločice, pa ćete lako pronaći one koji će se uklopiti u vaš postojeći interijer. Paneli se postavljaju između gornjih i donjih kuhinjskih elemenata.

Postoje dva načina postavljanja zidnih panela. Ako se paneli postavljaju na ravan zid, mogu se jednostavno zalijepiti. Drugi, još brži način je kačenje panela pomoću kuhinjskih šina koje se pričvršćuju na zid. Ova metoda je praktična za sve koji vole česte promjene u prostoru, jer se izgled kuhinje može lako promijeniti.

Za razliku od keramičkih pločica, zidni paneli nemaju vidljive spojeve, odnosno fuge, što čini njihovu montažu bržom i jednostavnijom te olakšava održavanje – dovoljno je prebrisati ih vlažnom krpom.

Mnogi paneli otporni su na plijesan i vlagu, što ih čini idealnim za kuhinjske prostore.

Ipak, zidni paneli imaju i neke nedostatke u usporedbi s keramičkim pločicama. Lakše se oštećuju pod jačim udarcima i skloniji su blijeđenju pod utjecajem sunčeve svjetlosti.

Ako ste se ipak odlučili za zidne panele, trendi su oni u uzorcima rustikalnog drveta (koji se izvrsno uklapaju s bijelim kuhinjskim elementima), mramora (posebno efektni uz drvene frontove, osobito od hrastovine), te u uzorku riblje kosti.

Trebate stručnjaka za montažu zidnih panela? Pošaljite upit provjerenim majstorima u vašoj blizini – besplatno i bez obaveza!