Da vam krov traje desetljećima – vodič za odabir oluka!

Limari su izuzetno važne zanatlije u izgradnji i renoviranju kuće. Oni ugrađuju krovne opšave, okapnice, gromobrane, drenažne cijevi, snjegobrane, ali i jedan od najvažnijih elemenata svake krovne konstrukcije – oluke. Nakon što stolari i krovopokrivači završe svoj dio posla, na red dolaze limari. Oni su zaduženi za normalno funkcioniranje krova tijekom desetljeća korištenja.

Zašto su važni limari?

Završni radovi na izgradnji bilo kojeg objekta ne mogu se zamisliti bez limara. Krov je jedan od najvažnijih elemenata objekta, nije bez razloga ona čuvena narodna „krov nad glavom“. Na njegovoj izradi sudjeluju majstori različitih profila: stolari i tesari zaduženi su za izradu krovne konstrukcije i potkonstrukcije, zatim na red dolaze majstori za postavljanje izolacijskog materijala, parne brane i hidroizolacije, a zatim i pokrivanje krova od strane krovopokrivača (postavljanje crijepa, šindre, metalnih krovova...). Posljednja karika, ali ništa manje bitna, jeste limar, koji postavlja sustave za odvod atmosferskih voda s krova.

Krov je dio objekta koji je najizloženiji nepovoljnim vremenskim uvjetima – kiši, snijegu, UV zračenju, tuči, vjetru... Svaki od navedenih elemenata krova, stoga, mora biti pravilno izveden. Završnu riječ ima limar. A zašto?

Zato što – na primjer, ako oluci nisu pravilno postavljeni, dolazi do nakupljanja i stagnacije atmosferskih padalina na površini krova. Ako se ta voda ne odvodi, prokišnjavanje je neminovno. Također, ako krovne opšave i okapnice nisu stručno zapečaćeni, voda može pronaći svoj put do tavanskog prostora, u najgorem slučaju, dovodeći do propadanja konstrukcije.

Krovni pokrivač nije posljednji element pri podizanju krova; završnu riječ ima limar koji postavlja oluke i opšavne limove.

Zbog toga su krajnji ili završni elementi krova izuzetno važni, kao i njihova ugradnja od strane stručne osobe.

Ako su limarski radovi loše izvedeni, to može imati posljedice ne samo po krov nego i po cijeli objekt.

Među završne elemente krova ubrajaju se i gromobrani. Cilj gromobrana je da provede električnu energiju u zemlju, bez izazivanja požara ili materijalnih oštećenja. U pitanju je složen sustav koji se izrađuje od materijala sposobnih za provođenje struje.

Kada su u pitanju gromobrani, cijena njihove izrade i postavljanja na krovu prosječne obiteljske kuće kreće se između 700 i 1500 EUR. Na primjer, cijena aluminijskog gromobrana iznosi oko 800 EUR, bakrenog gromobrana 900 EUR, a cijena nehrđajućeg gromobrana je 950 EUR po komadu.

Tražite nekoga kome biste povjerili izradu i postavljanje gromobrana? Pošaljite upit odgovarajućim i ocijenjenim stručnjacima za gromobrane u vašoj blizini – besplatno i bez obaveza!

Limarski radovi povezani su i s postavljanjem krovnih prozora. Naime, limari oko krovnih prozora postavljaju okapnicu koja će odbijati vodu, na spoju krova i prozora.

Krovni opšavi

Tu je i opšivanje krova, odnosno postavljanje opšava oko dimnjaka, ventilacijskih kanala i drugih otvora na krovu, na dodiru zidnih ravnina s krovnom površinom... Limari trebaju zatvoriti i zapečatiti spojeve materijala ili elemenata.

Krovnim opšavima krovni pokrivač se fiksira za rubove, odnosno oni se koriste za pokrivanje rubova krova na mjestu spoja s krovnim pokrivačem. Glavna svrha krovnih opšava je da se voda koja teče preko krova (od atmosferskih padalina) ne skuplja niti stagnira na rubu, odnosno da ne prodire ispod krovnog pokrivača. Krovni opšavi postavljaju se i na mjestima gdje se spajaju krovne površine, oko dimnjaka, krovnih kućica. Opšavi su neophodni kako bi se osigurala vodonepropusnost.

Primarni cilj krovnih opšava jest sprječavanje prokišnjavanja, odnosno oštećenja krovne konstrukcije i unutrašnjosti objekta. Njima se, dakle, osigurava hidroizolacija i zaštita krova od nepovoljnih vremenskih utjecaja.  

Riječju, krovnim opšavima štiti se krovna konstrukcija od snijega, kiše i drugih nepovoljnih utjecaja tamo gdje je najosjetljivija. Opšavi se izrađuju i postavljaju tako da voda, uz pomoć gravitacije, sama slobodnim padom otiče s kosina.

Samo ako su spojevi materijala stručno zapečaćeni, voda neće pronaći put prema unutrašnjosti objekta.

Među krovne opšave spadaju okapnice, snjegobrani, oluci, vjetrobrani...

Okapnice služe tome da voda koja se slijeva krovnim površinama ne curi direktno na fasadu. One se postavljaju na donji dio krova, točnije ispod donjeg ruba krovnog pokrivača. Okapnice se izrađuju od materijala otpornog na koroziju.

Zadatak limara je i postavljanje snjegobrana. Ovaj element krova posebno je važan u područjima sa snažnim zimama, s puno snježnog pokrivača. Snijeg se na površini krova, tijekom zimskih mjeseci, može zadržavati i gomilati, što stvara opterećenje na krovnu konstrukciju. Snjegobrani mogu biti točkasti, koji se uglavnom postavljaju na strmim krovovima, i linijski, koji se mahom koriste na ravnim krovovima ili krovovima s manjim nagibima.

Snjegobrani su elementi krova koji sprječavaju klizanje snježnih nanosa s krova.

Vjetrobrani su limeni opšivi koji sprječavaju da snažan vjetar prevrne zadnji red krovnog pokrivača. Njima se, dakle, rubna linija krovnog pokrivača štiti od vjetra. Osim funkcionalne uloge, vjetrobrani imaju i estetsku ulogu, kao „ukrasni vez“ oko ivica strehe.

Uz pomoć vjetrobrana sprječava se prodor vjetra ispod strehe te se zatvaraju istureni dijelovi krovne konstrukcije.

Ako se vjetar „zavuče“ ispod krovnog pokrivača, može se stvoriti pritisak koji može oštetiti dijelove krovnog pokrivača.

Zadatak limara je, suštinski, postavljanje krovnih opšava, oluka i svih međuspojeva koji će osigurati siguran odvod vode s krovne površine i onemogućiti njezino prodiranje u konstrukciju ili unutrašnjost objekta.

A koliko koštaju limarski radovi? Odgovor ovisi o opsegu radova, izabranom materijalu i samom limaru. Radovi na prosječnoj obiteljskoj kući koštat će vas između 600 i 900 EUR. Primjerice, cijena nabavke i postavljanja metalnih okapnica iznosi 20 EUR/m.

Tražite nekoga kome biste povjerili limarske radove? Pošaljite upit odgovarajućim i ocijenjenim limarima u vašoj okolini - besplatno i bez obveza!

Krovni oluci - dimenzioniranje i odabir materijala  

Oluci su, po mnogima, najvažniji završni element krova. Oni su zaduženi za prikupljanje atmosferskih padalina i njihov odvod s krova kako se ne bi slijevale direktno po fasadi ili na tlo. Može se reći da oluci usmjeravaju vodu s krova u određeni dio okućnice.

Prilikom odabira oluka, iskusni limar uzet će u obzir različite čimbenike: vremenske prilike u vašem području (godišnju količinu padalina, snježne zime), estetski učinak i usklađenost s krovnim pokrovom i cijelim objektom (oblik, boja i materijal trebaju biti skladni), te konstrukciju krova. Na tržištu se mogu pronaći oluci izrađeni od različitih materijala.

Zadatak oluka je spriječiti prokišnjavanje odvodeći atmosfersku vodu s krovnih površina. Pravilno postavljeni oluci sprječavaju potencijalna oštećenja krova.

Iako se može činiti da postavljanje oluka nije složen proces, stvarnost je drukčija – oluci su složen sustav koji zahtijeva precizne izračune s više parametara, pravilno dimenzioniranje i montažu.

Dakle, može se reći da su oluci najčešće metalni profili vidljivi na rubovima krova, čija je uloga odvođenje atmosferske vode.

Oluci – dimenzije, oblik, pozicioniranje

Dimenzioniranje olučnog sustava ovisi o više čimbenika – nagibu i veličini krova, očekivanoj godišnjoj količini padalina, odnosno klimatskim uvjetima u određenom području. Proračun oluka se radi individualno, ovisno o vrsti krova, njegovom nagibu i vrsti krovnog pokrova.

Okvirno, može se reći da za 1 m² krova treba biti 1 cm² površine cijevi za oluke. Na primjer, ako je površina krovne ravnine 150 m², bit će potreban oluk s površinom od 150 cm², što je približno Ø165 mm.

Važno je naglasiti da se veličina oluka izračunava na osnovu projektirane, a ne stvarne površine krova. Razlog je jednostavan – krov s nagibom od 40% primit će manje vode od krova s manjim nagibom, poput 15%, iako imaju istu površinu. Također, promjer odvodnih cijevi bit će manji ako je njihova brojnost veća. Maksimalna duljina oluka obično iznosi 6 metara.

Kada je riječ o obliku oluka, za obiteljske kuće uglavnom se biraju polukružne cijevi. One se mjere u razvijenoj širini – kad bi se polukružna cijev spljoštila, dobila bi se razvijena širina.

Pravokutne cijevi dizajnirane su tako da ujedno služe kao opšav krova, tj. rub strehe. Montiraju se otprilike 15 cm ispod razine krovnog pokrova i pod odgovarajućim kutom kako bi se osigurao nesmetan otjecaj vode.

Uobičajene dimenzije oluka su:
- Razvijena širina 25 cm – promjer oluka 11,6 cm – poprečni presjek oluka 52,8 cm²
- Razvijena širina 28 cm – promjer oluka 13,3 cm – poprečni presjek oluka 69,5 cm²
- Razvijena širina 33 cm – promjer oluka 15,7 cm – poprečni presjek oluka 96,8 cm²
- Razvijena širina 40 cm – promjer oluka 19,2 cm – poprečni presjek oluka 144,7 cm²

Oluci mogu biti „skriveni“ ili vidljivi. U našoj zemlji je najčešće zastupljen „razvučeni“ sustav oluka oko krova. Skriveni oluci obično su rezervirani za modernu gradnju s minimalističkim linijama. Klasično montiranje oluka, tj. oko rubova strehe, s estetskog gledišta nije najbolje rješenje jer su olučne cijevi vidljive i ponekad strše. Skriveni oluci postavljaju se ispod ruba krova i nisu vidljivi, što ih čini popularnim izborom za objekte bez strehe. Međutim, kod skrivenih oluka posebno se mora paziti na pravilno pozicioniranje.

Materijali za izradu oluka

Najčešći materijali koji se koriste za izradu oluka uključuju: PVC, bakar, aluminij i pocinčani lim. 

Trebate nekoga za postavljanje oluka? Pošaljite upit odgovarajućim limarima u svojoj okolici – besplatno i bez obaveza!

Pocinčani oluci najčešći su izbor kućanstava u našoj zemlji. Ovi oluci imaju dobar omjer cijene i kvalitete. Otporni su na koroziju, a njihov vijek trajanja premašuje 50 godina. Kada je u pitanju montaža oluka od pocinčanog čeličnog lima, spojevi se povezuju lemljenjem. Čelik je vrlo čvrst materijal te se s njim teže manevrira, stoga je za postavljanje oluka potrebno pronaći vještog majstora. Pocinčani oluci su za 20% skuplji od onih izrađenih od PVC-a, međutim, cijenu opravdavaju kvalitetom i trajnošću.

PVC oluci najjeftiniji su izbor i najjednostavniji za postavljanje. Također, ako dođe do određenih oštećenja oluka, popravci su jednostavni, oštećeni dijelovi se lako zamjenjuju. Različiti elementi spajaju se ili specijalnim ljepilom ili nitnama na spojevima. Na tržištu se mogu naći u širokom spektru boja. Međutim, PVC oluci imaju kraći vijek trajanja - oko 25 godina. Osim toga, imaju lošije mehaničke karakteristike, mogu se oštetiti zbog većih naslaga snijega i drugih faktora.

Aluminijski oluci – iznimno su otporni na koroziju i nepovoljne vremenske uvjete, baš kao i stolarija izrađena od tog materijala. Ako su aluminijski oluci pravilno postavljeni i održavani, mogu trajati i 100 godina. Aluminijski oluci danas se mogu naći u širokom spektru boja i odgovoriti na različite estetske zahtjeve (što je njihova najveća prednost u odnosu na bakrene oluke). Međutim, aluminijski oluci su znatno skuplji, a sama montaža je složenija. Naime, aluminijski oluk može imati duljinu iz jednog segmenta do čak 25 metara, bez spojeva, čime se osigurava odlična nepropusnost, olakšava otjecanje vode, ali i kompliciraju eventualni popravci.

Bakreni oluci – oni su također skuplji izbor i uglavnom se viđaju na luksuznijim objektima. Oni, kao i aluminijski oluci, mogu trajati cijeli vijek. Neposredno nakon ugradnje, bakreni oluci imaju crvenkast sjaj, a tijekom godina dobivaju zaštitni oksidni sloj koji ih štiti od korozije. To je patina tamnosmeđe boje. Kod bakrenih oluka stručna montaža je iznimno važna kako bi navedena patina bila ujednačena. Naime, prilikom montaže oluci moraju biti potpuno čisti, bez otisaka prstiju i drugih nečistoća. U suprotnom, dolazi do neujednačenog stvaranja patine.

Bakreni oluci su u prosjeku 30 % skuplji od popularnih, pocinčanih oluka.

Koliko će oluci koštati ovisit će upravo o odabiru materijala, promjeru oluka, duljini, tipu montaže (vidljivi ili skriveni), te o samom ponuđaču. Cijena običnog, razvijenog pocinčanog oluka duljine 28 cm je između 5 i 10 EUR/m.

Održavanje i grijanje oluka

Za koji god tip oluka se odlučili, važno je oluke redovito čistiti kako ne bi došlo do zagušenja. Naročito je bitno očistiti oluke tijekom jeseni, jer tada dolazi do nakupljanja lišća i drugih nečistoća i njihovog taloženja.

Oluke je potrebno čistiti barem jednom godišnje, najbolje krajem jeseni kada opadne sve suho lišće. Kod objekata u blizini drveća, to je potrebno raditi i češće.

Nataložene nečistoće će blokirati odvod vode, što za posljedicu ima oštećenje oluka i njihovo prelijevanje. Također, važno je oluke redovito pregledavati, tj. kontrolirati. Čim se uoče pukotine ili rupe na olucima, potrebno ih je popraviti ili zamijeniti kako ne bi došlo do curenja vode. Pregledanjem oluka provjerava se i zaptivenost spojeva.

Na oluke se može postaviti i mreža za lišće kako bi se spriječilo da veće lišće i grane dospiju u oluke. Naravno, i mreže se moraju redovito prazniti.

Čišćenje oluka predstavlja rad na visini, stoga je najbolje u ovu svrhu pozvati obučene profesionalce. Oni će temeljito očistiti oluke i provjeriti njihovu nepropusnost. Za čišćenje ili odčepljivanje horizontalnih i vertikalnih odvoda, trebat ćete izdvojiti oko 20 EUR/m².

Nije samo jesen problematična za oluke, već i zima, odnosno nagomilan snijeg i led. Naime, nagomilan snijeg na površini krova se otapa, nastala voda otiče ka olucima, a pri minus temperaturama voda se ponovo ledi, te se formiraju ledenice. Dolazi do novog problema - začepljenja odvoda kroz oluke.

U rješavanju istog koriste se sistemi za grijanje oluka. Sistemi za grijanje oluka sastoje se od grijaćih kablova koji se postavljaju kod horizontalnih i vertikalnih vodova, čime se sprječava smrzavanje oluka, nastanak ledenica i omogućava njihova protočnost. Najčešće je riječ o samoregulacijskom grijaćem kablu čiji rad ovisi o temperaturi zraka. Prema tome, provodnik će se uključivati samo kada ima snijega i leda. Grijaći kablovi su otporni na nepovoljne vanjske uvjete, izdržljivi su i dugotrajni. Za grijaći kabl od 20 metara bit će potrebno da izdvojite oko 150 EUR.

Sistem za prikupljanje kišnice

Rekli smo da oluci sakupljaju vodu i odvode je u predviđeni dio okućnice kako bi se spriječilo prokišnjavanje i kvašenje fasade. Međutim, važno je napomenuti da se sistem može izraditi tako da se kišnica skuplja u predviđenim rezervoarima, tj. kišnim kolektorima.

Na ovaj način se štedi voda. Kišnica se može koristiti u različite svrhe: za pranje automobila, popločanih površina, zalijevanje vrtova i travnjaka…

Meteorska voda, odnosno kišnica, koristi se za pranje kuće i vozila, ispiranje toaleta i navodnjavanje.

Rezervoari za kišnicu izrađuju se od različitih materijala: betona, plastike… Kada je u pitanju kapacitet rezervoara za kišnicu, on se procjenjuje na osnovu očekivane potrošnje i količine padavina u datom području.

Cijena cijelog sistema za sakupljanje kišnice za prosječnu obiteljsku kuću kreće se između 1.000 i 4.000 EUR.

Tražite nekog kome biste povjerili nabavku i postavljanje rezervoara za kišnicu? Pošaljite upit odgovarajućim i ocijenjenim stručnjacima u vašoj okolini - besplatno i bez obaveza!