Fasadni malter - kako završni sloj fasade produžuje vijek kuće?

1. Fasadni malteri - izrada kontaktne fasade

Fasade se općenito dijele se na kontaktne i ventilirane fasade. Ventilirane fasade su skuplje i zahtijevaju drukčiji, složeniji način rada, druge vrste i tipove materijala i, naravno, više vremena, pa se uglavnom mogu primjetiti na javnim i poslovnim zgradama. Za privatne domove, bilo da se radi o novogradnji ili renoviranju, izrađuje se kontaktna fasada.

Kontaktna fasada podrazumijeva sustavno postavljanje i ugradnju termoizolacijskih, hidroizolacijskih  i zvučnoizolacijskih slojeva koji se lijepe izravno na vanjske zidove. Pri izradi fasade, osim tvrdih ili mekih izolacijskih materijala poput stiropora, stirodura ili mineralne vune, upotrebljavaju se i veziva poput maltera, ljepila ili pjene. Završni sloj je fasadna žbuka ili fasadna boja.

Fasadne žbuke izrađuju se u gruboj i finoj tehnici. Struktura same žbuke kao mješavine je takva da može pružiti zaštitu zahvaljujući mehaničkoj čvrstoći, trajnosti te otpornosti na vodu i UV zračenje. Također je važno da su žbuke vodootporne i paropropusne, čime se osigurava izvrsna mikroklima u domu te sprječava stvaranje vlage i plijesni. Izrađuju se uglavnom u bijeloj boji, ali se po narudžbi mogu i bojiti prema ton-karti. Procjenjuje se da se po m2 troši oko 2-2,5 kg.

2. Završni sloj za fasade

Završni sloj fasade dio je fasadnog sustava čija je osnovna namjena zaštititi objekt od nepovoljnih, atmosferskih i temperaturnih vanjskih utjecaja te osigurati ugodnu životnu sredinu uz prihvatljive troškove. Istodobno se na taj način osigurava i dugovječnost samog doma. S druge strane, završni sloj fasade trebao bi biti takav da estetski i stilski pridonosi zaokruživanju cjeline kuće i vrta.

Kod novogradnje fasadni sustav se uvijek planira i projektira zajedno s ostatkom objekta. Sav materijal koji će se tom prilikom upotrebljavati kupuje se prema točno određenim parametrima.

Ako je riječ o obnovi starije zgrade, odnosno obnovi njezine fasade, stručnjaci savjetuju da se prvo provedu ispitivanja. Test podrazumijeva lijepljenje (ljepilom ili malterom) komada stiropora 10 x 10 cm koji treba stajati najmanje tri dana. Nakon toga komad treba iščupati s podloge. Ako se iščupa samo stiropor, a ljepilo i površina ostanu netaknuti, to znači da je stanje fasade zadovoljavajuće i da se može nastaviti s radovima. U suprotnom treba prvo obraditi ,odnosno doraditi podlogu. 

Za završni sloj fasade, osobito na privatnim kućama, u više od 90 % slučajeva odabire se žbuka.

Žbukanje je najbrže, najlakše, najpraktičnije i najpovoljnije. Proporcionalni ovim čimbenicima su dugotrajnost, zaštita, kao i izgled fasade i same kuće.

Ostatak od 10 % najčešće čine završni slojevi od drva, metala, stakla, te kompozitnih materijala najnovije proizvodnje i razne plastične mase. No svi oni su skuplji od fasadnih žbuka i zahtijevaju drukčije metode rada.

3. Vrste fasadnih žbuka

Zahvaljujući napretku industrije građevinskih materijala gotovo svakim danom se na tržištu pojavljuju sve bolji i bolji materijali. Stoga laicima, a ponekad i profesionalcima, nije nimalo lako odabrati pravi. Kao i obično kada su u pitanju stručne stvari, preporučujemo vam da se obratite profesionalcima jer će vas oni znati najbolje posavjetovati. No opće je pravilo da je pri kupnji materijala uvijek najbolje sve kupiti od istog proizvođača kako bi materijali međusobno bili kompatibilni i kako bi se dobile konačne karakteristike koje želimo. Iako se čini da je malter malter, a ljepilo ljepilo, svaki ima svoje značajke i svojstva. Ne može se svaka žbuka upotrijebiti na svakoj fasadi niti svako ljepilo može biti vezivo za svaki materijal.

Općenito se fasadne žbuke mogu podijeliti u 4 glavne vrste, ovisno o tvarima od kojih su izrađene. Razlikujemo mineralne, akrilne, silikatne i silikonske žbuke. Posebnu skupinu čine one starije, cementne i mješavine, odnosno kompozitne. Osnovna zadaća fasadnih žbuka je zatvaranje fasadne obloge i samog objekta kako bi se osigurala njegova zaštita od toplinskih gubitaka tijekom zime, kao i od pregrijavanja ljeti. 

Fasadne žbuke za završni sloj fasade razlikuju se, a i biraju, prema sastavu, granulaciji, vodootpornosti i paropropusnosti, elastičnosti, otpornosti na prljavštinu i vrsti podloge na koju se nanose, odnosno po bazi na kojoj se rade - akrilu, silikatu, silikonu i mineralima.

Zidovi koji će biti podloga za fasadu mogu se izolirati stiroporom, stirodurom, mineralnom vunom ili termo blokovima u takozvanim sendvič-zidovima. Prije postavljanja podloga mora biti čvrsta, čista, suha i premazana primerom. Vrlo je važno da su svi materijali koji se upotrebljavaju za oblaganje fasade, do zadnjeg sloja žbuke ili boje, međusobno usklađeni u pogledu paropropusnosti.

Uz toplinsku izolaciju od mineralne vune najbolje se slažu silikonske, silikatne i silikonsko-silikatne žbuke. Dok se za sendvič-zidove i termo blokove upotrebljavaju mineralne ili silikatne žbuke.

Što se tiče tehničkih svojstava, velikih razlika nema osim u granulaciji koja utječe na potrošnju, a time i na cijenu. Smatra se da je granulacija od 1,5 mm najbolja sa stajališta omjera kvalitete, potrošnje i cijene. Što je granulacija krupnija, to je lakša za rad i bolje će prikriti neravnine na površini fasade, ali se ona i brže troši i više prlja. Krupnija granulacija čini fasadu rustikalnijom, grubljom, dok se finijom postiže glađa površina.

Što se boja tiče, izbor je velik. Uvijek se možete odlučiti za osnovnu bijelu boju. A možete potražiti i druge boje, odnosno odgovarajući ton ili nijansu iz tonske karte koju svaki proizvođač ima. Prednost imaju svjetlije boje. Tamnije boje se ne preporučuju jer bi mogle dovesti do pucanja površinskog sloja uslijed širenja na toplini i skupljanja na hladnoći. Stoga treba znati da su najprikladnije boje označene slovom Y.

4. Izrada završnog sloja fasade

Radove na ugradnji fasadne žbuke treba planirati za proljeće ili jesen, kada su vremenski uvjeti najpovoljniji, kao i vanjske temperature. Visoka vlažnost, jako sunce, jak vjetar, kiša ili niske temperature nisu povoljni čimbenici za rad, te ih treba izbjegavati.

Fasadne žbuke na bazi akrila su najjednostavnije za rad. One nemaju miris, brzo se suše i lako se peru, a pritom su vrlo postojane i dugotrajne. Savršeno prianjaju na podlogu, vrlo su čvrste i vodootporne. Također se mogu upotrebljavati za izradu "rajb" (zaribane, grublje) ili "full" (finije, glađe i kompaktnije) površine.

Fasadne žbuke na bazi silikona su najbolje, ali naravno, i najskuplje zbog silikonskih smola koje im daju prestižnu kvalitetu. Takvu kvalitetu prati i jamstvo od 25 godina. Preporučuju se za fasade izložene ekstremnim vremenskim uvjetima jer su visoko paropropusne, vodonepropusne, a istodobno otporne na UV zračenje i atmosferske utjecaje. S njima je lako raditi, a što je najvažnije, u ton-karti možete birati između više od 1300 nijansi.

Fasadne žbuke na silikatnoj osnovi proizvode se na bazi kalijevog vodenog stakla i zahtijevaju više temperature za ugradnju (od 15 °do 30 °C). Osobito su dobre za renoviranje jer imaju široku primjenu odnosno mogu se upotrijebiti za termo blokove, sendvič-zidove, kao i za klasične zidove.

Kombinirane, silikatno-silikonske fasadne žbuke spoj su najboljih svojstava obiju inačica, te su paropropusne, vodonepropusne i otporne na UV zračenje. Izvrsne su za sanaciju starih objekata izoliranih kamenom vunom.

Mineralne tankoslojne fasadne žbuke na cementnoj osnovi služe za zaštitu i dekoraciju fasadnih površina. Osobito su bile popularne 1980-ih jer su na bazi minerala, vapna i cementa. Porozne su i samočisteće. Izrazito su prianjajuće i lako se s njima radi. Izuzetno su paropropusne i vodootporne te se plijesni i vlaga gotovo i ne pojavljuju.

Dekorativne plastificirane fasadne žbuke mogu biti jednokomponentne i dvokomponentne, a proizvode se na bazi hidrauličnih veziva s dodatkom aditiva i mramornih agregata. Smatraju se jednim od najboljih proizvoda novijeg datuma.

Kada je fasada izolirana, odnosno obložena tvrdim ili mekim materijalima za hidroizolaciju, toplinsku izolaciju i zvučnu izolaciju, ostaje samo još da se nanese završni sloj nakon što se sve osuši. Maltiranje fasadnim malterom u pravilu se izvodi strojno, jer je brže i jednostavnije uz pomoć motorne crpke i prskalice, a ručno se obrađuju samo teško dostupni dijelovi te oni oko prozora i vrata.

Odaberete li malter od krupnijeg granulata, dobit ćete površinu koja u interijeru podsjeća na španjolski zid. Odaberete li finiji granulat, fasada će biti glađa i jednoličnija. Naravno, u oba slučaja možete birati bilo koju boju.

5. Fasadna žbuka - cijena materijala i provedba

Kao i kod svih drugih proizvoda, cijena fasadnih žbuka ovisi o veličini površine, načinu i uvjetima rada te o proizvođaču. Malter se obično prodaje u vrećama (u prahu) ili kantama (zamiješani) od 25 kg i može stajati između 20 - 50 EUR. No osim ovog troška treba imati na umu i troškove izrade fasade, dijelove ručne obrade, eventualno postavljanje skele i slično.