Stiropor za podove - odlična podna izolacija

1. Stiropor - cijena i svojstva koje je korisno poznavati

Stručnjaci su suglasni da je ekspandirani polistiren, od kojeg se proizvodi stiropor, izrazito dobar materijal budući da se njegova svojstva mogu mijenjati tijekom proizvodnje u skladu sa specifičnom namjenom. Hoće li stiropor imati potrebna svojstva, utvrđuje se ispitivanjem viskoznosti. Sve u svemu, kao rijetko koji drugi materijal koji ima nedostatke poput neotpornosti na Sunčevu svjetlost i zračenje, zapaljivosti i poroznosti, tretiranjem epoksidnim tvarima i vatrootpornim premazima stiropor postaje vrlo poželjan - čvrst, izdržljiv, nepromjenjiv, vatrootporan i toplinski vodljiv građevinski element. S druge strane, u usporedbi s nekim drugim izolacijskim materijalima, jeftiniji je za 30 %. Sa stajališta energetske učinkovitosti, uloženi novac se brzo vraća.

2. Od čega se sastoji i kako se izrađuje stiropor?

Stiropor se stručno naziva ekspandiranom polistirenskom pjenom ili kraće EPS, a zapravo je vrsta pjenaste plastike koja se izrađuje od čvrstih polistirenskih kuglica. Na prvi pogled, stiropor je tvrda ploča sastavljena od bijelih ćelija koje su međusobno odvojene opnama, zbog čega se pokazao kao izrazito dobar termoizolacijski materijal. Naime, upravo se zbog te stanične strukture toplina dulje zadržava jer kroz takav sloj teže prolazi.

Tijekom proizvodnog procesa potrebna se gustoća postiže proširivanjem zrnaca polistirena, pa otuda i naziv "ekspandirani". Polistiren se zagrijava parom ili vrućim zrakom, zrnca se šire i nastaju svima dobro poznate kuglice, koje se poslije trese kada se ploče od stiropora režu ili lome. Kako se kuglice pri ekspandiranju ne bi lijepile jedna za drugu, već formirale pravilne strukture, upotrebljavaju se miješalice. Rezultat ovog procesa su gušće ekspandirane kuglice, koje su lakše od neekspandiranih i stoga izlaze na površinu kao pjena koja se dalje lako sabija u kalupe. Jedino se zbog gustoće nešto teže hladi, pa se tada prekida proces proizvodnje.

Osim za krovove, fasade i pregradne zidove, stiropor se kao izolator upotrebljava još i za suhu gradnju podova, točnije ugradnju estriha ili košuljica podnih konstrukcija gdje se ne očekuje velika pohodnost i opterećenja. Prema važećim standardima, dopušteni tlak, odnosno opterećenje je 20 kPa ili 2 tone po m2, što predstavlja 2 % zbijenosti materijala.

Kod gradnje ili renoviranja stiropor se upotrebljava za izolaciju međukatnih ploča i podova. Takav način ugradnje izolacije naziva se suha gradnja i služi za toplinsku i zvučnu izolaciju. Toplinska izolacija vrlo je važna zbog energetske učinkovitosti objekta te uštede u grijanju i hlađenju, dok je zvučna izolacija jednako važna zbog veće udobnosti stanovanja. I jedno i drugo se najbolje postiže ugradnjom takozvanog plivajućeg poda, koji se izrađuje ugradnjom tvrde izolacije, odnosno stiropora.

Plutajući pod je konstrukcija koja se gradi na suhoj betonskoj podlozi postavljanjem ploča od stiropora minimalne debljine 4 - 5 cm; ako je ugrađeno podno grijanje, sloj izolacije ne smije biti tanji od 7 cm. Na mjestima gdje prolaze cijevi grijanja, hlađenja, kanalizacije i vodovoda ploče od stiropora se po potrebi režu ili buše.

Prednosti ovakvog načina postavljanja podne izolacije su brzina i jednostavnost budući da se ne čeka na sušenje kao kod mokrih podova. Također, ploče od stiropora se režu običnim pilama i nisu potrebni posebni alati ni radni postupci. S druge strane, tvrde ploče predstavljaju dovoljnu zaštitu cijevi i instalacija da se ne mogu oštetiti naknadnim normalnim opterećenjem podnih površina. Naposljetku, završni sloj podne obloge može biti od bilo kojeg materijala budući da stiroporu ne smetaju ni suhi ni mokri estrih.

3. Stiropor za podnu izolaciju 

3.1. Zašto je stiropor tako dobra podna izolacija?

Toplinska vodljivost. Stiropor sadrži samo 2 % polistirena i čak 98 % zraka. Budući da je šuplje stanične strukture, to praktički znači da je zrak taj koji zadržava toplinu i stoga ima vrlo nisku toplinsku vodljivost, dapače - koeficijent toplinske vodljivosti mu je između 0,035 i 0,040W/mK, što je izvrsno.

Paropropusnost. Paropropusnost je izravno povezana s čimbenikom pružanja otpora širenju vodene pare (µ) koji je za EPS 30 - 70. Laički rečeno, stiropor zbog ćelija ispunjenih zrakom pruža manji otpor širenju vodene pare, pa unutrašnjost objekta koja je njime obložena može "disati". Osim toga, njegovom ugradnjom smanjuje se opasnost od pojave vlage i plijesni na zidovima i u kutovima, jer ih on ne upija, nego  ih propušta.

Otpornost na kemikalije. Stiropor ne ulazi u kemijske reakcije s većinom kemikalija koje se pojavljuju tijekom gradnje, a kasnije i u gotovom objektu. Stoga mu ne smetaju cement, bitumen, gips, vapno, asfaltne emulzije i soda, kao ni mineralne otopine i sapuni. 

Temperatura. Stiropor je klasificiran u B1 razred zapaljivosti, gdje je temperatura taljenja iznad 450 °C. Savršeno podnosi niske vanjske temperature, kao i dugotrajno zagrijavanje do 80 °C, što se rijetko događa u normalnim uvjetima.

Mehanička čvrstoća. Stiropor se proizvodi u klasi tvrdih izolacijskih materijala upravo jer se njegova svojstva mogu mijenjati ovisno o namjeni. Onaj veće gustoće je čvršći, odnosno otporniji na pritisak, a čvršći je i ako se postavi u debljem sloju. Ovo osobito vrijedi za suhu montažu podne konstrukcije. Kada se ugrađuje kao podna izolacija, o samom načinu ugradnje i debljini ovisit će hoće li pod biti prohodan ili ne te hoće li biti postavljeno podno grijanje ili ne. 

Gustoća.  Osim debljine ploča, koja se određuje prema namjeni, za stiropor je vrlo važna gustoća jer ona određuje njegovu čvrstoću. Potrebna gustoća postiže se tijekom proizvodnje, odgovarajućim trajanjem procesa ekspanzije - što je ekspanzija dulja, to je gustoća veća. Tako se dobivaju tipovi od 17, 20 i 25 grama, odnosno 17, 20 i 25 kg/m3. Gustoća je važna za čvrstoću, ali to vrijedi samo za ugradnju u podove zbog otpornosti na pritisak.

3.2. Stiropor kao izolator

Prije se stiropor smatrao upitnim materijalom zbog svoje ekološke prihvatljivosti, no sada su proizvodni procesi dobivanja i prerade toliko unaprijeđeni da je njegov štetan utjecaj na okoliš praktički poništen. Štoviše, vjeruje se da je čak 90 % objekata u razvijenim zemljama izolirano upravo njime. Posljednje, ali ne i najmanje važno, stiropor ima dug vijek. Naime, on može trajati više od 20 godina ako se pravilno postavi, u uvjetima bez vlage, i ako su brtveni materijali dobre kvalitete.

3.3. Prednosti stiropora

• Lagan materijal - njegova zapreminska težina je samo 15 - 30 kg/m3

• laka, brza i jednostavna ugradnja
• savršeno prihvaća ljepilo i žbuke
• paropropustan je te objekt može "disati"
• postojane i stabilne dimenzije, ne mijenja se s godinama
• odličan toplinski izolator
• slabo upija vodu
• negoriv je i bez mirisa
• dobra je zvučna barijera
• njegova mehanička svojstva su dobra, čvrst je i izdržljiv, otporan na pritisak i torzije
• može se reciklirati
• nije štetan za ljude i okoliš.

3.4. Nedostaci stiropora

Jedini nedostaci koji mu se pripisuju su nepostojanost ako je dugo u kontaktu s vodom, jer gubi svojstva, isto kao što postaje suh i krt ako je nezaštićen, odnosno dugo izložen izravnom suncu. No ako se ugradi u skladu sa svim pravilima struke koja za njega vrijede, bit će dugovječan i ostat će nepromijenjen.

4. Stiropor za podove - cijena

Stiropor se najčešće prodaje u pločama dimenzija 100 x 50 cm. Debljina ploča kreće se od 1 cm do 30 cm. U našoj regiji se najviše prodaju ploče od 10 cm. No smatra se da se optimalna energetska učinkovitost postiže s pločama debljine 12 cm. Budući da je obični stiropor bijele boje, a grafitni siv, ploče su označene bojama koje označavaju njihovu gustoću i namjenu. Postoje polutvrde i tvrde; one označene crnom bojom su tvrdo prešani stiropor najveće čvrstoće za podove. Cijena za  tvrdo prešani stiropor debljine 1 cm kreće se oko 1 EUR/m2, a za onaj debljine 30 cm oko 30 EUR/m2.