Keramičke pločice ili porculanske pločice?

Lijepljenje pločica jest investicija na duge staze. Uz pravilno održavanje, kako površine pločica tako i fuga, iste vam mogu potrajati desetljećima.

Stoga, iako postavljanje pločica nije nimalo jeftin izdatak - lijepljenje pločica standardnih dimenzija na pripremljenu površinu košta oko 15 EUR/m2, a ukupni trošak s njihovom nabavkom iznosi od 30 EUR/m2 - cijena ne bi trebala biti primarni faktor, već kvaliteta materijala i rada keramičara. Jedna od najvažnijih podjela pločica jest po materijalu - dijele se na keramičke pločice i porculanske pločice.

Keramičke pločice vs. porculanske pločice  

Premda su izgledom izuzetno slične, keramičke pločice i porculanske pločice imaju značajne razlike u kvaliteti. Osvrnut ćemo se prvo na izgled - i jedne i druge mogu imati sjajnu ili mat završnicu koja prekriva osnovni materijal. Njihova glazura može imati raznovrsne teksture pa čak i imitirati prirodne materijale poput drveta ili mramora. Zbog toga se lako uklapaju u različite stilove uređenja, od suvremenih do tradicionalnih, od rustičnih do minimalističkih.

I keramičke i porculanske pločice javljaju se u mnoštvu boja, veličina, dezena, tekstura, te se prvenstveno treba fokusirati na funkcionalnost.  

Razlike među njima rezultat su same proizvodnje. Važno je naglasiti da se i jedne i druge zapravo proizvode od gline i svrstavaju se u kategoriju keramičkih pločica. Međutim, tradicionalne keramičke pločice proizvode se od crvene, smeđe ili bijele gline, dok se porculanske pločice prave isključivo od visokokvalitetne gline uz dodatak različitih minerala, kvarca i feldspata. Osim toga, peku se na znatno višoj temperaturi nego keramičke pločice, višoj od 1.200 stupnjeva.

I keramičke pločice i porculanske pločice izuzetno su otporne na toplinu, ne oštećuju ih kemijska sredstva te su vodootporne. Međutim, porculanske pločice su vodootpornije od keramičkih, odnosno imaju manji koeficijent upijanja vode.

Kod porculanskih pločica, koeficijent upijanja vode mora biti manji od 0,5 %.

Druga stvar po kojoj se razlikuju jest gustoća. Porculanske pločice imaju veću gustoću – postotak zračnih pora sveden je na minimum. Manje su porozne.

Kompaktnost, veća gustoća i vodootpornost rezultiraju time da su porculanske pločice trajnije. Međutim, važno je istaknuti da su i keramičke pločice izuzetno dugovječne.

Kada je riječ o primjeni, i keramičke i porculanske pločice izuzetno su pogodne za sve prostorije, no porculanske pločice su zbog svoje izraženije vodootpornosti bolji izbor za prostorije s visokim postotkom vlage. Osim toga, porculanske pločice koje su protuklizne bolji su izbor za vanjske površine, iz istog razloga. Zbog vodootpornosti otpornije su na oštećenja koja nastaju uslijed mraza, stoga su bolji izbor za podneblja s niskim temperaturama. Ipak, važno je napomenuti da se i keramičke pločice mogu koristiti u ovu svrhu, samo je važno nabaviti one za vanjsku uporabu. U suprotnom, vlaga koju su pločice upile može se smrznuti i uzrokovati pucanje keramičkih pločica.

Zbog veće čvrstoće i otpornosti na habanje, porculanske pločice su bolji izbor za podove s većom frekvencijom korištenja i abrazijom. Mogu izdržati intenzivno, svakodnevno korištenje bez znakova habanja. Osim toga, važno je naglasiti da također dobro provode toplinu, te su odlična kombinacija s podnim grijanjem.

Navedimo još jednu prednost koju imaju porculanske pločice u odnosu na keramičke pločice. Kada im se površinski sloj ošteti, vidi se unutarnja, crvenkasta boja keramičke pločice, koja „odudara“ od one na površini. Samim time, oštećenje je prilično upadljivo, osobito ako su pločice svjetlije boje. Porculanske pločice, pak, zbog svoje male poroznosti i velike čvrstoće, ne moraju nužno imati glazuru. Prema tome, imaju istu boju kroz cijelu strukturu – lice i naličje su iste boje. Stoga, ako dođe do površinskog oštećenja porculanske pločice, ono neće biti toliko upadljivo kao kod keramičke pločice. Važno je istaknuti da su porculanske pločice, zahvaljujući proizvodnom procesu, ne samo tvrđe i gušće, već i manje podložne ogrebotinama, udubljenjima i pucanju.

A sada ćemo se vratiti na njihov izgled. Baš kao i keramičke pločice, i porculanske pločice na tržištu su dostupne u mnoštvu boja, dezena i veličina, a najpopularnije su one koje imitiraju prirodni kamen. Mogu li se te pločice usporediti s prirodnim kamenom? Porculanske pločice su industrijski nastao proizvod, u strogo kontroliranim uvjetima, te imaju jasno definirane karakteristike. S druge strane, prirodni kamen ima unikatan izgled. Međutim, danas je tehnologija proizvodnje toliko napredovala da je ponekad gotovo nemoguće na prvi pogled razlikovati porculanske pločice koje imitiraju prirodni kamen od podnih obloga od prirodnog kamena. Isto vrijedi i za pločice koje oponašaju drvo.

Također, porculanske pločice su otporne na utjecaj kemijskih sredstava, a na njima se ne zadržavaju mrlje kao na prirodnom kamenu.

Ipak, porculanske pločice imaju i određene nedostatke u odnosu na keramičke pločice. Porculan jest čvršći i samim time trajniji, ali zbog toga znatno teži za rezanje i obradu nego keramika. Samim tim, postavljanje pločica morate prepustiti izuzetno vještom i iskusnom majstoru.

Tražite majstora kojem biste povjerili lijepljenje pločica? Lako i brzo pronađite iskusnog majstora za lijepljenje pločica u vašem području. Kako? Pošaljite upit, potpuno besplatno i bez obaveza!

Zbog njihove veće čvrstoće, montaža porculanskih pločica zahtijeva veću stručnost.  

Osim toga, tu je i cijena. Porculanske pločice mogu biti i do 70 % skuplje od onih izrađenih od keramike. Cijena nabave i ugradnje ovih pločica je znatno viša nego kod keramičkih pločica. Zbog svoje guste, neporozne strukture, imaju znatno veću masu po jedinici zapremine, te je transport porculanskih pločica zahtjevniji. Međutim, uzimajući u obzir njihovu trajnost i izdržljivost, porculanske pločice su investicija koja se višestruko isplati.

Dakle, kada je riječ o izboru između ova dva materijala, može se reći da je keramika pristupačniji izbor, a jednako tako prikladna za sve unutarnje površine. Porculanske pločice su skuplje, ali izdržljivije i znatno pogodnije za uređenje eksterijera zbog veće vodootpornosti. Kada je riječ o trajnosti, oba materijala su izuzetno dugotrajna i bez problema će vas služiti godinama, s naglaskom da je porculan u određenoj mjeri trajniji. Oba materijala dolaze u mnoštvu dizajnerskih opcija, lako se čiste i održavaju.

A sada ćemo se osvrnuti i na druge podjele pločica koje trebate uzeti u obzir:

Zidne pločice i podne pločice

Druga značajna podjela pločica jest na zidne i podne pločice. Kako i sam naziv kaže, odnosi se na područje gdje će se pločice postavljati.

Važno je napomenuti da se podne pločice mogu postavljati i na podne i na zidne površine. Ipak, to se rijetko primjenjuje jer nije ekonomski isplativo – visokokvalitetne podne pločice u tom slučaju neće podnositi nikakvo opterećenje. Podne pločice su čvršće jer moraju izdržati težinu namještaja i visoku frekvenciju ljudi. Zbog toga su deblje od zidnih pločica.

Zidne pločice, s druge strane, mogu se postavljati isključivo na zidove. Razlog je taj što zidne pločice nisu otporne na intenzivno habanje i nisu predviđene za veća opterećenja. Još jedan razlog zbog kojeg se zidne pločice ne postavljaju na pod je taj što postaju klizave kada su mokre, što nije prikladno za vlažne prostorije.

Podne pločice uglavnom imaju reljefne teksture ili hrapaviju površinu kako bi se spriječilo klizanje, posebno u prostorijama s visokim postotkom vlage, poput kuhinje i kupaonice. Zidne pločice su glatke radi lakšeg održavanja. Također, one su lakše i manjih dimenzija kako bi se jednostavnije postavljale na vertikalne površine.

Još jedna bitna karakteristika po kojoj se razlikuju podne i zidne pločice jest otpornost na habanje. Naime, podne pločice su otpornije na abraziju i habanje, dok zidne pločice, budući da su manje izložene opterećenju, imaju manju toleranciju na trošenje.

Kada već govorimo o mjestu postavljanja pločica, razlikujemo i:

Vanjske i unutarnje pločice

Pločice namijenjene vanjskim površinama imaju veću otpornost na niske temperature i vlagu. Zbog nižeg postotka apsorpcije vlage, otporne su na pucanje uslijed smrzavanja i hladnih temperatura. Vanjske pločice imaju stupanj upijanja vode manji od 0,5 % (baš kao i porculanske pločice). Vanjske pločice mogu se koristiti i u unutarnjim prostorima, ali, kao što je slučaj s postavljanjem podnih pločica na zidove, to često nije isplativo.

Pločice namijenjene eksterijerima moraju imati hrapavu završnu obradu kako bi bile protuklizne. Obratite pažnju na faktor protukliznosti – pločice s hrapavom površinom imaju oznake R10, R11 i R12.

Što je veći broj uz oznaku R, pločice su hrapavije, odnosno njihova protukliznost je izraženija. Pločice s oznakom R12 obično se koriste za popločavanje površina oko bazena. Ipak, pločice s izrazito hrapavom površinom teže se održavaju, pa se za druge vanjske površine uglavnom koriste pločice oznake R10 i R11.

Vanjske pločice moraju biti otpornije na abraziju i nepovoljne vremenske uvjete u usporedbi s unutarnjim pločicama.

Kod vanjskih pločica preporučuje se izbjegavati fuge u svijetlim bojama jer lako postaju crne. Bolji izbor su smeđe ili sive fuge.

Pločice – oblik i dimenzije

Sljedeća podjela pločica odnosi se na njihov estetski izgled, posebno oblik i dimenzije. Pločice se najčešće izrađuju u obliku kvadrata i pravokutnika, ali u posljednje vrijeme popularni su i nestandardni oblici poput šesterokuta, „saća“, trokuta i sličnih. Imajte na umu da se pločice neobičnih oblika uglavnom skuplje naplaćuju.

Kada je riječ o veličini pločica, standardne dimenzije pločica su 30x30 cm, 30x60 cm i 60x60 cm. Ipak, posljednjih godina primjetan je trend pločica velikih formata kod kojih dimenzije idu i do 120x240 cm. Ovakve pločice imaju manji broj fuga čime se olakšava njihovo održavanje, ali i stvara kontinuitet prostora. Međutim, ove pločice nisu dobar izbor kod skučenih prostorija iz dva razloga - odaju dojam pretrpanosti i teže se prilagođavaju. Za male prostore izaberite pločice standardnih dimenzija ili one u formi mozaika.